Poreklo stanovništva sela Vojkovići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo ćeklićko selo nalazi se pored puta Cetinje—Čevo; od prvog grada je udaljeno 15 i od drugog mjesta 15 km. Naselje se razvilo u središnjem dijelu ćeklićke teritorije; zgrupisalo se ivicom jednog dola podnožjem Inoka i Brajina vrha. Locirano je sasvim blizu Kućišta, gdje je od ranije mjesno središte Ćeklića. Položaj sela je veoma pogodan, kako zbog puta koji je i prije sadašnjeg prolazio ovuda (od Cetinja prema Čevu i dalje) od davnina, tako još više i prvobitno zbog toga što je upravo pol planinom Čelincem, koja je zbog svojih bogatih pašnjaka vrlo pogodna za stočarstvo. I sad je najveći dio Čelinca vojkovićki komun.
Atar sela zahvata brdsko-planinsko, dolovito područje, a graniči ga linija koja, počev sa sjevera, vodi od Brezove gore na istok preko Banbate i Čelinskih prisoja, pa se spušta na jug preko Malog Čelinca i skreće na jugozapad preko Malih aluga, Zainočkog prisoja i Inoka do na vrh Brda, gdje prelazi put Cetinje–Čevo, gde se, obuhvatajući Dugi do, nastavlja ka sjeveru preko Srnca, Međeđeg i Žutog brijega i izlazi na Brezovu goru. Dug (SI–JZ) 3,8 i širok (SZ–JI) 1,5 km, on zahvata 5,76 km? površine. Naselje je na visini (kod crkve) od 760 m.
Istorijat.
Erdeljanović je na osnovu mnogobrojnih i raznovrsnih podataka: uspomena i ostataka od starijeg stanovništva ustanovio da su Vojnovići „jedno od najstarijih naselja y Ćeklićima“. Razvili su se na prvobitnom katunu na kome je svakako nekadašnje zećansko bratstvo, po kome je selo i dobilo ime, izdizalo sa stokom, a zatim ga pretvorilo u stalno naselje. Kovijaničev nalaz u kotorskim spomenicima, po kome se ono prvi put pominje 1436. godine, potvrđuje da su Vojkovići „neosporno ono ,zećansko bratstvo’ o kojemu govori Erdeljanović na osnovu narodnog predanja“. Prema turskim defterima iz 1521. godine, Vojkovići su imali 7, odnosno 3 kuće. Bolica, kako smo naveli, kaže da su Ćeklići 1614. god. imali 64 kuće i 160 vojnika. Godine 1865. selo je imalo 20 d., a 1879. 21 sa 112 stanovnika (56 m. i 56 ž.) i 1903. 23. Erdeljanović je u njemu evidentirao 22 d., a 1925. bilo ih je 24 sa 119 stanovnika. Do 1948. godine broj prvih se smanjio za 3, a drugih za 35. A zatim je bilo: 1953 (20 d.: 85 stanovnika), 1961 (19:68) i 1971 (12:49). Od zadnjeg broja te godine je 33 od rođenja živjelo u mjestu, a 16 se doselilo iz seoskih naselja iste (10), drugih opština C. Gore (1) i drugih republika (5). Do 1945. doselilo se 6, a ostali poslije. Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (3:3), sa 2 (6:2), sa 3–5 (2:3), sa 5–8 (8:2) i sa 8 i više (0:2). Istovremeno je struktura glavnih starosno–polnih grupa bila: prve 30 : 16 (ž. 16:20), druge 25:20 (ž. 18:15) i treće 13 13 (ž. 7:6).
Struktura stanoovništva.
Prema obrazovnim obilježjima mještani su bili: bez škole 24:15 (ž. 21:13), sa četvorogodišnjom 17:17 (ž. 6 :8), sa osmogodišnjom 3:4 (ž. 0:2), sa srednjom 2 : 1 (ž. 2:0), sa višom 2 :0 i kvalifikovani radnici (0:3), a nepismenih je bilo 15 : 13 (ž. 14 : 12).
S druge strane je struktura domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka bila: bez zemlje (4 : 0), do 2 ha (0 : 2), sa 5–10 (1 : 3), sa 10—15 (2:2) i sa 15 i više ha (12 :5), odnosno poljoprivrednih 12:1, mješovitih 3:7 i nepoljoprivrednih 4:4.
U 1953. godini 28 aktivnih izdržavalo je 49 lica; u poljoprivredi 27 : 38, a sa ličnim primanjima bilo je 8 lica. Taj odnos se tokom dva naredna međupopisna perioda izmijenio tako da je aktivnih bilo 22 : 19, izdržavanih 44:24; y poljoprivredi 17 : 11 i 34 : 14, a sa ličnim primanjima 2:6.
Tip sela.
Vojkovići pripadaju zbijenom tipu naselja. Tri dijela sela se uobičajeno nazivaju Džakovići, Poločani i Glađani. U cjelini imaju 19 kuća, od kojih su 4 prizemne, a 15 na izbi; poc tiglenim krovom je 15, a pod slamenim 1; daščani plafon je y 11, malterisani u 3, a bez plafona su 4 kuće. Popisane su kao 18 stanova sa 731 m2, od kojih su 10 iz prvog, 1 iz drugog, 3 iz trećeg 11 4 iz četvrtog perioda. Otvoreno ognjište ima 1, a električnu struju 15. Prema vrsti su: 7 posebnih soba, 10 jednosobnih i garsonjera i 1 dvosobni; stalno nastanjenih je 12, a 6 je napušteno na duže vrijeme.
Stanovništvo.
U selu su avgusta 1972. živjeli:
-Džakovići (2),
-Ivanovići (4),
-Mijuškovići (4) i:
-Mitrovići, Proročići i Vuksanovići (po 1 d.).
Poslije 1945. iselilo se 36 d. (3 u Danilovgrad, 3 u Dobrotu, 6 u Beograd 11 ostali u Cetinje). U Vojvodini su kolonizovana 2 d.; 1 se vratilo.
Ranije je u Ameriku išlo 6 mještana. Bilo je 20 stanovnika starijih od 55 godina.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz 4 ubla i 10 bistijerni. Ublovi su nedaleko od kuća (zvani Inok, Glade, Aluga i Kulina; ovaj zadnji je usred sela). Svi su zajednički. Među bistijernama su 2 u grupnoj svojini, a 6 je privatnih; 3 su izgrađene poslije rata. U ataru sela, udaljena oko 1,5 km („pod Brajin vrh”) nalazi se izdvojena bistijerna, zvana Kovačica, koja je svojina čitavog sela. Uz pomoć države podignuta je uoči zadnjeg rata. U ataru je takođe i bistijerna zvana Dugo prisoje, napravljena 1947. god. za čitavo ćeklićko područje, ali je najviše koriste najbliža naselja (Kućišta, Vojkovići i Kranji Do); izgradila je država.
Ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje selo je uvelo 1959. god. Sada 4 d. koristi samo ognjište, 5 ognjište i šporet, 3 ognjište i električni šporet, 3 frižider, 1 televizor, 5 radio—prijemnik itd. Vidne su promjene i y opremi stanova novim stvarima, u prvom redu posteljama, ormanima, sjedištima i dr. Od starih stvari poglavito se koriste naprave za ognjište i upretnjak, skrinje, niska sjedišta, kašuni za ostavu i sl.
Analogno ostalim ćeklićkim selima i ovdje su za potrebe stočarstva, pored izbi u dvobojnim kućama, korišćeni pomoćni objekti, prvenstveno pojate, izgrađene obično y suvomeđi i pokrivene slamom.
Nešto jednostavnije ali slične njima podizane su i na Čelincu, gdje su komunice, vremenom dijeljenje po bratstvima i na privatne posjede, kojih je sada najviše. Tamo se pored obrađivanja ziratnih parcela sjekao list i viš, pa se zbog ishrane stoke katkada i zimi y tim pojatama zadržavala.
I ovdje su pomoćni objekti u blizini kuća, ili su njihov sastavni Produžsni dio. Njihov „krug“ oko kuće uokviruju dvorišta koja su manjim dijelom ograđena ili se neposredno vezuju za manje okućnice, „zgrade“. Ostala imanja su, posebno ona na Čelincu, znatno udaljena; oranice u prosjeku do 2 km, livade i šume i branjevine do 3, a pasišta i do 6 km.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)