Poreklo stanovništva sela Mužovići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr. Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo zahvata jedan od središnjih dijelova ljubotinjske teritorije. Pruža se istočnim podnožjem Viranja, poniže koga se potezima ka istoku i jugu, tj. prema Svinjštiku i Dubovskom brdu, steru veće zaravnjene površine. Kroz selo prolazi glavni (ljubotinjski put od Košćela prema Građanima i dalje do Jadranske magistrale. Od sasvim bliskih Vignjevića selo se razgraničava obroncima Viranja i glavicom Prnjak do glavice Kule. Granica se dalje nastavlja na Štedim i na Goli vrh, od kojega se Stranom spušta na Grmožur i Mratinj. To je granični potez od zapada prema sjeveru. Odatle prema istoku nastavlja se preko Peckog brda, zatim grebenom Paljetkovine na Goli vrh i Dubovsko brdo, odakle skreće prema jugoistoku i jugu i vodi na Pelinsko ždrijelo, Svinjštik i Ružinu glavicu, na preko kraja zvanog Granice na Bijelo ždrijelo i vrh Obera do samog centra Ljubotinja — kod Saborne crkve. Odatle nazad — prema Bogutima – pravcem ka sredini Viranjske strane. Atar, čija je dužina (S—J) 3,2 km, a širina (Z–I) 1,2 km, zahvata površinu od 3,69 km2. Visina sela (kod crkve) je 440 m.
Istorijat.
Polazeći od činjenice da se Njubotinj, kome i Mužovići središno pripadaju, prvi put pominje u kotorskim spomenicima 1398. god. i da ga naseljavaju stara bratstva Radomani, Prlje i dr., da se zaključiti da naselje postoji od starine. Pri tom je značajno istaći da se Ljubotinj pominje uskoro posle kosovskog boja 1389. i ustupanja Skadra 1393, y vrijeme Đurđa Balšića, tj. odmah poslije pogibije zetskog odmetnika Radiča Crnojevića, kada se zetsko stanovništvo, zajedno sa zbjegovima iz pokorenih i ugroženih oblasti, počelo povlačiti iz ugrožene ravnice y brdske krajeve Crne Gore, y stočarske predjele, manje naseljene, u zetske katune. U turskim defterima 1521. i 1523. god. zavedeni su Dragosalići; prvi put sa 21, a drugi sa 19 kuća. Bratstvo Šabani, koje živi u Mužovićima nekada se (tj. u to vrijeme) zvalo Dragosavljevići. U kasnijim izvorima podaci se uopšteno odnose na čitav Ljubotinj, koji je po Bolici imao 70 domova i 160 vojnika. Godine 1865. Mužovići su imali 104 d., a 1903. 84. Jovićević je u selu popisao 65 d. a prema podacima iz 1925. bilo ih je 89, sa 417 stanovnika. Na zaTIM: 1948 (36:126), 1953 (42 : 145), 1961 (33:123) i 1971 (24:86).
Sastav domaćinstava prema broju članova y zadnja dva popisa bio je: sa (7:5), sa 2 (6:4), sa 3—5 (12:11) i sa 5 i više članova (8 :4). Istovremeno promjene y glavnim grupama starosno-polne strukture pokazuju naredni podaci: y prvoj 47 : 33 (ž. 19:16), u drugoj 49:32 (ž. 26:19) i u trećoj 27:18 (ž. 21:13).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja mještana y istom periodu bila su: bez škole 42:22 (ž. 35 :20), sa četvorogodišnjom 51:35 (ž. 8:13), sa osmogodišnjom 4 : 10 (ž. 1:3), sa srednjom 0 : 1 (ž. 0:1), sa višom 1:1, kvalifikovanih radnika 1:3 (ž. 0:2) i nepismenih 29:21 (ž. 28:20).
S druge strane, promjene y sastavu domaćinstava prema posjedu i izvorima dohotka vide se iz ovih podataka: bez zemlje (4 :6), sa 2 ha (25:15) i sa 2—5 (4 : 3), odnosno poljoprivrednih 10:3, mješovitih 20 : 5 i nepoljoprivrednih 3 : 16.
U 1953. godini 49 aktivnih izdržavalo je 74 lica; u poljoprivredi 41:42, a lica sa ličnim primanjima bilo je 22. Taj odnos se za sljedeća dva međupopisna perioda izmijenio tako da je aktivnih bilo 26 : 19, izdržavanih 77:53; u poljoprivredi 19:11 i 30:6, a sa ličnim primanjima 20 14.
Tip sela.
Mužovići imaju veoma povoljan geografski i topografski položaj. Prvi zato što su pomenutim putem vezani za značajne komunikacije prema Cetinju i Titogradu na jednoj i Crmnici, Skadarskom jezeru i primorju na drugoj strani, a drugi zbog toga što su kuće uglavnom na ravničarskom dohvatu imanja i što su na relativno maloj udaljenosti od mjesnog središta, koje, makar y malom, vrši izvjesne funkcije gradskog središta.
Selo se sastoji iz četiri kraja, koja se i pored svojih uobičajenih naziva ne mogu izdvojiti kao zaseoci, i to kako zbog toga što su svi podjednako upućeni na odnosno središte, tako i zbog znatne pomiješanosti imanja. Jedino njihova izvjesna razdaljina, kao i određeni razmaci između kuća u njima čine naselje polurazbijenim. To su: Čisto polje (4 kuće), Prlje i Nikolići (13), Radomani (19) i Šabani (10). Prizemnih kuća je 5, na izbi 40 i 1 dvospratna. Sve su pokrivene tiglom, sa daščanim plafonom je 9, a sa malterisanim 37. U periodu 1918—41. opravkama je bilo zahvaćeno 6 i poslije 1945. god. 25 kuća.
Godine 1971. ovdje je, međutim, evidentirano 25 stanova sa 886 m2, od kojih je 18 iz prvog, 1 iz drugog, 4 iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda. Sa ognjištem ih je bilo 12, a sa električnim osvjetljenjem 21. Prema vrsti su: 17 jednosobnih i garsonjera, 5 posebnih soba, 2 dvosobna i 1 trosobni, a prema korišćenju: 3 za odmor i rekreaciju i 1 privremeno nastanjen.
Vode.
Vode y selu su izvori i bistijerne. Prvi je Ljubotinjski ubo, koji se nalazi y gornjem dijelu Čistog polja; drugi je u krševitom predjelu prema brdu Svinjštiku, zvani Manita voda, i treći, zvani Vrenik, iznad kuća Vujovića na strani Viranja. U vrijeme jake kiše javljaju se ponegdje i privremena vrela. Postojeće bistijerne (7) gradili su bilo pojedinci ili, još više, grupe domaćinstva ili pojedini krajevi sela.
Stanovništvo.
U selu žive sljedeća domaćinstva:
-Radomani (11),
-Vujovići (4),
-Džonovi (1),
-Šabani (6),
-Nikolići (4),
-Prlje (4) i:
-Pavićevići (1).
Poslije 1945. iselilo se 163 lica. Povremeno dolaze 22 d. i oko 70 pojedinaca. Sada y selu ima 21 napuštena ili zapuštena kuća. U neke od njih relativno rijetko dolaze njihovi vlasnici. U periodu 1941—45. spaljeno je 8 kuća. Iz Mužovića je velik broj ljudi išao na rad u druge zemlje (52), i to najviše u Ameriku (oko 35). U Vojvodinu je kolonizovano 8 d. Od kojih se jedno vratilo.
Učešće u NOB:
Ljubotinj se y NOB-u istakao kao ustanički, partizanski kraj. Na impresivnom spomeniku u središtu Ljubotinja ispisana su imena 272 poginula učesnika NOB–a. Među njima je 7 narednih heroja. Samo iz bratstva Radomana poginulo je 37, ili iz srazmjerno malog bratstva Vojvodića iz sela Radomira 24. Drugi svjetski rat je ovdje zaista prouzrokovao krupne promjene. Njihov najjači izraz su velika demografska depresija i poratna emigracija. Ta dva činioca, kao i to što (prema evidenciji mjesne kancelarije) oko 85 žitelja ljubotinja po boračkom, invalidskom, radnom i socijalnom osnovu ima novčane prinadležnosti, izvršili su bitne uticaje na deagrarizaciju ljubotinjskog područja. Bivše ziratne površine su poglavito zalivađene. Znatna pažnja usredsređena je na vinogradarstvo i bostan. Uslovi za vinogradarstvo su ovdje inače veoma povoljni i ono je oduvijek bilo među vodećim granama privređivanja.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1961. Sada domaćinstva imaju: 3 samo ognjište, 10 ognjište i šporet, 3 ognjište i električni šporet, 8 samo obični šporet, 12 frižider, 3 televizor, 15 radio–prijemnik (14 tranzistor i 7 gramofon), 10 gusle, 15 stari pribor za pečenje i verige, 7 starije vrste kreveta, 20 stolovače, 8 skrinje, 24 novije postelje, 4 kaučs, 6 fotelje, 1 biblioteku (300 knjiga) itd.
Zbog pretežnog dijela kuća na izbi, među kojima je dobar dio takvih koje zbog solidne i vrlo izgledne gradnje i veličine liče na readaptirane kule, u selu, za razliku od nekih krajeva Stare Crne Gore, ima relativno malo pomoćnih objekata. Ranije ih je zbog sitne stoke svakako bilo znatno više. U novije vrijeme se ti stariji objekti renoviraju i prilagođavaju potrebama veoma umanjenog stočnog fonda. Ovdje se i ranije, a naročito u novije vrijeme, poklanjala pažnja neposrednoj okolini kuće, njenoj funkciji i izgledu. Nekadašnjih obora je ostalo malo, pa su dvorišta samim tim veća i urednija. Dobrim dijelom su ograđena, a i prilazi su im najčešće prikladni. Tarace na dvobojnim kućama su ovdje od davnina smatrane nezamjenjivim. Normalno, one su prevashocna „tvorevina pocneblja“ i ujedno praktične potrebe da služe kao prostor za ostavu, te za odmor i „pogled“ na imovinu. Ponajviše su ih, kao uostalom i ranije tipove kuća, oblikovali primorski majstori, ili su kasnije građene pod njihovim uticajem.
Velika pokretljivost ovdašnjeg i čitavog ljubotinjskog (poput crmničkog i srazmjerno nešto manje ceklinskog) stanovništva izvršila je ne male poremećaje u rasporedu nekadašnjih bratstveničkih imovinskih potesa. Glavni nosioci tih promjena u zadnjih nekoliko decenija su emigranti-povratnici, koji su, vraćajući se sa zaradama, kupovali imanja i renovirali stare ili podizali nove kuće. U najnovijem poratnom periocu, pak, to su emigranti, koji naglo ili postupno napuštaju svoja stara ognjišta, prodajući imanja, pa, iako zasada rijetko, i kuće.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)