Poreklo stanovništva naselja Braćani, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se u dijelu Župe bandićke, koja se prostire od Mokanja do podgorine Sađavca. Naselje je smješteno između sela Župe i Malenze na jednoj i brda Sađavca na drugoj strani. Granica atara, počev sa sjevera, vodi od Bige na ka istoku na Vučji studenac i dalje na Obramovinu, te na zapad preko Jagnjila, Pješčina, Dragovića glavice i Doljana do na Bigu. Dug (Z–I) 3,5 i širok oko 1 km, atar zahvata 3,5 km2 površine. Sredina sela je na visini Od 110 m.
Istorijat.
Iako naziv Braćani ne nalazimo y korišćenim izvorima, ovdje je svakako postojalo starije naselje. Kod te pretpostavke imamo u vidu to što su i ovo područje naseljavali Malonšići, od kojih se zadržalo ime nedalekog sela Malenza. U obliku prezimena Malonšići se prvi put u kotorskim- spomenicima spominju 1432, a u obliku plemena Molonšići 1466. g. U turskom defteru iz 1521. god. zavedena je nahija Molonšići sa 14 sela i mahala y kojima je bilo 150 kuća, a u defteru iz 1523. stoji da je u 5 sela i 11 mahala iste nahije bilo 141 kuća; u samom selu Malonšići sa zaseokom (mahalom) Vranići bilo je 13 kuća. Nešto kasnije 1529–39. god. Malonšići su imali 131, a 1570. g. 170 kuća.
Erdeljanović je y čitavoj Župi bandićkbj (tj. u današnjim Braćanima i Župi) evidentirao 73 d. Međutim, 1925. Braćani su imali 34 d. sa 175 stanovnika, a 1948. isto toliko i jednih i drugih. Pa zatim: 1953 (39 : 176), 1961 (34 : 140) i 1971 (29:91). Od zadnjeg broja iste godine y selu je od rođenja živjelo 63, a 28 se doselilo, i to 16 do 1945. g., a ostali poslije. Domaćinstva su prema broju članova y zadnja dva popisa bila: sa 1 (5:2), sa 2 (4 : 12), sa 3–5 (9:9), sa 5—8 (10 : 5) i sa 8 i više (3:1). Ujedno je struktura glavnih starosno–polnih grupa bila: prve 53:26 (ž. 28 : 12), druge 60 :34 (ž. 35 :17) i treće 27 : 31 (ž. 14 : 16).
Struktura stanovništva.
Tada su obrazovna obilježja mještana bila: bez škole 45:43 (ž. 37:31), sa četvorogodišnjom 56:25 (ž. 24 :8), sa osmogodišnjom 11:8 (ž. 4:4), sa srednjom 3 : 1 i kvalifikovanih radnika 0 :3 (ž. 0:1 ), a nepismenih je bilo 35:32 (ž. 29:26).
U isto vrijeme je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (0:0), do 2ha (1:19), sa 2—5 (6 : 8), sa 5–10 (20:2), sa 10–15 (6 :0) i sa Preko 15 (1:0), odnosno poljoprivrednih 15 :22, mješovitih 19:5 i nepoljoprivrednih 0:2;
U 1953. g0dini 76 aktivnih izdržavalo je 90 lica; u poljoprivredi 63 :73, a sa ličnim primanjima bilo je 10. Isti odnos se u dva naredna popisa promijenio ovako: aktivnih je bilo 69:37, izdržavanih 57:54 ; u poljoprivredi 60:30 i 25:43, a sa ličnim primanjima 14:0 lica.
Tip sela.
Relativno pogodno locirani i u novije vrijeme povezani krakom puta dugim 0,3 km (izgrađenim. 1973) od puta koji vodi do Titograda prema Petrovcu, Braćani imaju povoljan geografski položaj. Od Titograda su udaljeni 14, a od Danilovgrada 8,5 km. Mala udaljenost kuća od središta sela čini naselje relativno zbijenim. Selo ima 15 prizemnih i 10 kuća na izbi, pokrivene su tiglom; daščani plafon je u 11, malterisani u 9, a 2 su bez plafona. Znatnijim prepravkama i dogradnjom zahvaćene su tek poslije 1945. g.; u 9 kuća dograđeno je po 12 soba y kuhinja. Stambeni fond popisan je kao 28 stanova sa 1079 m2 od kojih je 1 iz prvog, 11 iz drugog, 11 iz trećeg i 5 iz četvrtog perioda; zemljani pod je imalo 11, otvoreno ognjište 17, a električno osvjetljenje 24 kuće. Prema vrsti su: 16 jednosobnih i garsonjera, 8 posebnih soba i 4 dvosobna; svi su nastanjeni.
Stanovništvo.
U selu su juna 1974. g. živjeli:
-Vukadinovići (9 d.),
-Vukovići (4),
-Đuranovići (2) i:
-Sekulići i Barovići (po 1 d.).
Poslije 1945. iselilo se 36; y Vojvodini su kolonizovana 2 d., a u međuratnom periodu (u Metohiju) takođe 2. Na rad y Ameriku išla su 4 lica. Dnevnih migranata (do Titograda) je 1974. bilo 5.
Vode.
Selo ima zajedničku vodu, zvanu Borovik, izgrađenu 1938. i 20 bistijerni od kojih su izgrađene 3 do 1918, 13 u periodu 1918—45. i 4 poslije 1945. godine.
Ostali podaci o selu.
Od 1968. g., kada je uvedeno električno osvjetljenje, do septembra 1973. mještani su pribavili 19 električnih šporeta, 7 frižidera, 1 televizor i 10 radio–prijemnika; 2 d. koriste samo ognjište, 8 ognjište i običan šporet i 10 ognjište i električni šporet. Gusle (5) ustupaju mjesto gramofonima (10) i tranzistorima (8). Guslari se sada uglavnom slušaju sa gramofonskih ploča. Analogne su promjene i u opremi kuća namještajem i drugim pokućstvom. Zadržali su se mjestimično predmeti vezani za ognjište, niska ručno rađena sjedišta i „kašuni” za ostavu. Gotovo pored svih kuća su pojate i „kućerice“ za stoku, živinu i krmad. Donji dijelovi kuća ovdje se više koriste kao magacini, utoliko više što je ovo vinogradarski kraj.
Pomoćni objekti su u sastavu dvorišta ili obora, koji su umnogome izgubili svoju funkciju. Sitne stoke y selu ima vrlo malo. Uoči zadnjeg rata, pak, veći dio domaćinstava iznamljivao je ovce na Latično, a manji dio ih je davao drugima na čuvanje. Seoske komunice su y sastavu plemenske – Sađavcu i Siljavici. Sađavac je blizu, a Siljavica je udaljena oko 8 km.
Položaj kuća je takav da su se oko ili blizu njih mogle stvoriti okućnice, a isto tako su nedaleko od njih glavnice (najčešće oranice zajedno sa vinogradima i voćem, posebno smokvama), Odnosno najkvalitetniji dijelovi imanja. Sada je docuše dobar dio oranica zalivađen i veća pažnja se poklanja ispaši i sjenokosima nego usjevima. Ustaljena pažnja se ipak najviše zadržala na vinogradima.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)