Poreklo stanovništva sela Kućišta, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se u podnožju brda Pješivca i Crne Gore, tj. u predužetku sela Vojkovića; udaljena su od njega oko 1 km. Selo je u središtu bivše plemenske teritorije Ćeklića. Tu, kod Zborne glavice i stare crkve, održavani su plemenski skupovi Ćeklića. Odmah pored i dijelom kroz naselje prolazi put Cetinje—Čevo, tako da je ono od prvog grada udaljeno 17, a od drugog mjesta 18 km. Granica njegovog atara sa sjeverozapada počinje od Pavlove strane i preko Bižinovca i Brezove gore skreće na jug, te preko Žutog brijega i Strnca kod škole dolazi na put Čevo—Cetinje, a zatim preko Peti bukve, Velji plandišta i stazom do Lećenog vrha procužava do Ploče i Lokve, gdje prelazi stazu za Vuči do, vodi dalje niže zadružnog doma i preko puta Čevo—Cetinje i Lijepe strane izbija na Pavlovu stranu. Taj prostor obuhvata okolne više brdske strane i niže dolasto–bregovite oblike. Njegova dužina (SI–JZ) je 5,8 km i širina (S–J) 1,2 km, a površina 8,48 km2. Visina naselja (kod crkve) je 840 m.
Istorijat.
Sam naziv sela, kako je ustanovio Erdeljanović, govori o njegovoj starosti. Tu je bilo selo starih Zećana. Posle njihovog raseljenja ostala su kućišta, po kojima je i novo selo dobilo ime. Kada se je predak današnjeg bratstva Kaluđerovića malo prije vladike Danila (prije 8 punih pasova) doselio ovamo, zatekao je y Kućištima starije stanovništvz koje se dijelilo na tri bratstva sa prezimenima Fradeli, Topali (ili „Topalji”) i Šoraji. Na njegovu molbu oni su ga pustili, te se naselio među njih i oni su još neko vrijeme živjeli pored njegovih potomaka u Kućištima . . Po svemu su dakle ta tri bratstva bila vlaškog porijekla. Prema turskim defterima Kućišta su 1521. imalo 17, a 1523. god. 8 kuća. Godine 1865. imala su 26 d.; zatim 1879. 23 sa 102 stanovnika (60 m. i 42 ž.) i 1883. 21 d. Erdeljanović je u selu popisao 10 „kuća“ ; a prema Rečniku mesta iz 1925. y njemu je živjelo 20 d. sa 121 stanovnikom. Dalje, međutim, prema novijim popisima, bilo je: 1948 (16:82), 1953 (16:87), 1961 (19 : 85) i 1971 (16 : 64). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (4 : 3), sa 2 (2 : 2), sa 3 — 5 (9:6) i sa više od 5 (4:5). Istovremene promjene u glavnim grupama starosno–polne strukture pokazuju ovi podaci: y prvoj 36:22 (ž. 15:11), u drugoj 33:30 (ž. 17:14) i u trećoj 16:12 (ž. 8:5).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja u tom periodu bila su: bez škole 19 12 (ž. 13;10), sa četvorogodišnjom 45:25 (ž. 18 11), sa osmogodišnjom 1:6 (ž. 0:1). sa srednjom 1 : 1, sa višom 0:1 i kvalifikovanih radnika 0:11 (ž. 0:3), a nepismenih 12:10 (ž. 10:9).
C druge strane, promjene u strukturi domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka y istom periodu, bile su: bez zemlje (5:3), sa 2-5 ha (1:0), ca 5-10 (1:1) i sa preko 10 ha (12:12), odnosno poljoprivrednih 9;1, mješovitih 5:5 i nepoljoprivrednih 5:10.
U 1953. godini 44 aktivna izdržavala su 40 lica; u poljoprivredi 34:29, a sa ličnim primanjima bilo je 3. U naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih je bilo 24:38, izdržavanih 60:42; u poljoprivredi 16:7 i 45:16, a sa ličnim primanjima 1:6 lica. Dnevnih migranata 1971. bilo je 13.
Tip sela.
Teritorijalno–plemenska, objedinjavajuća funkcija Kućišta kroz istoriju Ćeklića analogna je istovrsnoj funkciji Čeva u Ozrinićima, Trešnjeva i Bate u Cucama, Resne u Bjelicama itd. Središta mjesne vlasti uvijek su bila u njima. Danas takođe. U njima su izgrađene škole, saborne crkve, pošte i y najnovije vrijeme zadružni domovi i prodavnice. Tu su istovremeno i saobraćajne postaje. Otuda je uloga ovih mjesnih središta višestruka i velika. Ranije plemenske zborove, u novijoj istoriji (uglavnom od prvog svjetskog rata) zamijenili su društveno–politički i u vrijeme rata vojni skupovi. Njihova uloga će y daljem razvoju ovih krajeva nesumnjivo sve više dobijati na značaju.
U njima se stiču svi putevi mjesnog područja. Grupni smještaj glavnine sela sa 16 kuća oko pomenute glavice čini Kućišta zbijenim naseljem. U dva suprotna kraja od njega još su dva dijela naselja – Miokov drijen sa jednom i Mulinovo počivalo sa dvije kuće. U prvom su mjesna kancelarija, pošta, prodavnica, a y drugom škola i zadružni dom. Od ukupno 18 kuća 10 je prizemnih, 7 na izbi i 1 dvospratna. Od njih je pod tiglom 16 i slamom 2, a sa daščanim plafonom 12 i malterisanim 6. U međuratnom periodu opravke i dogradnje izvršene su na 3, a u poratnom na 6 kuća. Stambeni fond sačinjava 16 stanova sa 84 m2, od kojih su 6 iz prvog, 2 iz drugog, 7 iz trećeg i 1 iz četvrtog perioda. Samo su 2 bila sa. otvorenim ognjištem Prema vrsti su: 11 jednosobnih i garsonjera, 3 dvosobna, 1 posebna soba i 1 trosobni. Svi su, osim jednog koji se koristio u vrijeme sezonskih radova, bili nastanjeni.
Vode.
Vode u selu cy: 5 ublova i 9 bistijerni. Ublovi su stari i zajednički. To su: Medovići, Ublica, Crna korita, Stojakova voda i Krajače. Među bistijernama 2 su zajedničke, odnosno 1 je seoska (izgrađena za školu 1910/11. god.) i druga y opštoj svojini (na Miokovom drijenu, izgrađena od strane Higijenskog zavoda na Cetinju 1930. god.). Ostale su privatne; izgrađene su: 1 prije 1918. god., 3 u periodu 1918—41, i 3 poslije 1945. god.
Stanovništvo.
Juna 1972. god. u selu su živjeli:
-Kaluđerovići (13 d.) i:
-Radusinovići (1).
Povremeno su iz Cetinja dolazila 2 d. Poslije 1945. god. iselilo se 38 mještana (u Kotor 8, y Kruševac 2 i ostali na Cetinje). U Vojvodinu su kolonizovana 3 d., a ranije je na rad u Ameriku išlo 15 mještana.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1955. god. U odnosno vrijeme domaćinstva su imala; 5 ognjište i obični šporet, 7 ognjište i električni šporet, 4 samo obični šporet, 8 frižider, 5 televizor, 8 radio–prijemnik (3 tranzistor i 2 gramofon), 6 gusle, 15 stari pribor za pečenje i verige, 4 starije vrste kreveta, 16 stolovače, 5 skrinje, 16 novije postelje, 6 kauče itd.
Kućišta su bila stočarsko selo, jer su obradive površine male. Domaćinstva su držala i po 70–100 brava (uvijek više koza). Stariji mještani ističu da su u predratnim godinama gore bile jako obršćene i list posječen i da je viša bilo sve manje; pojedinim domaćinstvima je bilo potrebno da uberu i po 25 listova („stogova” lista); toliko je bilo stoke. A sjeći list i žnjeti viš je veoma težak posao.
Da bi se stoka nahranila, list se zimi donosi brdskim stazama i sa daljine od „jedne ure hoda” Viš se takođe sadijevao u gori, pa se zimi snosio u selo. Kućištani su, naime, imali i imaju posjede u Čelincu i za Crnim vrhom, koji su od sela udaljeni oko 5 km. Tamo su i 2 bistijerne, a od 6 staja, 3 su se održale.
Za to glavno zanimanje normalno je što su pored i oko svih kuća bile, a najvećim dijelom su i sada, štale (pojate) i izbe (konobe). U označeno vrijeme bilo ih je 18, od kojih 11 zidanih u suvomeđi i 6 pokrivenih slamom. Potkrovlje pojata se i ovdje najčešće koristi kao spremište sijena i slame. U njega se ulazi sa strane, tj. od listre na kojoj su izdignuta manja vrata. Do njih su ponegdje gumna, tako da se slama ili ovršina sa njega može direktno ubacivati u potkrovlje pojate. One su obično sastavii dio prostora oko kuće, bolje reći obora i dvorišta, koja su inače mala i nedovoljno fizionomirana. Male okućnice ili zgrade su blizu i imaju ih sva domaćinstva. Ostala imanja su dosta udaljena: oranice i livade do 2 km, a pasišta, šume i branjevine i do 5 km.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)