Poreklo stanovništva sela Prekornica, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo ljubotinjsko selo nalazi se između Viranja na sjeveru, Osmina na istoku, Crnog vrha i Debele glave na jugoistoku, Lavovog dola i Dušaka na jugu, Vilina na jugozapadu, Tatarije i Seoštika na zapadu i Plane gore (prema Pačarađu) na sjeverozapadu od Viranja. Prekornica se globalno dijeli na dva dijela — na Prekornicu u užem opsegu i Prekorničku planinu. Prvi dio sela pruža se polukružnim potezom od istoka ka zapadu na pristrancima Malog Osmina, Raseze i Brijega.
Drugi dio se nastavlja istim potezom, i to razbijenim mikronaseljima – podnožnim stranama Plane gore, Seoštika, Tatarije i Vilina.
Srednje rastojanjeizmeđu ova dva dijela je oko 2,5 km. Za sam naziv sela se smatra da dolazi otuda što su naseljenici u Prekornici iz Boguta, iz kojih su oni prešli preko Ođa, tj. prevojem između Kopica i Kovčega.
Selo preko središta Ljubotinja i pomenutim putem do Košćela izlazi na put R. Crnojevića – Cetinje. Do mjesnog središta u Ljubotinju povezano je krakom (3,5 km) dovršenim 1970/72. godine, a od Rijeke Crnojevića udaljeno je 15 i od Cetinja 20 km.
Prekorničko područje je, kako smo rekli, slično obzovičkom i pačarađkom, što znači da se odlikuje složenom kraškom morfostrukturom. Granica atara .sa sjevera počinje od Viranjske strane pa se spušta ka jugu preko Malog Osmina, Dubokog dola i izbija na Crni vrh. Odatle ka jugozapadu skreće preko Debele glavice i spušta se na Lavov laz pa se u blagom luku penje ka Maloj skali i vodi pored Kosmate glavice i preko Vilinja, gdje prelazi put Cetinje – Višnjica, zatim Drsnovog dola i Tatarije, te prelazeći put Cetinje – Budva izlazi na Seoštik. Dalje se prema jugu nastavlja uz put Budva –– Cetinje, pa skreće na istok i preko Velje i Plane gore izlazi na Viranjsku stranu. Dug (SZ–JI) 5,1 km i širok (SI–JZ) 1,9 km, atar sela zahvata 8,51 km2 površine. Visina naselja (kod crkve) je 610 m.
Istorijat.
Mada po Jovićevićevim nalazima tragova, gomila, toponima i pomena nekadašnjih starosjedilaca ima osnove za pretpostavku da je ovdje moglo biti kakvo staro naselje, ipak je današnje relativno mlado. Počelo je, naime, da se razvija slijedeći ovdašnje katune koje su imali Bogućani. Kao što su Vignjevići matica iseljenim seljanima k Ceklinštaku i k Veljoj gori, Mužovići onijema na Bukovicama i Mijelama, Bogute Pačarađima i Obzovici tako je i Prekornica matica Gluhom dolu i Bukoviku, (današnjim zaseocima Prekornice–PR). Prekornica je naseljena prije 350 godina, Gluhi do prije 120, a Bukovik prije 80 godina. Kako se selo množilo i stješnjavalo, tako su se ljudi iseljavali na svoj dio ili kupovali imanje u drugijeh i iselili se tamo. Otuda su krajevi izmiješani, npr: u Gluhom dolu ima Banovića s Prekornice, a ima Vukićevića i Pejanovića iz Boguta; y Bukoviku ima Banovića, a ima i Drecuna. Toga ne vidimo na Obzovici, Tdukači, Kovačevim kućištima i Pačarađima, i krajevima Boguta. Tu pojavu tumačimo time, što su Gluhi do i Bukovik zg0dnija mjesta za život, pa se ljudi spuštali k boljim mjestima i tu se naseljavali. Ovu konstataciju Jovićevića ističemo kao ključnu i gotovo opštevažeću za pitanja postupnog i etapnog širenja naselja, koje je za ekumenizaciju svih dijelova Stare Crne Gore bilo Od primarnog značaja. Godine 1865. Prekornica je imala 81 d. a 1879. 76 sa 336 stanovnika (192 m. i 174 ž.) i 1883. i 1903. 85, odnosno 82 d. Pripadala je ljubotinjskoj kapetaniji. Prema Jovićeviću, y njoj je 1906. god. živjelo 75 d., a zatim: 1952. 90 d.:442 stanovnika, 1948 (60:258), 1953 (64:285), 1961 (65:236) i 1971 (33:99). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (20 : 6), sa 2 (6:8), sa 3–5 (25 : 18), Od 5—8 (12:1) i sa 8 i više (2:0). Istovremene promjene kod glavnih grupa starosno–polne strukture, pokazuju podaci.: u prvoj 99:22 (ž. 48 : 12) u drugoj 94:48 (ž. 57:31) i u trećoj 43:29 (ž. 30 : 15).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima mještani su bili: bez škole 88 :35 (ž. 74:30), sa četvorogocišnjom 90:46 (ž. 34:22), sa osmogodišnjom 2:9 (ž. 0:3), sa srednjom 3:0 (ž. 1:0), kvalifikovanih radnika (0 : 2), a nepismenih je bilo 48:29 (ž. 46:24).
S druge strane se posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava u istom periodu promijenila ovake: bez zemlje je bilo 7:3, do 2h 6 :6, sa 2–5 (17 :5), sa 5-10 (20:10), sa 10–15 (8:7) i sa 15 i više (7:4), odnosno poljoprivrednih 25:12, mješovitih 33 :4 i nepoljoprivrednih 7:17.
V 1953. godini 112 aktivnih izdržavalo je 146 lica; u poljoprivredi 101:107, a sa ličnim primanjima bilo je 27. Taj odnos se za naredna dva popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 71 :22, izdržavanih 132:54; u poljoprivredi 61:21 i 71:20, a sa ličnim primanjima 33:23.
Tip sela.
Prekornica je relativno veliko naselje, čiju glavninu čine grupe zbijenih kuća, i to Laličića (12), Vučkovića (17), Ratkovića (1) i Banovića (6), dok su ostale 24 kuće razbijene na 11 lokacija: Pod Planom gorom (4), Kokorinj (1), Granica (2), Selište (1), Pod Pećinom (1), Gluhi do (2), Dapčevića rupa (2), Drenovi do (5), Bukovik (3), Višnjaca (2) i Pocvilin (1). Srednja udaljenost zaselačkih kuća od središta glavnine sela je oko 1,5 km. Napomenimo i to da kroz selo prolazi ljubotinjski put (sada je do glavnine sela kolski put) krčanik, koji izvjesno spaja navedene naseobinske jedInice. Na čitavom prekorničkom prostoru nema kuće koja je smještena u pravoj ravnini, već su sve razmještene pri stranama, uglavnom prisojnim, zaklonjene brdima i bregovima. Tako su ih y prostoru „razvele“ manje i veće plodne površine pored kojih su podignute. Kod glavnine sela, međutim, glavni imovinski kompleksi su raspoređeni y nešto širim, znatno terasiranim potesima niže kuća.
U selu je 41 prizemna kuća, a na izbi 19; pod tiglenim je 56, a pod slamenim krovom 4; daščani plafon imaju 36, malterisani 20, a bez njega su 4 kuće. U periodu 1918—41. opravke i renoviranje vršeni su na 10, a poslije 1945. god. na 13 kuća. U selu su popisana 34 stana sa 1296 m2, od kojih su 23 iz prvog, 8 iz drugog, 2 iz trećeg i 1 iz četvrtog perioda; ognjište ima 15 stanova, a 27 ih je bilo elektrificirano. Prema vrsti su. 19 jednosobnih i garsonjera, 10 posebnih soba i 5 dvosobnih; svi. su bili nastanjeni.
Stanovništvo.
U selu su avgusta 1972. živjeli:
-Vučkovići (12 d.),
-Banovići (8),
-Laličići (6),
-Vukićevići (2) i:
-Ratkovići (2).
Tada je bilo 20 „zatvorenih“ kuća čiji vlasnici žive y drugim mjestima (u Cetinju 7, Titogradu 3, Kotoru 2, Beogradu 2, Herceg—Novom 1, Baru 5 i u Budvi 1).
Poslije 1945. g0d. iselilo se oko 130 lica. U Vojvodini je kolonizovano 9 d., od kojih se 4 vratilo. Ranije je na rad u druge zemlje (uglavnom Ameriku) išlo oko 40 mještana.
Vode.
Vode u selu su zajednički ublovi — Duboka rupa u glavnini sela i 3 ubla y Kokorinu. Više glavnine sela, y jednoj kamenici je izvor Raseza, koji „brzo presahne”, a na Bukoviku je istoimeni izvor. Ostalo su bistijerne, bilo privatne ili grupne, kojih je 36. Do 1918. god. napravljene su 4, od te do 1941. godine i pOslije 1945. god. 8.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Znatnije promjene y standardu sela nastale su poslije 1963. god., kada je uvedeno električno osvjetljenje. U septembru 1973. god. domaćinstva su imala: 3 ognjište, 28 ognjište i šporet, 25 radio–prijemnik, (7 tranzistor i 1 gramofon), 8 gusle, 30 stare pribore za pečenje, 6 starije vrste kreveta, 28 stolovače, 25 skrinje, 25 novije postelje, 3 kauče, 2 fotelje itd.
Što se tiče pomoćnih. objekata, oni su, u prvom redu za potrebe stočarstva, ovdje bili neophocni, i to u onoj mjeri, u kojoj su ih imali Obzovica, Pačarađe i druga naselja čiji atari ujedno raspolažu i planinom, kao što je slučaj sa Prekornicom. U posljednje vrijeme ti objekti se, naročito, u glavnom dijelu sela, prikladnije readaptiraju za krupnu stoku, koja je inače malobrojna. S druge strane, ovdje se zbog vinogradarstva veća pažnja poklanjala ostavama za piće i priboru za njegovu proizvodnju.
Ranije stranstvovanje i pečalba relativno velikog broja ljudi iz ovih krajeva, te i iz Prekornice, razvijali su kod povratnika veću marljivost i smisao za organizaciju rada, a isto tako i za uređivanje kuća i njihovu potpuniju opremu. Oni su, budući iskusniji i bogatiji, bili istaknuti nosioci promjena starog načina života. Kupovali su imanja, bolje ga držali, renovirali stare ili podizali nove: kuće itd.
Prije povratka iz pečalbe pomagali su svoje ukućane y selu; naročito su slali novac za školovanje djece i kupovinu imanja. Takvu praksu, bar do zadnjeg rata, nijesu prekidali ni oni koji su se zadržali (poglavito u S. Americi). Primjera radi navedimo da je 1935. god. 36 Prekorničana bilo u Americi; dio njih se vratio do 1941. god. a dio je ostao. Tih godina je ralo zemlje y selu moglo da se kupi za 1000 dolara. Tako je, recimo, Pero Nikolin Vučković kod braće od stričeva (nedaleko od kuće) kupio u jednom komadu Z rala dobre zemlje za 3250 dolara, koju je zatim uzorno obrađivao. Istovremeno je ubrzano preobražavanje starih kuća, poznatih po tipu konstrukcije, zvanom „izjedna“ – dakle, kuća sa jednom prostorijom, u kojoj su ujedno i ognjište i konačište. ovo je prevashodno zahvatalo podvajanje ta dva dijela na „kameru“ i „kužinu”, a zatim su mijenjani i drugi elementi, kao prozori, plafoni, stavljani su drveni podovi itd.
Prekorničani nijesu imali svoju planinu za izjavljivanje stoke, jer je sama Prekornica –– planina. Štaviše, stoku su uzimali od drugih, uglavnom od Ceklinjana i ovdje je torili, koristeći mlijeko i sir, te istovremeno premještanjem torova đubrili imanja. Pretežni dio mještana živio je od rada na imanjima, nadničenja i pečalbe. Zbog položaja sela na trokraći između Cetinja, Rijeke Crnojevića i Budve mještani su trgovali u ta tri središta; do prvog svjetskog rata svakako najviše na R. Crnojevića.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)