Poreklo stanovništva sela Smokovci, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo ljubotinjsko selo nalazi se na starom putu od Dubove prema Donjim Selima, od prvog sela je udaljeno oko 1 km, Odnosno od puta Košćele – središte ljubotinja oko 4 km. Preko njega se dalje, tzv. mlinskom ulicom, ide do mlinova u Poseljanima, od Smokovaca udaljenih oko 4 km. Naselje se razvilo u uzdužnoj neravnoj vali, dugoj oko 400 m, koja se pruža sjeverno od Svinjštika, a okružena je manjim brdima — Grbočem, Šibionikom, Markočem i Petanovijem brdom. Ova brda je: blago zatvaraju sa svih strana, osim sa istočne, prema kojoj preko Pelinskog ždrijela vodi put za Donja Sela. Krčanicima je takođe povezano sa Rijekom Crnojevića i Trnovom. Od prve je Udaljeno 4, a od Cetinja 17 km. Prirodne odlike sredine i izvjesna zaklonjenost sela od saobraćajnica bili su razlog što se ono, poput vsusjednih, nije moglo razviti y veće naselje. Atar mu ima poglavito brdska obilježja. Njegova granica, počev sa sjeveroistoka, vodi od Velje grede na jug – grebenom Srednje strane, Troje Roga i Debele ploče, odakle preko Rapa Šabanovih i Drenovog brijega do Donje skale skreće na zapad, pa zatim povija istočno od Troskotljivca te skrećući na sjever preko Mrkoča i Ljemonje izbija na Velju gredu. Tako uokviren atar je (CI-JZ) dug 2,2 i širok (SZ-JI) 1,4 km i zahvata površinu od 2,9 km2. Naselje se (kod crkve) nalazi na visini od 410 m.
Istorijat.
Prema pomenima i nazivu stanovništva koje je na teritoriji sela živjelo prije doseljenja predaka današnjeg stanovništva, kao i prema, svakako starim, toponimima (PleMera, Šibionik, Grboč i dr.), može se konstatovati da su Smokovci staro naselje. Jovićević je, naime, ustanovio da cy se „današnji stanovnici u Smokovcima, doselili negdje u doba Ivana Crnojevića, i tada su ovdje zatekli Lešonjane . . .” Sam naziv sela potiče od mjesta Bijele Smokve u Paštrovićima, odakle su starinom današnji stanovnici sela“.
Po defterima iz 1521. i 1923. godine, selo je imalo 18 kuća. Kasnije, sve do početka ovog vijeka, nedostaju ma kakvi statistički podaci o njemu. Godine 1906. Selo je imalo 13 domova. A zatim: 1948 (14 d. :55 stanovnika), 1953 (14:42), 1961 (12:26) i 1971 (8:27). Sastav domaćinstava prema brouj članova u zadnja dva popisabio je: sa 1 (5:1), sa 2 (2:2), sa 3-5 (5:4) i sa 5 i više (0 : 1). Istovremeno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio: prve 4 : 10 (ž. 3:6), druge 11:8 (ž. 6:6) i treće 11 :9 (ž. 7 :7).
Struktura stanovništva.
A prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili bez škole 13:13 (ž. 11 : 9), sa četvorogodišnjom 7 : 9 (ž. 6 : 3) i sa osmogodišnjom 2 :2 (ž. 1 :2), a nepismenih je bilo 12:11 (ž. 11:9).
S druge strane, tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (1 :0), do 2 ha (1:7), sa 2–5 (4:0), sa 5–10 (4 : 1) i sa 10-15 ha (2 :0), odnosno poljoprivrednih 9:2, mješovitih 2:1 i nepoljoprivrednih 1:5.
U 1953. godini 18 aktivnih izdržavalo je 19 lica; y poljoprivredi 17 : 18, a sa ličnim primanjima bilo je 5. U naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih je bilo 14:5, izdržavanih 19:16; u poljoprivredi 11:4 i 8:6, a sa ličnim primanjima 3:6 lica.
Tip sela.
Izlaz sela prema R. Crnojevića i posebno prema ljubotinjskom mjesnom središtu je znatno poboljšan poslije probijanja kolskog puta od Dubove (dužine 1,5 km) 1968. god. Ovim krakom ono se sada vezuje za put prema Cetinju na jednoj i P. Crnojevića i Jadranskoj magistrali (preko Crmnice), na drugoj strani.
Topografski elementi za ovako malo naselje kao što su Smokovci su relativno povoljni. Kuće su pri vali razmještene na nižim prisojnim i osojnim obroncima Šibionika i Markoča. Ima ih 9, i to 2 prizemne, a 7 na izbi. Sve su pod tiglom; daščani plafon imaju 3, malterisani 3 i bez plafona su 3 kuće. Popisane su kao 8 stanova, od kojih su 7 iz prvog i 1 i drugog perioda. Sa otvorenim ognjištem je 6, sa zemaljnim podom 1. Prema vrsti su: 6 jednosobnih, 1 trosobni i 1 posebna soba; svi su, osim jednog koji se sezonski koristi, bili stalno nastanjeni.
Stanovništvo.
U selu su avgusta 1973. živjeli:
-Ivanovići (5),
-Rakčevići (4) i:
-Zlotvorovići (1 d.).
Poslije 1945. u Vojvodini su kolonizovana 4 d., a ukupno je iseljeno 27 stanovnika, od kojih povremeno (iz Cetinja, Titograda i Kotora) dolazi 11. Ranije je u Ameriku išlo 7 mještana. Od ukupno 17 mještana 7 ih je bilo sa preko 55 godina starosti.
Vode.
Selo se vodom snabdijeva iz 4 bistijerne, od kojih su 3 zajedničke (zvane Smokovačke bistijerne) i 1 privatna. Prve su jedna pored druge i nalaze se ka istoku — „na Ždrijelu sela”.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje doprlo je do sela tek 1973. god., tako da je y odnosno vrijeme bilo uvedeno samo u jednu kuću. Tada se ognjištem služilo 1 d., njime i šporetom 6 i samo šporetom 2. U unutrašnjoj opremi kuća promjene su uglavnom polovične. Pored starih stvari koje su se pretežno zadržale u kuhinjskom dijelu kuće (pribor za ognjište, ručno rađene stolice, ladice za ostavu posuđa, tzv. skancijere, kašuni ili skrinje i dr.) zastupljene su i novije – za spavanje i ostavu odjeće, pogotovu y sobama.
U vanjskom izgledu kuće y osnovi su se zadržale starinske crte, karakteristične i za ostala ljubotinjska i crmnička sela. Tarace, stepeništa, trijemovi, nešto manja vrata i otvori na izbama i sl. Bitna su odlika prednjeg plana kuća. Ispred svih kuća su dvorišta, ovdje unekoliko veća, jer su kuće manje–više podvojene. U njihovom širem zahvatu su pomoćni objekti, namijenjeni stoci, svinjama i živini, dok se izbe u novije vrijeme više koriste za ostavu poljoprivrednog inventara, fruta i pića. Poniže kuća su okućnice koje su usljed ekspozicije i blagih klimatskih uticaja sa Skadarskog jezera pogodne za vinovu lozu i povrće. One su ujedno i glavne oranice, sada najvećma jalove, jer su zalivađene, dok su pasišta, šume i branjevine udaljeni – razmješteni po okolnim brdovitim dijelovima atara. U njima su ranije, dok su se držale koze, bili listoberi. Osnova razvijenog stočarstva bila je „planina“ Svinjštik, koja je od davnina privatno udioničena. Koriste je od vremena Ivana Crnojevića, koji im je dao na poklon.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)