Poreklo stanovništva sela Rokoči, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se sjeverozapadno Od Trešnjeva – između Droškorice, Nenade i Krotinje, odnosno pomeđu katastarskih opština – Brestica na sjeveru, Jabuke na sjeverozapadu, Grahova na zapadu i Ubala na istoku. Zahvataju veliki planinski prostor, razbijen brojnim dolovima i udolinama. Granica njihovog atara, počev sa sjevera, vodi Od Podnenade ka istoku preko Repičkih aluga i Pustog i Malog Lisca, odakle preko kote 1475 m i Vukovih prodoli skreće na jug, nastavljajući se Kobiljskim prodolima i stazom za Prijeki i Kovačev do i Malu Krotinju. Tu povija prema zapadu i preko Cerka i Dragoća izlazi na Zainovića guvno. Odatle se preko Droškorice (1138 m), Sedla (kota 1295 m), obuhvatajući Priporce, nastavlja do Pas polja na sjeveru, i djelimično zavrćući istočno preko Vragadola, izbija na Podnenadu.
Znatno izdignut iznad Trešnjevskog i Grahovskog polja, ovaj nekada mnogo više šumoviti predio predstavlja krajnji i prema Hercegovini danas prigranični dio Stare Crne Gore. Komunikativno u velikoj mjeri izdvojen i otežano prohodan, on, kao današnji atar Rokoča, najbliži izlaz ima u Trešnjevu i prema Grahovu. Teritorijalno je smješten na saobraćajnoj sredokraći između Cetinja i Nikšića, od kojih je udaljen oko 50 km, a od Trešnjeva 5–10 km. Na njegovoj površini, dugoj (S-J) 7 km i širokoj (3–I) 3,2 km, odnosno velikoj 26,99 km2, raspinje se mreža pješačkih staza, ukupno dugih oko 22 km. Naselje je na visi od 1000 m.
Istorijat.
Današnje naseobine u Rakočima nijesu mnogo stare; potiču od unatrag nepunih dvjesta godina. Prije toga one su ovdje bile privremene, stočarsko–katunske. Jer, tek se krajem 18. i početkom 19. vijeka na području Trešnjeva nastanilo „19 veljocuckih porodica. .. a docnije pridođu i ostale, pa se sa Trešnjeva rašire i po svoj njegovoj okolini do krajnjih cuckih granica“. Doduše, tragovi po svoj prilici davnašnjih naseobina, prema Erdeljanovićevim nalazima, pokazuju da su one sticajem raznih okolnosti, prije svega zbog turskih upada i posebno kuge, ranije bile opustjele. Sam naziv Rokoči, koji najvjerovatnije potiče od nekog starog bratstva, kao i neki drugi toponimi, osobito nazivi sadašnjih zaselaka, preuzeti su od strane ponovo doseljenog stanovništva. O tome svjedoče poveća, grupno utemeljena stara kućišta u pojedinim dijelovima atara. Dokumentovan primjer za to je naziv Sladojevog dola, koji potiče od uspomene na riđanskog „kneza Sladoja Vujačića“ i njegovu kupu u Rokočima i kuću u istoimenom dolu. On se bez sumnje nastanio y „Rokoču i zauzeo i susedne dolove tek poslije 1711. godine, pošto su muslimani izagnati sa Trešnjeva“. Ne samo po predanju već i po istorijskim izvorima je poznato „da je njegov sin Doka naselio Grahovo 1748. godine (prije toga je ono 30 godina bilo pusto) i te iste godine su on i ostali Riđani prišli Crnoj Gori i učestvovali i zboru crnogorskom na Cetinju”. Zbog blagodetnih uslova za stočarstvo, doseljavano i množeno stanovništvo uvećavalo je broj kuća u raštrkanim dolovima, tako da su Rakoči početkom ovog vijeka prema Erdeljanoviću imali 48 domaćinstava, a po novijim popisima: 1948. 5–1 d. sa 267 stanovnika, 1953 (56:277), 1961 (50:231) i 1971 (40:203). U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (7 :6), sa 2 (4:3), sa 3–5 (22:11), sa 5–8 (10:11) i sa 8 i više (7 : 9). U isto vrijeme sastav glavnih starosno–polnih grupa izgledao je ovako: prva 100 : 88 (ž. 50:47), druga 94:79 (ž. 51: 42) i treća 37:36 (ž. 20: 17).
Struktura stanovništva.
A sastav mještana prema školskoj spremi bio je: bez škole 88 : 55 (ž. 61:41), sa četvorogodišnjom 80 : 80 (ž. 29:33), sa osmogodišnjom 9:17 (ž. 2:7), sa srednjom (0:1), kvalifikovanih radnika 1:6 i nepismenih 43:38 (ž. 34:30).
Na drugoj strani, promjene u strukturi domaćinstava prema posjedu i dohotku za isti period pokazuju podaci: bez zemlje (1:0), do 2 ha (3:4), sa 2-5 (3:2), ca 5-10 (5:5), sa 10-15 (2:5) i sa 15 i više ha (36:22), a prema dohotku: poljoprivrednih 40:26, mješovitih 9:6 i nepoljoprivrednih 1:8.
U 1953. godini 108 aktivnih izdržavalo je 169 lica; y poljoprivredi 85 : 153, a sa ličnim primanjima bilo je 5. Ovaj odnos se za sljedeća dva međupopisna perioda izmijenio tako da je aktivnih bilo 58:65, izdržavanih 142:122; u poljoprivredi 51:57 i 120 : 100, a sa ličnim primanjima 11 : 16 lica.
Tip sela.
Rokoči su tipično razbijeno naselje. U 18 njegovih zaselaka ima 38 kuća, i to: Rokočkom dolu 1, Sladojevom dolu 5, Dugom dolu 2, Stanojevom dolu 1, Pod Dragoću 2, Malom Kovačevom dolu 1, Širokom dolu 1, Veljem Kovačem dolu 1, u Prodolima 1, y Milovom dolu 3, u Malim Rokočima 1, Veljoj alugi 2, Maloj rakiti 2, Mekom dolu 3, Priporcima 4, Pod Nenadom 3 i u Savinoj krušci 2. Ovakva raštrkanost naseobinskih jedinica je posljedica energične konfiguracije prostora, i rasporeda obradivih površina, pasišta, livada i šume.
Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 3 km. Ovi činioci su svakako uticali i na to da je ovdje mnogo veći broj prizemnih kuća (31), dok ih je na izbi (ili podrumu) svega 7, kao i na činjenicu da ih je pod tiglenim krovom 14, a pod slamenim 24. Daščani plafon ima 20, malterisani 7, a bez plafona je 11. U periodu 1918—41. renoviranjem i dogradnjom bilo je zahvaćeno 9, a poslije 1945. g0d. 4 kuće. U selu je popisano 38 stanova sa 1681 m2, od kojih su 16 iz prvog, 12 iz drugog, 9 iz trećeg i 1 iz četvrtog perioda. Izgrađeni su od kamena; 2 imaju zemljani pod, a 1 je sa otvorenim ognjištem. Prema vrsti su: 33 jednosobna, 3 posebne sobe i 2 trosobna; svi su nastanjeni.
Vode.
Selo ima jednu živu volu, 11 bistijerni i 9 ublova. Prva, zvana Grabovica, nalazi se blizu Kovačevog dola. Od bistijerni je samo jedna seosko vlasništvo – izgrađena blizu Rokočkog dola. Koristi se za piće i pojenje. Seoski je i ubao zvani Meka lokva. Koriste ga svi ranije više za piće, a sada za pojenje stoke. Ostale vode su privatne. Dok su bistijerne bliže kućama, neki ublovi su udaljeni i do 1 km, a većina od 0,2 do 0,4 km. Napravljeni su na mjestima gdje se do vode moglo lakše doći, Odnosno, prema mogućnostima, na onim dijelovima imovine ili bliže njima na kojima čeljad bilo radi rada ili radi čuvanja stoke više boravi. Prostori oko seoskih voda su ukomunjeni.
Do balkanskih ratova, a i y međuratnom periodu, u sušnim ljetima su nastupale goleme nevolje. Velika stada stoke su se tada gonila čak do pojišta Slanog jezera kod Nikšića (i do 10 sati hoda) ili pak na Grahovsku rijeku (3 -4 sata hoda). Jer, u mjeri u kojoj je sam postanak naselja (najprije kao katunsko područje) zasnovan na potrebama stočarstva, toliko je i njegov dalji razvoj bio prevashodno uslovljen tim glavim zanimanjem. Uoči zadnjeg rata, recimo, domaćinstva su držala po 100—200 grla stoke (manji broj do 50 grla). Primjera radi navedimo da je Miloš Lazarev Perović (sada ima 76 godina) 1941. godine imao 350 brava (oko 200 koza), 60 goveda i 3 konja. Od toga broja 1945. godine ostalo mu je svega 50 grla sitne i krupne stoke; sada ima 120 grla sitne i 6 krupne stoke. Ljeti je stoku izgonio na Rakitu, a i zimi se, poglavito radi lista, tamo držala. Vlasnici velikih krda praktikovali su da na držanje daju po dio stoke drugim mještanima istog ili okolnih sela, i to pod uslovom da, na primjer, od 20 grla daju vlasniku 10 jagnjadi ili jaradi i pola vune. Stoka je čuvana na Rakiti i Nenadi, gdje su većim dijelom bile bratstveničke komunice, a manjim – privatne dionice. Stoka se ovdje pojila i sniježnicom. Kao led stvrdnuti snijeg vadio se iz podubokih jama, topio na (krgama) suncu i slivao u korita za pojenje. Od stoke su ubirani relativno veliki prihodi. Prodavana je Kotoranima, Rišnjanima, Cetinjanima. Sa primorskim trgovcima je, naročito ranije, bila razvijena ortačka trgovina. Od njih su Rokočani u nadoknadu za stoku (ljeti za mladu, a s jeseni za pritovnjenu) uzimali prehrambene i druge proizvede i predmete. Glavni pazar do 1945. god. održavan je (srijedom) na Grahovu, a poslije na Trešnjevu. Tada su (1947) bile osnovane dvije radne zadruge; ova u Rokočima zvala se „Nenada“, a druga u Kobiljem dolu – „Lisac“. Od 50–ak domaćinstava y Rokočima, u zadruzi ih je bilo 12 – 13, a y Kobiljem dolu nešto više. Godinu i po dana nakon osnivanja, zadruge su se spojile, ali su Uskoro rasformirane. Otkup stoke vršen je preko zemljoradničke zadruge y Trešnjevu. U to vrijeme stočni fond je znatno smanjen, a nadalje se usljed iseljavanja mještana još više smanjivao. Stoga se i problem vodopoja više ne javlja u kritičnom vidu kao ranije.
Stanovništvo.
U selu su avgusta 1973. živjela sljedeća domaćinstva:
-Krivokapići (9),
-Simovići (5),
-Perovići i:
-Kneževići (po 4),
-Banićevići (3),
-Perišići (2) i:
-Dževerdanovići, Kosovići i Bigovići (po 1).
Poslije 1945. iselilo se 58 mještana, najviše y Nikšić, Boku i Cetinje. Oko 30 njih bilo pojedinačno, bilo sa domaćinstvima, povremeno dolazi u selo. U Vojvodini su kolonizovana 4 d., a ranije je y Ameriku išlo 27 lica. Sada su u selu (u Milovom dolu) 2 kuće napuštene; njihovi vlasnici žive y Bijeloj i Kotoru, a imanje daju na napolicu.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Zbog udaljenosti i razbijenosti naselja u Rokočima su u priličnoj mjeri izostale novije promjene, kojima se karakterišu mnoga druga sela. Bez kolskih puteva i električnog osvjetljenja te uz relativno veliko iseljavanje, oni ne samo što nijesu vidnije zahvaćeni novim preobražajem nego su u onoj vrsti stagnacije koja zapostavlja korišćenje postojećih mogućnosti. Ovdje y prvom redu imamo y vidu optimalne uslove za intenzivno stočarstvo. Danas je, međutim, situacija ovdje takva da i taj tako smanjeni stočni fond jedva ima ko da čuva. Mlađe radne snage je malo, a postojeća se više drži drugih zanimanja. Tako se, recimo, umjesto ranijeg velikog broja brava sada više drže svinje (više nego prije). Ionako male obradive površine (bogatiji mještani su imali 3–6, a siromašniji 1–2,5 rala) dobrim dijelom ostaju neobrađene.
Više se koriste mogućnosti za sječu šume i prodaju drveta i ćumura, nego uslovi za unosnija zanimanja. Otuda je interesantno to da sada u selu gotovo ima više konja (poglavito za prenos drveta i ćumura) nego ranije.
Sem malog broja izvjesno renoviranih i podignutih kuća, u izgledu sela, pa i u samim kućama, nije se mnogo šta izmijenile. Starije pokućstvo, petrolejske lampe, ognjište i tek u novije vrijeme šporet, još uvijek su više zastupljeni nego savremenije kućne stvari. Tako, recimo, gotovo sva domaćinstva imaju stare sanduke za ostavu (skrinje), isto tako ručno rađena sjedišta, ili ranije nabavljene krevete itd.
Tu su i posuđe i pribor za pravljenje sira i skorupa, kao i male, od drveta pravljene, pokretne „kućice” zvane mliječnjaci, koji ljeti, postavljeni ispred kuće, služe za ostavu bijelog mrsa.
Prilazi kućama, što će reći i njihove lokacije, nijesu naročito povoljni. Otuda se ni prostor oko njih ne može tretirati kao pravo dvorište, već prije kao obori. Po funkciji, ona prije svega to i jesu.
Velikoj stoci trebalo je omogućiti smještaj oko kuće, gdjegdje prirodno ili vještački ograđen. Do takoreći nedavno, posebno y prvo vrijeme poslije doseljavanja, stoka se smještala i pod isto sljeme, zajedno sa čeljadima (makar je bila ljesama odvojena u jednom dijelu kuće). Vremenom su brojni pomoćni objekti, čak znatno brojniji nego kuće, najviše pravljeni. oko njih, bilo u suvomeđi ili od drveta i pokrivani slamom, obezbjeđivali smještaj stoci van kuće. Još i danas ima 40 takvih objekata (pojata) u selu. Razbacane kuće u, srazmjerno njihovom broju, veoma prostranom ataru, vezane su za obradivo zemljište u dolovima i valama. Zato su ovdje kuće i okućnice neodvojive tvorevine.
Okućnice su ujedno i veće nego u mnogim drugim selima, jer se pri odabiranju mjesta za kuću išlo na to da ona bude tamo gdje su joj što bliže obradive površine, a prema mogućnostima – i pasišta i šume. Istina, osim okućnica, ostale ziratne parcele najčešće su razbacane i uglavnom udaljene od kuća, tako da se srednja udaljenost oranica kreće oko 1,3 km, dok su pasišta u prosjeku još udaljenija.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)