Poreklo prezimena, selo Građani (Cetinje)

Poreklo stanovništva sela Građani, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Jedno su od najstarijih naselja Riječke nahije. Nalaze se pored novog pomenutog puta od Cetinja, Odnosno Košćela preko Ljubotinja i Crmnice ka Jadranskoj magistrali. Od Cetinja su udaljeni 23, a od Titograda 48 km. Svojim geografskim položajem i katastarskim prostiranjem razgraničavaju Crmničku od Riječke nahije.

Ujedno su bili i najjači u okviru svoje bivše plemenske teritorije, koja je obuhvatala i Šišoviće, Radomir i Gađe. Smjestili su se u čeonom dijelu gornjeg toka Orahovštice, odakle dominiraju gornjim dijelom njene doline. Prema njoj su jedino šire i otvoreni, dok ih sa ostalih strana okružuju brda srednje visine: sa jugozapada je Konj (520 m), ca zapada Struge (713 m), sa sjeverozapada Petroševica (540 m) i Kršica (420 m), sa sjeveroistoka Laštik (430 m) i sa istoka Manjakova glava (430 m) i Kapa (410 m). Samo selo se stere y vali i na njenoj nagnutoj priplati od Konja, te poniže Petrova krša i na padinama Strmnice. Granica njegovog atara počinje na sjeveru od Višnjice i spušta se preko Glatke ploče do na Stubicu, odakle ide grebenom Ođa na Mijesku skalu i preko Stopa na Koprivnjak, te na jug Učakom do njegovog utoka u Orahovšticu; njome se nastavlja do Bjelega, pa zatim vodi na sjeverozapad grebenom Stijenja i Dejanova krša do na Kotu 710 m, pa dalje pravo na sjever do Lavove glavice te pored Lavova laza izlazi na Debelu glavu; tu povija i grebenom Crnog vrha izbija na Višnjicu. Tako uokviren atar, čija je dužina (S-J) 3,4, a širina (Z-I) 2,1 km, zahvata 6,62 km2 površine. Visina sela (kod crkve) je 330 m.

Istorijat.

Građani kao manje ljubotinjsko pleme „zvalo se nekada Šišojevićima. .. u kome je i sad seoce Šišojevići ili Šišovići, na zemljištu nekadašnjeg velikog naselja s istim imenom”. Njegovi ostaci – „klačne ozidine od vrlo lijepih kuća” –– i sada su dobro očuvani. U povelji kojom Ivan Crnojević vraća manastiru Vranjini ranije posjede pritisnute od Crmničana, kaže se: „I što bjehu pritisli Šišovići zemalj crkovnieh”. A u Cetinjskom ljetopisu stoji: „Va ljeto 1220 postavi sv. Sava prvago episkopa zetskago Ilariona Šišoevića va manastir va crkvi sv. Nikole y Vranjinu ježe, sagradi sv. Sava“.

Prema turskom defteru iz 1521. godine, selo Šišovići dijelilo se na dvije mahale: Građane sa 29 i Šišoviće sa 16 kuća. Međutim, dvije godine kasnije y defteru je zavedeno „selo Građani ili Šišovići” sa 30 kuća i mahala Šišovići sa 16 kuća. Gotovo jedan vijek kasnije Bolica saopštava da Građani imaju 30 domova i 65 vojnika, a Šišojevići 25 kuća i 60 vojnika. Godine 1865. građanska kapetanija (Građani, Radomir, Gađi i Šišojevići) imala je 145 d. a 1879. 148 d. sa 632 stanovnika (327 m. i 305 ž.). Samo selo je 1903. god. imalo 100 d. Jovićević je u Građanima popisao 99 domova. Nešto kasnije (1925) selo ih je imalo 88 sa 343 stanovnika, a zatim: 1948 (61:523), 1953 (58 :179), 1961 (46 : 191) i 1971 (32 :107). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja stanovalo 85 lica, a ostali su doseljeni iz iste (8) i drugih opština (13), i to 11 prije 1941. g. a poslije drugi. Domaćinstva su prema broju članova u zadnja dva popisa bila: sa 1 (11:11), sa 2 (10 : 8), sa 3-5 (4:5) i sa više od 5 (8:7). Istovremene promjene u glavnim grupama starosno–polne strukture pokazuju sljedeći podaci: u prvoj 49 :37 (ž. 27:22), u drugoj 73:40 (ž. 43:19) i y trećoj 29:30 (ž. 14:21).

Struktura stanovništva.

Obrazovna obilježja tada su bila: bez škole 35:37 (ž. 30:29), sa četvorogocišnjom 71:39 (ž. 36:17), sa osmogodišnjom 3:9 (ž. 0:4), sa srednjom 4:3 i kvalifikovanih radnika 3:1 (ž. 1:0), a nepismenih 24 : 32 (ž. 23 : 27).

Na drugoj strani promjene y strukturi domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka u tom periodu izgledale su ovako: bez zemlje (5:2), do 2 ha (7:26), sa 2–5 (12:4), sa 5—8 (16:0) i sa preko 8ha (6 :0), odnosno poljoprivrednih 15 :5, mješovitih 26 :7 i nepoljoprivrednih 5:19.

U 1953. gadini 80 aktivnih izdržavalo je 75 lica; y poljoprivredi 67:54, a ·sa ličnim primanjima bilo je 24. Tada je 5 mještana radilo u građevinarstvu, 2 u industriji, 1 u zanatstvu, 2 y upravi, a 3 su bila van djelatnosti. Taj Odnos se y sljedeća dva međupopisana perioda izmijenio tako da je aktivnih bilo 43 :23, izdržavanih 28 :61, u poljoprivredi 35 :17 i 47 :44, a sa ličnim primanjima 26 : 23. I jedne i druge godine y industriji je radilo 0 : 1, u  gađevinarstvu 3 : 1, y kulturnim djelatnostima 1 :2 itd., a van djelatnosti je bilo 27:0 lica.

Tip sela.

Osim Šišovića sa 6 kuća, koji su i lokaciono podvojeni, zbijenu glavninu sela — sa 47 kuća — sačinjava osam dijelova koji se uobičajeno, prema bratstvima, nazivaju Mihaljevići (4 kuće), Bajkovići (5), Barjamovići (6), Petrovići (5), Popovići (13), Kneževići (9), Milanovići (4) i Crnovići (1). Kuće su većim dijelom razmještene na dosta okomitim padinama okolnih brda, a manjim dijelom su poređane na relativno uravnjenom potezu njihovog podnožja. Od pomenutog puta koji prolazi ovim podnožjem račvaju se staze do pojedinih dijelova sela.

One uza strane su znatno strme i manje–više popločane. Te tzv. „ulice“ imaju i svoje nazive, kao Mihaljevića, Popovića i dr. Od njihovih glavnih pravaca razilaze se sporedne „ulice“ do pojedinih kuća. Najstarije su kuće Mihaljevića. Uznesene na strmini, one odista impresioniraju veličinom, jednostavnošću linija i monumentalnom čvrstinom gradnje. Izjedna građene u redu, duge su do 30 metara. Ovakve kuće sa taracama i donjim spratom na voltovima češće su u Crmnici i Ljubotinju, nego u drugim krajevima Stare Crne Gore. Od ukupno 53 kuće u selu – 19 je prizemnih, 33 na izbi i 1 dvospratna; sve su pod tiglom, a sa daščanim plafonom 32 i malterisanim 21. Njihova srednja udaljenost od središta naselja je oko 300 m. Prepravkom i dogradnjom na 8 kuća u međuratnom periodu napravljeno je 11 soba, 5 kuhinja i 4 ostave, a u poratnom na 6 – istih prostorija je više za 16. U stambenom fondu sela popisana su 34 stana sa 1.147 m2, od kojih su 19 iz prvog, 11 iz drugog, 2 iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda, sa zemljanim podom je 1, sa ognjištem 17, a sa električnim osvjetljenjem 351. Prema vrsti su: 29 jednosobnih i garsonjera, 4 posebne sobe i 1 dvosobni, a prema korišćenju – 1 je privremeno nastanjen, a 4 služe za odmor i rekreaciju.

Vode.

Nema sela y Staroj Crnoj Gori za koje bi se u tolikoj mjeri moglo reći da je pošlo „za vodom” (umjesto, obično za zemljom) u kolikoj je mjeri to slučaj sa Građanima. Žive vode su, naime, koliko i štednja zemlje, povukle kuće ka stranama i njihovom podnožju. Tekućice su ovdje Spani potok i Učak. Prvi izvire ispod Petrova krša i Strmnice ; protiče niza selo i utiče y Sjenokošku rječicu, koja pripada Orahovštici. Jako nadolazi u vrijeme kiša i ima veliku erozivnu moć. Sa istočne strane protiče potok Učak i spušta se prema istoj rječici. Na njemu i na Sjenokoškom vodotoku su y vrijeme kada je Jovićević ispitivao selo radila 4 mlinska vitla (na prvom) i 6 mlinova na drugom. Mještani su se ranije a dijelom i sada, zavisno od položaja imanja, koristili i koriste se ovom vodom za navocnjavanje.

U selu ima nekoliko izvora. U njegovom gornjem dijelu je Zminac, a u donjem Dobra voda. Ne presušuju i koriste se za piće. Osim njih, tu su još Pod topole (iznad kuća Mihaljevića), Vodice (oko 300 m iznad seoske crkve), zatim Kokotovina (blizu Zminca, y centru sela), Vrelo (podno sela) Javor i Jama poniže Radomira i dr. Na izvoru Javor bila je valjaonica sukna (privatna); radila je do 1945. godine.

Stanovništvo.

U odnosno vrijeme u selu su živjeli:

-Mihaljevići (5 d.),

-Bajkovići (4),

-Popovići (9),

-Petrovići (4),

-Kneževići (4),

-Milanovići (3),

-Barjamovići (2) i:

-Crnovići (1).

Povremeno dolazi 15 d. Samo u 4 kuće Mihaljevića do zadnjeg rata živjelo je 12 d. Oko 30 članova domaćinstava i njihovih iseljenika sada povremeno dolazi u selo. U 13 kuća Popovića (misli se na grupu kuća) sada žive samo 3 d., a 3 povremeno dolaze, dok 7 d. već 10 godina uopšte ne dolazi (od njih 3 žive y Cetinju, 1 y Peći i 3 y Americi). Slična situacija je i u drugim dijelovima sela. Selo je, dakle, više nego poluprazno. Poslije 1945. g. iselilo se oko 50 osoba, a ranije je na rad u druge zemlje išlo 27 mještana.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje uvedeno je 1951. godine. Sada domaćinstva imaju 3 ognjište, 20 ognjište i običan šporet, 4 običan i električni šporet, 6 samo običan šporet, 12 frižider, 2 televizor, 8 radio–prijemnik (4 tranzistor, 4 gramofon), a zatim 8 stari pribor za pečenje i verige, 12 stolovače, 5 skrinje, 15 novije postelje, 4 kauče, 3 fotelje itd. Ovdje, kao i u drugim selima, naročito crmničkim, sačuvane su i neke stvari ranijih povratnika iz Amerike ili drugih zemalja, kao što cy: sanduci za ostavu, pribor za jelo (srebrne pašade), razne posude i sl.

Uopšte uzev, Građani su, bar što se tiče starocrnogorskih okvira, po svojim organizovanim ruralnim funkcijama jedno od emancipovanijih sela. Može se prije, svega reći da je građevinski dio atara bio maksimalno uređen i krajnje racionalno iskorišćen. Pored kuća, zadivljujuće djeluju čitave serije visoko podizanih terasa, koje uz nagnute strane dosežu visoko. Uzidane su tu neizmjerne mase kamena, kako bi se makar i pedalj zemlje više dobio. Sve je tu simetrijom kamena uobličeno-od „ulica“ i staza do prostora oko izvora i dvorišta.

Za veći broj pomoćnih objekata nije bilo mnogo prostora. Dvobojne kuće su ih svojom kompleksnom funkcijom nadomještale, pa su obično podizane pored prizemnih. A krda brava su, naročito do balkanskih ratova, bila velika. S druge strane, za ovo izrazito vinorodno selo bila su potrebna mjesta za ostavu, najčešće y dijelu donjeg sprata. Prisojno iznesene, okrenute i otvorene ka istoku, kuće su uglavnom građene sa povećim taracama, koje imaju višestruku namjenu. Služe za ostavu, Za sušenje žita i voća i za sjedenje, posebno u ljetnjim večerima. A prostor ispod njih takođe se koristi za ostavu ili stoku.

Položaj kuća, u prvom redu onih na stranama, odredio im je male okućnice, najviše namijenjene povrću i vinovoj lozi. Ostala imanja su niže sela y prostranom ugnutom dijelu toka Orahovštice. U tom dijelu, na brijegu, na najljepšem mjestu bila je kuća (bezmalo dvorac čiji su ostaci sačuvani) generala Lipovca – Popovića. Oko nje je bilo veoma uređeno imanje. Do bratstveničkih imovinskih potesa se mnogo držalo, pa su oni u velikoj mjeri danas očuvani.

Seoska komunica, koja obuhvata i sve vode, prostire se iznad naselja, tj. na pristrancima do vrhova pomenutih brda. Koristili su je samo za ispašu, a šuma se nije smjela brati. Ispaša je trajala tokom čitave godine. Takođe su imali i svoju planinu, ali y privatnom posjedu. Ona se prostire iza Konja, Struga, Petroševice i Krsca, tj. od Graboljana, Prekornice, Podosmina i Gornjih Šišovića do Gađi. U njoj su najveće posjede imali Mihaljevići, i to y ranija vremena, svakako kao bratstvo, a zatim svako svoje. Vlasnici su tamo imali kućice, više suvomeđe, a neki, kao Mihaljevići, i prave kuće. Udaljenost od sela do tih postaja je oko 1 sat hoda — no strmim i često teško prohodnim „kozjim“ stazama. Tamo je, radi lista, stoka često boravila i zimi. Kneževići, međutim, nijesu imali posjede u planini, ali su zato imali mnogo više oranice.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.