Poreklo prezimena, selo Milojevići (Nikšić)

Poreklo stanovništva naselja Milojevići, opština Nikšić – Crna Gora. Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Pripadaju Donjim Pješivcima, a nalaze se iznad Drenovštice. Smješteni su u jednoj uvali preko koje vodi put za Vivasojevića. Riječ je zapravo o kraku koji se poviše Drenovštice odvaja od puta Danilovgrad – Orja Luka – Bogetići. Izgrađen je 1968. na pravcu ranijeg znatno okomitog krčanika. Do Milojevića je dug 1,5 a od njih do Vitasojevića, 1,8 km. Naselje je razmješteno na obodnim dijelovima izvjesno razbijene uvale. Osim nje agar zahvata okolne nagnute, krševite i ogoljele strane i dolove. Otraničava ga linija koja, počev od sjevera ka istoku, vodi od Koma (Brečke alute) preko Bukovca i Goliskih dolina na Otorelu sovu, zatim prelazi put Bogetići –  Danilovgrad i rječicu Slapci (kod Suvog vrela) i izbija na rijeku Zetu i Tunjevo polje. Odatle se nastavlja Zetom do Dobrika na jug, na dalje na zapad presijeca put Danilovgrad – Bogetići (kod Jovičina kuka), te dalje preko Vlake, Zmijinice, Visoke glavice i Oranskog koma ivlazi na Stolački vrh; tu povija na sjever, prolazi niže Oramog dola i izlazi na Kom. Tako uokviren agar je dug (CI-JZ) 6,5, širok (Z-I) 1 km, i zahvata 6,49 km2 površine. Naselje se (kod crkve) nalazi na visini od 460 m.

Istorijat.

Poput susjednih sela Vitasojevića i Drenovštice, Milojevići su takođe staro naselje. U turskom defteru iz 1521. g. zavedeni su kao Milovići (mahala nahije Pješivci) sa 11 kuća, a 1523. kao selo iste nahije sa 8 kuća. Nadalje, do druge polovine prošlog vijeka ne nalazimo drugih statističkih podataka o ovom selu. Godine 1899. Milojevići su imali 31 d. sa 177 stanovnika (93 m. i 84 ž.; pismenih 15 m.), a 1903. 35 d. Prema Šobajiću, oni su 1923. imali 45 d., dok ih je prema podacima iz Rečnika mesta 1925. g. bilo 36 sa 168 stanovnika. Do 1948. broj prvih smanjio se za 9, a drugih za 40. Zatim je bilo: 1953 (27:121), 1961 (22:85) i 1971 (17:46). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja živjelo 34, dok su se ostali doselili, i to: prije 1945, a ostali poslije. Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (6 : 6), sa 2 (5:4), sa 3-5 (3 : 3), sa 5-8 (5:4) i sa 8 i više (3 : 0). U tom periodu je strukgura glavnih starosne–polnih grupa bila: prve 29 :12 (ž. 15:7), druge 36 : 19 (ž. 19 :12), i treće 20:25 (ž. 12:9).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili: bez škole 32:20 (ž. 27:15), sa četvorogodišnjom 33:17 (ž. 14:8), sa osmogodišnjom 1:3 (ž. 1:3 ž. 1:2) i kvalifikovani radnici (2 :3), a nepismenih je bilo 25:18 (ž. 21:14).

Tada je posjedovna i dohodovna sgruktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (0 :2), do 2 ha (3 : 3), sa 2–5 (7:6), sa 5–10 ·(8 :4), sa 10–15 (2:1) i sa 15 i više ha (2 :1), odnosno poljoprivredljšh 9 :7, mješovitih 13 :2 i nepoljoprivrednih 0 : 8.

U 1953. g. 55 aktivnih izdržavapo je 63 lica; u poljoprivredi 41:22, a sa ličnim primanjima je 3. Isti odnos. je y dva sljedeća popisa bio: 38:18, izdržavapih 39:22; y poljoprivredi 26:14 i 13:10, a sa ličnim primanjima 8:6.

Tip sela.

Pored glavnog dijela sela sa 16 kuća izdvajaju se dva zaseoka – Lasine i Skobova sa po jednom kućom. Nastojanje između kuća y prvom dijelu je oko 100 m, a druge dvije su od njeva udaljene oko 1 km. Kuće .cy – 3 prizemne i 15 na izbi. Ove su pokrivene tiglom; sa daščanim plafonom je 10, sa malterisanim 4 i bez njega su 4. U periodu 1918–45. gotovo ni na jednoj nijesu vršene vidnije promjene, a u novije vrijeme je renovirano i dograđivano 11 kuća. Istovremeno je nekoliko kuća zapušteno. Godine 1971. ovdje je popisano 15 stanova sa 490 m2, od kojih ou 3 iz prvog, 3 iz drugog, 5 iz trećeg i 4 iz četvrtog perioca. Ognjište su imala 3, a električno osvjetljenje 10 stanova. Prema vrsti su 13 jednosobnih i garsonjera i 2 posebne sobe; svi su bili nastanjeni.

Rodovi.

Septembra 1973. g. u selu su živjeli:

-Radulovići (6 d.),

-Rosandići (5) i:

-Pajovići  (2).

U međuratnom periodu iselilo se 14 d. (u Metohiju 10, Kotor 3 i Nikšić 1), a poslije 1945. g. 30 (u Nikšić 17, Bar 2, Beograd 2, Ivanvrad 1 igd.). Povremeno dolazi 12 d. U Vojvodinu su bila kolonizovali 2 d., ali su se vratila. Ranije je u Ameriku išlo 11 mještana.

Vode.

Selo se vodom snabdijeva iz ublova i bistijerni. Prvi su zajednički i to su: Grabovica, Mravinjac, Rančina, Popecki do i Rnjevac. Prva dva su u selu; Vančina je od sela udaljena 1,2, Popecki do 4, a Rnjevac 4,5 km. Zadnja dva su u planini. Rnjevac je u klačnom zidu, a svi ostali u đeru. Prva 3 su veoma stara, a takođe i ova 2 u planini (Rnjevac oko 100 g., a Popegcki do mnogo stariji). Dalje je ubao Bukovac (od starine), takođe y planini, od sela udaljen 5 km. Zajednički je za Drenovšticu i Milojeviće. Od 7 bistijergš samo je 1 seoska (110 m3); napravila je Banska uprava 1934/35. g., a ostale su privatne, manje; 3 su izgrađeie poslije rata.

Ostali podaci o selu.

Elektrinno osvjetljenje uvedeno je 1964. god. Do kraja 1972. mještani su pribaviti samo nekoliko radio-prijemnika, služeći se i dalje ognjištem i običnim šporetima. Takođe je znatno zastupljeno starije pokućstvo, naročito u kužinama, dok je za sobe, napravljene y novije vrijeme, obično nabavljena novija oprema (postelje, ormani i dr.). Lokacije kuća su relativno tjeskobne, tako da su pomoćni objekti građeni uz same kuće ili u njihovom produžetku. U prvom slučaju su obično suhozidne a y drutom su zidane u kreču. Dvorišta su mala i nepotpuno oblikovana. Djelimično ili u cjelini su ograđena kako bi služila i kao obori za zatvaranje stoke. Okućnice su takođe male, kao uostalom i sitno parcelisana imanja, razbacana po kraškim udubljenjima. Po njihovim stranama razmještene su podzidane, ziratne terase.

Oranične dionice su bliže kućama, livade nešto dalje, a šume i branjevine najdalje. Do seoske „planine“ koja obuhvata Popecki do, Donji i Gornji Sap-aj do, Tatarov do, Jasikovac, Stolanki brj, Kom od Jagodnjaka i Ivicu Čakovca, ide se oko 1,5 sat hoda teško prohodnom stazom. Na njoj su ovm manjeg prostora oko voda, isto kao i u selu, koji se tretira kao komunica sve površine u privatnom posjedu. Korišđene su (sada neznatno) za ispašu i usjeve (krompir, kukutuz, raž). Na njima je ljeti boravila stoka.

IZVOR: Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.