Poreklo stanovništva sela Devetina, opština Laktaši. Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“ – izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela i komunikacije.
Od opštinskog centra udaljeno 12 km. Proteže se pravcem istok–zapad oko devet i pravcem sjever–jug nepuna dva km na površini od 13,461 km2.
Teren je pretežno brdovit sa blagim padinama prema sjeveru i jugu, koje su obrasle bjelogoričnom i crnogoričnom šumom.
Zemlje, šume i vode.
Obradivog zemljišta i voćnjaka je vrlo malo. Selo je smješteno na 199–381 m n. v. Od Ljubatovaca ga dijeli brdo Kremenjak (316 m n. v.), a od sela Crkvene (Drenjika) plato (visoravan) Bair (381 m n. v.) na kome se nekada za vrijeme vjerskih praznika, na igrankama, okupljala omladina. Graniči se sa selima Aleksići, Boškovići, Miloševci, Drugovići i Ljubatovci iz laktaške, te Hrvaćani, Crkvena (Drenjik) i Skakavci iz prnjavorske opštine. Kroz selo prolazi put dužine oko osam kilometara od kojih je 2000. godine asfaltirano nešto više od tri km. Selo je dobilo električnu energiju 1972, a telefonske priključke 2004. godine. Prva škola u Devetini otvorena je 1931. godine i radila je do početka Drugog svjetskog rata. U školskoj zgradi nastava je izvođena od 1972. do 1979, a danas se koristi za povremeno okupljanje omladine (društveni dom). Djeca osnovnu školu pohađaju u Hrvaćanima.
Najpoznatije vrelo je Vržina koje pitkom vodom napaja veći dio sela. Još su poznati vodotoci Vučijak i Rijeka. Na brdu Krndija (317 m n. v.) nalaze se telekomunikacioni repetitori. U selu postoji devet kamenih stijena (osam u šumi Cerik, a deveta je u šumi iza crkve). Vjeruje se da je selo dobilo ime po ovim neobičnim kamenim pločama. Nema dokaza da su to ostaci hrama koji se tu, prema narodnom kazivanju, nalazio prije nekoliko vijekova.
Ime sela i ostalo.
Među stanovništvom kruži legenda da je selo dobilo ime po devet junaka koji su na tom mjestu jeli jednom drvenom kašikom. Druga, slična legenda, kaže da je ispod devet kamenova sahranjeno devet junaka. Treća govori da su divovi iz Crnog vrha dobacili devet kamenih stijena. Najrealnija pretpostavka za naziv sela su devet uzvišenja (brda), koja se mogu vidjeti iz okolnih sela.
Takođe, neprovjerene su tvrdnje nekih mještana da se u bečkom arhivu nalazi karta sa trasom puta koji je prolazio kroz ovo selo i koji je povezivao Prnjavor i Banjaluku. Devetina je na polovini tog puta.
U Devetini je 1902. godine sagrađena poljsko–ukrajinska crkva. Kao što i naziv kaže, bila je zajednička. Kada je došlo do nesuglasica, 1936. godine, Ukrajinci su pored te napravili novu.
To je sadašnja ukrajinsko grkokatolička Crkva Uspenja Presvete Bogorodice. Još su vidljivi temelji prve poljsko—ukrajinske crkve, koja je srušena kada su Poljaci odselili.
Ukrajinci se sahranjuju na groblju kod crkve, a Karavlasi na hrvaćanskom i manji dio na ljubatovačkom groblju. Na Kremsnjaku postoji zapušteno groblje na kojem su sahranjivani Poljaci.
U selu nema privrednih, trgovinskih i ugostiteljskih objekata.
Devetina je poznata po ukrajinskoj kulturnoj manifestaciji Červona kalena koja se održava u ljetnim mjesecima svake godine, a na koju dolaze Ukrajinci i mnogobrojni gosti iz mnogih mjesta nekadašnje Jugoslavije.
Zanimanje stanovnipštva.
Današnje stanovništvo Devetine bavi se poljoprivredom, a veliki dio je zaposlen u inostranstvu, najviše u Austriji. To se posebno odnosi na Karavlase. Mnogi su izgradili velike kuće, dvorišne objekte i ograde, kakvih rijetko ima u župskim selima, pa čak i u prigradskim naseljima.
Devetina je podijeljena na dva dijela — jedan u kojem su u velikoj većini Ukrajinci, koje je tu naselila austrougarska vlast, i drugi, u kojem žive Karavlasi. Jedni s drugima skoro da nemaju dodirnih tačaka. Prvi Ukrajinci su doselili krajem 19. vijeka (oko 1895. godine) iz Galicije.
Poreklo stanovništva.
-Karavlasi su doselili 15. avgusta 1946. Te godine mnoge porodice Poljaka su odselile u matičnu državu. Tadašnja vlast je Karavlasima dodijelila napuštene kuće u kojima su živjeli Poljaci. U jedan dio Devetine, iz okoline Visokog najprije su došle porodice:
-Jovanović, Marinković, Đorđević, Petrović, Lukić i Stanković.
Pošto nisu bili vični zemljoradnji, bavili su se drvodjeljstvom. Izrađivali su drvenu galanteriju (čanke, vretena, preslice, kašike, vodijere, ploske, zastruge). Žene su išle po obližnjim selima, a muškarci u udaljenija sela i bliža gradska naselja sa konjskim zapregama da bi prodavali svoje proizvode.
Današnje kuće, koje su sagradili Karavlasi, ušorene su i raspoređene po zaseocima (Lukići, Stankovići, Jovanovići, Đorđevići, Petrovići,), dok su ukrajinske kuće sagrađene duž puta i uglavnom u blizini crkve.
U jednom dijelu Devetine živi 35 porodica Ukrajinaca i dvije hrvatske u 56 kuća (devet pustih). U izgradnji je jedna kuća srpske porodice. U drugom dijelu sela, karavlaških porodica ima 21 u 72 kuće i nema nijedne napuštene, ali ima mnogo praznih, jer su njihovi vlasnici na radu u Austriji. Među takvima su najbrojnije porodice:
-Stanković (78), Jovanović (53), Đorđević (50), Lukić i Marinković po 33 člana, pravoslavne vjeroispovijesti, kao što su to i svi Karavlasi.
U dijelu Devetine gdje žive Karavlasi ima deset prezimena u 72 kuće. U većini su porodice:
-Stanković, koja ima 20 kuća,
-Jovanović i Đorđević po 13, te Lukić – osam. Stankovići slave Aranđelovdan, a sve druge porodice Sv. Petku. Zastupljena su još prezimena:
-Petrović (sedam kuća i sedam porodica),
-Mitrović, Nikolić i Vasiljević imaju po jednu,
-Stojanović dvije i:
-Marinković šest porodica. U Austriji 2010. živi i radi 275 karavlaških stanovnika, što je triput više od onih koji trenutno žive u Devetini.
Najbrojnije ukrajinske porodice su:
-Leščešen sa četiri, te Prihoda, Sapun, Holovčuk i Repčen imaju po tri kuće. Ostale porodice imaju po dvije ili jednu kuću. Među njima su:
–Bahtjak, Borošenko, Guc, Damjančuk, Kobica, Košćuk, Kuleška, Kutni, Moskaljuk, Petilj, Pjekni, Rebaček, Stašešen, Harasum, Hnatek, Holovati i Hucman. Svi oni slave Veliku Gospojinu. To je ujedno i seoska slava. Još su zastupljena prezimena:
-Komarčevski – slavi V. Gospojinu; Markijević – V. Gospojinu; Ćetojević – Đurđevdan; Brkić i Perak, a još postoje kuće u kojima su živjele porodice:
-Buči, Gajić, Goćur, Kovačević, Lovrenović, Mohač, Sinkarčuk, Solonemka i Trač, ali su puste.
Od poznatijih ličnosti, u selu su rođeni Branko Đukić, privrednik i Pavle Holovčuk, književnik.
IZVOR: Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“, izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)