Poreklo stanovništva naselja Kruse, opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se na sjeverozapadnoj podgorini Busovnika, između Draževine na jugu i Vera na sjeveru. Zahvataju blago iskošene podove na kojima se steru ziratne, te na širem potezu znatno nagnute, krševite i ogolićene površine. Naselje je smješteno ukraj pomenutog puta koji od Lješkopolja preko Bepa i Draževine vodi prema Buronjima. Ovaj put je, poput onog preko Ćarmaka i Gornjih Kokota, takođe značajan od davnina, jer je, osobito ranije, vezivao Zetsku ravnicu a središnjim dijelovima Stare Crne Gore. Otuda nije slučajno što je Mahmud–paša Bušatlija odabrao baš taj pravac za prodor prema Cetinju 1976. g. I upravo je tu, na Krusima, na početnim prirodnim usponima toga pravca kretanja doživio potpuni poraz. Naselje je od Titograda udaljeno 13, a od mjesnog središta y Donjoj Gorici 9 km. Počev od mjesta zvanog Strane, granica njihovog atara. vodi preko Lipovog kamena i Crnog krša do na vrh Releze (627 m), odakle povija prema jugu na Pločnu glavicu, Odakle izlazi na Kecan. Zatim se spušta na Vuster, te preko Drštakuće i pored Popovića (prema Draževini) ka istoku na Rape i dalje na glavicu Pelinja. Odatle se ka sjeveru (prema Berima) nastavlja na Bukurovac, Bijelu ploču, Kapsulu i Donju košćelu, do na Strane, na Mjesto zvano Grgoman. U tom okviru atar je (Z–I) dug 2,4 i širok (S–J) 2 km i zahvata 4,75 km2 površine. Visina sela u gornjem dijelu je 300 m.
Istorijat.
Naselje se kao jedan od pet katuna u Gornjoj Zeti pominje 1451. g. U kotorskim spomenicima prvi put se pominje 1494. g. Po turskim defterima, selo je 1521. i 1523. g. imalo 23, odnosno 25 kuća, a prema Bolici 1614. 21 d. i 72 vojnika. Godine 1865. (zajedno sa Berima) imali su 55 d., a 1879. 67 sa 332 stanovnika (173 m. i 159 ž.) i 1883. 86 d. Lješanska kapetanija je 1879. god., obuhvatajući Gradac, Buronje, Gornju Draževinu, Kruse, Ćarmake, Gornje Kokote, Donju Draževinu 105 d. sa 589 stanovnika; 319 m. i 279 ž., Župu Gradačku (55 d. sa 431 stanovnika; 190 m. i 141 ž.), Staniseliće, Parce, Progonoviće, Relezu, Orahe i Štitare, imala 531 d. sa 3.458 stanovnika. Prema podacima za 1883. god. popisana sela su imala: Gornja Draževina 81 d., Krue 86, Donja Draževina 78, Župa Gradačka 77, Gradac 45, Progonovići 80 i Štitari i Orasi 114, a 1903. god. Progonovići 53, Orasi 62, Štitari 90, Releza 16, Buronji 67, Staniselići 32, Gradac 26, Parci 31, Brežine 51, Briđe 19, Liješnje 11, Bigor 25, Goljemadi 43, Ćinjac 13, Velja Strana 13, Kornet 35 i Gornja Draževina 19 d. Prema Erdeljanoviću, u selu je živjelo 25 d., a 1925. bilo ih je 37 sa 165 stanovnika. A zatim: 1948 (42:247), 1953 (45:225), 1961 (40:200) i 1971 (38:158). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja stanovalo 130, a ostalo se doselilo, i to 16 do 1945, a drugi poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (2 :5), sa 2 (5:4) sa 3-5 (9 : 10), sa 5–8 (19 : 18) i sa 8 i više (5:1). Tada je sastav glavnih starosno–polnih grupa izgledao ovako: prve (84:66 (ž. 41:31), druge (80 :72) (ž. 41 :32) i treće 36:20 (ž. 19 :9).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili bez škole 51 : 44 (ž. 35 : 36), sa četvorogodišnjom 93:60 (ž. 42:28), sa osmogodišnjom 7:11 (ž. 1:4), a srednjom 3:9 (ž. 0 : 1), sa višom školom (0:1) i kvalifikovani radnici (2 :4), a nepismenih je bilo 31 :32 (ž. 25 :21).
U isto vrijeme domaćinstva su prema veličini posjeda i izvorima dohotka bila: bez zemlje (1:0), do 2 ha (17:38), sa 2—5 (17 :0), sa 5—10 (5 :0), odnosno poljoprivrednih 19:20, mješovitih 10 : 11 i nepoljoprivrednih (11 :7).
U 1953. god. 89 aktivnih izdržavalo je 131 lice, y poljoprivredi 73 : 123, a sa ličnim primanjima bilo je 5. Isti odnos je u dva naredna popisa izgledao ovako: aktivnih je bilo 87 :53, izdržavanih (105: 100); y poljoprivredi 77:40 i 87:69, a sa ličnim primanjima 8:5
Tip sela.
Kruse su zbijeno naselje. Podvojen je samo zaselak Velenice5 sa 3 kuće, dok glavnina sela ima 33 kuće. Prizemnih je 16, a na izbi 20. Od njih je 5 napušteno. Sve kuće su pokrivene tiglom; daščani plafon je u 20, malterisani y 14 i bez plafona su 2. U međuratnom periodu isdignuto je na sprat 5 kuća koje su do tada bile prizemne i izvršena dogradnja na 2, a poslije 1945. renoviranje i dogradnja na 11 kuća.7 U selu je popisano 36 stanova sa 1685 m2, od kojih su 6 iz prvog, 12 iz drugog, 12 iz trećeg i 6 iz četvrtog perioda. Ognjište je bilo u 21, zemljani pod u 1 i lektrično osvjetljenje u 36 stanova.Prema vrsti su: 20 jednosobnih i i garsonjera, 9 posebnih soba i 7 dvosobnih, od njih se 4 koriste y vrijeme sezonskih radova.
Rodovi.
U selu su oktobra 1974. g. živjeli:
-Bojanovići (12 d.),
-Ćetkovići (6),
-Rackovići (3),
-Miškovići i:
-Perovići po 2 i:
-Vukčevići (1).
Poslije 1945. iselilo se 126 mještana, od kojih – 86 Bojanovića (samo u Bere oko 60), zatim 15 Ćetkovića, 11 Rackovića, 9 Miškovića i 5 Perovića. Ranije je na rad y druge zemlje išlo 5 lica (u Ameriku 4 i Carigrad 1). Sada dnevnih migranata (do Titograda) ima 24.
Vode.
Selo se snabdijeva vedom iz 31 bistijerne. Prije 1800. g. postojale su 4, a otada do 1941. podignute su još 24. Zatim je 1947. g. uz pomoć države izgrađena velika bistijerna i kasnije još 2 manje. Zajedničke su 4. Prva je u Busteru (prirodna) zajednička za Kruse i Draževinu; udaljena je od sela oko 3 km; druga je Gornji uba u podnožju Busovnika, na zapadnoj periferiji sela; treća je na Brijegu (usred sela), izgrađena 1947, i četvrta Stevanovića voda, zadužbina Stevana Perovića, izgrađena 1932; istočno je OD sela i udaljena je 0,6 km.8
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1964. g. Otada do kraja 1972. mještani su nabavili 7 električnih šporeta, 19 frižidera, 4 telefona, 7 radio prijemnika 4 tranzistora i 5 gramofona. Samo ognjište koristi 6 d., a njega. i šporet (bilo električni ili obični) 12. Veće promjene y opremi kuća vezane su poglavito za one što su renovirane, a stari dijelovi namještaja i pokućstva većinom su se zadržali u manje obnovljenim ili neobnovljenim kućama. Tako se, recimo, 23 d. i sada služe starim kovčezima (skirajama) za ostavu i niskim stolicama, ranije prikladnim za sjedenje pored ognjišta. S druge strane, iz kuća su najvećma eliminisani razni kašuni koji su služili za ostavu žita, brašna i bijelog mrsa. Jer, sada se brašno uglavnom kupuje, a stoke je neuporedivo manje. Stari pribor za pečenje i kuvanje koristi se mahom u vrijeme nestanka truje i katkada u specijalnim prilikama (svadbe i druge svečanosti, sahrane).
Kuće su locirane tako da ispred svih postoje dvorišta. Obori kao njihovi dijelovi znatno su izgubili svoju funkciju, jer je sitne stoke veoma malo. Ipak zbog držanja svinja, živine, goveda i konja ili magaradi, higijenske prilike u dvorištima „su na nezavidnoj visini”, kaže anketar. U okviru dvorišta obično su i štale,10 kojih ima 18, živinarnici (8) i magazini (14), dok 14 kuća donji sprat koristi za stoku i ostavu.
S druge strane, kućama najbliže male površine koriste se kao okućnice („zgrade“) u užem smislu, ali se takvima smatraju i one površine koje su malo Udaljene, iako su tu i tamo veće. Ovo stoga što je jedan dio imanja dosta udaljen od kuća –– čak i do 3 km. I ovdje je kako za okućnice tako i za druga imanja karakteristično to da su mnogo više zalivađena nego poorana. Voćnjaka je sasvim malo, a vinogradi su oslabili zbog pojave filoksere. Sada se radi na zasađivanju loza sa američkom podlogom. Selo nema svoju planinu. Stoga se ovce daju drugima na čuvanje (Komovi, Lukavica i Morača). Uoči zadnjeg rata davala su ih 24 d., a sada 8. Vlasnici su davali kilogram soli na muženo grlo. Izjavak je obično bio na Vidovdan, a sjavak na Simonjdan (13. septembar). Po grlu su dobijali po kilogram skorupa ili dva kg. sira. Oni što su stoku uzimali na čuvanje, dolazili su po nju i vraćali je.
Selo je imalo svoje komunice na padinama Busovnika, na tzv. Rajkovim stranama, kao i na jugoistočnoj strani od sela, tj. od Rupe do Dubova. U njima je ispaša neograničeno korišćena, a o sječi šume vodio je računa kmet. Sada je državna svojina i čuva je šumar.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)