Poreklo stanovništva sela Aleksići, opština Laktaši. Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“, izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo u opštini Laktaši, udaljeno 11 km istočno od opštinskog centra, osam od Klašnica i tri km od magistralnog puta Klašnice–Prnjavor. Pretežno je ravničarsko, sa blagim nagibom prema jugu i rijeci Turjanici koja protiče cijelom južnom stranom sela. Nalazi se na 155–288 m n. v., a površina iznosi 5,579 km2. Centralnim dijelom sela prolazi asfaltni put dužine 3,9 km, izgrađen 1991. godine.
Tip sela i vode.
Selo je razbijenog tipa pošto su kuće pretežno locirane po blagim padinama s lijeve strane puta (iz pravca Laktaša). Okruženo je selima Devetina, Boškovići, Kadinjani, Ljubatovci i Ćetojevići. Istočnom stranom protiče rječica Bojana koja ljeti presuši, a tu su još i potoci: Petrovac, Točkovac, Crnadak i Opaljeni potok. Gotovo trećina sela je pod bjelogoričnom šumom.
Zanimanje stanovništva.
Stanovništvo Aleksića bavi se poljoprivredom, a manji dio je zaposlen u Laktašima, Banjaluci i inostranstvu. Uzgajaju se pšenica, kukuruz, ječam i zob a dobro uspijeva i voće: šljiva, jabuka, kruška, trešnja, orasi, jagode, kao i povrće: krompir, paprika, paradajz, kupus, mahune.
Crkva.
Godine 1993. pored asfaltnog puta, na sredini sela, sagrađena je Crkva Uspenija Presvete Bogorodice, zadužbina Branka Đukića, rođenog u susjednom selu Devetina. Patrijarh Pavle je osveštao krstove na kupolama crkve 16. oktobra 1993. Dana 15. avgusta 2010. crkvu je osveštao vladika banjalučki Jefrem i ona otada ulazi u sastav SPC i pripada čardačanskoj parohiji. Aleksićko groblje (u kome se sahranjuju Srbi, a Ukrajinci se sahranjuju u ukrajinskom groblju u Devetini) nalazi se na brdu oko kilometar udaljenom od crkve.
Obrazovanje i ostalo.
Đaci osnovnu školu pohađaju u selu Boškovići. U selu rade dvije prodavnice i benzinska pumpa. Do 28. maja 2001. postojao je mjesni ured. Mjesnu zajednicu, uz Aleksiće, čine Rajičevci, Ljubatovci i Boškovići. U prostorijama mjesne zajednice nalazi se spomen–ploča šesnaestorici poginulih boraca VRS – iz Boškovića petorica, Ljubatovaca dvojica i Rajičevaca devetorica. Iz Aleksića nije niko poginuo u ratu 1992 – 1995. godine.
Selo je dobilo električnu energiju 1971, a telefonske priključke 2000. godine.
Pouzdanih podataka o porijeklu stanovništva i nazivu seda nema. U selu nema nijedno prezime Aleksić. Može se pretpostaviti da je ime rodovskog porijekla, nastalo od nekog davnog pretka Alekse. U vrijeme austrougarske vlasti Ukrajinci su naselili rubne dijelove sela, gdje neki od njih i danas žive.
Poreklo stanovništva.
Najbrojnije porodice:
-Rogić (14 domaćinstava, 21 kuća i 48 stanovnika), slave Nikoljdan;
-Gligorić (7, 10, 19), dio slavi Markovdan, a dio Đurđevdan i:
-Pejić (6, 10, 17) — locirani na Pejića brdu, slave Sv. Pantelejmona.
Slave ostalih porodica:
-Adamović, Petrović i Samac slave Jovanjdan;
-Babić, Marinković – Sv. Stefana;
Bobrek, Radomi, Stahnek – V. Gospojinu;
-Vukelić, Gajić, Jovičić, Manojlović, Popović, Radinković, Ćetojević – Đurđevdan;
-Gustovarac – Pokrov Presvete Bogorodice;
-Danojević, Teodorović — Sv. Ignjatija;
-Đukić, Đurić, Radoja – Sv. Vasilija;
–Kovačević — Nikoljdan;
-Kresojević — Tomindan,
-Radanović – Nikoljdan.
(Porodice Klajber, Korda, Konajica, Fanić i Šmeljcer su vikendičari i nisu u popisu stanovnika Aleksića.)
Od poznatijih ličnosti, u selu su rođeni Milutin Pejić (1947), privrednik i književnik i Miroslav Danojević (1945–2010), poljoprivredni stručnjak.
IZVOR: Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“, izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)