Poreklo stanovništva sela Vuči Do, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo malo selo nalazi će y središnjoj zoni ćeklićke teritorije. Nastalo je i razvilo se u istoimenom dolu, smještenom između brda, sjeverozapadno od Kućišta. Krakom kolskog puta dugim oko 0,3 km, izgrađenim 1910. godine, povezano je sa glavnim putem Cetinje – Čekanje – Čevo. Pored plodnog i zaklonjenog dola čijim je obodom glavnina sela razmještena, atar zahvata i okolno, pretežno ogoljelo brdsko i mjestimično dolovito područje. Ograničava ga linija koja, počev sa sjevera, vodi od Simunje (Od Starog kućišta) preko Pavlove strane do na Crni vrh, pa se dalje preko kote 1104 spušta niz Liplju stranu do puta za Cetinje (prelazi ga kod zadružnog doma) i nastavlja se stazom od Mulinovog počivala do Lokanja. Odatle preko Ranjevog vrha skreće ka zapadu i podnožjem Vršanja izlazi na Kruškovu ljut, a zatim ide stazom do Jasikove rupe, te kod Ubaljske lastve prelazi put Cetinje – Uba pa stazom do Simunje, tj. na glavni put kod Starog kućišta. Tako uokviren, atar je dug (SI–JZ) 4,3 i širok (S–J) 1,1 km, zahvatajući 4,84 km2 površine. Naselje je (kod crkve) na visini od 880 m.
Istorijat.
Zameci naselja su nesumnjivo stari koliko i kod susjednih sela, u prvom redu najbližih Kućišta. Na tu pretpostavku, bez obzira na to što se Vuči Do ne pominje u vrijeme kad i ta sela (kako smo to naveli), upućuje sam morfološki položaj sela i njegove povoljne prirodne odlike. Nju takođe pouzdano indiciraju i ·Erdeljanovićevi nalazi, prema kojima su oni „uspomene na vrlo davnašnje ljudsko stanovanje“. Kao mahala sela Ćeklića, Vuči do je prema turskim defterima 1521. i 1523. godine imao 9, odnosno 3 kuće. Kasniji podaci o naselju prema izvorima koje smo koristili svakako su uključeni u opšte podatke za Ćekliće, jer ih za Vuči Do sve do druge polovine prošlog vijeka posebno nema. Godine 1865. imao je 19 d., a 1879. 16 sa 78 stanovnika (42 m. i 36 ž.) i 1903. 14 d. Kazujući da je u naselju nastanjeno samo jedno bratstvo, koje se po svome selu zove imenom „Vučedoljani“, Erdeljanović navodi da je y njemu tada bilo „dvadesetak domova”. Prema podacima iz 1925. selo je zapravo imalo 21 d. sa 87″ stanovnika. Do 1948. broj prvih je opao za 9, a drugih za 35. Zatim je bilo: 1953 (14:52), 1961 (11:51) i 1971 (10:41). U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (1:0), sa 2 (1:3), sa 3-5 (2 :3) i sa 5-8 (7 :4). Ujedno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio: prve 25 : 17 (ž. 15:4), druge 21: 16 (ž. 12 : 12) i treće 5 : 8 (ž. 3:5).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili: bez škole 18 : 5 (ž. 13 : 12), sa četvorogodišnjom 14 : 14 (ž. 7 : 6), sa osmogodišnjom 2 : 8 (ž. 1:2), sa srednjom 0:2 i kvalifikovani radnici (0 : 1), a nepismenih je bilo 12:6 (ž. 11:12);
Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje 3:2, sa 5–10 ha 1:1 i sa 15 i više ća 7 : 7, odnosno poljoprivrednih 7:4, mješovitih 1:4 i nepoljoprivrednih 3:2.
U 1953. godini 18 aktivnih izdržavalo je 40 lica; y poljoprivredi 17:33, a sa ličnim primanjima bila su 3 lica. U naredna dva popisa taj odnos se izmijenio tako da je aktivnih bilo 13 : 16, izdržavanih 37:24; y poljoprivredi 9 : 10 i 19:20, a sa ličnim primanjima 1:1.
Tip sela.
Iako su od glavnine sela, koja je znatno zbijena, dvije kuće izvjesno podvojene (jedva u Jasenu a druga u Mulinovom Počivalu), naselje je ipak zbijenog tipa. Ima ukupno 10 kuća, od kojih su 6 prizemne, 3 na izbi i jedna dvospratna; tiglom je pokriveno 9, a slamom 1; daščani plafon je y 4, malterisani y 5 i bez plafona je 1 kuća. Tek u novije vrijeme je izvjesnim prepravkama zahvaćeno 5 kuća. U selu je popisano 10 stanova sa 501 m2, od kojih su 4 iz prvog, 1 iz drugog, 3 iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda; 4 su imala otvoreno ognjište, 1 pod od zemlje a 8 električnu struju. Prema vrsti su: 8 jednosobnih i garsonjera i 2 dvosobna; sem ·2 stana koji se uglavnom koriste za odmor i rekreaciju, ostali su stalno nastanjeni.
Stanovništvo.
Avgusta 1972. god. u selu su živjeli:
-Gvozdenovići (2),
-Proročići (3),
-Vickovići (3) i:
-Jovanovići i Pajovići po 1 d.
Povremeno dolaze 2 d., a zapuštene su 2 kuće. Poslije 1945. iselila su se 24 lica (2 u Boku, 2 u Kraljevo, a ostali u Cetinje). U Vojvodini su kolonizovana 3 d., a u Ameriku su išla 4 mještanina.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz 3 ubla i 5 bistijerni. Prvi su seoski i davno su napravljeni, a bistijerne su privatne; od njih je samo jedna izgrađena poslije 1945. Sem njih, u Ranjevom dolu, udaljenom od sela oko 4 km, i Vršanju, udaljenom oko 6 km, gdje su Vučedoljani izjavljivali brave, nalaze se 2 vode. U prvom mjestu je istoimena živa voda, a y drugom bistijerna. Tamo su neka domaćinstva na privatnim dionicama imala svoje staje, jer su ovdje bila glavna pasišta i branjevine.
Ostali podaci o selu.
Električna osvjetljenje selo je dobilo 1955. godine. Do jula 1973. bilo je elektrificirano 8 kuća; tada je samo 1 d. imalo električni šporet, frižider i televizor, a ostala ognjišta i običan šporet. U opremi stanova gotovo su podjednako zastupljene novije i starije stvari; doduše njihov razmještaj je, posebno y renoviranim stanovima racionalniji i pogodniji.
Što se tiče pomoćnih objekata, dvorišta, okućnica i udaljenosti i rasporeda imanja – sve je to sasvim analogno susjednim selima. Seoska planina (Ranjev do i Vršanj) koristi se ne samo ljeti nego i zimi – poput Čelinca.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)