Poreklo stanovništva naselja Jabuke, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo selo pripada Donjem Zagarču. Nalazi se u Jednoškom polju, zahvatajući njegov istočni dio prema rijeci Sušici. Kuće su razmještene u ravnici, a oko njih su imovinski potesi. Selo u cjelini ima pogodan položaj. Izlazi na put prema Petrovaču (mjesnom središtu) udaljenom od sela 1,2 km; Od Danilovgrada je udaljen 7, a od Titograda 18 km.
Počev od Počkalja na Sušici, granica atara vodi istom rijekom do mosta na Međicama, gdje skreće u pravcu juga i izlazi na Kukavičinu gomilu odatle ide na Alijine sjenokose (koje obuhvata) na malo dalje skreće ka istoku i izlazi na Plansku glavicu (kota 106 m); Odatle vodi preko Krljačinog obera na Ljukoviće na dalje ka jugu i zapadu preko Gomile od grobovlja, Vraga i Sukeze do na Krste, gdje povija niz Počkaljsku ulicu do na Sušicu kod Počkalja. Tako uokviren atar dug je (S–J) 2,5 i širok (Z–I) 0,8 km, te zahvata 1,89 km2 površine. Sredina sela je na visini od 120 m.
Istorijat.
C obzirom na vrlo povoljne prirodne odlike ovog područja i blizinu rijeke, područja koja su zahvatali Malonšići, logično je pretpostaviti da se prvo naselje ovdje davno zametnulo, to izvjesno potvrđuju i prvi pbmeni Malonšića 1432. i 1435. god., Zagarča 1492. i 1496. i Jednoša 1551. godine. Veće novije naseljavanje ovog područja počelo je u drugoj polovini 18. i naročito se pojačalo drugom polovinom 19. vijeka. Erdeljanović je y selu evidentirao 19 d., a 1925. bilo ih je 25 sa 140 stanovnika. Do 1948. broj prvih se povećao za 9, a drugih za 2. Zatim je bila: 1953 (34:152), 1961 (33:131) i 1971 (29:115). Od zadnjeg broja te godine y mjestu je od: rođenja stanovalo 86, a 29 se doselilo, i to 14 do 1945. a ostali poslije. U zadnja dva popisa, domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (3:4), sa 2 (8:5), sa 3—5 (9 : 8), sa 5–8 (13 : 10) i sa 8 i više (0:2). Ujedno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bis: prve 49:40 (ž. 27:21), druge 51:43 (ž. 32 :24) i treće 31:32 ( ž. 16 : 16).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 37:44 (ž. 31 :30), sa četvorogodišnjom 55:31 (ž. 29:17), sa osmogodišnjom 0:17 (ž. 0 :5), sa srednjom 0 : 2, sa višom 1:0 i kvalifikovani radnici 1:5 (ž. 0 :2), a nepismenih je bilo 30:24 (ž. 27:25).
Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (0 : 3), do 2 ha (19:26), sa 2–5 (5:0), sa 5–10 (9:0), Odnosno poljoprivrednih 24 :11, mješovitih 9 :7 i nepoljoprivrednih (0 : 10).
U 1953. g. 51 aktivno izdržavalo je 90 lica; y poljoprivredi 44 :61, a sa ličnim primanjima bilo je 11. Taj odnos se u dva sljedeća popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 50:31, izdržavanih 74:68; u poljoprivredi 44:24 i 39 :31, a sa ličnim primanjima 7:16.
Tip sela.
Jabuke nijesu tipično razbijeno naselje, iako je srednja udaljenost kuća od središta naselja oko 0,6 km. Topografski elementi lokacije omogućavaju dobre i olakšane veze između svih dijelova sela, tako da te prednost u odnosu na prethodna brdska naselja, svrstavaju selo u polurazbijeni tip naselja. Njegovi zaseoci su: Gaorin do sa 5 kuća, Sukeza sa 3, Ljubičići sa 10 i Katunina sa 14. Kroz selo prolazi put koji se odvaja od puta što vodi od Titograda, do Petrovača; dug je 3,2 km, a izgrađen 1974. godine. Među kućama je 26 prizemnih i 6 na izbi; tiglom je pokriveno 30, a slamom 2; daščani plafon je u 17, malterisanm y 11, a bez plafona su 4 kuće. U periodu 1918–41. prepravke su vršene na 3, a poslije 1945. na 13 kuća. U selu je popisano 29 stanova, Od kojih su 10 iz prvog, 6 iz drugog, 9 iz trećeg i 4 iz četvrtog perioda. Ognjište ima 6, zemljani pod 6 i električno osvjetljenje sve kuće. Prema vreti su: 15 posebnih soba, 12 jednosobnih i garsonjera i 2 dvosobna. Svi su bili nastanjeni.
Stanovništvo.
Jula 1974. g. u selu su živjeli:
-Jovovići (8 d.),
-Otaševići (7),
-Nikolići (4),
-Velširovići i Stojanovići (po 2) i:
-Jankovići, Radonjići i Pešići (po 1 d.).
Posljednje 1945. iselilo se 31. od kojih y Titograd 26. U Vojvodinu su kolonizirana 3 d., a ranije je na rad y druge zemlje išlo 4 lica. Dnevnik migranata je bilo 3.
Vode.
Selo se opskrbljuje vodom iz 17 bistijerni: osim 6 njih koje su izgrađene ranije, ostale su napravljene od 1945. do 1972. godine.
Ostali podaci o selu.
Od 1962. pod. kada je uvedeno električno osvjetljenje, mještani su pribavili 2 električna šporeta, 4 televizora, 5 frižidera i 18 radio–prijemnika. Druge promjene u opremi kuća znatno su vidnije. One se ogledaju u novijem namještaju dobavljenom u dijelovima, što je češći slučaj, ili u cjelini, kao i u predmetima za pokućstgvo. Istina, za razliku od navedenog podatka iz 1971. g., po kome je samo 6 stanova imalo ognjište, naš anketar je saopštio da 17 d. koristi predmete namijenjene ognjištu. Ova .nepoduparnost podataka upućuje svakat na zaključak da se ognjište sve više premješta sa ovog prvobitnog mjesta. tj. iz starih dijelova kuća u druge dograđene prostorije. Od starih stvari y upotrebi su još kašuni i skrinje za ostavu, ladice, zvane „komof“ (,.komode“), police i sl.
Relativno pogodan položaj kuća pružio je povoljnu osnovu za uređivanje njihove bliže okoline. Dvorišta su ovdje znatno više izražena nego u brdskim krajevima., a isto tako i okućnice, na koje se obično nadovezuju glavna imanja. Pomoćni objekt, bilo da su razmješteni oko kuća bilo da su u njihovom sastavu, dosta su solidno građeni. Manje ih je y suvomeđi, a više zidanih u terenu i pokrivenih tiglom.
Obradivi kompleks atara je znatno zbijen, tako da je veći dio dionica, bilo oraničnih ili zalivađenih, međusobno dobro povezan. Otuda i nevelika srednja udaljenost imanja od kuća (od 0,2 do 0,5 km).
Seoska planina je tamo gdje i pdemenoka (zagaračka) – na Lukavici. Do 1941. g. tamo je oko 18 d. izjavljivalo stoku, od kojih je 9 imalo svoje staje, a ostali su drutšia davali stoku na čuvanje. Taj broj se poslije 1945. smanjio, tako da ih je do 1950. bilo 13, od 1950. do 1960. god. 11 i u narednoj deceniji 8. Doduše, broj staja na planini ostao je gotovo nepromijenjen.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)