Poreklo stanovništva sela Vrpolje Ljubomir, opština Trebinje – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Vrpolje:
Položaj sela.
U vrpoljskoj javti razlikujemo sela u nizini, oko Ljubomirskog Polja i sela u brdima. Jedan dio sela je u nizinama oko brda Stupice (oko 800 m) i to sa istočne i sjeverozapadne strane toga brda. Kuće Vranog Doma su po ulegnućima na vrhu Rogošine, a Prova je na južnoj strani Rogošine u dolini rijeke Brove. Celo Vrpolje je na samom jugozapadnom kraju Ljubomirskog Polja, y uglu što ga s juga zatvara Gliva, a sa sjevera Skupica. Kuće u Vrpolju po položaju izdvajaju se u tri grupe: jedan je dio pri strani Skupice te su kuće odmaknute od polja u stranu brda; povijarcem Skupice zaklonjene su od sjevera i okrenute prema jugu. Drugi dio vrpoljskijeh kuća je u samoj ravnini Ljubomirskog Polja, gotovo na polovini rastojanja između Skupice i Glive. Taj je dio sela brdom zaklonjen od istoka, a sasvijem je otvoren sa zapada. Treći je dio kuća pri samoj Glivi. Taj je dio kuća sasvijem na osojnoj strani. S juga je zatvoren Glivom, a sa sjevera je otvoren. Borilovići i Borkovića Bare su u dosta uskoj uvali, koja se na jugoistoku Ljubomirskog Polja stere sjeverno od Skupice. Kuće su većijem dijelom na pristojnoj strani uvale, na malijem breščićima i humčićima. Po vrhu Rogošine u zemljištu se javlja više ulegnuća, ispresijecanijeh manjijem kosama, koje se nižu povijarcem Rogošine u pravcu SZ—JI. U tijem ulegnućima, najviše s prisojne strane su kuće Branog Dola. Kuće su u Brovoj najvišijem dijelom u dolini rijeke Brove, s istočne strane brda Podvorske Stražnice (807 m).
Vode.
Vrpolje je dosta bogato vrelima. Kod sela Brove u Suvom Dolu izvire rijeka Brova i otiče dosta dubokom dolinom s Ljubomorsko Polje. U Brovoj ima dosta vode i nikad ne presušuje. Na njezinu su izvoru načinjeni mlini. Brova protiče pored sela Vrpolja i češće se zimi razlije, pa posle šljunkom seoske njive. U Vrpolju piju kišnicu iz čatrnja. Seljaci pričaju, da su te čatrnje gradili Muslimani Hadžismailovići svojijem kmetovima. Na Branom Dolu jedan dio sela pije vodu iz čatrnja; Matijevini ima više vrela; voda je najbolja u Javorovića Vrelu. U Borilovićima i Barama zemljište je močvarno. Na više mjesta izbijaju iz zemlje jedva primjetni izvori. To su većinom pišteti, u kojima ima vrlo malo vode. Vodu iz tijeh vrela pije najviše stoka. Najveći dio seljaka pije vodu s vrela Knjeginje kod sela Cibrijana.
Klima.
Vrpolje, Borilovići i Bare su u nizini i blaže klime. Borilovići i Bare su među kosama, koje su obrasle šumom i s toga u njima vjetrovi ne duvaju jako. Vrpolje je na otvorenom mjestu, gdje je i šuma vrlo rijetka, te su u njemu vjetrovi jači i hladniji. Brova je svojijem položajem i šumovitom okolinom sasvijem zaklonjena od vjetrova. Ali, pošto je u brdu i na znatnoj visini (između izohipse 500–600 m), tu su češće kiše i snijeg. Brani Do je na samom povjetarcu Rogošine i c toga je u njemu klima mnogo oštrija. Vjetrovi su jači i hladniji nego u ostalijem selima, a i snijeg je viši i ranije pada nego u ostalijem selima. Oštrinu klime znatno ublažuje šuma, koja je oko Brove i Branog Dola prilično očuvana.
Iradi i mera.
Vrpoljska sela imaju irada oko kuća i po brdima. Iradna je zemlja sela Vrpolja u Ljubomorskom Polju. Ona je u jednom komadu, koji je „mrginjima“ izdijeljen na duge „cijepce“. Ta zemlja rađa dosta slabo, osobito u onijeh seljaka, koji nemaju dovoljno stoke, da je torom nagnoje. Najbolje vrpoljske njive su Blatine i Rupine. Borilovići i Berkovića Bare imaju zemlje i u selu – oko kuća, i to u malijem vrtačama po Liscu i Skupici. Neke od tijeh njiva su i po sat udaljene od sela. Zemlja Branog Dola i Brove je razasuta u pojedinijem vrtačama po Rogošini. Oko kuća nema tako mnogo zemlje kao u ostalijem selima. U Brovoj, Borilovićima i na Branom Dolu zemlja rađa bolje nego u Vrpolju. Veći dio sela i danas živi na aginskijem čitlucima. Pored toga u mnogijem selima ima imućnijeh seljaka, koji su svu svoju zemlju otkupili od aga, pa su kupili i nove zemlje u Ljubomirskom Polju. Znatan dio seljaka polovinu je zemlje otkupio, a na polovinu daje i danas hak. Age su Trebinjci. Mera je svuda po neobrađenom zemljištu oko kuća. Sa sjeverne strane Branog Dola nema mnogo mere, jer se cepelička mera pruža do na vrh Rogošine.
Brani Do i Brova imaju najviše mere s južne strane Rogošine. Vrpoljska je ispaša u Skupici i Glivi, a Borilovići i Bare pasu svoju stoku na Skupici i Liscu. Do polovine XIX vijeka vrpoljska je mera bila i današnje selo Jasen. Poslije bitke na Grahovcu Muslimani iza Klobuka pobjegoše i naseliše Jasen.
Tip sela.
Vrpoljska sela dijele se na manje grupe kuća, koje su ponekad znatno udaljene jedna od druge. U selu Vrpolju na S ima mala grupa sa pet kuća, u kojoj su kuće udaljene negde samo deset, a negde i pedeset metara. Iza te grupe kuće su poređane u jedan red, u kome su kuće veoma udaljene, te izgleda kao isprekidan. Taj red kuća savija se prema jugu kao luk, koji je konkavnom stranom okrenut prema Ljubomirskom Polju (prema Z). Ovdje ondje iz toga reda izdvajaju se pojedine kuće i penju se više u stranu brda.
U selu Vrpolju ima 35 kuća s porodicama: Miljanovići, Ivankovići, Verdovići, Milinići, Čečuri, Andrići, Borkovići, Batinjići i Čerovići.
Na Branom Dolu najsjevernije su Savića kuće (2 k). U znatnoj udaljenosti od njih na JI su Toljeve kuće (5 k), koje su veoma blizu jedna druge. Iza njih na i dvadeset minuta je Matijevina, u kojoj žive Petkovići, Ivankovići i Anđelići. Kuće u tome kraju čine dosta razbijen tip. U Borkovića Barama kuće sačinjavaju dvije grupe, koje su znatno udaljene jedna od druge. U prvoj su grupi kuće Borkovića (5 k), koje su vrlo udaljene jedna od druge. U drugoj su grupi samo dvije kuće Budnića. U Borilovićima su kuće isto tako jako raštrkane. Samo na jednom mjestu imaju tri kuće ujedno, ostale su gotovo sve raštrkane. U Borilovićima živi porodica Miljanovićn i Abuli. U vrpoljskoj općini ima oko devedeset kuća.
Planine i torine.
Sva sela vrpoljske općine gone ljeti na planinu u Tovarnicu, u fočanskom kotaru. To je danas ujedno i planina manastira Dobrićeva i nekijeh seljaka, koji žive na manastirskom čitluku. Ta je planina još od starina vrpoljska; ne pamti se, da je ikada bila čija druga, niti da su Vrpoljani gonili u druge planine. Mnoge porodice iz Vrpolja, Borilovića i Bara imaju zimske staje (janjila i torine) po Skupici i po Liscu, u koje se otoka spraća samo zimi, kad zapane velik snijeg. Staje su negdje na aginskoj, a negdje na vlastitoj seoskoj zemlji.
Ime sela.
Vrpolje je dobilo ime, što je na samom jugoistočnom kraju – na vrhu Ljubomirskog Polja. Bare su dobile ime po tome, što je u njima zemljište močvarno. Za Brani Do priča se, da je dobio ime po tome, što se uvijek branio od Turaka. Postanak imena Borilovića i Brove seljaci ne umiju protumačiti.
Starine u selu.
Tragova od starijih naselja ima jedino u selu Vrpolju; u Borilovićima i Barama nema ih gotovo nikako, a na Branom Dolu ima nekijeh omeđina bez kreča, ali izgleda da nijesu tako stare. Međutim oko Vrpolja ima bezbroj veoma starijeh omeđina. Ima ih u Damjanovinama, Dolima i Zakutini. Te su omeđine po brdu i blizini seoskijeh kuća, a pored toga ima ih u Đilavoj Omeđini u Skupici. Izgleda, da su te omeđine ostatci od nekijeh čobanskijeh staja. Pored toga ima u Vrpolju bezbroj starijeh grobnica, a najviše ih je u Dubravcima. Većina grobnica ispisana je raznijem šarama, a na dvije su se očuvali natpisi. Na jednoj grobnici spominja se neki Župan Medulin, a na drugoj knez Pokrajac Oliverović, koji je živio u vrijeme vojvode Sandalja. (Dakle koncem XIV. ili početkom XV. vijeka). U polju pored sela je stara crkva Sv. Aćima. Priča se, da je gradilo bratstvo Ugrenovići.
Postanak sela i porijeklo stanovništva.
Po narodnom pripovijedanju sva su vrpoljska sela mlada, jer im se zna za postanak. Po ostatcima iz starine, moglo bi se to uzeti za Brani Do, Brovu, Boriloviće i Borkovića Bare, a Vrpolje izgleda mnogo starije.
Postanak i zasnivanje ovijeh sela y narodnom pripovijedanju uzima se zajedno sa doseljenjem ovijeh porodica, koje su u većini naselile vrpoljska sela.
Današnje porodice:
-Miljanovići, Petkovići, Ivankovići, Borkovići, Berdovići, Čečuri i Čeri porijeklom su iz Nikšića. Priča se, da su se u najstarije vrijeme zvali:
-Ugrenovići.
Ovdje su ih doselila tri brata s majkom i naselili samo Vrpolje. Po pripovijedanju seljaka, u Vrpolju tada nije bilo nikakva naselja. Od ta tri brata namnožilo se za neko vrijeme više kuća. U to vrijeme nije bilo u Brovoj, Borilovićima, Borkovića Barama i na Branom Dolu nikakva naselja. (Ovo se narodno kazivanje lijepo podudara s tim, što i po ostatcima iz starina izgleda, da su ova sela mnogo mlađa). Najprije su u tijem selima bile samo seoske torine, a tek poslije na tijem torinama zasnovana su sela. Slave Aćimov dan.
-Tolji su porijeklom s Bogdašića u vrbičkoj općini. Oni ne znaju odakle su se doselili u to selo. Pričaju, da su u tom selu starjenici i da su živjeli najviše od stoke, Planina im je bila Somina. Znaju, da su se zvali:
-Duždevići, a bilo ih je više porodica s razvijem prezimenima. O svom raseljenju iz Bogdašića pričaju ovo. Jedanput neki njihov stari, kad je hteo kretati u planinu, ode u Trebinje, da kupi čobanima opanaka. Dođe na dućan nekog trgovca i pogodi goveđu kožu. Ali pošto nemade novaca da plati, trgovac mu je ne htjede dati na veresiju, a Tolj, mu se zakle: „Ako ti ne platim do Ilina dne, daću ti cijele Bogdašice!“ Ilin dan dođe, Tolj zaboravi šta je obećao i dođe tek nekoliko poslije toga. Trgovac ne htjede da primi para, već Tolja protjera s Bogdašića. Danas ih ima u mnogijem selima u Humini (kao u Ljubinju, Čapljini, Mostaru i dr.). Slave Đurđevdan.
-Batinići vele, da su porijeklom od nekoga najamnika, koji je čuvao stoku u starijeh Ugrenovića. Slave Jovanj dan.
-Savići su doselili prije osamdeset godina na Polica kod Trebinja. Prije ovoga bilo im je prezime:
-Vlačići. Slave Jovanjdan.
-Andrići su porijeklom iz Crne Gore (zaboravljeno ime mjesta) doselili su radi siromaštva. Njihove porodice ima u Trebinju, Nevesinju, Herceg-Novom i Visokom. Slave Jovanjdan, a prislužuju Mijoljdan (Sv. Mihaila).
-Budnići su prije osamdeset godina doselili iz Borča od siromaštva. Slave Jovanj dan.
Muslimani:
-Abuli pričaju, da su doselili iz Trebinja prije potonje kuge.Ovdje žive kao stočari i težaci.
-Milinići su ovdje doselili iz Bileće iz sela Podosoja prije četrdeset godina. Drago Milinić bio se oženio od Ivankovića, pa kad umre, žena mu se s djecom preseli y rod. Slave Nikolj dan, a prislužuju Gospođindan.
*
Ljubomir:
Položaj sela.
U ljubomirskoj općini razlikujemo sela u polju i sela po brdima. Veći dio sela je na sjevernoj strani Ljubomirskog Polja. Idući uz Ljubomirsko Polje u pravcu JI–SZ imamo sela na samom sjevernom kraju polja: Podvori, Čvarići, Ugarci i Ždrijelovići, a na južnoj strani polja protivno od Podvori su Ukšići. Ta su sela na visini između 500 i 600 m. Sva sela na sjevernoj strani polja su u prisoju, a Ukšići su potpuno u osoju.
Od ovijeh sela po položaju se razlikuju sela u brdima, na sjevernoj strani Ljubomirskog Polja. To su sela po vrhu Rogošine: Pijavice, Vlaška i Šćenica. Ona su u dugijem uvalama po vrhu Rogošine, između malijeh rtova. Kuće su u osojnijem stranama malijeh i plitkijeh vrtača. Ta su sela vrlo visoka (između izohipse od 800 i 900 m) i mogu se računati među najviša rudinjska sela.
Vode.
U udutu Ljubomirske javte ima više izvora. U Podvorima su dva studenca: Londža i Mapojevića Vrelo. Ispod Ukšića teče rijeka Brava; u nju uvire studenac Bara, iz koje seljaci piju vodu. Pored ovoga vrela u Ukšićima imaju i dva bunara s izvornom vodom i jedna čatrnja s kišnicom. U Čvarićima vodu piju iz čatrnja, a ljeti, kad presuše čatrnje, donosi se voda s Marojevića Vrela. Isto tako i u Ugarcima nema vrela. Najviše se voda pije iz Milića i iz Mrtve Čatrnje. Zimi pored Ugaraka protiče rijeka Brova, Marojevića Vrelo i Šanici. U to vrijeme ove rijeke okreću seoske mline. Ove rijeke zimi teku do Ždrijelovića, gdje na njive bacaju ogromne mase šljunka. U Ždrijelovićima ima devet čatrnja, koje su svojijem kmetovima gradile age Lupuri, Hadžismailovići i Riđešići. Većina čatrnja ljeti presuši, te se voda dogoni na konjima iz Podvori. Na Pijavicama mia više izvora, koji nikad ne presušuju i Čukvasova Gustijerna. Najglavnije vrelo je Prodo. Na Vlaškoj imaju tri vrela: Potok, gustijerna u Barbakanama i gustijerna u Krstima. Ta vrela nikada ne presušuju. Na Šćenici izviru dva jaka izvora: Šćenica i Studenac. U njima ima vode i ljeti.
Iradi i mera.
Iradi i Podvori, Čvarića, Ugaraka i Ždrijelovića su većijem dijelom u ljubomirskom Polju. Pored toga svako selo ima više malijeh dolina po brdima. Iradi su u polju po nizinama, a mera je po okolnijem brdima. Najbolje ispaše u Podvorima su: Begova Greda, Široka Greda i Belaja. Na tijem mjestima je i najbolja seoska šuma. Gotovo cijela ukšićska ispaša je u udutu sela Grkavaca (trebinjski kotar). Pri Određivanju granice između trebinjskog i bilećskog kotara ukšićska je ispaša ostala u trebinjskom kotaru. U Čvarićima i Ugarima je najbolja šuma u Janjilištima, G olijem Torinama, Priboju i Lastvi. U Ždrijelovićima najviše stoka pase u Poljani i u Viduši.
Sve neobrađeno zemljište oko Pijavica, Šćenice i Vlaške obraslo je gustom dubovom (hrastovom) šumom. Najbolja pijavička mera i zemlja je u Stražnici i Bjelopolju, a vlaška u Barbakinama i u Viduši. Mnogi Ljubomirci otkupili su zemlju od aga. Siromašniji su i sada kmetovi. Age su najviše Trebinjci.
Tip sela.
Sela u polju imaju obično zbijen tip, dok su kuće po brdima razmještene u više malijeh grupa. U Podvorima su dvije grupe: Podvori (14 kuća) i Marojevići (4 kuće). U Podvorima su kuće jako razbijene, a u Marojevićima su znatno razređene. Tu žive porodice: Ateljevići, Miljanovići, Dučići, Kapori, Kisić, Đurići, Kici i Draganić. Ukšići su razbijena tipa. U selu ima svega dvadeset i pet kuća, koje se raspadaju u osam čopora. Čopori su razbacani ispod manjijeh glavica i jako su udaljeni (5–10 minuta). U najvećijem čoporima (od 5 kuća) kuće su jako zbijene. Ima čopora samo s jednom kućom. Kuće y Čvarićima čine jednu jako zbijenu grupu, koju je vojnička testa (Mosko – Zmijenac) razdvojila na dva dijela. To selo ima jako zbijen tip.
U Ugarcima razlikujemo selo Ugarke i raselicu Podosoje. U Ugarcima (13 k.) su kuće razbijene u tri gusta čopora, koji se pored teste nižu jedan za drugijem. S južne strane polja, upravo prema Ugarcima je Podosoje (4 k.) koje je postalo prije deset godina time, što su neke porodice odselile na svoje imanje.
U Ždrijelovićima (33 k.) ima šest jako zbijenijeh grupa, koje su među sobom oštro odvojene i znatno udaljene. One su poređane sa sjeverne strane ljubomirskog Polja, u dužini od 1 km. Najmanje rastojanje između grupa je 25 m, a najveće 70 m. U prve tri istočne grupe živi porodica Lečići (i dvije kuće Sušića). U četvrtoj grupi žive Dursumi i Kici, u petoj su Milići, a u šestoj Kovači.
Pijavice se dijele na Donje i Gornje Pijavice. Ta su dva dijela udaljena između sebe oko 1 km, a rastavlja ih krševita kosa. Kuće u Donjijem Pijavicima rastavljene su u tri čopora, od kojijeh su dva s južne strane spomenute ravnine, a jedan sa sjeverne. Ovi čopori imaju zbijen tip. U Gornjijem Pijavncama imaju dva čopora; jedan na Glavici u sred seoske ravnine, a drugi sjeverno od ovoga (u daljini 200 m) u prisojnoj strani ravnine. U Donjijem Pijavicima ima 15 kuća (Čukvasa 6 k. i Vidačića 9 k.). U Gornjijem Pijavicima žive Popovci (2 k.), Šobići (1 k.), Vidačići (2 k.), Mijanovići (Z k.) i Ćuk (1 k)
Vlaška ima razbijen tip. Na istoku su najpre dvije kuće Bratića (međusobno udaljene po 50 koraka), a iza njih, u daljini od 150 koraka su dvije kuće Popovčeve (međusobno udaljene 80 koraka). Od njih do Periše Ateljevića ima 70 koraka, a iza njega, u daljini 20 koraka je čopor ostalijeh Ataljevića (5 k.); ovdje su kuće jako zbijene.
Šćenica se dijeli na Gornju Šćenicu i Donju Šćenicu. U Gornjoj Šćenici imamo čopore: Peoviće, Doiće, Podgradinu i G onjik. U Peovićima su tri kuće (Džombe) koje stoje u međusobnoj daljini od 25 koraka. Od njih na zapad, u daljini Od 100 koraka su Doići (2 kuće); kuće su u Doićima među sobom udaljene 15 koraka, a između njih su staje. Od Doića, u daljini od 150 m, je Podgradina (4 kuće Sušića). Udaljenje između kuća je 10–15 koraka. Iz Podgradine, u daljini od 50 koraka je Gonjik (2 kuće Zečareve). Donja Šćenica udaljena je od Gornje do 200 m. Ona se dijeli na ove čopore: Pod Glavicom (6 k), Pocvao (2 k) i Masna Rupina (1 k). Pod Glavicom su kuće raštrkane i znatno između sebe udaljene (25—40 koraka). Ispod Glavice do Podvao ima 200 koraka. Iz Podvala do u Masnu Rupinu udaljenje iznosi oko 70 koraka.
Kao što se vidi, sela u polju su veoma zbijena, dok su ona po brdima razbijenog, katkad jako razbijenog tipa. Sela u Polju imaju tip sela po karsnijem poljima i na njima se vidi uticaj ravnine.
Torine i planine.
Neke porodice iz Ugaraka i Čvarića imaju torine izvan sela; porodice ostalijeh sela iz polja nemaju ih nikako. Iz Čvarića tri kuće imaju u Prisoju (1 sat hoda sjeverno od sela) torine, na koje izgone stoku u jesen o Lučinu dne, pa ostanu dok pane snijeg. Mjesta na kojima su torine zovu se: Sjenokos, Babin Do i Šobićev Do. Isto tako mnogi seljaci iz Ugaraka imaju janjila, torine i čobanske kolibe na zemlji u P0dosoju. Na tijem torinama stoka ostane cijelu zimu (od Mitrova do Đurđeva dne). Na Pijavicama nema nikako torina. Dvije kuće c Vlaške imaju svoja janjila u Barbakanima pri Viduši. Šćenička janjila su za Lunjevcem i u Golijem Stranama u Viduši. Svuda oko ovijeh janjila obrađuje se i zemlja. Sva ljubomirska sela gonila su stoku do okupacije na Zelengoru. Danas ih većina i ne goni u planinu radi toga, što su neki jako osiromašili, pa nemaju dosta stoke, a drugi radi toga, što je vlast oduzela njihovu planinu pod Stogom i na Zelengori, da na njoj pasu krave državne poljoprivredne stanice iz Gacka.
Starine u selu.
Sela po brdima nemaju nikakvijeh starina, dok ih ona u polju imaju prilično. U njivama i okrajcima kod Podvori ima bezbroj omeđina. One se odmah opažaju, jer je obično oko njih zemlja napuštena i na njima raste ljeskova šuma. Zidine se mogu vidjeti samo, kada se otkopa kamenje, što ih je zasulo. Češće po njivama zapne raonik o kakvu staru zidinu. Kod ovijeh je omeđina to interesantno, što su s krečom zidane. Narod priča, da je u Ljubomiru nekada bila varoš koja se zvala Šer Liješće i da su one omeđine njeni ostaci. Oko crkve ima bezbroj staroga groblja. U brdu (1/4 sata na S od Podvori) ima bezbroj omeđina, među kojima seljaci razlikuju omeđine kuća, janjila i uljanika.
U Zagračju kod Ukšića ima mnogo omeđina, za koje se misli da su ostatak Zagračja, koje je nekada ovdje bilo. U ovijem omeđinaMa nađe se i po koji komad crijepa. Niže ovijeh omeđina je staro groblje, u kome su sačuvane 23 grobnice. U Ugarcima imaju omeđine stare crkve, o kojoj se zna samo to, da je bila posvećena Sv. Aranđelu. U Ždrijelovićima su dvije crkvice i oko njih nekolika stara groba. Uz crkvinu više Lečića kuća je veoma stara čatrnja, koja je danas posve zavaljena. Crkvina više Kovačevijeh kuća je sasvijem srušena, da se ne može ni raspoznati. Kod Vlaške imaju Riđešića Omeđine. Tu je, vele, bilo starije selo, u komu je živjela porodica Rićešići. Osim toga ima omiđena u Barbakanima. I tu je bilo selo; u njemu je živjela porodica Barbakan.
Postanak sela i porijeklo stanovništva.
O postanku ovijeh sela nema nikakvijeh uspomena ni priča, pa ni o onijem selima, koja su po brdima i koje izgledaju mlađa. Iz toga se da izvesti, da su ljubomirska sela veoma stara i da su postojala prije nego su se doselile najstarije porodice. Na Vlaškoj znaju prezimena porodica, koje su tu živjele u starije vrijeme. Te su se porodice zvale: Riđešići, Čokorili i Sušići. Neke su od tijeh porodica samrle na Vlaškoj, a neke su age otjerale iz sela.
Najstarije porodice su:
-Soraići, Lečići, Dučići, Milići, Lučići i Sušići. Te su porodice tako stare, da niko ne pamti, da su se i odakle doselile. Čak se za mnoge ne zna, jesu li se kadgod drukčije zvale. O prošlosti tijeh porodica ima mnogo priča; zna se kako su mijenjale prezimena, ali niko ne zna, da su se odakle doselile.
-Lečići su se u najstarije vrijeme zvali Ždrijelovići. O njima se priča ovo. Bila su ih tri brata; najstariji od njih bio je seoski knez. Jedan put dođe kupčija Džafer Begzadić iz Trebinja, da kupi harače i kad ne nađe kod kuće Ždrijeloviće, istuče im majku. Kad to čuju dva najstarija brata, stignu Džafera, ubiju ga, pobjegnu u Carigrad i prime islam. Najmlađem bratu bilo je ime Leka. Pošto su dva najstarija brata primila Islam, vrate se kao bogati begovi u Hercegovinu i nastane u Ljubomiru pored svoga brata, da ga brane od Begzadića. Jedan od starije braće pogine i od njega su „neki begovi“ u Trebinju. Od Leke izrodili su se Lečići, koji slave Aranđelov dan.
-Dučići su živjeli najprije u Marojevićima, pa su ih otuda predigle age Behmeni u Podvori. O njihovom se porijeklu ne zna više ništa. Slave Nikoljdan, a prislužuju Blagovijesti.
Za:
-Milića se zna samo to, da su od kneza Mila, koji je za vrijeme kneževa Ždrijelovića živio na vrh Ljubomirskog Polja. Slave Nikoljdan, a prislužuju Sredoposnu Neđelju.
-Sušiće je u Ždrijeloviće s Vlaške digao aga. Slave Aranđelovdan, a prislužuju Lazarevu Subotu.
-Soraići slave Đurđev, a:
-Lučići Ađimov dan. Za ove se samo to zna, da ih je uvijek bila samo po jedna kuća.
-Šobići samo znadu, da su veoma davno doselili c Moska na Pijavice. I njih je uvijek bila samo jedna kuća. Slave Đurđevdan.
Od doseljenika najstariji su:
-Mijanovići, Kici, Popovci i Čukvasi. Mijanovići su doselili po pričanju iz Cuca, a po drugijem iz Lješanske Nahije. Pričaju, da su odselili iz Crne Gore radi toga, što su ubili čovjeka. Stanovali su neko vrijeme u Skozju Grmu u Korjenićima. Bila su ih tu tri brata. Najmlađi od njih imenom Lakić, odseli u Krivošije i od njega su današnji Lakićevići u Krivošijama. Dva Lakićeva sina presele iz Krivošija sa starijem Milutinom u Ljubomir. Od Lakićevijeh sinova i Milutinova sina Boška su svi Mijanovići u Ljubomiru. (Stariji, danas živi Mijanovići su unuci Boškovi, a praunuci Milutinovi). Potomaka od Boškovijeh sinova ima u Kapavici (Ljubinjski kotar), u Bosni, u Zemunu. Jedan Boškov sin vratio se je u Crnu Goru i od njega ima danas u Cucama trideset kuća.
-Kici su iz Ozrinića kod Nikšića. Preselili su se radi siromaštva. Kako su dobili današnje prezime, ne znaju. Slave Nikolj dan, a prislužuju Badnji dan.
-Popovci su iz Bjelopavlića u Crnoj Gori. Prije nego su doselili u Ljubomir, živjeli su dugo u Popovu, u selu Mrkonjićima. Tu ubiju Turčina i pobjegnu u Ljubomir. Dotle su se zvali Mrkonjići, a Ljubomirci ih prozovu Popovcima, zato što su iz Popova. Slave Nikolj dan.
-Čukvasi su porijeklom iz Pive, od plemena Malovića. Jedni vele, da su odtuda doselili za to, što su ubili svoga agu, a drugi vele da su Čukvasi porijeklom od nekog popa iz Pive, koji je bio pošao po svijetu, da traži službe i ustavno se na Pijavicama. Uvijek su imali i svoju vlastitu zemlju, koja im je otišla za krvninu (kad su ubili Vidačića). Slave Đurđevdan.
Porodica:
-Buk porijeklom je od nekog djeteta, koje je nađeno u travi. Slave Jovanjdan.
-Kovači su doselili iz Dabra za kovačkijem zanatom. U Ljubomir ih je pozvao knez Ždrijelović. Prije su se zvali Škidžine. Slave Nikolj dan.
-Dursumi ili Dursuni su doselili iz Crne Gore iz nepoznata mjesta i zbog nepoznata uzroka. Slave Aranđelov dan, a prislužuju Veliki Četvrtak.
-Kašikovići su starinom iz Riđana, kod Nikšića. Danas žive y velikom broju u Vranjskijem. Ova je kuća iz Vranjskijeh odselila u Bijove (trebinjski kotar), a pošto je kupila zemlju u Ukšićima, preselila se prije 20 godina u Ukšiće. Slave Đurđev dan.
-Kosići su prije dvadeset godina doselili iz Mokrina u Boci, kad su kupili zemlju u Sulja Babovića. Zajedno s njima doselili su se iz istog sela i:
-Dabovići. Kosići slave Đurđevdan, a Dabovići Markov dan.
-Tomaševića su došli prije 20 godina iz Kruševica, kad su kupili zemlju u aga Hadžismailovića. Slave Lučin dan.
-Grkavci su iz sela Grkavaca (trebinjski kotar) doselili na aginsku zemlju. Slave Šćepanjdan.
-Skenderi su doselili iz Oputne Rudine prije 200 godina. Oni su od bratstva Aleksića (za koje se zna, da su porijeklom iz Maline). Slave Ignjatijevdan.
-Zupci su od bratstva Ratkovića u Zupcima. U Ljubomir su doselili veoma davno, radi toga što su ubili Turčina. Krsno im je ime Đurđevdan.
-Džombe su porijeklom Popovići iz Banjana. Priča se, da je u Ljubomir došao neki pop, koji nije imao parohije. Džombama su se prozvali po nekom pretku, koji je mnogo jeo, kao da je džomba (propast) u njemu. Slave Aranđelovdan.
-Ateljevići su porijeklom iz Korjenića. Vele, da su u Korjenićima živjeli još prije Kosova i da su iz njihove porodice otišla 74 vojnika na Kosovu, pa su se samo četvorica vratila. Iz Korjenića su ih Turci istjerali. Od njihovog plemena su ove porodice: Vučkovići na Bordašićima, Janičići u Mirotinjskijem Dolovima, Stijačići, Kujačići, Muslimani Barakovići u Kopjenićima, Lisovi u Bileći, Komari u Zupcima i Antelji kod Mostara. Sve su te porodice živjele u Korjenićima; kada su se preselili na Korjenića, priča se, da su se zakleli, da se neće „među sobom uzimati“ (ženiti i udavati). Slave Aranđelovdan.
-Kapori su doselili prije petnaest godina iz Mirilovića. Slave Jovanjdan.
-Draganići su prije dvadeset godina doselili iz Mirilivića radi siromaštva. Slave Matijevdan.
-Ćurići cy doselili za vrijeme okupacije iz Mokrina u Boki. Starinom su iz Konjskog u Zupcima, odakle su pobjegli, kad su ubili svoga agu. Slave Đurđevdan.
-Vidačiće su digle age s čitluka iz Podglivlja kod Trebinja. Isto su pleme s onijem Vidačićima u Orahu. Slave Nikoljdan.
-Mumalo je iz Bjelaca (trebinjski kotar). Iz Bjelaca je pobjegao, kad je ubio dalmatinskog vola. Slavi Nikoljdan.
-Cuca je za vrijeme okupacije doselio iz Crne Gore. Kad su Soraići bili u bježani u Crnoj Gori, ovaj se Cuca oženio njihovom djevojkom, te je s njima došao u Ljubomir. Slave Gospođindan.
Ciganin:
-Planjanin došao je prije trideset godina s Plane za zanatom. Vjere je muslimanske.
Iz ovoga pregleda o porijeklu prodica vidi se, da u ljubomirskoj javti ima dosta starijeh porodica. Ali pored svega toga te stare porodice čine sasvijem neznatan dio stanovništva. Najveći dio stanovništva sačinjavaju noviji doseljenici. Doseljavanje je osobito bilo često zadnjijeh 150 godina. Glavni dio tijeh doseljenika čine doseljenici iz današnje Crne Gore.
IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)