Poreklo stanovništva naselja Granica, opština Bileća – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Sela graničke opštine su u jugoistočnom uglu rudinjske zaravni; njihov udut ide od Vukovog Vr, a i Dubovca prema sjeveru i hvata sve do državne teste prema Bogdašićima. S juga su zatvoreni ograncima Vukovog Vr’a, c jugoistoka Dubovcem i Ćurjenom, a sa sjevera negdje i sa zapada su sasvijem nezaklonjena.
Zemljište u Granici je sasvijem neravno i veoma krševito. Sastavljeno je od krečnjaka i laporaca, po kojima raste kržnjava strževina, jasenovina i oštri vrijesak. Gdje-gdje su u krečnjaku jako izražene karsne osobine. U tome terenu su veoma česte, katkad dosta pravilna oblika vrtače, koje su pokrivene crvenicom i tankijem slojem humusa. U cijeloj općini nema nijednog vrela, osim nekolika povremena pišteta na jugozapadnoj strani po stranama Bukovog Vr’a. Poradi toga u udutu općinskom ima dosta čatrnja. Veći dio kuća na Bijeloj Rudini je uz testu, kuće ostalijeh sela razasute su u pojedinijem vrtačama u zaravni. Veći dio kuća u Podgorju je u podužoj, karličastoj vrtači; kuće ostalijeh sela su u manjijem tanjirastijem vrtačama, redovno sve zaklonjene od sjevera, osim kuća na Bijeloj Rudini, koje su sasvijem izložene sjeveru.
Zemlje i šume.
Sela imaju vrlo malo zemlje za obrađivanje. I to zemlje, što je ima, nije sva na jednom mjestu, već je rasturena tamo amo po udutu u pojedinijem vrtačama. Iradna zemlja javlja se u većijem kompleksima samo na Bijeloj Rudini, gdje je zemljište ravnije. U Podgorju ima zemlje u većem kompleksu samo ispod kuća – y zagradama, dok su u selu Granici i zgrade vrlo rijetke, jer nema dovoljno iradnog zemljišta za njih i cijelo je sastavljeno od veoma malijeh tamo amo rasturenijeh komada.
Pojedini dijelovi graničke mere pokriveni su mladijem dubravama. One su česte i guste u Podgorju; na Bijeloj Rudini javljaju se kao male šumske oaze; u selu Gradini oko kuća su rijetke, a po Vukovom Vr’u su veoma česte i velike. Šuma na Vukovom Vr’u je od stare bukovine, dok je u nižijem krajevima od strževine.
U ovoj opštini preko ljeta pale se „žežnice“, koje se mjesto gnoja prosiplju po njivama. Kad se preko ljeta osuši zemlja, seljaci blizu njive iskopaju jamu do ½ m dubine. U tu jamu nalože vatru i na nju metnu mnogo drva. Kad se vatra razgori, pokriju je busjem, koje se nagrtnuto položi na vatru, te onaj dio busa, na komu je trava okrene se unutra, a s izvana je sama zemlja, Busja se naslaže mnogo, te žežnice izgledaju kao krtičnjaci, do 1 ili 1 ½ visoki.
To se ostavi da gori nekoliko dana, dok sva zemlja ne postane crvena. Tada se ta zemlja zajedno s lugom (pepelom) prosiplje po njivi. Žežnice se ne pale više ni u jednom ispitanom rudinjskom selu. Većina seljaka do nazad trideset godina živjela su na aginskoj zemlji. Neki su se počeli otkupljivati od aga još prije 1875. godine. Danas ima slobodnijeh seljaka; neki su kupovali zemlje i u drugijem općinama. Znatan dio seoskijeh porodica i danas živi na zemlji stolačkijeh i trebinjskijeh aga.
Tip sela.
Sela ove općine većijem su dijelom veoma razbijena tipa. Ovdje je najjače izražen tip razbijenijeh sela. Na Bijeloj Rudini kuće su razređene u nekoliko porodičnijeh grupa, koje su jedna od druge veoma udaljene. Rijetko se i u tijem grupama javlja kuća uz kuću; najvećijem su dijelom znatno udaljene jedna od druge. Pojedine grupe su u plitkijem dolinama, a obično nijesu rastavljene nikakvom prirocnom pregradom. U Podgorju su isto tako razređene u nekoliko porodični jeh grupa, koje su razbacane po većijem dolinama. U jednoj grupi živi samo jedna porodica, bez ikakve primjese. I u Podgorju kuće čine dosta razbijen tip. U selu Granici kuće su još raštrkanije. One su razasute po pojedinijem vrtačama, te na mnogijem mjestima ima po kilometar između kuća. U novije vrijeme diobom nastaju nove kuće i javljaju se uz stare.
Ali je veoma rijedak slučaj, da se nađu četiri kuće na okupu. Dosta velik uzrok ovakom tipu je priroda zemljišta, u kojoj je plodno zemljište rijetko i razbacano. Pojedine grupe kuća nemaju naročitijeh imena, već se imenuju po glavnoj porodici koja živi u njima. Na Bijeloj Rudini ima pet grupa kuća i u njima porocice:
-Želudi (Ivkovići), na sjeveroistočnom uglu sela, ima ih 7 kuća;
-Salatići su 1 km. zapadno od Želuda. Kuće su raštrkane, a ima ih svega 5 k.
U blizini Želuda malo prema jugu žive:
-Vujadinovići (3 kuće).
Odvojeno žive:
-Vojnovići (7 kuća) i Senić (1 kuća); Isto tako odvojeno žive i:
-Bekići ( Trklje) (3 kuća). Pored Bekića je 1 kuća:
-Bošnjakova. Na Granici žive:
-Milićevići (11 kuća). Njihove kuće čine dvije dosta udaljene grupe.
-Kozjaci (3 kuće) žive na jugo—istoku pod samijem Bukovijem Vr’om. Kod njih živi:
-Želud (1 kuća).
-Stolice (8 kuća) žive u dvije jako udaljene doline. Između Stolica su:
-Radmilovići (2 kuće).
U Podgorju imamo tri porodice, koje čine tri zasebna čopora. Od njih su:
-Radovanovići (7 kuća).
Torine i janjila.
U starije vrijeme seljaci su ljeti gonili stoku u Bjelašnicu u Gacku, te gnojili zemlju gatačkijem seljacima, a zato im je stoka mogla pasti do po udutu tijeh sela. Neki seljaci s Bijele Rudine i iz Podgorja kupili su zemlje u Babi i tu ljeti izgone stoku. Selo Granica ne goni ljeti stoku nikuda iz seoskoga uduta, samo ih za vrijeme velike žege istjeraju u šumu oko Vukovog Vr’a. Svaka porodica ima janjila i torina oko Vukovog Vr’a. Mjesta na kojima su janjila zovu se: Široka Prod, Potkamenica, Krivača i Proljetišta. Neke porodice nemaju ni janjila ni torina već same čobanske kolibe. Torine su od kuća udaljene od 1/2 do 1-1/2 sata. U Podgorju ima isto tako dosta janjila i koliba i ako svaka porodica ima svoju planinu u Gacku. Njihove su torine južno od sela, udaljene od kuća 1/2 – 1 sata. Na ta se janjila ne izgoni stoka ljeti ni u proleće kao na Granici. To su zimske staje, y koje se stoka ne izgoni prije nego pane snijeg. Okolo janjila ima dosta šume, te stoka može naći brsti, kad snijeg pokrije travu. Stoka ostane na janjilima, sve dok snijega nestane a katkada i preko cijele zime. Janjila nemaju samo najsiromašnije porodice.
Mjesta na kojima su janjila u Podgorju zovu se: Podosmigomile, Vranov D, Jarčišta i Drenove Rupe. Oko janjila se katkada obrađuju pojedine doline. Neki seljaci na tu zemlju imaju agu, a u drugijeh je vlastita. Na zemlju oko janjila najviše se sadi krtola.
Ime sela.
O imenu Bijele Rudine narod ne zna nikakva objašnjenja, niti ima o tome kakvijeh priča. Isto tako ne zna se, odkuda ime Granica. Podgorje je dobilo svoje ime po položaju.
Starine.
U ovoj općini ima vrlo malo starina. U blizini seoskijeh kuća na Bijeloj Rudini ima mnogo starinskoga groblja, koje se zove „Bobotovo Groblje.“ To je groblje bez sumnje bilo nekada u udutu Bijele Rudine, a danas je u vrbičkoj općini.
U selu Granici i u Podgorju nema nikakvijeh ostataka od starine osim dvije ili tri gomile, koje ovdje nijesu česte kao udostalijem selima.
Postanak sela i porijeklo stanovništva.
Već po samijem ostatcima od starina vidi se, da u ovoj općini neće biti tako mnogo starijeh sela. O selima ove općine iz narodnog kazivanja znamo ovo. Selo Bijelu Rudinu ne zna se, ko je osnovao; samo se zna da je u njoj od „pamtivijeka“ živjela porodica;
-Ivkovići (Želudi). Niko nije čuo, da se je ta porodica od kuda doselila i ona se broji među najstarije porodice u Rudinama i u Gacku; Cijeli udut ove općine, od Bijele Rudine do Vratnice bio je samo svojina te porodice. Pošto su Muslimani ušli u ovu oblast, Ivkovići su izgubili većinu zemlje, samo su zadržali jedan dio zemlje, koji je i danas njihov. Na njihovoj zemlji u Podgorju bila se je nastanila muslimanska porodica Čelara, koju je neki naša surgunisao.
Poslije je zemlja cijele općine došla u ruke pojedinijeh Muslimana. Podgorje je bilo na čitluku stolačkijeh i mostarskijeh Muslimana i oni su naseljavali pojedine porodice na čitluk. Selo Granica je bilo imanje Muslimana Selimovića sa Zaušja i oni su po njoj gradili torine. Prije sto i pedeset godina u današnjem selu Granici nije bilo nikakvijeh naselja. Zemlja se u njoj počela obrađivati prije sto i dvadeset godina. Da je Granica veoma mlado selo, vidi se i po tome, što joj međe nijesu obilježene krstovima, već mednicima. Ovo se lijepo slaže s narodnijem pripovijedanjem, da je ovo bilo muslimansko imanje, koja nikada nijesu bila obilježena krstovima. I sve do okupacije ova su sela bila pri zauškoj općini; tada vlast odvoji granička sela u zasebnu općinu. Dakle o postanku Bijele Rudine ne zna se ništa; današnje Podgorje zasnovano je na selištu, a Granica je veoma mlado selo, postalo po svoj prilici u 18–om vijeku i to na mestu muslimanskijeh torina.
Iza Želuda (Ivkovića) po starini dolaze:
-Salatići. Oni su porijeklom od nekoga odbjeglog vojnika. Salatići vele, da je taj vojnik rodom iz „Srijema“. Najprije je živio u Selištima kod Bileće, pa se poslije preselio na Bijelu Rudinu, Salatićem su ga prozvali zato, što je kupus nazivao salatom. Slave Aranđelovdan.
-Radovanovići su starinom s Vranje Dubrave na Baljcima od istog plemena, od koga su Komlenići u Mirušama i Šekarići u Počekovićima u Crnoj Gori. Radovanovići su se s Vranje Dubrave preselili u Rioca. Tu su, vele, dugo živjeli i imali su svoju zemlju. Jednom su kupovali vino u Stocu za krsnog imena. Pošto nijesu imali svijeh novaca, ostanu dužni 80 groša. Za taj im dug oduzeše Rioca. Odatle se Radovanovići raseliše i žive u Davidovićima (8 kuća), u Lukavcu (6 kuća), u Dabru (7 kuća), u Vatnici (3 kuće) i u Vranjskiem (20 kuća). Slave Đurđevdan.
-Tomovići ili Bojovići su doselili prije 80 godina s Tupanja iz Banjana. Oni su isto pleme s Tešanovićima u Trebinju i na Mekoj Grudi i c Roganima na Planoj. Slave Đurđev dan.
-Kusturica je prije 80 godina došao c Plane na Podgorje. Ta je porodica isto pleme s onijem Kusturicama na Planoj.
-Bjeletić je prije trideset godina došao s Preraca na atinsku zemlju. Slavi Gospođindan.
Pored Salatića i Ivkovića na Bijeloj Rudini žive:
-Vujadinovići. Oni su porijeklom iz Krne Jele kod Grahove. Došli su poslije prve kuge. Slave Nikoljdan.
-Vojnovići su od plemena Milićevića c Bodenika. Ovdje su doselili prije 60 godina na atinsku zemlju. Slave Nikoljdan.
-Trklje ili Bekići su porijeklom od onijeh Trkalja u Mirilovićima. Na Bijelu je Rudinu doselio njihov djed. Slave Aranđelovdan.
-Bošnjak je od onijeh Bošnjaka iz Bileće. Ovdje je prije 35 godina doselio zbog siromaštva. On je porijeklom od Stijačića iz Korjenića. S ovijem su isto pleme Vučkovići, od kojijeh su Trklje. Prema tome Bošnjaci i Trklje su isto pleme. I Bošnjaci slave Aranđelovdan.
Od današnjijeh porodica na selu Granici najstarije su:
-Stolice. Najprije se je u ovom selu nastanio djed ovijeh Stolica. Iza ovoga Stolice došao je:
-Milak Milićević iz Šobadina, djedovijeh Milićevića, pa Kozjak s Plane i najzadnji Radmilović iz Podvrši. Stolice su porijeklom iz Riđana u Crnoj Gori. U najstarije doba zvali su se Vujačići. Iz Riđana su se doselili davno i živjeli su dugo u Simijovijem (općina u bilećskom kotaru, južno od Vatnice). I tu su imali svoje zemlje, pa je prešla u ruke Muslimana i oni su odselili. Slave Nikoljdan.
-Milićevići su od plemena Milićevića, koje je starinom iz Bileće. Slave Nikoljdan.
-Kozjaci su od Kozjaka s Plane. Slave Nikolj dan.
-Radmilovići su došli iz Podvrši (danas u Crnoj Gori), a porijeklom su od onijeh Radmilovića s Baljaka. I Radmilovići i Kozjaci su porijeklom od stare porodice Predojevića u Prijevoru. Slave Nikoljdan.
Stanovništvo na Granici sastavljeno je gotovo samo od doseljenika, ali većina tih doseljenika su starinci iz susjednijeh rudinjskijeh sela. Doseljenici u Podtorju i na Bijeloj Rudini su stariji, dok je stanovništvo na Granici sastavljeno samo od doseljenika iz XIX-or vijeka. Na Granici imamo iste porodice, koje žive iu susjednijem selima, samo su dvije porodice na Granici, koje ne žive u ostalijem selima. Pošto je stanovništvo na Granici većinom skorašnje, ovdje nemamo velikijeh i razgranatijeh porodica. Iz svega ovoga vidi se jasno, da se je stanovništvo na Granici množilo mnogo više doseljavanjem nego li priraštajem. Doseljavanje prestaje u drugoj polovini XIX-or vijeka i istom otada stanovništvo se množi samo priraštajem.
IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)