Poreklo stanovništva sela Ublice, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo malo bjeličko selo nalazi se između dvaju brda – Gaja i Debelog brijega, a okružuju ga sela Dide, Proseni Do, Pejovići i Prediš. Od Resne je putem za Batu i krakom koji za njega vezuje selo (izgrađen 1969. god.) udaljeno 2,5 km. Naselje se razvilo na obodima dva podvojena susjedna dola — Ubličkog, gdje je njegov glavni dio, i Dolova, oko koga je istoimeni zaselak. Između njih, bliže Dolovima, prolazi put za Batu, Trešnjevo i Grahovo. Granica atara počev sa sjevera vodi od Počekovice na jug preko Gaja do na Milatkov do, a zatim preko Prisoja do puta Bata—Cetinje, odakle procužava stazom Dub — Dolovi i njome prelazi put Bata – Cetinje izlazeći na Mramor. Odatle naglo povija na istok i preko Prisoja izbija na Počekovicu. Dug (S-J) 1,9 i širok (Z–I) 1,7 km atar zahvata 3,20 km2 površine. Sredina sela je na visini od 850 m.
Istorijat.
Pogodni prirodni uslovi, naročito y Ubličkom dolu, kao i mnogi materijalni i toponomastički nalazi u čitavom ovom kraju upućuju na zaključak da su i prvi zameci ovog sela prilično stari. Govoreći o Vlasima i njihovom „stočarskom nomadizmu”, o kojima „skoro u svakom plemenu Katunske nahije ima raznih uspomena i tragova (među kojima su „najznačajniji i najmnogobrojniji oni u Bjelicama), Erdeljanović kao primjer navoci Blaški do y Ublicama „za koji se priča, da mu je ime došlo po Vlasima koji su dohodili iz Hercegovine i y tome dolu privremeno počijevali” (katunovali-PR). Toponim Pandurica, kojim se naziva glavica iznad tog dola, ukazuje na Pretpostavku da su Vlasi tu držali stražu. Ovo utoliko više što se u sjevernom dijelu sela nalazi mjesto Katuništa, gdje su u „staro doba stajali katuni” po svoj prilici, kaže Erdeljanović „tih Vlaha“. To što se pak u turskim defterima Ublice konkretno ne pominju, nije siguran znak da ih tada nije bilo. Jer mogle su one, kao u to vrijeme veoma malo naselje, biti zavsdene y sastavu susjednih većih sela.
Erdeljanović je y selu evidentirao 15 d., a 1925. g. bilo ih je 18 sa 130 stanovnika. Zatim: 1948 (15:65), 1953 (18 :102), 1961 (15:86) i 1971 (13:56). U zadnja dva popisa sastav domaćinstava prema broju članova bio je: sa 1 (0 :2), sa 2 (1 : 3), sa 3—5 (6:4), sa 5—8 (4 : 3) i sa 8 i više (4 : 1). Istovremeno je struktura glavnih starosne–polnih grupa bila: prve 38:22 (ž. 18 :9), druge 34:23 (ž. 17 : 13), i treće 14:11 (8:5).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima mještani su bili: bez škole 38 : 11 (ž. 29:9), sa četvorogodišnjem 28:31 (ž. 10 : 14) i sa osmogodišnjom 0:3, a nepismenih je bilo 26 : 11 (ž. 19 :9) lica.
S druge strane je y isto vrijeme struktura domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima prihoda bila: bez zemlje (0 :0), do 2 ha (0 :7), sa 2–5 (1: 0), sa 5—10 (3:6), sa 10—15 (1:0) i sa 15 i više ha (10 :0), odnosno poljoprivrednih 10:8, mješovitih 5 : 1 i nepoljoprivrednih 0:4.
U 1953. godini 46 aktivnih izdržavalo je 45 lica; y poljoprivredi 41:56, a sa ličnim primanjima bila su 2. U naredna dva međupopisna perioda taj odnos se izmijenio tako da je aktivnih bilo 26:20, izdržavanih 56 :3; y poljoprivredi 24 :18 i 48:31 i sa ličnim primanjima 4:3.
Tip sela.
Zbog podvojenosti jednog dijela sela — Dolova sa 4 kuće, te glavnine sela, y kojoj je 10 relativno zbijenih kuća, Ublice se mogu uvrstiti u naselje zbijenog tipa. Zaselak Dolovi nalazi se na lijevoj strani puta Resna — Bata, između Simunje i Prasičine glavice, tj. između Duba, Ublica, Dida i Ubla ‘Beklićkog, a udaljen je Od sredine sela oko 1,5 km.
Selo ima 12 prizemnih kuća, 1 na izbi i 1 dvospratnu. Tiglom je pokriveno 5 i slamom 8 kuća; daščani plafon imaju 4, malterisane 3 i bez plafona je 6. Prepravkama i dogradnjom je tek poslije 1945. godine zahvaćeno 6 kuća. Najčešći oblik prepravke je odvajanje sobe od kuhinje. Kuhinje su obično prostranije i y njih se ulazi na stara vrata, koja su najčešće po sredini kuće. Postojeći stambeni fond popisan je kao 12 stanova sa 374 m2, od kojih su: iz prvog perioda 1, iz drugog 8, iz trećeg 2 i iz četvrtog 1. Te godine su samo 3 stana imala električne instalacije. Prema vrsti su 7 posebnih soba i 5 jednosobnih i garsonjera, svi su bili nastanjeni.
Stanovništvo.
U selu su jula 1973. živjeli:
-Pravilovići (8),
-Bojovići i Ćetkovići (po 1 d.).
Poslije 1945. god. iz Ubličkog dola se iselilo 11 d. sa 81 članom, a iz Dolova 2 d. sa 13 članova; najviše u Cetinje i Boku. U Vojvodini je kolonizovano 5 d.; vratila su se 3. Sada povremeno dolaze y selo 3 d. iz Cetinja. Ranije je na rad u Ameriku išlo 10 mještana.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz 2 ubla (žive vode u Ubaljskom dolu), zvanih Veliki i Mali uba (prvi ne presušuje, a drugi često presuši) i 2 bistijerne y Dolovima (1 privatna i 1 zajednička). Sem njih, oko sela se nalaze još 4 ubla (Blaca, Vrbica, Spinjišar i Počekovica). Među njima je najveći Vrbica (zovu ga Veliki uba), koji je zajednički za tri sela (Dide, Dub i Ublice). Nalazi se između Ubaljskog dela i Dolova; prečnik mu je oko 40 m, a dubina 4—6 m; smatra se da je star oko 300 godina.
Ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1970. g0dine. Ipak, samo 4 kuće su elektrificirane. Ognjištem se služi 5 ; njime i šporetom 6, a ognjištem i električnim šporetom 2 d. Samo 1 d. ima televizor i frižider, a 4 radio-prijemnik i tranzistor. Sem dva imućnija domaćinstva, koja uglavnom imaju savremeno pokućstvo, ostala raspolažu starijim. Kod razmještaja stvari y njihovim kućama malo se što izmijenilo.
I ovdje, izuzev one na izbi, sve kuće na domaku dvorišta ili obora imaju pojate za stoku, živinu i krmad. Pojate namijenjene stoci obično su po gredama (y potkrovlju) prekrivene „ljesom” (pletena ograda od nešto debljeg, vitkog i otpornog pruća). Taj prostor ispod krova (ovdje gotovo isključivo slamenog) koristi se za ostavu stočne hrane, najčešće sijena. Poglavito građene kao suvozidine, pojate su dosta niske, ali očigledno vješto i čvrsto ozidane.
Same kuće, međutim, nemaju posebne prostorije za ostavu. Inače skromni poljoprivredni alat drži se ma gdje u kući, a žito se obično stavlja y koševe iznad ognjišta — „na sušilo”.
Glavni i najbolji dijelovi imovine (Uključujući okućnice) nalaze se u obližnjim dolovima. Ovo osobito važi za y tom pogledu izraziti Ubaljski do. Imanja y njemu su neposredno poniže kuća, djelimično terasirana i podzidana. Tu su oranice za usjeve i povrće i manje voće. Međutim, šume i pašnjaci su više po periferiji sela. I jedno i drugo se i u ovom, kao i y drugim znatnim područjima Stare Crne Gore, može smatrati istim: preovlađujuće kamenjarske površine su mahom prošarane šumom i ponegdje „livadicama”. Tu su ujedno i branjevine, y kojima svako, obično po Blagovijesti čuva stoku.
Selo nema katune. U skorije vrijeme poneko daje stoku na čuvanje y Drobnjacima.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)