Poreklo stanovništva sela Oćevići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se u gornjem dijelu doline Rijeke Crnojevića na oko 1,5 km udaljenosti od istoimenog mjesta -ka Košćelama. U bratstveničko––plemenskom pogledu oni zajedno sa susjednim Orujštima i Petrovićima pripadaju Gornjem Ceklinu. Tako ih je i Jovićević tretirao. Prema statističkoj podjeli naselja Crne Gore poslije 1945. godine, oni čine zasebnu popisnu jedinicu, Odnosno posebno naselje. Oćevići su kao manja grupa kuća smješteni ukraj puta R. Crnojevića ·– Cetinje, pri goloj strani niže Orujšta, a Orujšta su na jednom ogranku Kostadina, zvanom Dubrovna glavica; strmo su locirani, pri vrhu krševite strane. Petrovići cc nalaze u omanjoj vali — između Kostadina, Trzikeća i Crnog vrha.
Atar sela graniči linija koja počev sa sjevera vodi od Širokova dola i spuštajući se na Skalu ide ka istoku preko Trzikeća do na Ljumoviće; odatle dalje stazom pored Ždrijela i Selišta do Kostadina pa se spušta na Riječke strane, prelazi put Titograd – Cetinje, te poviše Djevojačkog vira naglo povija i nastavlja se rijekom do oboda, zatim se penje ka Košćelama, prelazi put Cetinje -Titograd i ide putem do Orujšta, pa na sjever preko Kabla i Vjetuša do Širokovog dola. Tako uokviren atar zahvata okolne strme i ogolićene strane i udolinu izvorišnog dijela R. Crnojevića. Dug (S–J) 2,5 km i širok (Z–I) 1,4 km atar sela zahvata 3,45 km2 površine. Središnji dio sela je na visini od 120 m.
Istorijat.
Godine 1903. Oćevići su imali 16 d., a 1925 — 25 sa 80 stanovnika. Do 1948. god. broj prvih se smanjio za 16, a drugih za 37. A zatim je bilo: 1953 (11:4), 1961 (10 : 30) i 1971 (7:24). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: 1 (5:2), sa 2 (1:1), sa 3-5 (0 :2) i sa 5–8 (4 :2). U isto vrijeme je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio: prve 10:9 (ž. 6:4), druge 12:9 (ž. 7:6) i treće 8:6 (ž. 5 :4).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja mještana bila su: bez škole 6 3 (ž. 6:3), sa četvorogodišnjom 16:8 (ž. 11:3), sa osmogodišnjom 2 :4 (ž. 1 :3), sa srednjom 0:1, kvalifikovanih radnika 2:1 i nepismenih 5:3 (ž. 5:3).
U istom periodu je struktura domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka bila: bez zemlje (4 :0), do 2 ha (2 :6), sa 2-5 (1:1), sa 5–10 (1:0) i sa preko 15 ha (2:0), odnosno oljoprivrednih 3:5, mješovitih 3:0 i nepoljoprivrednih 4:2.
U 1953. godini 10 aktivnih izdržavalo je 27 lica; y poljoprivredi 3:11, a sa ličnim primanjima bilo je 8. Isti odnos u dva naredna popisa izgledao je ovako: aktivnih je bilo 9:9, izdržavanih 17:13; u poljoprivredi 4:9 i 8:7, a sa ličnim primanjima 4:2 lica.
Tip sela.
Naselje se dakle sastoji iz tri dijela: glavnine sela (Oćevića) sa 7 zbijenih kuća i Petrovića i Orujšta sa po 3 kuće. Prvi zaselak je od Oćevića udaljen oko 2 km, a drugi oko 1 km. Prizemne su 2, a na izbi 11 kuća; pokrivene su tiglom. Daščani plafon je u 7, a malterisani u 6 kuća. U selu je popisano 7 stanova sa 324 m2, od kojih je 5 iz prvog perioda i po 1 iz drugog i trećeg. Tri stana su bila sa otvorenim ognjištem, a četiri sa električnim osvjetljenjem. Prema vrsti su: 4 jednosobna i garsonjere, 2 dvosobna i 1 posebna soba; bili su nastanjeni.
Stanovništvo.
U selu su jula 1973. god. živjeli:
-Lopičići (4 d.),
-Đuraškovići (3) i:
-Vukmirovići (1).
Poslije 1945. god. iselila su se 32 lica, a u periocu 1918–41. godine 23. I jedni i drugi iselili su se u Cetinje, R. Crnojevića, Titograd i Beograd. U Vojvodinu su kolonizovana 3 d. sa 20 članova. Povremeno dolazi 5 d. Ranije je na rad u Ameriku išlo 18 mještana.
Vode.
U Petrovićima su 2 privatne vode i 1 stara zajednička bistijerna (u đeru), zvana Kalac; nalazi se iznad sela. U Orujštima su jedna stara privatna bistijerna i živa voda koja se nalazi u pećini (dugoj 15, visokoj 10 i širokoj 3 m) zvanoj Orujška peć. Takođe je korišćena kao hladnica. Oćevići su se služili vodom iz dvaju izvora: prvog, zvanog Ičibijelj (ne presušuje) i drugog, zvanog Greda (presušuje). Prvi je od sela udaljen oko 450m i njime su se davno, pored Orujšta, služili Ulići, Đinovići i Kosijeri. On je 1971. god. kaptiran i cijevima doveden u nekoliko kuća. Poslije rata (1958, 1960. i 1964. goc.) izgrađene su 3 manje bistijerne koje se više koriste za napoj stoke i kućne potrebe.
Ostali podaci o selu.
Od 1956. god., kada su Oćevići dobili električno osvjetljenje, mještani su pribavili: 3 električna šporeta, 3 frižidera, 1 televizor i 4 radio–prijemnika. Kuće u zaseocima nijesu elektrificirane. I dok su u glavnini sela relativno vidne promjene, kako u izgledu kuća tako i u njihovoj opremi, dotle su one u podvojenim, teže pristupačnim zaseocima neuporedivo manje.
Pomoćnik objekata u selu je malo – svega 4 pojate, a i dvorišta su mala. Kuće na spratu se koriste svestrano, dakle i za ostavu i za stoku, koja je svedena na minimum. U neposrednoj blizini kuća su omanje površine namijenjene povrću i vinovoj lozi. Na dosta okomitim, prisojno položenim pristrancima naređane su podzidne terase sa vinogradima. Manje oranice su takođe nedaleko, a livade su bliže koritu R. Crnojevića, na kojoj su Oćevići imali svoju dionicu (Od Djevojačkog vira do Obodske pećine) za ribolov.
Komunica sela je bila pored rijeke (čestar i vrbik), zatim uz Obod i mala površina (trlježina) preko rijeke, zvana Kodžuvar. Ovdje je inače najbogatiji mještanin imao do 4 rala zemlje, a držali su po 20—30 grla stoke. Vinogradi su mali.
Zbog položaja i blizine Oćevići se mogu tretirati kao prigradsko naselje. Sasvim su, naime, upućeni na Rijeku Crnojevića.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)