Autor: Slobodan Zrnić
Pavasovići su srpsko pleme/rod iz Skradinskog Polja kod Skradina (Dalmacija). Prezime je nastalo po imenu Pavas, koje bi bilo jedna varijanta Pavla (slično prezimenima Vukasović, Tomasović, Vitasović). Od Mlečana su kao vojvode dobili zemlju u polju kod Skradina, te zvanja kapetana i serdara teritorije Šibenika i Skradina. U pravoslavnim matičnim knjigama nazivani su vojvodskom porodicom.
Pavasovići u Skradinskom Polju na austrijskom katastru 1827. (www.maps.arcanum.com)
Najstariji poznati Pavasović bio je Ilija iz obližnjeg sela Bratiškovci, koji je tamo podigao crkvu Svetog Nikole (inače je Nikoljdan njihova krsna slava), a tu su po predanju stigli iz Hercegovine. Ilija se sa sinovima, Milovanom i Markom, odselio u Skradinsko Polje, a crkvu i imanje ostavio je stanovnicima sela. (Jovan Javor, 1867) Pavasovići su nesumnjivo starinom iz ovog sela, budući da su mnogi od njih krajem 18. i početkom 19. vijeka sahranjeni kod crkve Sv. Nikole u Bratiškovcima. Tako je u pravoslavnoj matičnoj knjizi umrlih parohije Skradin 1807. zapisana smrt Marte Pavasović u dobi od 80 godina, a piše da je iz vojvodine kuće, te da je sahranjena u Bratiškovcima (Sv. Nikola) u grobu predaka njenog doma. Na istom mjestu je 1808. ukopana i Jela, supruga pok. Mihaila, u dobi od 65. godina. Ilijini praunuci, Božo i Jovo, takođe su sahranjeni tamo 1820. godine. (www.familysearch.org, Matične knjige parohije Skradin)
Ilija Pavasović je 1692. dobio titulu sopraintendante koja se često navodila zajedno sa kolunelom (colonello), a te titule su nosili ljudi na čelu dalmatinskih Krajina. Njegovi sinovi, Milovan i Marko, aktivno su ratovali protiv Turaka u Morejskom ratu, širom Dalmacije. Upadali su na bosansku i hercegovačku teritoriju, paleći turska utvrđenja i dovlačeći odatle hrišćansko stanovništvo. Učestvovali su u odbrani Sinja. Postoje i podaci o ratovanju Milovana Pavasovića u Moreji (Peloponez). Milovan je imao titulu serdara područja Skradina i Šibenika i guvernera grada Skradina, što je preneseno i na njegovog sina Mihaila, dok je drugi sin, Filip, bio podserdar. Marko je nosio titulu kapetana.
Zajedno sa drugim dalmatinskim junacima u borbi protiv Turaka, Pavasoviće je opjevao Andrija Kačić-Miošić (Razgovor ugodni naroda slovinskoga, 1756):
Na glasu su dva silna junaka:
Od Skradina grada bijeloga,
Dva ju’naka, dva Pavasovića:
Marko jedan, a Milovan drugi.Oba bihu kotarski konjici,
I duždevi na glasu vojnici:
Oba turske glave odsicaše,
I carevu zemlju porobiše.Vojvode su i serdari bili,
Gospodstvo su na sablji dobili,
Bihu oni silni mejdandžije
Velikoga rata od Morije.
Popis stanovništva Skradina 1714. donosi podatke o porodici Milovana Pavasovića (21 član), koja ima zemlju u Skradinskom polju, Sonkoviću, Žažviću i Varivodama. (Državni arhiv u Zadru)
Prema rodoslovu sačinjenom 1797. godine, Milovan je imao sinove Mihaila i Filipa. Mihailo je imao Đuru koji je umro 1785. godine (sahranjen u Skradinu), a Filip je imao Nikolu i Mihaila. Milovanov brat Marko imao je Savu (sin Vujo) i Stevana (sinovi Božo i Jovo). (Državni arhiv u Zadru, Skradinski bilježnici).
Prema anagrafu pravoslavne parohije Skradin iz 1810. godine, postojala su 4 domaćinstva Pavasovića sa tačno 50 duša. (Državni arhiv u Zadru)
- U prvoj kući bili su sinovi pok. Nikole Filipovog i Marte rođ. Knežić- Pere/Petar (rođ. 1757) sa suprugom Stevanijom (rođ. Pozder), Aleksa zvani Bile (rođ. 1757) sa suprugom Savom, Andrej/Andrija (rođ. 1759) sa suprugom Todorom, Špiro (1761-1825) sa suprugom Lucom i Ćiro (rođ. 1763) sa suprugom Klarom (rođena Bubalo – katolkinja), te njihov stričević Glišo (rođ. 1760) sa suprugom Mašom, sin pok. Mihaila, brata pok. Nikole. Redom su popisani njihovi sinovi (ne vidi se ko je čiji) Pilip (10 godina), Jakov (14), Pavel/Pavle (7), Nikola (18), Dimitar (8, umro 1832), Sava (2 ipo godine), Mihail (5), te 12 ćerki. Na ovom spisku iz 1810. nedostaju neki Pavasovići, a neki još nisu bili rođeni, ali se zna da je Petar imao Jovana (sinovi Nikola, Petar, Vaso i Ilija) i Filipa (sinovi Jovan, Stevan i Petar); Aleksa – Pavla; Andrija – Iliju (sin Andrija), Nikolu (sinovi Spiridon i Gavra), Lazara (sin Andrija) i Petra; Špiro – Simeona i Vasu; Ćiro – Savu, Todora i Đuru. U matičnoj knjizi je upisana smrt Gavrana Pavasovića (1767-1827) koji bi trebao biti još jedan sin Nikole i Marte, ali ga nema u anagrafu iz 1810.
- U drugoj kući bili su Špiro (rođ. 1778), Nikola (rođ. 1782), Todor (rođ. 1788) i Maksim (rođ. 1800), vjerovatno braća, zajedno sa majkom/udovicom Ikom/Jokom i sestrom Marijom. Ne zna se čiji su sinovi.
- U trećoj kući bio je Božo (1735-1820) pok. Stevana Markovog, sa suprugom Marijom, te Marko Skočić (rođ. 1776) i Perka (mlađa od njega 9 godina). Najvjerovatnije se Marko Skočić doselio u ovu kuću kao Božin zet. Prezime Skočić je među Pavasovićima postojalo i u 20. vijeku.
- U četvrtoj kući bio je Jovo (1754-1820) pok. Stevana Markovog, sa suprugom Kajom/Katom (rođ. Ćakić), Gnjatijem (20 godina), Nikolom (13, umro 1823 sin Save), Lukom (10), Todorom (7) i Avramom (5), te 2 djevojčice. Luka je poginuo u 22. godini života. Gnjatije se kasnije vjenčao sa Savom Skočić.
Napomena: Podaci iz anagrafa 1810. kombinovani su sa upisima rođenja, smrti i vjenčanja u matičnim knjigama parohije Skradin. U anagrafu nikome ne piše ime oca, niti kako su se prezivale supruge, pa čak ni ko je kome supruga, ali se to može zaključiti iz podataka u matičnim knjigama. (www.familysearch.org)
Vujo Pavasović (sin Save) izabran je za jednog od 40 članova “grčkog” Sinoda 1808. godine, prilikom uspostavljanja Eparhije dalmatinske (Srbsko-dalmatinski magazin 29, 1870-1871). Nije naveden u anagrafu Skradina za 1810. godinu, jer je vjerovatno živio u Šibeniku. Vujo je bio među vodećim ljudima u austrijskoj vojsci koja je krenuvši iz Skradina septembra 1809. upala u Šibenik. Vujin brat bi trebao biti Sava Savin (1766-1828), koji je umro i sahranjen u Zadru. Jovan Pavasović (rođ. 1798) od oca Save i majke Marije rođ. Laurić se 1826. vjenčao u Skradinu sa Jelom Budimir, ali nema ni njega u anagrafu 1810, kao ni Simeona (rođ. 1800) od oca Gregorija? i majke Mande rođ. Krička, koji se vjenčao godinu dana kasnije. (www.familysearch.org, Matične knjige parohije Skradin)
Na području Skradina su 1875. među popisnicima jedne izjave bili Marko Pavasović (općinski vijećnik), Simat Pavasović pok. Miška (bivši općinski vijećnik), Jovo Pavasović (trgovac), Gavro Pavasović (tutor crkve Sv. Spiridona), Jakov Pavasović pok. Pavla, Jovo Pavasović pok. Pere, Sava Pavasović pok. Miška, Špiro Pavasović pok. Maksima, Jovo Pavasović pok. Pilipa, Peko Pavasović, te Jovo Skočić-Pavasović. (Narodni list, Zadar, 13. 3. 1875)
Kornelije (Konstantin) Pavasović rođ. 1863. u Skradinu, bio je iguman manastira Krka. (Srpska crkva u Velikom ratu 1914 – 1918, 2014)
Andrija Pavasović (rođ. 1884) Andrijin iz Skradinskog Polja preselio se u Šibenik-Varoš i tamo 1909. prešao na rimokatoličku vjeru prilikom ženidbe. (www.familysearch.org, Matična knjiga vjenčanih župe Varoš-Šibenik 1895-1920)
U Skradinu su 1922. skupljeni prilozi za “Prosvjetu” na dan krsne slave Sv. Nikola. Priložnicu su bili: Pavasović Niko Banin, Pavasović Niko pok. Jandre, Pavasović Glišo pok. Jandre, Pavasović Vaso pok. Đure, Pavasović Đuro pok. Dmitra, Pavasović Špiro pok. Tome, Pavasović Glišo pok. Petra, Pavasović Stevan pok. Petra, Pavasović Jakov Pavlov, Pavasović Božo Pavlov, Pavasović Filip pok. Jove, Pavasović Špiro pok. Đure, Pavasović Niko pok. Petra, Pavasović Simo pok. Mile, Pavasović Đuro Jovanov i Pavasović Špiro Ilijin. (Dalmatinski radikal, 28. 12. 1922)
Na popisu 1948. godine evidentirana su 193 Pavasovića (38 domaćinstava) u Skradinskom Polju i Skradinu (greškom upisani kao Perasovići, a Skradinsko Polje se nije vodilo kao posebno naselje). Bilo ih je još u Velikoj Glavi (27 osoba), Sonkoviću (8 osoba), Gračacu kod Skradina (4), Obrovcu (6), Plavnu (3), Šibeniku (3), Vrbniku (2), Solinu (2), Splitu (1), Sinju (1), te 5 u Zagrebu i 1 u Osijeku. (Leksik prezimena SR Hrvatske, 1976)
Genetičkim istraživanjem po direktnoj muškoj liniji (Y hromozom) utvrđeno je da Pavasovići pripadaju haplogrupi R1b-BY250. Ova tipična evropska grana stara je oko 4.000 godina i najčešća je u središtu i na zapadu kontinenta. Kod Srba postoji samo još jedan utvrđeni pripadnik grane (iz okoline Užica), od preko 7.000 testiranih, tako da je njena zastupljenost u srpskom narodu manja od 1 promila. (Srpski DNK projekat, DSR “Poreklo”) Od drugog Srbina Pavasović se razlikuje na čak 10 od 23 STR markera, pa se ne može govoriti o bilo kakvoj bliskosti (zajednički predak stariji od 2.000 godina). Takođe se Pavasovići po STR markerima znatno razlikuju od albanskih i bugarskih pripadnika ove grane.
Napomena: Pojedine arhivske dokumente pronašao je Dalibor Jelača.
11. jul 2023. u 10:10
Nikola Pavasović
Prije svega da zahvalim na ovako opširnom članku. Znam jako puno o istoriji svoje porodice ali moram priznati da sam dosta stvari i naučio čitajući ovaj članak. U mojoj porodici postoji još uvjek živo sjećanje na naše slavne pretke i rodonačelnike našeg plemena. Moram napomenuti da u našem selu žive uz Pavasoviće Skočići i Perišići, također slave Sv. Nikolu. A sada da se dotaknem naše haplogrupe R1b. Iskreno ostao sam u šoku kada sam pronašao na internetu da je naša haplogrupa R1b-Z2103-by250. Bio sam 100% uvjeren da smo I2A ili u najgorem slučaju R1a. Ovo govorim jer poznavajući vlastitu fizionomiju i isto tako fizionomiju moga oca, strica, dida i pradida ovo mi se nikako nije uklapalo u moja očekivanja. Visoki smo snažni i kršni ljudi, čak bi se usudio reći da su određeni pojedinci moje porodice i nadnaravno snažni ljudi, čovjek bi rekao pravi dinarci, crne kose tamnije kože, pravi dinarci/mediteranci. Našao sam konkretno da grana R1b-Z2103 pripada Yamna kulturi koja se prostirala južnim ruskum stepama i dijelovima današnje Ukrajine. Također sam našao da je nekoliko skeleta nađenih u Vučedolu također R1b-Z2103 kao i u Vinči (ispravite me za Vinču ako je pogrešno). Pročitao sam također da neki autori navode da bi R1b-Z2103 mogla biti i proto-ilirska hapologrupa i da je se dovodi u neku korelaciju sa Ilirima. Također sam pronašao da je grana Z-2103 isključivo istočna ali ono što zbunjuje najviše je podgrana BY250 koja je sjeverno germanska. Kako god bilo jako je zanimljivo promatrati istoriju svoje porodice kroz genetiku. Ovoim putem molim ako netko ima saznanja o porodici Pavasović prije naseljavanja u Dalmaciju neka se javi. Zanima me kojem su plemenu/bratovštioni pripadali dok su živjeli u istočnoj Hercegovini ili možda čak u Crnoj Gori(?), dali je bila ista krsna slava kao i danas, čak sumnjam i da je prezime bilo isto kao i danas ali ne mora značiti. Proučio sam gotovo sve što se može pronaći o mojoj porodici nakon dolaska u Dalmaciju a ovo sve prije dolaska za mene predstavlja enigmu, doslovo no riječi o njima. Ono u što sam siguran donekle je da su u Dalmaciju došli kao porodica koje je već bila na nekom glasu, dakle ne kao neki čobani ili slično jer su po dolasku izgradili crkvu Sv. Nikole koja stoji još i dan danas u Bratiškovcima kao i porodična kuća našeg rodonačelnika Ilije koja se nalazi uz samu crkvu po čijoj se izradi vidi da je nije gradio netko siromašan. Dakle ono što ne mogu nikako dokučiti je kako da o tako utjecajnoj porodici nema ni slova do prije dolaska u Dalmaciju i kao da ime se gubi svaki trag? O nama je pisala Venecija, Dubrovnik, Istanbul, Francuzi itd a do dolaska u Dalmaciju kao da nismo postojali. Dakle ako tko ima bilo kakvih saznanja bio bih zahvalan da se javi na mail: [email protected]
Hvala i svako dobro!