Poreklo prezimena, selo Kunak (Nikšić)

Poreklo stanovništva naselja Kunak, opština Nikšić – Crna Gora. Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Kao „bivši“ sastavni dio sela Povije Kunak se nalazi na njenom sjevernom dijelu prema Slivlju. Razvio se na brdovitom jugoistočnom obodu Nikšićkog polja. Graniči se naseljima – Povijom na jugozapadu, Stubicom, odnosno njenim zaseokom Stubičkim krajem na zapadu, Ozrinićima na sjeveru i sjeveroistoku, Bršnom na istoku i Dabovićima na jugoistoku i jugu. Granična linija prema Poviji vodi od Kape ostroške, površ Ostroških grada i preko Ragne lastve, te Planinicom do Kraja stubičkog; prema svom zadnjem granica vodi od Male glavice, poviše Norina i preko Porosovog dola do rijeke Zete prema Ozrinićima – rijekom do Slivskog ponora, prema Bršnu. Od tog ponora ide brdom Gradac na Bratonića glavu i preko Buavice (planine) do na brdo Siljevac i prema Dabovićima – od tog brda preko Smrekovca do na Kapu ostrošku. Selo još nije neposredno povezano sa putem Bogetići – Nikšić, kojemu je najbliže. Od Nikšića je udaljeno 10, od Danilovgrada 36 i od mjesnog središta u Ozrinićima 5 km. U navedenom okviru atar sela je, prostirući se u zaleđu prema Planinici i s pročeljem prema povodnoj ravni Nikšićkog polja, dug (CB-JM) 4,9, širok (S–J) 1,4 km i zahvnga površinu od 6,90 km2. Nalazi se (sredina sela) na. visini od oko 700 m.

Istorijat.

Kunak je mlađe naselje. Počeo se naseljavati sredinom prošlog vijeka, odnosno, kako stariji mještani kažu „na oko dvadesetak godina prije oslobođenja Nikšića od Turaka“. U stvari, nastao je kao posljedica „prirodnog“ širenja sela Povije, koje je od davnina preko poznatog prevoja Planinice bilo upućeno na Nikšićke polje. Ravni ovog dijela polja Povijeni su koristili još prije doseljavanja, tako da su se, s jedne strane zbog stalnog korišćena ovdašnjih plodnih površina i s druge, zbog blizine crnogorsko-turskog pazarišta kod Slivlja (pod glaaicom Pelinem), počeli ovdje stalno nastanjivati. Statistički, pak, ove do 1948 g. Kunak se tretirao kao sastavni dio Povije. Te godine on je imao 34 d. sa 153 stanovnika, a zatim 1953 (26:96), 1961 (22:82) i 1971. (16:81). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja živjelo 50, a 31 se doselilo, Od kojih 7 do 1945, a ostali poslije.

U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (5:4), sa 2 ( : 1), sa 3-5 (7 : 2), sa 5-8 (4:5) i sa 8 i više (3:4). Tada je sastav glavnih starosno-polnih grupa bio: prve 38:38 (ž. 19:14), druge 38:28 (ž. 18:14), i treće 12 : 15 (ž. 6 :8).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovnim obilježjima mještani su bili: bez škole 26 : 30 (ž. 19 :21), sa četvorogodišnjom 30:27 (ž. 12:19), sa osmogodišnjom 3:5 (ž. 1:2). sa srednjom 0:2 i kvalifikovani radnici (0 : 3) a nepismenih je bilo 18:21 (ž. 13:15).

S drute strane je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (5:3), do 2 ha (11:6), sa 2-5 (3:3) i sa 5-10 ha (3 :2), odnosno poljoprivrednih 7:5, mješoviti 10:6 i nepoljoprivrednih 5 :5.

U 1953. t. 33 aktivnih izdržavalo je 53 lica; u poljoprivredi 13:26., a sa ličnim primanjima bilo je 10. Odnos istih je y naredna dva popisa izgledao ovako: aktivnih je bilo 27:31, izdržavanih 53:47; u poljoprivredi 16:17 i 3:16, a sa ličnim primanjima 2:2.

Tip sela.

Kunak je polurazbijeno naselje. Glavnina mu je (9 kuća) na najnižem dijelu sjeverne strane prevoja Planinice, dok su zaseoci razmješteni na okolnim stranama. To su: Pod Vitorovu gredu (3 kuće), Pod Vučicu (2), Bjelovi krš (2), Šćepkov laz (3), i Klokoča (1). Rastojanje između kuća u glavnom dijelu sela je oko 50 m, a srednja udaljenost svih kuća od središta naselja je oko 0,7 km. Prizemnih kuća ima 12, a na izbi 8. Tiglom je pokriveno 18, a slamom 2; daščani plafon je u 15. malterisani u 4 i 1 je bez plafona. Zapuštenih kuća u selu ima 5, a napuštenim 4. Prema popisu iz 1971. stambeni fond sela sačinjava 14 stanova sa 738 m2, od kojih su 1 iz prvog, 2 iz drugog, 4 iz trećeg i 7 iz četvrtog perioda. Novije kuće su y stvari renovirane stare, ili su pak podignute na mjestu starih. Elektrificiranih stanova bilo je 10. Prema vrsti su: 13 jednosobnih i garsonjera i 1 dvosobni. Sem jednog napuštenog na duže vrijeme, ostali su bili nastanjeni.

Rodovi.

Oktobra 1972. u selu su živjeli:

-Mijuškovići (5 d.),

-Kontići (4) i:

-Babići (1).

Poslije 1945. iselilo se 12 d. sa 43 člana (gotovo svi y Nikšić i njegovu okolinu), a prije rata 3 d. sa 13 članova (u Metohiju), od kojih su se 2 vratila u vrijeme zadnjeg rata. Dnevnih migranata bilo je 13. Ranije su u Ameriku išla 23 stanovnika.

Vode.

Selo se vodom opskrbljuje iz izvora i bistijerni. Svi izvori su seoski i javljaju se podnožjem Vitorove i Ostroške grede. To su: Njivice, Vilina voda, Gojkov Studenac i Kruška. U glavnom dijelu sela u novije vrijeme su izgrađene 3 privatne bistijerne.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje uvedeno je 1970. g. Od tada su mještani pribavili 6 električnih šporeta, 4 frižidera 2 televizora i 5 radio-prijemnika. Sada nema domaćinstva koje koristi samo ognjište. I ostala oprema stanova je uveliko inovirana, posebno y renoviranim i novim kućama. Promjene na kućama našle su odraza i u njihovoj neposrednoj okolini, tj. u dvorištima i pomoćnim objektima, koji su uglavnom obnovljeni i bolje dotjerani.

Glavnina seoskih imanja pruža se poniže sela, y ravni polja, dok su manje površine y kraškim udubljenjima, razmještene po nagibima Planinice. One se obično koriste kao okućnice. Ni prve ni druge jesu mnopo udaljene od kuća. Ove y polju su zbog poplava u kišovitom dijelu godine ranije bile manje korišćene, da bi tek u zadnje dvije decenije, odnosno nakon realizovanja hidroregulacionih mjera u području Slivlja i Nikšićkot polja uopšte, i pored izvjesnot povodnja bile iskorišćene. To je, pored ostalog uticalo na relativno uvećanje krupnog stočarstva na račun sitnog, koje je prije Drugog i osobito prije Prvog svjetskog rata bilo veoma razvijeno. Njemu je kao primarna osnova služila nedaleka planina u području Buavica, iza Ostroških greda. Njeni dijelovi su Drame povinske, Poljane, Konjušnice, Popov do, Šurbatov do i Ravni Pekovića. Planina je od sela udaljena oko 6 km (1,5sat hoda); do nje se dolazi gotovo okomitim stavom, jedva sa konjem. Na njoj vlasnici imaju svoje dionice. Sem jedne žive vode, zvane Urošev do i 3 ubla, kao zajedničkih voda, tu je i 6 privatnik bistijerni. Ovdje su posjednici imapgi staje (6) i 1 kuću. Danas. su zapuštene.

Kunak je sa svojim pješivačkim zaleđem, iako je od središta Pješivaca najviše udaljen, višestruko povezan. Pored ostalog, groblje i crkva su im zajednički sa Povijom i nalaze se na mjestu av an om Bašina voda (Povija), odnosno na južnoj strani prevoja Planinice. Sa druge strane, drže se mnoge rodbinske veze. Mještani su se najviše ženili iz Stare Crne Gore i Bjelopavlića. Kunak je inače selo koje je od Cetinja, kao središta Stare Crne Pore, najviše udaljeno.

IZVOR: Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.