Poreklo stanovništva sela Ožegovice, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se između Čeva i Ubala, pored puta Cetinje – Nikšić. Od prvog grada ucaljene su 36, od drugog 43 i od Čeva 3 km. Atar im je razbijen krševitim bregovima, glavicama, brdskim stranama, dolovima i valama. Počev iza Prla na sjeveru granica mu preko Strane skreće na jug, te ide stazom za Vitorošu i obuhvatajući je, izlazi kod Ožegova vrha, gdje prelazi put Čevo – Ubli. Zaobilazeći dalje Mašulu, ide pored Ravnog prisoja do granice sa katastarskim opštinama Prentin Do i Čevo pa ka sjeveru, zauminujući Prline, Borov krš, Mašin Ober, Dugi do i Bašino Selo izlazi kod Stražinske glavice, te prelazeći put Ubli – Čevo i obuhvatajući Konjužnicu i Lipski vrh, izbija na Prlo. Tako uokviren atar, čija dužina je (S–J) 2,2, a širina (Z–I) 1,5 km zahvata površinu od 6,24 km2. Sredina sela je na visini od 820 m.
Istorijat.
Budući da je Ožegovićko područje nedaleko od središnjeg, čevskog dijela ozrinićke oblasti, logično je pretpostaviti da je njegovo istoimeno naselje relativno staro. Doduše, staro čevsko stanovništvo, umnožavajući se, širilo se postepeno, i to uglavnom tako što je prvobitna pasišta i katune kao privremena naselja pretvaralo y stalna. Polazeći od tog stanovišta, širenje je na pravcu ka Ublima (čevskim), prirodno, najprije zahvatilo ožegovački međuprostor, smješten pomeđu Čeva i Ubala.
Na osnovu narodnih predanja „koja su očuvana kod Cuca i kod Ozrinića i u susjednim djelovima Hercegovine, zna se pouzdano da je Bašino selo (današnji zaselak y Ožegovicima — PR) bilo nekad veliko naselje o nekadašnjim starincima Bašina sela sada se ništa ne zna. Vjerovatno da su se raselili . . . u vrijeme Ivana Crnojevića”
Ti starinci u Bašinom selu živjeli su „još prije, ili mnogo prije dolaska doseljenika iz Čarađa“ (Hercegovine). U korišćenim izvorima selo se posebno ne pominje, već je kao i većina drugih, tada još vjerovatno malih ili tek zametnutih naselja obuhvaćeno opštim nazivom Ozrinići.
Erdeljanović je u selu popisao 15 d. U Rečniku mesta iz 1925. god. nije posebno popisano, već je priključeno Čevu. Po novim popisima, pak, ono je imalo: 1948 (24 d.: 114 stanovnika), 1953 (22:117), 1961 (23: 102) i 1971 (18:83). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (4:2), sa 2 (2:3), sa 3–5 (11:5) i sa 5 i više (6:8). Istovremene promjene starosno–polne strukture, vide se iz podataka datih za glavne grupe: u prvoj 50:36 (ž. 28:21), y drugoj 43:31 (ž. 22:13) i u trećoj 9:6 (ž. 7:6).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja mještana bila su bez škole 31 : 20 (ž. 27:18), sa četvorogodišnjom 41 : 23 (ž. 14:9), sa osmogodišnjom 6:17 (ž. 2:4), sa srednjom 1:4 (ž. 0:2), kvalifikovanih radnika 0:6 i nepismenih – ž. 16:11.
C druge strane, promjene u posjedovnoj i dohodovnoj strukturi u istom periodu, bile su: bez zemlje (5:2), do 2 ha (4 :3), sa 2—5 (2 :2), sa 5—10 (4 2) i sa 10—15 i više ha (8:9), odnosno poljoprivrednih 12:8, mješovitih 6:8 i nepoljoprivrednih 5:2.
U 1953. godini 24 aktivna izdržavala su 80 lica; u poljoprivredi 19:53, a lica sa ličnim primanjima bilo je 13. U naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako-aktivnih je bilo 35:39, izdržavanih 57:40; y poljoprivredi 28:29 i 30:36, a sa ličnim primanjima 10:4.
Tip sela.
Ožegovice su polurazbijeno naselje. Sastoje se iz glavnine sa 7 kuća i dva zaseoka: Bašinog sela (4 kuće) i Kućišta (2). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 250 m. Sa putem od Čeva ka Nikšiću povezano je krakom (1 km) izgrađenim 1953. god. Selo ima 12 prizemnih i 1 kuću na izbi; sve su pod tiglenim, osim jedne pod slamenim krovom; sa daščanim plafonom su 3, a sa malterisanim 10 kuća. U periodu 1918—1945. preuređene su 3, a y poratnom 5 kuća. Ovdje su popisana 22 stana sa 1025 m2, od kojih su 9 iz prvog, 9 iz drugog, 1 iz trećeg i 3 iz četvrtog perioda; sa ognjištem ih je bilo 15, a sa zemljanim podom 1. Prema vrsti cy: 11 jednosobnih i garsonjera, 9 posebnih soba i 2 dvosobna; od njih je 4 bilo napušteno na duže vrijeme.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz ublova i bistijerni. U sredini sela je zajednička voda, zvana Porinta, koja se koristi i kao pojilo za šire područje. Izgrađena je prije zadnjeg rata uz pomoć države; ima oko 300 m3. Od 10 bistijerni 2 su zajedničke a ostale privatne.
Stanovništvo.
U selu je avgusta 1972. živjelo 11 domova:
-Vujovića.
Poslije 1945. god. iselilo se 40 mještana, najviše u Cetinje i Kotor. Povremeno dolazi 7 d. (6 iz Cetinja i 1 iz Kotora). U Vojvodinu su kolonizovana 2 d. Ranije je na rad u druge zemlje išlo 5 lica, a danas van svog mjesta radi 9 mještana.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Ožegovice su bile izrazito stočarski kraj. Po relativno velikom ataru sela prostiru se poglavito brdske ispaše i listoberi. S tim su i pomoćni objekti za smještaj stoke bili takoreći potrebni ne manje od ljudskih staništa. Otuda i sada u selu ima 15 štala (pojata), dok samo 1 kuća koristi izbu za smještaj stoke. A gotovo nedavno je u tom pogledu stanje bilo takvo (uglavnom do prvog svjetskog rata) „da su za stoku korišćeni djelovi stambenih kuća tkz. košara, y koje se spraćala i stoka odvojena od porodice plotom… Živinarnici su pak ponegdje u dvorištima primitivno pravljeni i pokriveni slamom . Ostave su uglavnom ćoškovi štala i plafoni, odnosno potkrovlja.
Zaravnjeni platoi oko kuća su, uopšte uzev, mali i oni predstavljaju samo dio dvorišta. Ostali njegov dio je najčešće kamenit i neravan ali ipak iskorišćen, bilo za obor, pojatu, svinjarnik, ostavu sijena, lista i dr. S druge strane, pošto su kuće blizu glavnih dijelova imanja, to su okućnice, ukoliko se ne radi o „zgradama“, manje-više ograđenim, njihov sastavni dio. I ovdje kao gotovo svuda po Staroj Crnoj Gori suvozidine služe kao ograde imanja, čak i branje–vina, čije su površine po brdskim stranama obično najveće.
Solidarnost sela ovdje ima homogenu bratstveničku osnovu (Vujovići). To je imalo naglašeni izraz u zajedničkim seoskim poslovima, kao npr. pri izgradnji voda, kuća i sl. U središtu naselja je od ploča napravljeno gumno, koje je selo koristilo za vršenje žita. Takođe se koristilo za skupove i zabavu.
Za dobar dio svojih potreba selo je upućeno na Čevo. Ono je mjesno središte sa pomenutim društvenim i uslužnim objektima. Selo još nije uvelo električno osvjetljenje. Domaćinstva sada imaju: 11 ognjište i šporet, 5 tranzistor, 9 gusle, 11 stari pribor za pečenje i kuvanje i stolovače, 6 skrinje, 11 novije krevete, najviše gvozdene sa dosta skromnom posteljinom, 6 ormane itd. Izvjesne inovacije u pokućstvu počele su unazad dvije decenije, ali je starija oprema u kućama još uveliko prisutna.
Ožegovice nijesu imale svoju planinu. Vlasnici većih stada davali su stoku na čuvanje u Drobnjake. Danas je stočarenje neznatno i potrebe za planinom praktično nema.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)