Poreklo stanovništva sela Lastva, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo raštrkano selo, čiji je atar jedan od najvećih y Staroj Crnoj Gori, razvilo se u morfološki složenoj planinskoj oblasti Ozrinića, prema Pješivcima. Od svog središnjeg čevskog pocručja, Ozrinići su sve do kraja 18. i početka 19. vijeka, kada su ovu prostranu oblast počeli stalno naseljavati, imali ovdje bogate ispaše i katuništa.
Ovo pocručje je bilo jedno od onih prema kome se namnožavano ozrinićko pleme, u prvom redu njegov čevski dio, prirodno širilo. Takva područja (sasvim razloženo ih je ustanovio Erdeljanović) nalazimo i u svim drugim bivšim plemenskim oblastima. Postupna ili etapna širenja prema njima zavisila su, pored ostalog, i od položaja područja, i to u prvom redu u odnosu na tursku teritoriju i pravce povremenih prodora Turaka. Jedno od takvih područja je i ovo. Zato je prvo dugo korišćeno za sezonska katuništa, a zatim je počelo stalno da se naseljava.
Sam naziv, iako na prvi pogled neobičan, prema narodnom tumačenju koje su usvojili Rovinski, Erdeljanović i Jovićević, označava „prostranu, srazmjerno ravniju površinu u planini ili y brdovitom zemljištu, često y vidu terasa” –– površinu na kojoj „pored dolova koji su pod gorom ili stjenoviti, ima puno lastvi (planinskih ,podova’ i ,podanjaka’) tj. stupnjeva sa lijepom zaravnjenom površinom, koja je sva pokrivena travom“. A ovaj prostor je uglavnom takav.
Od Pješivaca ga dijele Garač, Lupoglav i Orani do. Prostire se na jugu od Bijelih Poljana i planine Troglava pa sve do Kopitnika. Granica atara mu sa sjevera počinje od Boračkog koma pa na jug vodi stazom do zaseoka Butorovića i dalje do na Studeno. Odatle se nastavlja preko Prisoja i Radničkih katuništa i izbija na Osoje, a zatim skreće ka sjeverozapadu preko Kopitnika i Žarovnine, te iza Mićovića jamića vodi na sjever preko Vranacke ljuti, Kolobine, Lipovih rupa i obuhvatajući Tutine dole izbija na Borački kom. Tako uokviren atar, čija je dužina (SZ-JI) 11 km i Širina (S-J) 3,8 km, zahvata površinu od 37,74 km2. Sredina sela je na visini od 980 m.
Istorijat.
U velikom broju „sela“ i „seoca“ Lastve, Erdeljanović je popisao 71 „kuću“ Prema Rečniku mesta iz 1925. u naselju su živjela 53 d. sa 262 stanovnika. A, zatim: 1948 (64 :342), 1953 (69:367), 1961 (60:317) i 1971 (49:301). Sastav domaćinstava prema broju članova y zadnja dva popisa bio je: sa 1 (4:2), sa 2 (6: 2), sa 3–5 (21:27) i sa više od 5 (29:25). Istovremene promjene u glavnim grupama starosno–polne strukture, pokazuju sljedeći podaci: u prvoj 142:135 (ž. 71:58), y drugoj 132:113 (ž. 80:61) i u trećoj 43:53 (ž. 21:31).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja mještana u istom periodu bila su: bez škole 97:59 (ž. 66:47), sa četvorogodišnjom 141:131 (ž. 71:62), sa osmogodišnjom 6;25 (ž 71:62), sa srednjom 1:9 (ž. 0:3) i kvalifikovanih radnika 0:6 (ž. 0;2), a nepismenih 69:50 (ž. 55:40), od kojih su mlađi od 35 godina 8;3 (ž. 3:2).
Na drugoj strani promjene y strukturi domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka bile su: bez zemlje (1:0), do 2 ha (3:5), sa 2 – 5 (8: 8), sa 5-10 (5:10), sa 10:15 (10:2) i sa više od 15 ha (33 24), odnosno poljoprivrednih 51:22, mješovitih 8 19 i nepoljoprivrednih 1:8.
U 1953. godini 169 aktivnih izdržavalo je 194 lica; y poljoprivredi 150 187, dok su bila 4 lica sa ličnim primanjima. Taj odnos se u naredna dva međupopisna perioda izmijenio ovako: aktivnih je bilo 139:115, izdržavanih 169:169 ; u poljoprivredi prvih 131 99 i drugih 15:141, a sa ličnim primanjima 9:17 jedne i druge godine u vanpoljoprivrednim djelatnostima radilo je 4;12 lica. Van naselja je 1971. radilo 10 mještana.
Tip sela.
Lastva je tipično razbijeno naselje. U njemu ima 14 naseobinskih jedinica, koje su zbog razdaljenosti i morfološke razgraničenosti, kao i zato što su vezane za pretežne dijelove imanja njihovih stanovnika, mogu tretirati kao zaseoci. To su: Ćudanovica (1 kuća), Kruškovac (1), Vladimirovac (3), Kamiševo (2), Breza (4), Miokovica (1), Ždramarevina (1), Deš (4), Bus (2), Virla (3), Buturovići (8), Kašerska laka (5), Meoca (16) i Tutini doli (5). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 3,5 km, a dužina pješačkih staza y selu je preko 20 km. Od ukupno 56 kuća, 48 je prizemnih i 8 na izbi. Pod tiglenim krovom je 9, a pod slamenim 47; sa daščanim plafonom je 40, sa malterisanim 13, i bez plafona 3. Srednja udaljenost između kuća je oko 1 km. U međuratnom periodu opravkama i dogradnjom zahvaćene su 3 kuće, a u poratnom 11. Stambeni fond sela popisan je kao 65 stanova sa 2468 m2, od kojih su 16 iz prvog, 20 iz drugog, 25 iz trećeg i 4 iz četvrtog perioda; stanova sa ognjištem bilo je 21, a sa zemljanim podom 6. Prema vrsti su: 37 jednosobnih i garsonjera, 24 posebnih soba, 3 dvosobna i 1 trosobni, a prema korišćenju: 49 je nastanjeno, 15 napušteno na duže vrijeme i 1 se koristi za vrijeme sezonskih radova.
Vode.
Selo se vodom snabdijeva iz 15 ublova i 46 bistijerni. Stari zajednički ublovi su Vukovi lokanj y Kamiševu, Bus u Busu, Uba u Buturovićima i Pištet i Riđuša u Meocima. Prvi koriste zaseoci Vladimirovac i Ždramarevina, drugi je svih Vukanovića u Lastvi, treći koristi istoimeni zaselak, a četvrti i peti su bratstva Nikolića.
Među ublovima ima i otvorenih, koji su bili, a i sada su, stočna pojišta. Za tu svrhu su, naročito u novije vrijeme, izgrađene brojne bistijerne.
Stanovništvo.
Juna 1973. godine u selu su živjela sljedeća domaćinstva:
-Vukotići (6),
-Đukanovići (16),
-Nikolići (21) i:
-Tatari (3).
Povremeno su dolazila 24 d. (iz Nikšića, Danilovgrada, Titograda Bara, Cetinja itd.) Poslije 1945. iz Lastve se iselilo oko 186 osoba. U Vojvodinu je kolonizovano 6 d. U selu je ostalo 7 zapuštenih kuća, a y pomenutim mjestima iseljenici su podigli 21 kuću. Ranije je na rad u Ameriku išlo 17 mještana.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Položaj i prirodni uslovi sela i njegovi rastureni lokaliteti imaju slabe izglede za dogledno uvođenje električne struje. Taj činilac i odsustvo kolskih puteva primarno utiču na iseljavanje. Od elemenata kućnog standarda domaćinstva su y pomenuto vrijeme imala: 3 samo ognjište, 7 ognjište i šporet, 39 samo šporet, 29 tranzistor, 34 gusle, 10 stari pribor za pečenje. 17 verige, 45 starije vrste kreveta, 21 skrinje, 12 novije postelje, 5 ormane itd.
Lastva je za starocrnogorske okvire bila sinonim stočarstva, poglavito sitnog. Ispaša, šume i voda bile su glavna osnova za njegov razvoj. Istina, velike goleti i brdsko–kamenjarske površine ograničavale su stočni fond. Za zimsku prehranu stoke, s obzirom na hladnoću i snjegove koji se u ugnutim površinama duže zadržava, ljeti je potrebno pripremiti velike količine sijena i lista. Kod velikog stočnog fonda kakav je ovdje, naročito ranije bio, takva mogućnost izmiče, ukoliko se stoka ljeti zadržava na ispaši. Zato je ona tada davana drugima na čuvanje, u ovom slučaju poc Durmitorom i u Dužima. Tako se dijelom radi i danas; uoči posljednjeg rata to je činilo oko 50 d., a u periodu 1960—71. oko 30.
Razuđena plastika terena raštrkana je naselje u brojne lokalitete. Tim je ujedno eliminisana svaka tjeskoba kuća. Na njihovim bližim okolinama, gdje ni dvorišta nijesu na određen način označena, nudilo se uglavnom dovoljno prostora za pomoćne objekte, y prvom redu za one što su namijenjeni stoci. Otuda je y dijelu naše ankete o pomoćnim objektima anketar10 saopštio da u selu postoje, septembra 1972, 103 pojate, od kojih su 64 iz vremena prije 1918, 31 iz perioda 1918–45. i 8 iz perioda 1945—71. i da su u zadnjem periodu11 od njih prepravljene ili dograđene 23.
Okućnice, iako y prosjeku male, imaju sva domaćinstva. Na njima je zbog kamenito–brežuljkastog prostora malo zalivađene površine. Ostala imanja vezana su za okolni, uglavnom bliži prostor oko pojedinih naseobina. Bolje rečeno, naseobine su se raštrkale „polazeći za imanjima“. Tako je srednja udaljenost oranica oko 0,8 km, livada i pasišta oko 1,5 i šuma i branjevina oko 2 km.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)