Poreklo stanovništva sela Bojišta, opština Nevesinje. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografske studije“ u izdanju “NOVA KNJIGA VIDOSLOV”. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Opšte napomene.
Tri sela na zapadnoj ivici Nevesinjskog Polja (ovo, Selište i Čitluk), na osojnoj strani ogranaka Veleži, koji se ovdje vrlo strmenito spuštaju. Četiri stotine metara od Bojišta je vrelo Stupina, pored Selišta protiče potok Jezdoš i y njemu ima vrelo Ljeljenak, a osim toga ima i dobrih česama. U Čitluku nemaju vrela, ali se pomažu izdanskom vodom, koja se nalazi u dubini pet do deset metara. Sela su izložena vjetrovima i stoga je u njima veoma hladno. „Krivajac“ vjetar koji dolazi od sjeveroistoka donosi žestoku mećavu, a „Gačanac“ donosi, s jugoistoka, ljeti kišu, a zimi snijeg.
Njive i sjenokosi su u Polju, a ispaša i šuma oko kuća i u Veleži. U Bojištu ima „komunica“, zajedničkih kosanica koje su u opštem dijelu nazvane „prijestupima“. U Selištu su dvije kuće imale, u to vrijeme, god. 1899, cjelokupnu zemlju nepodijeljenu. U Bojištima su svi kmeti, osim dvojice, daju trećinu, a ima i priorača. U Selištu su svi kmeti osim jednoga ali ovi imaju i svoje zemlje, a u Čitluku su svi kmeti osim dvojice. Svi plaćaju trećinu, osim kmeta biskupa Buconjića, koji svojim kmetovima, na svaki način, olakšava život.
Tip sela.
U Bojištu ima 11 kuća i sve su zbijene u jednu grupu. Tu žive: Bjelogrlići (1 k.), Radojičići (2 k.), Repovići (1 k.), Lozi (2 k.), Mavraci (2 k.), Vaskovići (2 k.) i Puškovići (2 k.).
U Selištu su se kuće razbile, oko manjeg brda, na dvije grupe. Ima 7 kuća i to: Čovili (2 k.), Samatovići (2 k.), Mitrići (1 k.), Bošnjak (1 k.), Dragović (1 k.). U Čitluku ima jedan red kuća koja se na kraju završi grupicom, koja se zove Iglice. Pored nje je grupa koja se zove Glavica. U Čitluku su 23 kuće; Žerajići (1 k.), Andrijaševići (5 k.), Bulajići (4 k.), Koprivice (2 k.). Zatim katolici: Buconjići (2 k.), Pandžići (1 k.), Vasilji (3 k.), Čuljci (2 k.), Rotimi (2 k.) i Mazuni (1 k.).
Seljaci pričaju da je selo Bojište nazvato po tome, što je tu, za vrijeme Hercega Stjepana, bilo posljednje razbojište između Srba i Turaka. Selište je bilo dugo vremena pusto selo, a na Čitluku dugo nije bilo naselja, nego je on bio čitluk Petra Miloradovića.
Ne znaju kad je Bojište postalo. Starog stanovništva nema. Misli se da su selo zasnovali protjerani stanovnici grada Jupovca, kad su ga Turci osvojili. Kugu su prekužile ove porodice: Bjelogrlići, Radoičići, Milovići i Jelačići.
Poreklo stanovništva.
-Bjelogrlići su prije 100 god. doselili iz Lipnika. Pobjegli su od glavodužja, jer su ubili brata hajduka Jakova Jakšića iz Morače. Slave Šćepanj–dan.
-Jelačić je preselio sa Šehovine prije 100 do 120 godina, pa je ovdje sasvim samro.
-Milovići su samrli.
-Radojičić je doselio iz Kifina Sela. Slavi Nikolj–dan.
Iza njih je pobjegao:
-Redžepović iz Bežđeđa od hajduka. „Pritiskao je silnu zemlju“ jer je bio Bašagin subaša. Prije kratkog vremena odselio je u Kasabu (Nevesinje).
-Repović je starinom iz Banjana prije 60 godina pobjegao je iz Slata zbog nekakve „sarajevske vojske“ koja je žarila. Slavi Jovanj–dan.
Iza njih su došli:
-Loze i Mavraci sa Zijemalja.
-Mavrak je pričao da je starinom Crnogorac, i da je stanovao u Popovu. Prvi slavi Đurđev, a drugi Jovanj–dan.
-Vasković je prije 40 gocina došao s Rova, a starinom je iz Vranjske. Slavi Jovanj–dan. – Pušković je prošle bune doselio iz Bijenje zbog siromaštva.
IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografske studije“ u izdanju “NOVA KNJIGA VIDOSLOV”. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)