Poreklo stanovništva naselja Haljinići (u knjizi Aljinići), opština Kakanj. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja i vode.
Od Seoca Aljiniće deli reka Trstivnica; prema ostalim selima nema izrazitih granica, jer su izmešane njive. Samo selo leži na zaravnjenom čelu kose između dva potoka. Kosa se pri kraju širi i postaje i višom — Brdo — i zatim nastaje niža zaravan na kojoj je selo, okrenuto jugu. Gotovo su sve kuće pored puta lučnog oblika. Između i oko kuća su mnogi šljivici, a pod selom su mnogobrojne klanice. Zbog toga se selo iz daljine ne vidi i izgleda kao zbijeno, iako su kuće još prilično razređene. Dve su kuće u polju pored ceste. Samo je jedna kuća Čovića izvan sela, na mestu Boškovini.
Oko sela ima više vrela; otiču kao potoci. Nikad ne presuše Gornja Voda i Bistrik, i s njih se najviše nosi voda. U polju, pored ceste je jako vrelo Marijina Voda.
Zemlje i šume.
Njive i čaire su većinom po terasama ispod sela i u polju. Zovu se: Topole, Pravičinac čaire, čaire Brešće, Broćišća, Bradve, Binca, Podvinca, Mandari, Koprivišće, Ravne, Žabljakovi, Botuše, Stublovi, Bistrikovi, Skočijevci, Selišće, Vinišća, Ravne, Vagnjevi, Krčevine, Natputnice, Jelaši, Desetci, Gromile, Brežine, Gaja, Crkvenjaci. Ispaše su po Gradini i Kruškama oko sela; to je mera. Ranije ih je bilo više; iskrčene su Lipava. Šetari, Lukovača. Drvo dobavljaju iz šuma u Lučićima i Šćitarima.
Zanimanje stanovništva.
Glavno zanimanje seljaka je zemljoradnja. Neki rade u rudnicima u Zgošći i Brezi, a neki idu na radove uSarajevo. U selu ima mnogo šljiva; Od njih peku rakiju i pekmez.
U ovom selu nije bilo kmetova niti je kada Turčin bio u selu, nego uvek samo katolici. Pod selom je „poredovnički“ mlin Petrovac.
Ime selu i ostali podaci.
Priča se da je selo dobilo ime po tom što su seljani sterali haljine kad je naišao neki paša ili vezir. Međutim, (H)aljinići je postalo od Aljena, kako se u našim zapadnim krajevima zove Jelena. Izgovara se ime sela kao Aljinići i Haljinići.
Njiva Gromile dobila je po narodnom predanju svoje ime na ovaj način. Kad su Turci opsedali kralja u Bobovcu, opsednuti su puštali „zastavu“ da plavi tursku vojsku; te je voda nanela kamen i tako postale mnoge gromile kamena.
Priča se da je na njivi Crkvenjaku bila crkva. Sve do skora bilo je na tom mestu „grčkih“ grobova. U Bistriku je bilo selo. Priča se da su Haljinići kao naselje stariji nego Kraljeva Sutjeska, i da je bio pre u Haljinićima knez nego u Bobovcu ban.
U domaćim izvorima ovo se selo pominje dosta rano. 1584-7 bio je franjevačkim provincijalom u Bosni fra Marijan Haljinić iz Sutiske. Po drugi je put bio provincijalom 1593. Umro je 1606. u manastiru u Sutjesci. Godine 1734. umro je drugi Marijan Aljinić. Pod imenima Aljinić–Haljinić pominje se više franjevaca, a običaj je bio da se zovu po mestu rođenja. U letopisu sutješkog manastira zabeleženo je da je selo mnogo stradalo 1814–1817. od kuge i gladi. Pomrlo je tada više od polovine stanovništva. Tada su seljaci mnoge zemlje poklonili manastiru, a mnoge su morali prodati. Za vreme turske uprave selo je imalo povlastice koje su ga štitile od nasilja i u selu nije bilo kmetova.
Tip sela i poreklo stanovništva.
Nekada je u selu bilo samo šest kuća, koje je zatekao Fatih. To su bili: Tomić, Ban, Marićević, Šljivić (Ćenćić), Međedović i Stjepić. To su starinački rodovi i od njih danas ima:
-Bana (1), Stjepića (2), Pavića–Frankovića (3), Šljivića (5), Međedovića (3), a Tomići (2), Marićevići (3), Tepzići (1) i Terzić-Nikolić (1) su jedan rod i svi su „starosidioci“.
Frankovići, Strepići i izumrli Kurani činili su jedan uži rod. Stjepići su opet svi potekli od Mijača ili Mijači od Stjepića. Za vreme kuge Međedovići su bili obamrli i ostala samo jedna žena u drugom stanju. Ona se uda za nekog Mijača i rodi sina. Potomci ovog posmrčeta prozvali su seMeđedovićima svojim starim prezimenom.
-Konše (5) su starinom Nikolići iz Olova. Opširnije v. u opisu Bijelog Polja.
-Mijači–Mikačevići (6) su starinci. Pre okupacije su se zvali Nikačevićima i čine jedan rod s Nikačevićima u Miljačićima.
-Kovači (2) su starinom iz Hercegovine odakle su davno doselili.
-Duvnjaci (3) su starinom Miloši iz Mandina Sela u Duvnu, odakle su pre 60 god. utekli od Turaka. Ima ih i uTrnovcima.
-Jurići (4) su starinci. Ranije su stajali u Bistriku pod selom. Tu je bilo selo.
-Maroši (2) su došli iz Marušića kod Vukanovića pre okupacije. Ima ih još u Vukanovićima.
-Pezer (1). Pezeri su ranije boravili u Aljinićima pa se raselili, a ovaj je doselio iz Turbića pre 20 god. Ima ih još i u selu Grmu.
-Marković (1) je doselio iz Bjelavića pre 3 god.
-Filipović (1) je doselio pre 20 god. iz Miljačića.
-Čavići (1) su starinom iz Hercegovine.
-Lukići (1). Ranije su bili na Slapnici i u Pezerima. Na apnici ih još ima.
-Brkići (1). Pominju se u Aljinićima krajem 18 veka.
-Jozići (1) i Češljići (3) su takođe nepoznatog porekla.
U kući Stjepana Pavića–Mandića žive s njim i pastorčad mu Rudelji, čija je zemlja u Miljačićima.
Svi se kopaju u groblju na Skočijevcu.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)