Poreklo prezimena, selo Taskovići (Gadžin Han)

27. novembar 2020.

komentara: 1

Poreklo stanovništva, selo Taskovići, opština Gadžin Han – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i glavne geografske odlike.

Taskovići su locirani u Donjem Zaplanju. Nalaze se na dolinskim stranama Kutinske reke, leve pritoke Nišave. Veći deo naselja je u podnožju i na krajnjim severozapadnim padinama Suve planine (1.810 t), a manji u istočnom podnožju Seličevice (903 m). Selo se nalazi sa obe strane regionalnog puta Nikola Tesla – Gadžin Han – Krastavče – Donji Dušnik – Svođe. Udaljeno je 2 km severno od Gadžinog Hana i 20 km jugoistočno od Niša. Prostorno se razvija u visinskom pojasu od 255 do 340 m.

Vode.

Najznačajniji izvori u ataru su: Bele vode, Izvor, Korube (dva kladenca), Malo bučje, Mečja rupa, Šopka, Miljatovac, Gornji i Donji Preod. Na Prekoj padini postoji izvor koji je po narodnom verovanju lekovit.

Zemlje i šume.

Obradiva zemlja se nalazi na potesima Dubrava, Slanište, Rosulja, Pod, Zajednica, Gornja i Donja reka, Gradište, Staro selo, Crvene bare, Pantalej, Vojnica, Preka padina i dr., od kojih su danas u funkciji prvih šest. Pašnjaci su na Bučju, Zabelu, Preslapu, Crkvištu, Gabru, Miljatovcu, Bazaru itd. Livada je bilo na mestima Gornja i Donja reka.

Šuma su locirane na mestima Bele vode, Korube, Lipak, Zmijarnik, Gornji i Donji Preod, Mrgvine, Zabel, Vrljak, Orašje, Zli dol, Mečja rupa, Sastanci, Kamenče, Miljatovac, Pešački rid, Kozja padina, Hrastova šumka i dr.

Voćnjaka ima na Sastancima i po manjim parcelama, a vinograda je bilo na mestima Tursko lojze (od turskog vremena), Draguša i Pantalej. Seoska utrina je na potesima Bučje, Preslap, Zabel, Hrastova šumka i Gabar.

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Taskovići su nepravilnog geometrijskog oblika, zbijenog fizionomskog tipa. Savremenim prostornim širenjem fizionomski su u svom južnom delu gotovo srasli sa Gadžinim Hanom. objedinjuju četiri celine: Orinu, u čijem sastavu se nalazi najstariji deo sela, Reku, Milince i Albaniju, nazvanu tako po perifernom položaju.

Starine u selu.

Atar Taskovića je imao znatnu naseljenost u rimsko vreme. Najvažniji lokalitet je Gradac, gde se nalazio veliki rimski kastel. Njega je evidentirao i detaljno istražio Feliks Kanic (1986). Tragovi ove građevine su danas slabo očuvani.

Ostaci rimske crkve se nalaze na mestu Zabel. Na levoj dolinskoj strani Kutinske reke su mestimično očuvani ostaci antičkog druma.

Na lokalitetu Crkvište nalaze se tragovi (temelji i zidovi visine do 0,5 m) pravoslavnog hrama nepoznate starosti (verovatno rani srednji vek). Značajni ostaci nalaze se i na mestima Padina, Preod, Bazar, Padalište, Mala bela voda i dr.

Arheološki najvažniji tragovi ranije naseljenosti — statua boga Jupitera, bronzana figura ratnika, srebrna urna i dr., pronađeni u ataru sela, čuvaju se u Narodnom muzeju u Nišu. Iz perioda turske vladavine sačuvani su ostaci turskih vinarskih podruma na lokalitetu Tursko lojze.

Poreklo stanovništva.

Većina familija u selu se smatra starosedelačkim, daljim poreklom sa Kosova. Iako postoje indicije o doseljavanju pojedinih rodova (npr. Kusovranci) u poznijem periodu turske vladavine, kao i podeli nekih starih familija na današnje rodove, ti podaci nisu pouzdano sačuvani u narodnom sećanju.

Taskoviće danas naseljavaju 23 familije:

-Cicijska (10 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Bučkarci (8 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Milinci (3 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Ilinci (11 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Jankovci (5 kuća, slave Sv. Đorđa),

-Dželaci (8 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Jovinci (2 kuće, slave Cv. Nikolu),

-Pišljaci (7 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Cekarci (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Perinci (5 kuća, slave Sv. Ranđela),

-Petrićovci (1 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Terzijini (2 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Pešaci (2 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Isterijini (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Šundini (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Veličkovci (8 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Ložičkovci (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Talavkini (2 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Đorđijini (5 kuća, slave Cv. Nikolu),

-Veselinci (8 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Eroplanovi (1 kuća, slavi Sv. Nikolu),

-Tanojinci (3 kuće, slave Sv. Nikolu) i:

-Romi (4 kuće, slave Sv. Nikolu), doseljeni posle Drugog svetskog rata iz Kacabaća.

Pre nekoliko godina doseljene su još dve kuće, iz Knina i okoline Leskovca.

Familije:

-Anđelkovci (slave Sv. Nikolu),

-Miladinovi (slave Sv. Nikolu) i:

-Kusovranci (slave Sv. Nikolu) su ugašene.

Iako Romi nisu živeli u selu do završetka Drugog svetskog rata, pored škole se nalazi lokalitet Cigansko groblje, gde su pokopavani romski žitelji okolnih sela (pojedini nadgrobni spomenici su bili vidljivi do završetka Drugog svetskog rata).

Seoska slava – „litije“, koja se ranije proslavljala tri dana, je Sv. Jovan Bogoslov. Sabor se održavao na Sv. Vasilija. U selu se nalazi drveni krst, a na Orinama su sačuvana tri zapisna drveta.

Novija iseljavanja stanovništva.

U savremenom periodu iseljeno je (većinom u Niš) i „ugašeno“ (smrću domaćina) 37 kuća: po 4 kuće familija:

-Milinci i Terzijini, po 3 kuće familija:

-Bučkarci, Jankovci, Pešaci i Jovinci, po 2 kuće familija:

-Miladinovi, Cekarci, Kusovranci, Ložičkovci, Đorđijini i Cicijske familije i po 1 kuća familija:

-Petrićovci, Anđelkovci, Ilinci, Šundini i Eroplanovi.

Funkcije u selu.

U prošlosti su Taskovići bili pretežno stočarsko selo, a veliki ekonomski značaj je imalo bačijsko stočarenje. Tržišni značaj je imao uzgoj jagnjadi i jarića, kao i prodaja drveta na niškoj pijaci. Ratarstvo je zadovoljavalo samo sopstvene potrebe domaćinstava. Iz tog razloga su se meštani bavili mutavdžijskim zanatom i odlazili u pečalbu (okolina Brusa i Kosovo).

Zadnjih godina tržišni značaj ima uzgoj jagodičastog voća, sakupljanje pečuraka i lekovitog bilja. Po funkcionalnoj tipologiji Taskovići pripadaju grupi sela sa seoskim centrom.

U naselju se nalazi četvororazredna škola, zadružni dom (iz 1948), „Ekolajf“ (otkup i prerada lekovitog bilja), spomenik braći Tasković, narodnim herojima, spomenik palim borcima u Prvom i Drugom svetskom ratu i dr.

Uređenje naselja.

Meštani su se ranije snabdevali vodom iz individualnih bunara, sa javne česme (1936. je kaptiran izvor na Selištu) i izvora Šopka, koji je najbliži selu. Stoka je napajana na Kutinskoj reci. Vodosnabdevanje je kolektivno od 1972, kada je izgrađen seoski vodovod, za čije potrebe su kaptirani izvori Izvor, Mečja rupa i Korube.

Naselje je elektrificirano 1948, a telefonske veze dobija 1980. godine.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Dragan

    Draškova Kutina (Taskoviќi)