Poreklo stanovništva sela Ulići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Na osmom kilometru puta Rijeka Crnojevića–Cetinje odvaja se krak koji vodi prema Donjim i Gornjim Ulićima. Krak puta do prvih je dug 0,9 km, a od drugih 2 km; oba se račvaju iz jednog puta na 0,6 km udaljenosti od odnosnog međugradskog puta. Ulići su smješteni izmeću Dobrske ploče, puta R. Crnojevića—Cetinje, Mekavca, Jarebičijeg vrha, brda Tinkala, Vjetuša i Golog brda. Pored dva glavna dijela (Donjih i Gornjih Ulića) u sastav sela ulaze zaseoci Markov do i Lipovo korito. Do prvog je predužen krak puta dug 0,5 km. Gornji se nalaze iznad Donjih Ulića, tj. niže vrha Orljega gnijezda. Zbijeni su „pri jednoj strmenoj vali”, okruženoj kamenitim brdskim stranama i kosama. U ravni sela ima dolova i geonomičnih pristranaka, a niže njega između podnožja Orljeg gnijezda, Brglijesa, Visine, Vjetuša i Golog brda stere se neravna, relativno plodna i gorovita površ. Donji Ulići su takođe pri jednoj krševitoj strani pod Jarebičjim vrhom. Locirani su poviše dolova u Krćešima, tj. preko Krćeškog ždrijela u maloj „katlinici” podno brdskog potesa Međeđi krš – Milova strana. Do Markova dola se od Gornjih Ulića ide preko Ulićke skale i Mašule. Od njih je udaljen 4–5 km, a pruža se sjevernim podnožjem Jarebičinog vrha i Tinkala. Zaselak je „rasturen“ po valama i dolovima, te možemo reći da njegovi „podzaseoci” imaju i svoja imena (Plačkov ober, Baljušina pećina, Velje ždrijelo i Pod Obod).
Na drugoj strani od G. Ulića krčanikom preko Malih dolina i kroz Ćetoviće dolazi se (rastojanje 1 km) y zaselak Lipovo korito. Nalazi se u sedlu iznad Lipovog dola – između Vjetuša i Golog brda.
Čitav atar Ulića je veoma brdovit i znatno ogolio. Prošaran je manjim i većim dolovima, sudolicama i valama, za čije su plodne površine vezani pojedini dijelovi sela. Ograničava ga linija koja, počev sa zapada, vodi putem R. Crnojevića—Cetinje, od Dobrsko ploče do Mihaljevića kuća, na preko Velje glave izlazi kod Orujšta, odakle skreće na sjever i preko vrha Kabli, Vjetuša i Širokoga dola izlazi na stazu Čsšljari ––· Cetinje, te njome do Oboda, a odavde ide na Bežuntu pa skreće vrhom Dugog brda do na vrh Bačvika. Zatim skreće na jug do Krive doline pa na zapad grebenom Veljeg osoja, spuštajući se preko Miloševog krša do Markovog dola, a odatle stazom do Dobrske ploče. Dug (S—J) 4,3 i širok (Z–I) 2,3 km, atar zahvata 9,99 km2. Selo je na visini (kod donje crkve 440 m, a kod gornje 580 m) od oko 470 m.
Istorijat.
Ulići su staro naselje. Kroz njih je prolazio veliki zetski put, važna balkanska. saobraćajnica. Tu se, naročito na mjestu Kaldrma, ukazuju ostaci tog širokog popločanog puta. U kotorskim spomenicima prvi put se pominje 1327. godine, a zatim 1434, 1591, i 1600. godine. Prema turskim defterima iz 1521. i 1523. godine, imali su 20, odnosno 16 kuća, a po Bolici (1614) 27 domova sa 58 vojnika. Dipre i Somijer dva vijeka kasnije navode isti broj kuća, a za broj vojnika – prvi 30, a drugi 60.
Godine 1865. imali su 37 d. a 1903. 46. Jovićević je u Ulićima evidentirao 35 d. od koji u donjim 10, a u Gornjim 14 i. U Markovom dolu 11. Do 1925. taj broj se uvećao za 11 d. sa 199 stanovnika, a zatim je bilo: 1948 (40 d. :186 stanovnika), 1953 (39:177), 1961 (32:118) i 1971 (27 :73). Od zadnjeg broja je iste godine 56 lica od rođenja stanovalo u istom mjestu, a 17 se doselilo iz seoskih naselja iste (13) i drugih opština C. Gore (2) i iz gradskih (2). Do 1945. doselilo se 12, a poslije te gocine 5 stanovnika. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (5:7), sa 2 (8:8), sa 3—5 (9:8), sa 5–8 (7:4) i sa 8 i više članova (3:0). Istovremeno je struktura glavnih starosno–polnih grupa bila: prve 39 : 11 (ž. 19 :6), druge 44:21 (ž. 26 : 12), i treće 35:41 (ž. 22:21).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili: bez škole 45:12 (ž. 35:12), sa četvorogodišnjem 61 :45 (ž. 26:22), sa osmogodišnjom 6 :7 (ž. 0 :3), sa srednjom 2 :3, a kvalifikovanih radnika je bilo (0 : 1), a nepismenih 29 : 11 (ž. 28 :11).
S druge strane, tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (0 : 1), do 2 ha (3 : 1), sa 2—5 (8 :9), sa 5—10 (12 :15), sa 10—15 (7:0) i sa 15 i više ća (2 : 1), odnosno poljoprivrednih 14:9, mješovitih 17:2 i nepoljoprivrednih 1:16.
U 1953. godini 47 aktivnih izdržavalo je 113 lica; u poljoprivredi 36:7, a sa ličnim primanjima bilo je 17. Taj odnos se u naredna dva popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 48:20, izdržavanih 55 : 36, u poljoprivredi 63 : 13 i 26 : 12, a sa ličnim primanjima 15 : 17.
Tip sela.
S obzirom na to da se naselje sastoji od dva, iako podvojena, ali zbijena i kolskim putevima povezana dijela, kao i ostalih razbijenih segmenata, Ulići se mogu svrstati u zbijena naselja. Prema našoj anketi, Gornji Ulići imaju 14, Donji 9, Markov do 10, i Lipovo korito 3 kuće. Prizemnih je 12, a na izbi 23. Sve su pokrivene tiglom; daščani plafon je u 9, malterisani y 22, a bez plafona su 4 kuće.
U selu je popisano 27 stanova sa 1021 m2, od kojih su 25 iz prvog i 2 iz drugog perioda. Otvoreno ognjište imalo je 16, a električno osvjetljenje 19 stanova. Prema vrsti cy: 21 jednosobni i garsonjere, 5 posebnih soba i 1 dvosobni; svi su nastanjeni. Prepravke i uopšte renoviranje kuća masovnija su pojava tek u zadnje dvije decenije. Tako su uglavnom svi stanovi sa dvije i više prostorija novijeg datuma. Stari obrisi sela i kuća na starim temeljima najvećim dijelom su očuvani. Vidnije su promjene u unutrašnjem, nego na vanjskom izgledu kuće.
Stanovništvo.
Juna 1974. u selu su živjeli:
-Strugari (7 d.),
-Đikanovići (4),
-Vuksanovići (4),
-Milaševići (4),
-Pejovići (2) i:
-Andrići, Radusinovići, Jankovići i Mihaljevići (po 1 d.).
Poslije 1945. godine iselila su se 53 lica (u Vojvodini je kolonizovano 1 d.), a sada povremeno dolaze njihova domaćinstva sa preko 70 osoba. Najviše iseljenih živi u Titogradu, Cetinju, Boki, Budvi i drugim mjestima. Starijih od 55 godina sada u selu ima 47 i 23 penzionera. Ranije je u Ameriku ušlo 5, a y Carigrad, Grčku i Austriju 8 mještana. Selo sada ima 4 dnevna migranta.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz nekoliko ublova, otvorenih voda (lokanja) i 12 bistijerni. Krćeški ubao je zajednički ubao u Donjim Ulićima (izgrađen je oko 1860. god.). Ovdje je takođe i zajednička bistijerna istog dijela sela zvana Repačka jama (izgrađena oko 1890. g.). U Gornjim Ulićima su dva ubla zvana Šeticki ublovi (izgrađeni oko 1850. god.). Iznad sela je stara zajednička otvorena voda zvana Mijela; služi za pojenje stoke. Takva su i dva lokanja y Lipovom koritu, zvani Zelenika i Lipovo korito. U Markovom dolu su Mašula i Zališ, takođe stare i zajedničke vode. Sem pomenute, ostale bistijerne su privatne, 3 su izgrađene y periodu 1918—41. i 9 poslije 1945. godine.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje selo je dobilo 1961. god. Do jula 1974. elektrificirane su 23 kuće u kojima je tada bilo 9 električnih šporeta, 16 frižidera, 3 televizora i 15 radio–prijemnika. Pored 6 d. koja koriste samo ognjište još ih je 17 koja pored običnog i električnog šporeta imaju i ognjište. Naročito su velike promjene y opremi kuća. U cjelini gledano stari dijelovi namještaja i drugog pokućstva su y većem broju kuća potisnuti.
Prije svega stočarstvom, kao vodećim zanimanjem, bilo je uslovljeno podizanje relativno velikog broja pomoćnih objekata. Otuda i danas, prema pocacima ankete, pored oko 20 kuća koje donji sprat koriste za stoku, živinu i ostavu u selu postoje 33 štale (uključujući i one od slabije građe, pojate ili tzv. kućarice), koje su namijenjene stoci, živini, svinjama i dijelom ostavi stočne hrane. One su srazmjerno broju kuća više zastupljene u Markovom dolu, gdje se stoka više držala. I ovdje su takvi objekti u neposrednoj blizini kuća, tako da i oni znatno doprinose zbijenosti onih dijelova naselja koji su i inače zbijeni. Usljed toga je prostora za dvorišta u njima malo, a okućnica znatnom broju domaćinstava nije y neposrednoj blizini.
Imanja, gledana y cjelini imajući, dakle, u vidu i ona razbacana, su u prosjeku nešto udaljenija od kuća: oranice oko 0,8 km, livade oko 1, vinogradi oko 0,4 i šume i branjevine oko 2 km.
Seoska komunica je bila relativno blizu sela. Naime, nalazila se na Jarebičinom vrhu, okolo Mašule, oko Kovačke jame, Mijela, Miocke strane, Bijelog krša i Tinkala. Postojalo je neograničeno pravo ispaše, ali se šuma čuvala od sječe. S obzirom na to da su te seoske dionice blizu, sa stokom se do njih išlo izjutra, a naveče vraćalo. Preko ljeta, međutim, sitna stoka se davala drugima na čuvanje na Lovćenu. I danas se daje, ali neuporedivo manje.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)