Poreklo prezimena Madžgalj

4 komentara

1. 25. septembar 2020. u 14:14

   Đorđije Madžgalj

   Poštovani, tekst je veoma zanimljiv ali postoji par grešaka…
   Madžgalji nisu nastali kao rod u Poljima i Štitarici, to je greška jer je u Štitarici živio samo Joksim Madžgalj čija je kuća bila jedina kuća od kamena i od koga nije bilo potomaka….
   Bratstvo Madžgalj danas broji oko 190 pravoslavnih kuća a postoji i 6-7 porodica koje su primile islam ali su zadržali prezime Madžgalj ( Novi Pazar i Bijelo polje)
   Takođe imamo ogranak na Romaniji , na Sokolcu i Palama koji su tamo doselili iz Sokolovića i Berega a još ranije iz Gacka u Hercegovini.
   Madžgalji su živjeli na teritoriji između Bjelopavlića i Pipera ( gdje su nekada živjeli Stari Lužani- koji su prvi slovenski sloj stanovništva u današnjoj Crnoj Gori.Dolaskom Turaka utočište pronalaze na SVOM KATUNU MEDŽGALJ KOJISE NALAZI PORED CRNE PLANINE KOD VERUŠE ( LIJEVA RIJEKA) KOJI JE NA KUČKIM PLANINAMA, A ZA KOJI JOVAN ERDELJANOVIĆ KAŽE DA SU NA NJEMU KATUNE IMALI STARI LUŽANI IZ PIPERA OD STARINE.( J.ERDELJANOVIĆ ” KUČI PIPERI I BRATONOŽIĆI)
   ODAKLE SE SELE U DANAŠNJI BJELOPOLJSKI KRAJ ( nekadašnja župa Ljuboviđa) VRANEŠ I RAVNU RIJEKU., tačnije na OBODU ( ŽARI) ODAKLE ĆE ZBOG RAZURE OD TURAKA BITI RASELJENI NA VIŠE MJESTA.
   STARO PREDANJE MADŽGALJA JE DA SU NJIHOVI PRECI ČUVALI I IZRAĐIVALI MAČEVE U VRIJEME KRALJA MILUTINA NEMANJIĆA I DA SU IH ZBOG TOGA NAZVALI MAČGALJI….GAL,GALJ JE U CRNOJ GORI ZNAČILO CRN, MRK,GARAV….
   A POSTOJI I LEGENDA DA JE POSTOJALA I KNJIGA U KOJOJ JE TO ZAPISANO ,DA SU BILI STARO PLEMSTVO SKUP MAJSTORA KOJI SU DOŠLI I RADILI NA PODIZANJU MANASTIRA MAJSTOROVINA, RAVNA RIJEKA U 14.V….ZA ŠTA NEMA DOKAZA.
   Da predanje ne treba olako odbaciti govori i TUMAČENJE PREZIMENA OD Prof.Toma Bogavca da je riječ Madžgalj nastala od alatke Maca,Mač i da ima veze sa kovačkim zanatom što potvrđuje i Mirko Raičević u svojoj knjizi o Gornjim selima u Vasojevićima koji pominje Toponim MADŽGALJICE i navodi da ima veze sa kovačkim zanatom.
   U mojim dugogodišnjim istraživanja pronašao sam i brojne porodice u POLJSKOJ, SLOVAČKOJ I ČEŠKOJ SA PREZIMENOM MADŻGAŁA I MADŻGALLA
   TO JE TAMO ŠLESKO PREZIME IZ ŠLEZIJE ‼️ NAŠAO SAM NEKOLIKO DOKUMENATA OD 1745 PA DALJE DO DANAS….TAMO JE R1A HAPLOGRUPA 60%
   A I MADŽGALJI NA DVA TESTIRANA IMAJU ISTU R1a HAPLOGRUpu…..
   U Poljskoj postoji na stotine PREZIMENA sa korijenom MADŽ MADZA …..
   Takođe ono što može biti interesantno je da u ITALIJI U gradu REKANATIJU

   Odgovori

   • 25. septembar 2020. u 14:19

     Đorđije Madžgalj

     U REKANATIJU U Italiji su bili stara PLEMIĆKA PORODICA koja danas ima Palatu MAZZAGALI I MAZZAGALLO Čije je PREZIME takođe izvedeno od riječi Mazza
     Maca,čekić teški malj….a porijeklom su od SLOVENA SCHIAVONESE doseljenih iz Dalmacije još u 14 vijeku….
     NEVJEROVATNO Ali oni MADŻGAŁA u Poljskoj su iz ROKITNO A OVI U ITALIJI
     REKANTI…..

     Odgovori

2. 22. decembar 2020. u 16:30

   Đorđije Madžgalj

   Madžgalji su stari rod koji je u vrijeme Nemanjićke države živio na prostoru koji je naseljavalo staro i prvo slovensko (srpsko) stanovništvo Lužani, na prostoru gdje danas žive plemena Piperi i Bjelopavlići.

   Slava Sv Đorđe- Đurđevdan

   Na osnovu DNK analize dva uzorka prezimena Madžgalj utvrđeno je da Madžgalji pripadaju R1A ( Z-280 Y 2902) haplogrupi odnosno utvrđeno je slovensko porijeklo tzv. Volgo-Karpatska grupa. Ono što ovome daje posebnu dimenziju jeste da se prezime Madžgalj javlja i kod drugih slovenskih naroda u Poljskoj, Šleziji, Češkoj, Slovačkoj gotovo u istom obliku kao i u Ukrajini i Rusiji, ali o tome u drugom dijelu teksta.
   Kao rodovi sa kojima je utvrđeno zajedničko porijeklo najbliži su im Novakovići rod Mrka (u Piperima), Marojevići iz Župe Nikšićke koji su porijeklom iz Lijeve Rijeke i Tomaševići iz Prijepolja (koji imaju predanje o plemićkom porijeklu iz vremena Nemanjića).
   Svi ovi rodovi su bili neka niža vlastela u vrijeme Nemanjića u krajevima gdje su živjeli Lužani i krajevima s druge strane Komova u Dobroj Rijeci ( kasnije Zlorečici).
   Njihova propast dolazi sa turskim osvajanjima i pomjeranjem stanovništva kada u ovu oblast doseljavaju plemena sa juga i istoka Piperi, Vasojevići,Kuči i Bratonožići. Vremenom će ovi došljaci potpuno istisnuti starosjedioce, pa će tako i Madžgalji ,padom Zete, utočište potražiti u Brdima na svom katunu Medžgalj/Madžgal pokraj Crne planine, blizu Veruše i Lijeve Rijeke, na Kučkim planinama. Ime katuna (planine) ukazuje da su u blizini živjeli Madžgalji.
   Naime Dr Jovan Erdeljanović u svojoj knjizi “Pleme Kuči, Piperi i Bratonožići” navodi da su na Medžgalju od starine katune imali stari Piperi ( tj.Lužani ).
   Čak se i sama Lijeva Rijeka, kasnije središte Vasojevića 1485. god. u turskom defteru pominje kao dio Piperske teritorije, a prema Milošu Ostojiću “Vasojevići u svijetu onomastike” taj predio je bio naseljen prvobitno Srbima Lužanima od kojih, po njemu, potiču i Marojevići ( Dabetići).
   Kod Lijeve Rijeke je zanimljiv i toponim Crnački do, jer upućuje na Crnce ( Mrke ). A Miloš Ostojić tvrdi i da je Lijeva rijeka (a samim tim i Katun Medžgalj) bila ” Jagnjilo” Crnaca i Mrka, koji su zapravo – Lužani❗( Madžgalji i Mrke, kao i Marojevići isti rod na osnovu DNK analize R1A Z-280).
   Sa svoje planine Madžgalji su odselili u današnji Bjelopoljski i Mojkovački kraj (nekadašnje stare župe Ljuboviđa i Brskovo), gdje najvećim dijelom i danas žive.
   Madžgalji danas žive u nekoliko sela Vraneške doline: Pisana Jela, Sokolac, Muslići, Bijeli potok, Tomaševo, kao i u Majstorovini ( Ravna Rijeka), Podbišće, a nekada su živjeli i u Obodu, Gostilovini ( Prošćenje), Štitarici i Poljima.
   Jedan mali islamizirani dio je živio u Zatonu i Nedakusima ( B.Polje) i u popisu iz 1913. god. pominju se tri nosioca domaćinstava islamske vjere.

   Madžgalji kao poseban ogranak žive i kao starosjedioci na Romaniji u Republici Srpskoj (Sokolac i Pale), gdje su doseljeni 1901. god. iz sela Bereg (Bosna), a bili ih je i u Sokolovićima.
   Prema Knjigama Dr.Milenka Filipovića “Glasinac” Antropološka ispitivanja SANU 1950. i Novaka Mandića Studa ” Zemlja zvana Gacko” Madžgalji su porijeklom Lazarevići iz Metohije (Gacko) u Hercegovini, a tako se zovu po nekom ” tamošnjem” brdu.(Ovi Lazarevići su daljim porijeklom iz Grblja, a doseljeni su nakon razure Grblja od Mlečana posle 1433. god.).
   Od Madžgalja danas vodi porijeklo i još par bratstava kao Pejovići iz Podbišća ( Mojkovac), Jakšići iz Miloševog dola, Gvozd (Prijepolje), Madžgaljevići (Srbija, Trnov Laz) i jedna kuća Bojovića ( Kragujevac).
   Bratstvo Pejčinović iz Kokošića, Štavalj na Pešteru, ima porodični nadimak “Madžgalj” i žive u zaseoku Madžgalji.

   Pored zaseoka Madžgalji u selu Kokošići, Štavalj na Pešteru ( Srbija) postoje i toponimi Madžgaljice (Gornja sela, Glavace kod Berana), katun / planina Medžgalj kod Veruše, Lijeva Rijeka, selo Mezgalje, Mezgale u Šekularu.

   Među Madžgaljima bilo je vrsnih učitelja, profesora, doktora, inžinjera, ljekara, sportista, glumaca, književnika, pravnika, ekonomista, rukovodilaca, poslanika, oficira, kmetova sela i vođa buna protiv Turaka u svome kraju, hajduka, nosilaca Obilića medalja za junaštvo i visokih ratnih ordena kao i međunarodnih priznanja.
   Kao poseban podatak valja izdvojiti da je samo u periodu od 1870 – 1905. god. 8 Madžgalja ubijeno od Turaka, da je u Balkanskim i Prvom Svjetskom ratu učestvovalo 24 Madžgalja, a stradalo 12, dok je u Drugom sv.ratu učestvovalo 55, a stradalo čak 18 Madžgalja.

   ➡️PREZIME I PREDANJE MADŽGALJA ⤵️

   Madžgalj je prezime čija starina seže u daleku prošlost zato je i značenje prezimena danas nerazumljivo. Međutim određene činjenice govore da je ime možda donešeno još prilikom naseljavanja Slovena na ove prostore (podsjetimo i sama DNK haplogrupa je slovenska R1A).
   Naime, iz predanja samih Madžgalja koje nikada nije zapisano (mada postoje tvrdnje da je postojao zapis u staroj knjizi koja je izgubljena) Madžgalji su bili staro slovensko pleme i plemstvo koje je prezime dobilo po crnom maču, mačevima, koje su izrađivali i čuvali u vrije kralja Milutina Nemanjića pa su prozvani MAČ – GALI( GALJI) GAL,GALJ u značenju- Crn, Mrk, garav.
   Te priče su se najviše zadržale u Majstorovini (Ravna Rijeka) kao i u Pisanoj Jeli u manjem obimu. To je bilo staro objašnjenje o neobičnom prezimenu kao i predanje
   o starom katunu za koji većina nije znala gdje se tačno nalazi, osim da je negdje “u Kučima” što govori o davnom preseljenju.
   Slučajno ili ne, najveći broj srednjevjekovnih tzv. “srpskih” ili “slovenskih” mačeva “Schiavonesca spada ” iz perioda 13/14 v. pronađeno je u rijeci Zeti blizu Dioklije (Duklje) i teritorije srednjevjekovnog plemena Mrka i Lužana u današnjim Piperima.(Novakovići iz Mrka na osnovu DNK analize srodni Madžgaljima, a predanje Madžgalja govori o crnim mačevima).
   U Istorijskim zapisima, listu Istorijskog instituta Crne Gore 2001. god. objavljen je i članak prof.dr.Đurđice Petrović “Zbirka srednjevjekovnih mačeva pronađenih u rijeci Zeti” u kome se navodi da za sada nije poznato kako je toliki broj mačeva dospeo u rijeku Zetu.
   Još jedno pitanje ostaje bez odgovora, a tiče se lokalnih radionica oružja u Duklji i Zeti od 11-13. v.kao i u okolnim značajnim urbanim naseljima u istom vremenu.
   Ruševine antičke Dokleje (i kasnije naseljene Slovenske Duklje) nalaze se oko 1500 metara udaljenosti od nalazišta mačeva..

   Prema jednom predanju pominjano je i da su u Majstorovini Madžgalji došli kao majstori u da su radili na podizanju Manastira Sv.Trojice – Majstorovina,☦️ koji je iz 14 v.
   Naravno za ovaj podatak nema zapisa, a i poznato je da su tamošnja bratstva tek nekih 200 god u Majstorovini.

   ➡️PREZIME MADŽGALJ⤵️

   DA PREDANJE MADŽGALJA O IZRADI SREDNJEVJEKOVNIH MAČEVA IMA NEŠTO OBJAŠNJENJE DAJU I SLEDEĆI IZVORI:
   **Publicista Mirko Raičević u svojoj knjizi GORNJA SELA, u opisu sela Glavace, nabraja toponime i kaže: ” Vignjišta, nekadašnja kovačnica, ispod ovog mjesta je MADŽGALJICA, ime tuđe našem jeziku ALI JE POVEZANO SA KOVAČKIM ZANATOM ❗
   Najstručniju analizu i tumačenje dao je ugledni Prof.Tomislav Bogavac, koji je izvrstan poznavalac staroslovenskog jezika i toponima i istorije kraja Limske doline, čije je mišljenje i zabilježeno u knjizi PORIJEKLO I RODOSLOV BRATSTVA MADŽGALJ, Predraga T.Šćepanovića 2019. god.
   ⤵️
   ⤵️”Tumačenje imena bratstva i imena mjesta obično, često i jedino izvodi se na osnovu morfološke i fonemske istovetnosti pojma ili sličnosti pojma čije ime se prenosi na novi semantički sadržaj pojma koji je preimenovan. Takav je slučaj sa imenom bratstva Madžgalj.
   Krucijalna su dva pitanja: šta je ranije označavala ta riječ i kako i zašto je njen fonemski i morfološki lik dobio novi semantički sadržaj. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje moraju se imati u vidu sledeće činjenice: koji je motiv preimenovanja i okolnosti u kojima je izvršeno preimenovanje.

   Za objašnjenje postoji oskudan jezički materijal, prezime Madžgalj, lokalitet Madžgaljice ( Gornja sela ), selo Mezgalje, Mezgale (Šekular) i katun Medžgalj ( Komovi).
   Pored MADŽGALJICA je lokalitet Vignjište gdje je prilikom oranja pronađena veća količina kovanih eksera. Dodatne činjenice iz predanja Madžgalja su: dio Madžgalja (iz Majstorovine, manji dio Pisana Jela) tvrdi da su plemićkog porijekla i da su imali katune.
   Najzad , pri tumačenju ovog prezimena pomažu i slični jasniji primjeri nastanka imena ovog bratstva/prezimena!!!
   Riječ Madžgalj je dosta stara i nastala je od STAROSLOVENSKE riječi MADZGAL.
   Glas dz koji je nekada postojao izgovarao se sa elementima današnjeg ciz.
   Sačuvan kod starijih stanovnika Kuča u nazivu katuna na Komovima. U govoru Vasojevića stari poluglas se izgovarao kao e sa elementima a, a dz je dalo z.
   Ove činjenice potvrđuju starost riječi madžgalj.
   Riječ je po strukturi složenica. To potvrđuje semantičko značenje njenih djelova :. MADZ (kasnije u glasovnih promjena MAC, MAZ, i MADŽ) TEŠKI MALJ ( DANAS MACA) i GAL – od indoevropske riječi što znači olovo, metak koji u kontaktu sa vazduhom potamni, postane GARAV( CRN, MRK).
   Nemoguće je precizno reći koje su važne, posebne poslove radili ovi “madžgalji”, jer je za običnog kovača postojala riječ i kovač i kovar i koje su to okolnosti uslovile da se ime zanimanja prenese na skupinu ljudi koja obavlja te poslove.
   U srednjevjekovnoj Srbiji, posebno u njenom usponu, zanatstvo je bilo razvijeno, a obrada metala posebno.
   Kovači, pa i ovi posebni, značili su život i opstanak. Izrada poljoprivrednih alatki: raonika, motika, kosa, srpova, sjekira i izrada opreme za rat: mačevi, sablje, buzdovani, koplja, potkovice za konje…
   Dakle, ti ljudi su obavljali važan posao, dugo vremena poznati po kvalitetu, pa im je dato posebno ime po glavnom alatu u radu i izgledu❗
   Sličan je slučaj i ispod Komova. Tamo je (u srednjem vijeku) postojala dvorska ergela konja, i ljudi koji su se starali o ergeli zvali su se konjusi (uročni konjusi), pa je i selo kasnije dobilo tako ime — Konjuhe (a ne po konjima kako se to često tumači).
   U Srbiji, puno manje nego u Crnoj Gori, ima poviše bratstava koja imaju prezime po zanatu predaka.

   Potomci Madžgalja su dugo pamtili svoju prošlost i ime zanimanja, posebno svoje “plemićke” prošlosti, svoga sela i katuna.
   Kada su se počela ustaljivati prezimena oni su ga već imali – Madžgalj.

   Koji je bio motiv da tako postupe ?
   On se krije u predanju o plemićkom porijeklu. U tome ima istine. Naime, zanatlije su u srednjevjekovnoj srpskoj državi imali velike povlastice. Bili su oslobođeni svih rabota osim onih koji se rade berbom. To su kosidba, berba i branje vinograda, što je bila ogromna olakšica.
   Porodična zajednica (pa.katun) majstora dobrih i zaslužnih dobijala je selo ili katun ili oboje.
   Očigledno je da su Madžgalji imali oboje. Sjećajući se tih dana i uljepšavajući ih iz generacije u generaciju do pravog plemstva.
   Sa prestankom svog osnovnog značenja (madžgalj) prestao je i njen život.Sačuvao se u imenu bratstva koji su je preuzeli od predaka , i u tri (p.a. četiri) lokaliteta kojima su oni dali imena.
   Zato su i danas riječ Madžgalj ,Mezgalje , i Medžgalj ( Medzgalj) ” strane ” riječi u srpskom jeziku”. (kraj citata Bogavca)

   Na kraju ćemo pomenuti i intersantno zapažanje publiciste Miloša Ostojića koji u svom obimnom djelu “Vasojevići u svijetu onomastike” takođe pominje i toponim i etnikum Madžgalj:
   Toponim Madžgaljice upućuje na Macure. Ostojić ga povezuje s etnikumom Madžgalj.
   Suglasnik DŽ izgovarao se kao DZ, a kad je otvrdnuo u jezičkom razvitku, javio se suglasnik DŽ.
   To se može primijeniti na ovaj proces MADZ + GALJ — MADŽGALJ, MADŽGALJ – ICA – MADŽGALICE.
   Ovom terminu valja dodati i Mezgalje u Šekularu.
   Najstariji toponim u ovom naselju je Macurski put. Naziv je nastao u periodu o 586-1054. god.
   On upućuje na Mazove i na Mazuriju (Macuriju). Mazovi kako je Nederle utvrdio, nalaze se između Buga i izvora Visle, odnosno između Vilinjana i Poljana.
   Mazovija je pokrajina u Poljskoj, gdje je Varšava. Mazur je ,istorijski i jezički utvrđeno Poljak iz Mazovije. U govoru se može čuti Mašurija, Mašurija, Mačurija, Madžurija, a suglasnici Š Ž Č DŽ izgovaraju se kao S Ž C DŽ pa se čulo Macuri, Mažuri, Masuri, Madžuri…
   Ta pomjesna nomenklatura na Limu i Komovima, u prodolinama i dolinama, odgovarala je naseljima Zapadne Ukrajine, Poljske, Kijeva, Prikarpatja i Zakarpatja. Tamo gdje su živjeli Vislani, Volinjani, Duljebi, Mazovi, Dragovići, Krivići, Bužani, Smoljani, Kijevljani, Novgorođani,Severjani, plemenski mikrokosmos, naseljen na Limu, donio je otuda imena za rijeku Bistrica, za selo sa Karpata (Čečjun, Nečjun, Cecune) za ime Peruna (Perućica), za Kuti (Kuti – Prut, Kuti – Zla Rijeka), za Ptič (Ptič u Rusiji, Ptič – Lijeva Rijeka), za Ljuban ( Ljuban, Rusija, Ljuban — Komovi)… Donijeli su oni, noseći sa sobom vjeru sa “pragova Dnjepra”, jezik, običaje, imena…

   U domaćim izvorima Madžgalji se u ovom obliku prezimena pominju u čituljama Manastira Nikoljac u Bijelom Polju 1882. god., a još stariji je spomen u obliku prezimena. Mačgalj. Na starom grobu jednog Madžgalja koji je uništen u selu Zagrad kažu stajalo je Mažgalj.
   Najstariji zapis do sada pronađen mogao bi biti list pronađen u Moračkom pomeniku (pomenik Manastira Morače) koji je pisan od 14-17 v., ukoričen 1645. god.
   Uz pominjanje većinom sela i plemena na jednom mjestu stoji i “ovo su MEZEGALI” i nabrajaju se imena.
   Većina smatra da se radi o selu Mezgale u Šekularu, međutim Šekular se posebno navodi u pomeniku. Zapis je u množini i glasi OVO SU MEZEGALI… a ne ovo je selo…
   Prema srbisti Tomu Bogavcu ovo se čita – ovo su Madžgalji, jer je pisano vjerovatno u 17 v.(pri tom bilo je i pomena kod nekih istoričara da je prezime Madžgalj porijeklom iz Mezgalja u Šekularu).
   Ukoliko se zapis MEZEGALI tumači kao Madžgalji (tada nije postojalo DŽ i LJ), onda bi to bio najstariji danas pisani pomen 1645. god. – ukoričen Pomenik Manastira Morača.

   ➡️Prezime Madžgalj u Poljskoj,Češkoj i Slovačkoj ? ⤵️

   Na kraju pomenuli smo da je moguće da je ime prezimena Madžgalj prenešeno iz stare slovenske postojbine kada su se i preci Madžgalja ( R1a haplogrupa) doselili na naše prostore u 6. ili 7. v.
   Ono što će zvučati gotovo nevjerovatno da prezime Madžgalj gotovo identično nalazimo u današnjoj Poljskoj (najvećim dijelom), Češkoj, Slovačkoj, dok u sličnom postoji u Ukrajini, Rusiji, Bugarskoj.

   Na Poljskom sajtu koji se bavi genealogijom NAZWISKA W POLSCE (Prezimena u Poljskoj) pominju se varijante (jednog istog prezimena) Madzgała, Madżgala, Madżgała,
   Madzgalla, Mazgała. i STOJI DA JE PREZIME ŚLĄSKIE ( Šlesko ) i porijeklom iz Šlezije ( Silesia).
   Slučajnost ili ne u Šleziji je Haplogrupa Madžgalja R1A dominantna sa preko 55% , a Šlezija kao istorijska oblast obuhvata (nalazi se na tromeđi) upravo
   Poljsku, Slovačku i Češku, za koje ćemo vidjeti arhivske podatke o prezimenu Madzgalla, Madzgała i sl.
   Interesantan je i podatak da na desetine prezimena Poljske ima korijen MADZ i to: Madzalik, Madzia, Madzewicz, Madziala, Madzicki, Maczyrek, Maczuga, Macura, Madziasz, Madzgała, Madzgalla…

   U knjizi NAZWISKA POLSKIE W ZAGŁĘBIU RUHRY ” Poljska prezimena u oblasti Ruhr na str. 80 stoji prezime: MAZGALA- MADZGALLA.
   Dok u knjizi “KNIEGI ROBOCIZN CHŁOPÓW Z DOBR PSZCZYŃSKICH Z 1764 ROKU” u spisku seljaka koji u arhivskim plaćaju porez nalazimo i ime
   Kuba Madzgala 1745. g.!
   U Arhivskim originalnim skeniranim dokumentima knjiga rođenih, venčanih, umrlih i krštenih, nalazimo pominjanje Madzgała, Madzgalla i sl. u ogromnom broju.
   Prezime Madzgalla, Madzgała nalazimo u desetinama dokumenata u kome su pored latiničnog upisana i na ruskom MADZGALA, MADZGAL i MADZGALLA (Poljska i Šlezija pod Ruskom vlašću).
   Pomenućemo: Thomas Madzgalla 1803. god. mjesto Raciborz- Markowice u Poljskoj.
   1801. god. .izvod rođenih u Češkoj MARTA MADZGALOVA, ime oca ŚIMON MADZGALA, Stara plesna, Češka.

   Dok u Slovačkoj knjizi krštenih imamo pomen osobe CATHARI MADZGAL 1820. god.
   Prezime koje je slično tipa Mazgała nalazimo već od 1707-1796. kada se većinom javlja Madzgala, Madzgalla, Madżgała, počevši od 1803.
   Mjesta u kojima se pominju su najčešće su: Rokitno, (Šlezija, Mazovija) Leszno,(vojvodstvo Velikopoljsko), Błonie (kod Varšave, Mazovija), kao i Tworków (Šlesko vojvodstvo, Šlezija) gdje ih je najviše!
   Na starim kartama koje su nam bile dostupne vidi se da pleme LUŽIČKI SRBI ŽIVI PORED ŠLESKE,ŠLEZIJE, a prema Ivu Vukčeviću autoru knjige Slovenska Germanija, u starim germanskim knjigama imamo i pomen Srba u Šleskoj.

   Vukčević tvrdi:
   ŠLESKA
   U ranim germanskim izvorima nalazimo pomene Srba u Šleskoj: „Sirvi, welch in Schlesien wohneten.” Rani i kasniji germanski izvori često karakterišu Šlesku kao važno stecište u srpskoj kolonizaciji Serbske Lužice ili Lusatia. Dokaz naseljavanja Srba nalazi se u imenima nekoliko mesta (npr. Sarbino, Serby) i Srpskoj provinciji ili Surbiensis provincia, kako se navodi u Šleskim analima (Annales Silesiae) iz sredine X veka. Zanimljivo je da u ovoj oblasti Šleski anali beleže uporan otpor latinskom obredu i prkosnu upotrebu slovensko-henetskog jezika u bogosluženju: „Slavicae seu henetae lingua usum… in sacris eccleaisasticis… inibuit ac latin lingua concipi liturgiam prece-saque jussit”

   “postoji obilje onomastičkih dokaza da su Srbi naseljavali veliki deo teritorije preistorijske Poljske i igrali prvenstvenu ulogu na početnom stupnju Corona Regnum Poloniae.” tvrdi Ivo Vukčević u svojoj knjizi .
   Naravno sve gore iznijeto iziskuje posebnu analizu kojoj bi DNK testiranje dalo pravu sliku .
   Napominjem da na prostorima gdje nalazimo prezime Madzgała i Madzgalla dominira slovenska Haplogrupa R1A koju ima i bratstvo Madžgalj koje živi na našim prostorima .

   Pri tome je zanimljiva i činjenica da se sa Šleskom dodiruju Lužičani, Lužani, Lužički Srbi, a da se prvi i najstariji stanovnici teritorije srednjevjekovne Zete nazivaju Lužani i Macure. Pri tome smo vidjeli da su Madžgalji i živjeli na teritoriji koja je bila naseljena Lužanskim (Starosrpskim – slovenskim stanovništvom).

   Što se tiče Ukrajine navodi se prezime Mazgal, Mazgalova .

   U knjizi “SBORNIK GEOGRAFIČESKIH, TOPOGRAFIČESKIH I STATISTIČESKIH MATERIALOV PO AZIJI ” vojna topografija 1887. god !‼️
   U opisivanju zemlje Kafiristan (teritorije Avganistana i dio Pakistana) pominje određena plemena i na jednom opisu kaže:
   ⤵️
   Kapirava mala verisanъ-Vъ stranѣ kafirovъ mnogіe яzыki sutь Kamъ mala sanъ oruoru džibazi—Plemena sutь raznыe (sъ

   raznыmi яzыkami. Katava guruva sanъ—Katava sutь naѣzdniki. Parunava tupaka ne si — Parunы ružeй ne imѣюtъ. Madani matoъ danъ—Palicami lюdeй ubivaюtь.

   Madžgali pai sanъ-Madžgali krasivы sutь. Tupaka sanъ tupči sanъRužья sutь, strѣlki sutь. Šikari matsъ sanъ maladinъ mala peštinъ—Širaki lюdi

   Pominje Pleme MADŽGALI !!!
   Možda je u pitanju igra riječi ali na ruskom jeziku se Madžgalji piše Madžgali❗

   U knjizi se pominje i da određena plemena Kafirstana i Hindu Kuša vode porijeklo od vojnika Aleksandra Makedonskog, kao i pleme Kalaši.

   Da je naziv Madžgalj jako star, svjedoči i sledeće:
   U knjizi “Azerbaйdžancь istoriko-эtnografičeskiй očerk” piše: az. mažgal – arm.( jermenski ) mačkal – ” PLUGAR” ot( MAČ ) “RUKOЯTKA SOHI”, Pluga (armenski č.otličaetsя ot russkogo Č – primerno meždu Č i DŽ kak v gruzinskom “hačapuri” + KAL osnova glagola “deržatь, hvatatь”.
   Obe kornя v armяnskom unasledovanь iz INDOEVROPEЙSKOGO PRAЯZЫKA‼️
   V slovarяh azerbяйdžanskogo яzыka daetsя tolыko slovo “MADŽ” – RUKOЯTKA SOHI” .
   Slovo iz armяnskogo popalo takže v gruzinskiй MAČI i v svanskiй gvač

   Dakle Mažgal je PLUGAR ..

   I u Azerbejdžanskom etnografskom zborniku 1965 god. Mažgal se dovodi u vezu sa plugom.

   Sovjetska Etnografija, izdanje Akademije nauka SSSR-a 1981. god. Piše da su se Plugari nazivali Mažgal…

   U knjizi “Narodna poljoprivredna tehnika Azerbejdžana” 1989. god.
   Mažgal- je oruđe,,alatka ,plug

   Dakle, definitivno riječ madžgalj je stara indoevropska, staroslovenska riječ, povezana sa zanatom i alatkom kako je i utvrdio Tomislav Bogavac, kao i Mirko Raičević, koji su je povezali sa kovačkim zanatom i zanimanjem, da bi se zadržala u današnjem prezimenu Madžgalj.

   U Italiji postoje dvije porodice koje takođe imaju prezime koje je slično našem prezimenu MADŽGALJ. To su stare (i obe plemićke) porodice MAZZAGALLI i MAZZAGALLO (negdje MAZZAGAL).
   U italijanskom jeziku ne postoji slovo DŽ – a duplo ZZ se čita kao naše C ili DŽ❗
   Prilikom izgovora čuje se Madzgali.
   Mazzagalli imaju dvojako prezime i negdje se navode kao Mazzagalli Corraducci, a porijeklo izvode od pretka koji je živio 1270. god. Oni su iz mjesta Recanati na Jadranskoj obali i tamo i danas postoji Palata Mazzagalli.
   Zanimljivo je da je gradić Recanati tačno preko puta Šibenika, Zadra, (Dalmacije), a većina stanovnika vuče porijeklo od slovenskih doseljenika 14. i 15. v.koji su migrirali sa Balkana u Italiju.
   Mnogi su bili kamenoresci, zidari, zanatlije, čak i skulptori i radili su s tzv.kamenom iz Istre, uvezenog sa Dalmatinske obale. Naime posle pada Vizantije 1453., Albanije 1468. i Zete i Hercegovine krajem 15.v., prodor Turaka je postao glavni razlog izbjeglištva hrišćana sa Balkana u Italiju. Slovenski migranti su naselili uglavnom primorske krajeve (Region MARCA), a veliki dio naselio je Recanati.
   Ono što priči daje posebnu draž je da je i njihovo prezime izvedeno od ALATKE od riječi MAZZA – Maca – Čekić (Teški Malj)❗ kao i kod naših Madžgalja.
   Mazzagalli su dali veliki broj grofova,grofica i istaknutih ljudi u Recanatiju , a pominju se i u knjigama 1695, 1758, 1763,1785.god.
   Druga porodica Mazzagallo takođe posjeduje porodični grb i živjela je u mjestu CHIOGGIA ( Kjođa) kod Venecije na obali mora.
   PIETRO MAZZAGALLO ( Petar Madzgalo) je 1360. god. podigao Katedralu Crkvu Sv.Petra i Pavla, a famiglia Mazzagallo pominje se u brojnim istorijskim spisima gradića SHIOGGIA( Kjođa).

   Naravno, osim imena teško bi se moglo zamisliti da bi mogla postojati veza između Madžgalja i porodica Mazzagalli i Mazzagallo, ali jedan podatak takođe budi maštu i iziskuje istraživanje.
   Naime Novak Mandić Studo u svojim knjigama “Zemlja zvana Gacko” i “Srpske porodice Vojvodstva Svetog Save” pominje da su Madžgalji starinom Lazarevići iz Gacka, a da su Lazarevići u Gacko doselili iz Grblja nakon razure Grblja od strane Mlečana (Venecije) posle 1433.god kada su se mnogi Grbljani iselili u Italiju i Hercegovinu❗
   Isto tvrdi i Sava Nakićenović u knjizi “Boka”
   Ako znamo da je Grbalj preko puta gradića Recanati u Italiji (koji je naseljen upravo iz Dalmacije), a da su Mazzagalli imali i prezime Sorraducci (možda Kordići iz Grblja?), onda bi neko naredno istraživanje moglo dati konkretnije rezultate.

   Literatura:
   1.Predrag T.Šćepanović “Porijeklo i rodoslov bratstva Madžgalj” 2019 god. 424 str.
   2.Dr Milenko Filipović ” Glasinac” SANU 1950 g.
   3.Novak Mandić Studo ” Zemlja zvana Gacko”
   4.Miloš Ostojić ” Vasojevići u svijetu onomastike”
   5.Mirko Raičević” Gornja Sela”
   6.Dr Jovan Erdeljanović ” Kuči , Piperi i Bratonožići”
   7.Bijelo Polje , Monografija
   8.Ivo Vukčević ” Slovenska Germanija”
   9.Istorijski zapisi 2001 god , Istorijski institut Crne Gore
   10.Petko Bošković ” Vraneška dolina i njen antropogeografski značaj” CANU
   11.Loreto as an Illirian Shrine : The Artistic Heritage of the Illirian Confraternities and Collage in Loreto and RECANATI – Franceska Coltrinari
   12.Đorđije Madžgalj ” Čuvari mača “

   Odgovori

   • 4. februar 2021. u 20:48

     Đorđije Madžgalj

     Madžgalji su stari rod koji je u vrijeme Nemanjićke države živio na prostoru koji je naseljavalo staro i prvo slovensko (srpsko) stanovništvo Lužani, na prostoru gdje danas žive plemena Piperi i Bjelopavlići.

     Slava Sv Đorđe- Đurđevdan ☦️( Sv.Velikomučenik Georgije- 6.Maj)

     Morački Pomenik ( knjiga priložnika Manastira Morača vođena od 14-17 v.,ukoričen 1645 god.) pominje Mezgegale ( Madžgalje)
     ” Ovo su Mezegali : Radivoje, Sčepan, Živko, Stojan ,Damjan, Mileta i Petar .☦️
     U Poljskoj se prezime pominje 1745 god u obliku Madzgalla,Madzgala,Madzgala ( na ćirilici)
     Slovačka 1820 god.- Madžgal ( MADZGAL)
     1764 – Maczgal
     Dok je najčešće u Šleziji u nekoliko oblika
     od 1631 god ..
     Na osnovu tragova pominjanja i DNK analize prezime Madžgalj je vjerovatno donešeno iz prapostojbine prilikom doseljavanja nekog od Slovenskih ( Srpskih) plemena koja su živjela na teritoriji naseljenoj slovenskim plemenima Šlezana,Lužičkih Srba, Ljutića,Bodrića…a kao dokaz za ovakve tvrdnje pored Haplogrupe R1A Z-280 karakteristične za Istočne Slovene jeste i taj što se danas prezime javlja kao izvorno Šlesko (Šlezija)pokrajina koja obuhvata teritoriju Poljske,Slovačke i Češke kao MADZGAL, MADZGAŁA, MADŹGALLA , dok nekoliko porodica ima i u Istočnoj Njemačkoj ( i znaju da su porijeklom iz Poljske-Sloveni)

     Na osnovu DNK analize dva uzorka prezimena Madžgalj utvrđeno je da Madžgalji pripadaju R1A ( Z-280 Y 2902) haplogrupi odnosno utvrđeno je slovensko porijeklo tzv. Volgo-Karpatska grupa. Ono što ovome daje posebnu dimenziju jeste da se prezime Madžgalj javlja i kod drugih slovenskih naroda u Poljskoj, Šleziji, Češkoj, Slovačkoj gotovo u istom obliku kao i u Ukrajini i Rusiji, ali o tome u drugom dijelu teksta.
     Kao rodovi sa kojima je utvrđeno zajedničko porijeklo najbliži su im Novakovići rod Mrka (u Piperima), Marojevići iz Župe Nikšićke koji su porijeklom iz Lijeve Rijeke i Tomaševići iz Prijepolja (koji imaju predanje o plemićkom porijeklu iz vremena Nemanjića).
     Svi ovi rodovi su bili neka niža vlastela u vrijeme Nemanjića u krajevima gdje su živjeli Lužani i krajevima s druge strane Komova u Dobroj Rijeci ( kasnije Zlorečici).
     Njihova propast dolazi sa turskim osvajanjima i pomjeranjem stanovništva kada u ovu oblast doseljavaju plemena sa juga i istoka Piperi, Vasojevići,Kuči i Bratonožići. Vremenom će ovi došljaci potpuno istisnuti starosjedioce, pa će tako i Madžgalji ,padom Zete, utočište potražiti u Brdima na svom katunu Medžgalj/Madžgal pokraj Crne planine, blizu Veruše i Lijeve Rijeke, na Kučkim planinama. Ime katuna (planine) ukazuje da su u blizini živjeli Madžgalji.
     Naime Dr Jovan Erdeljanović u svojoj knjizi “Pleme Kuči, Piperi i Bratonožići” navodi da su na Medžgalju od starine katune imali stari Piperi ( tj.Lužani ).
     Čak se i sama Lijeva Rijeka, kasnije središte Vasojevića 1485. god. u turskom defteru pominje kao dio Piperske teritorije, a prema Milošu Ostojiću “Vasojevići u svijetu onomastike” taj predio je bio naseljen prvobitno Srbima Lužanima od kojih, po njemu, potiču i Marojevići ( Dabetići).
     Kod Lijeve Rijeke je zanimljiv i toponim Crnački do, jer upućuje na Crnce ( Mrke ). A Miloš Ostojić tvrdi i da je Lijeva rijeka (a samim tim i Katun Medžgalj) bila ” Jagnjilo” Crnaca i Mrka, koji su zapravo – Lužani❗( Madžgalji i Mrke, kao i Marojevići isti rod na osnovu DNK analize R1A Z-280).
     Sa svoje planine Madžgalji su odselili u današnji Bjelopoljski i Mojkovački kraj (nekadašnje stare župe Ljuboviđa i Brskovo), gdje najvećim dijelom i danas žive.
     Madžgalji danas žive u nekoliko sela Vraneške doline: Pisana Jela, Sokolac, Muslići, Bijeli potok, Tomaševo, kao i u Majstorovini ( Ravna Rijeka), Podbišće, a nekada su živjeli i u Obodu, Gostilovini ( Prošćenje), Štitarici i Poljima.
     Jedan mali islamizirani dio je živio u Zatonu i Nedakusima ( B.Polje) i u popisu iz 1913. god. pominju se tri nosioca domaćinstava islamske vjere.

     Madžgalji kao poseban ogranak žive i kao starosjedioci na Romaniji u Republici Srpskoj (Sokolac i Pale), gdje su doseljeni 1901. god. iz sela Bereg (Bosna), a bili ih je i u Sokolovićima.
     Prema Knjigama Dr.Milenka Filipovića “Glasinac” Antropološka ispitivanja SANU 1950. i Novaka Mandića Studa ” Zemlja zvana Gacko” Madžgalji su porijeklom Lazarevići iz Metohije (Gacko) u Hercegovini, a tako se zovu po nekom ” tamošnjem” brdu.(Ovi Lazarevići su daljim porijeklom iz Grblja, a doseljeni su nakon razure Grblja od Mlečana posle 1433. god.).
     Od Madžgalja danas vodi porijeklo i još par bratstava kao Pejovići iz Podbišća ( Mojkovac), Jakšići iz Miloševog dola, Gvozd (Prijepolje), Madžgaljevići (Srbija, Trnov Laz) i jedna kuća Bojovića ( Kragujevac).
     Bratstvo Pejčinović iz Kokošića, Štavalj na Pešteru, ima porodični nadimak “Madžgalj” i žive u zaseoku Madžgalji.

     Pored zaseoka Madžgalji u selu Kokošići, Štavalj na Pešteru ( Srbija) postoje i toponimi Madžgaljice (Gornja sela, Glavace kod Berana), katun / planina Medžgalj kod Veruše, Lijeva Rijeka, selo Mezgalje, Mezgale u Šekularu.

     Među Madžgaljima bilo je vrsnih učitelja, profesora, doktora, inžinjera, ljekara, sportista, glumaca, književnika, pravnika, ekonomista, rukovodilaca, poslanika, oficira, kmetova sela i vođa buna protiv Turaka u svome kraju, hajduka, nosilaca Obilića medalja za junaštvo i visokih ratnih ordena kao i međunarodnih priznanja.
     Kao poseban podatak valja izdvojiti da je samo u periodu od 1870 – 1905. god. 8 Madžgalja ubijeno od Turaka, da je u Balkanskim i Prvom Svjetskom ratu učestvovalo 24 Madžgalja, a stradalo 12, dok je u Drugom sv.ratu učestvovalo 55, a stradalo čak 18 Madžgalja.

     👇PREZIME I PREDANJE MADŽGALJA ❗

     Madžgalj je prezime čija starina seže u daleku prošlost zato je i značenje prezimena danas nerazumljivo. Međutim određene činjenice govore da je ime možda donešeno još prilikom naseljavanja Slovena na ove prostore (podsjetimo i sama DNK haplogrupa je slovenska R1A).
     Naime, iz predanja samih Madžgalja koje nikada nije zapisano (mada postoje tvrdnje da je postojao zapis u staroj knjizi koja je izgubljena) Madžgalji su bili staro slovensko pleme i plemstvo koje je prezime dobilo po crnom maču, mačevima, koje su izrađivali i čuvali u vrije kralja Milutina Nemanjića pa su prozvani MAČ – GALI( GALJI) GAL,GALJ u značenju- Crn, Mrk, garav.
     Te priče su se najviše zadržale u Majstorovini (Ravna Rijeka) kao i u Pisanoj Jeli u manjem obimu. To je bilo staro objašnjenje o neobičnom prezimenu kao i predanje
     o starom katunu za koji većina nije znala gdje se tačno nalazi, osim da je negdje “u Kučima” što govori o davnom preseljenju.
     Slučajno ili ne, najveći broj srednjevjekovnih tzv. “srpskih” ili “slovenskih” mačeva “Schiavonesca spada ” iz perioda 13/14 v. pronađeno je u rijeci Zeti blizu Dioklije (Duklje) i teritorije srednjevjekovnog plemena Mrka i Lužana u današnjim Piperima.(Novakovići iz Mrka na osnovu DNK analize srodni Madžgaljima, a predanje Madžgalja govori o crnim mačevima).
     U Istorijskim zapisima, listu Istorijskog instituta Crne Gore 2001. god. objavljen je i članak prof.dr.Đurđice Petrović “Zbirka srednjevjekovnih mačeva pronađenih u rijeci Zeti” u kome se navodi da za sada nije poznato kako je toliki broj mačeva dospeo u rijeku Zetu.
     Još jedno pitanje ostaje bez odgovora, a tiče se lokalnih radionica oružja u Duklji i Zeti od 11-13. v.kao i u okolnim značajnim urbanim naseljima u istom vremenu.
     Ruševine antičke Dokleje (i kasnije naseljene Slovenske Duklje) nalaze se oko 1500 metara udaljenosti od nalazišta mačeva..

     Prema jednom predanju pominjano je i da su u Majstorovini Madžgalji došli kao majstori u da su radili na podizanju Manastira Sv.Trojice – Majstorovina,☦️ koji je iz 14 v.
     Naravno za ovaj podatak nema zapisa, a i poznato je da su tamošnja bratstva tek nekih 200 god u Majstorovini.

     👉 PREZIME MADŽGALJ👇👇👇

     DA PREDANJE MADŽGALJA O IZRADI SREDNJEVJEKOVNIH MAČEVA IMA NEŠTO OBJAŠNJENJE DAJU I SLEDEĆI IZVORI:
     **Publicista Mirko Raičević u svojoj knjizi GORNJA SELA, u opisu sela Glavace, nabraja toponime i kaže: ” Vignjišta, nekadašnja kovačnica, ispod ovog mjesta je MADŽGALJICA, ime tuđe našem jeziku ALI JE POVEZANO SA KOVAČKIM ZANATOM ❗
     Najstručniju analizu i tumačenje dao je ugledni Prof.Tomislav Bogavac, koji je izvrstan poznavalac staroslovenskog jezika i toponima i istorije kraja Limske doline, čije je mišljenje i zabilježeno u knjizi PORIJEKLO I RODOSLOV BRATSTVA MADŽGALJ, Predraga T.Šćepanovića 2019. god.
     ⤵️
     ⤵️”Tumačenje imena bratstva i imena mjesta obično, često i jedino izvodi se na osnovu morfološke i fonemske istovetnosti pojma ili sličnosti pojma čije ime se prenosi na novi semantički sadržaj pojma koji je preimenovan. Takav je slučaj sa imenom bratstva Madžgalj.
     Krucijalna su dva pitanja: šta je ranije označavala ta riječ i kako i zašto je njen fonemski i morfološki lik dobio novi semantički sadržaj. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje moraju se imati u vidu sledeće činjenice: koji je motiv preimenovanja i okolnosti u kojima je izvršeno preimenovanje.

     Za objašnjenje postoji oskudan jezički materijal, prezime Madžgalj, lokalitet Madžgaljice ( Gornja sela ), selo Mezgalje, Mezgale (Šekular) i katun Medžgalj ( Komovi).
     Pored MADŽGALJICA je lokalitet Vignjište gdje je prilikom oranja pronađena veća količina kovanih eksera. Dodatne činjenice iz predanja Madžgalja su: dio Madžgalja (iz Majstorovine, manji dio Pisana Jela) tvrdi da su plemićkog porijekla i da su imali katune.
     Najzad , pri tumačenju ovog prezimena pomažu i slični jasniji primjeri nastanka imena ovog bratstva/prezimena!!!
     Riječ Madžgalj je dosta stara i nastala je od STAROSLOVENSKE riječi MADZGAL.
     Glas dz koji je nekada postojao izgovarao se sa elementima današnjeg ciz.
     Sačuvan kod starijih stanovnika Kuča u nazivu katuna na Komovima. U govoru Vasojevića stari poluglas se izgovarao kao e sa elementima a, a dz je dalo z.
     Ove činjenice potvrđuju starost riječi madžgalj.
     Riječ je po strukturi složenica. To potvrđuje semantičko značenje njenih djelova :. MADZ (kasnije u glasovnih promjena MAC, MAZ, i MADŽ) TEŠKI MALJ ( DANAS MACA) i GAL – od indoevropske riječi što znači olovo, metak koji u kontaktu sa vazduhom potamni, postane GARAV( CRN, MRK).
     Nemoguće je precizno reći koje su važne, posebne poslove radili ovi “madžgalji”, jer je za običnog kovača postojala riječ i kovač i kovar i koje su to okolnosti uslovile da se ime zanimanja prenese na skupinu ljudi koja obavlja te poslove.
     U srednjevjekovnoj Srbiji, posebno u njenom usponu, zanatstvo je bilo razvijeno, a obrada metala posebno.
     Kovači, pa i ovi posebni, značili su život i opstanak. Izrada poljoprivrednih alatki: raonika, motika, kosa, srpova, sjekira i izrada opreme za rat: mačevi, sablje, buzdovani, koplja, potkovice za konje…
     Dakle, ti ljudi su obavljali važan posao, dugo vremena poznati po kvalitetu, pa im je dato posebno ime po glavnom alatu u radu i izgledu❗
     Sličan je slučaj i ispod Komova. Tamo je (u srednjem vijeku) postojala dvorska ergela konja, i ljudi koji su se starali o ergeli zvali su se konjusi (uročni konjusi), pa je i selo kasnije dobilo tako ime — Konjuhe (a ne po konjima kako se to često tumači).
     U Srbiji, puno manje nego u Crnoj Gori, ima poviše bratstava koja imaju prezime po zanatu predaka.

     Potomci Madžgalja su dugo pamtili svoju prošlost i ime zanimanja, posebno svoje “plemićke” prošlosti, svoga sela i katuna.
     Kada su se počela ustaljivati prezimena oni su ga već imali – Madžgalj.

     Koji je bio motiv da tako postupe ?
     On se krije u predanju o plemićkom porijeklu. U tome ima istine. Naime, zanatlije su u srednjevjekovnoj srpskoj državi imali velike povlastice. Bili su oslobođeni svih rabota osim onih koji se rade berbom. To su kosidba, berba i branje vinograda, što je bila ogromna olakšica.
     Porodična zajednica (pa.katun) majstora dobrih i zaslužnih dobijala je selo ili katun ili oboje.
     Očigledno je da su Madžgalji imali oboje. Sjećajući se tih dana i uljepšavajući ih iz generacije u generaciju do pravog plemstva.
     Sa prestankom svog osnovnog značenja (madžgalj) prestao je i njen život.Sačuvao se u imenu bratstva koji su je preuzeli od predaka , i u tri (p.a. četiri) lokaliteta kojima su oni dali imena.
     Zato su i danas riječ Madžgalj ,Mezgalje , i Medžgalj ( Medzgalj) ” strane ” riječi u srpskom jeziku”. (kraj citata Bogavca)

     Na kraju ćemo pomenuti i intersantno zapažanje publiciste Miloša Ostojića koji u svom obimnom djelu “Vasojevići u svijetu onomastike” takođe pominje i toponim i etnikum Madžgalj:
     Toponim Madžgaljice upućuje na Macure. Ostojić ga povezuje s etnikumom Madžgalj.
     Suglasnik DŽ izgovarao se kao DZ, a kad je otvrdnuo u jezičkom razvitku, javio se suglasnik DŽ.
     To se može primijeniti na ovaj proces MADZ + GALJ — MADŽGALJ, MADŽGALJ – ICA – MADŽGALICE.
     Ovom terminu valja dodati i Mezgalje u Šekularu.
     Najstariji toponim u ovom naselju je Macurski put. Naziv je nastao u periodu o 586-1054. god.
     On upućuje na Mazove i na Mazuriju (Macuriju). Mazovi kako je Nederle utvrdio, nalaze se između Buga i izvora Visle, odnosno između Vilinjana i Poljana.
     Mazovija je pokrajina u Poljskoj, gdje je Varšava. Mazur je ,istorijski i jezički utvrđeno Poljak iz Mazovije. U govoru se može čuti Mašurija, Mašurija, Mačurija, Madžurija, a suglasnici Š Ž Č DŽ izgovaraju se kao S Ž C DŽ pa se čulo Macuri, Mažuri, Masuri, Madžuri…
     Ta pomjesna nomenklatura na Limu i Komovima, u prodolinama i dolinama, odgovarala je naseljima Zapadne Ukrajine, Poljske, Kijeva, Prikarpatja i Zakarpatja. Tamo gdje su živjeli Vislani, Volinjani, Duljebi, Mazovi, Dragovići, Krivići, Bužani, Smoljani, Kijevljani, Novgorođani,Severjani, plemenski mikrokosmos, naseljen na Limu, donio je otuda imena za rijeku Bistrica, za selo sa Karpata (Čečjun, Nečjun, Cecune) za ime Peruna (Perućica), za Kuti (Kuti – Prut, Kuti – Zla Rijeka), za Ptič (Ptič u Rusiji, Ptič – Lijeva Rijeka), za Ljuban ( Ljuban, Rusija, Ljuban — Komovi)… Donijeli su oni, noseći sa sobom vjeru sa “pragova Dnjepra”, jezik, običaje, imena…

     U domaćim izvorima Madžgalji se u ovom obliku prezimena pominju u čituljama Manastira Nikoljac u Bijelom Polju 1882. god., a još stariji je spomen u obliku prezimena. Mačgalj. Na starom grobu jednog Madžgalja koji je uništen u selu Zagrad kažu stajalo je Mažgalj.
     Najstariji zapis do sada pronađen mogao bi biti list pronađen u Moračkom pomeniku (pomenik Manastira Morače) koji je pisan od 14-17 v., ukoričen 1645. god.
     Uz pominjanje većinom sela i plemena na jednom mjestu stoji i “ovo su MEZEGALI” i nabrajaju se imena.
     Većina smatra da se radi o selu Mezgale u Šekularu, međutim Šekular se posebno navodi u pomeniku. Zapis je u množini i glasi OVO SU MEZEGALI… a ne ovo je selo…
     Prema srbisti Tomu Bogavcu ovo se čita – ovo su Madžgalji, jer je pisano vjerovatno u 17 v.(pri tom bilo je i pomena kod nekih istoričara da je prezime Madžgalj porijeklom iz Mezgalja u Šekularu).
     Ukoliko se zapis MEZEGALI tumači kao Madžgalji (tada nije postojalo DŽ i LJ), onda bi to bio najstariji danas pisani pomen 1645. god. – ukoričen Pomenik Manastira Morača.

     ➡️Prezime Madžgalj u Poljskoj,Češkoj i Slovačkoj ‼️

     Na kraju pomenuli smo da je moguće da je ime prezimena Madžgalj prenešeno iz stare slovenske postojbine kada su se i preci Madžgalja ( R1a haplogrupa) doselili na naše prostore u 6. ili 7. v.
     Ono što će zvučati gotovo nevjerovatno da prezime Madžgalj gotovo identično nalazimo u današnjoj Poljskoj (najvećim dijelom), Češkoj, Slovačkoj, dok u sličnom postoji u Ukrajini, Rusiji, Bugarskoj.

     👉Na Poljskom sajtu koji se bavi genealogijom NAZWISKA W POLSCE (Prezimena u Poljskoj) pominju se varijante (jednog istog prezimena) Madzgała, Madżgala, Madżgała,
     Madzgalla, Mazgała. i STOJI DA JE PREZIME ŚLĄSKIE ( Šlesko ) i porijeklom iz Šlezije ( Silesia).❗
     Slučajnost ili ne u Šleziji je Haplogrupa Madžgalja R1A dominantna sa preko 55% , a Šlezija kao istorijska oblast obuhvata (nalazi se na tromeđi) upravo
     Poljsku, Slovačku i Češku, za koje ćemo vidjeti arhivske podatke o prezimenu Madzgalla, Madzgała i sl.
     Interesantan je i podatak da na desetine prezimena Poljske ima korijen MADZ i to: Madzalik, Madzia, Madzewicz, Madziala, Madzicki, Maczyrek, Maczuga, Macura, Madziasz, Madzgała, Madzgalla…

     U knjizi NAZWISKA POLSKIE W ZAGŁĘBIU RUHRY ” Poljska prezimena u oblasti Ruhr na str. 80 stoji prezime: MAZGALA- MADZGALLA.
     Dok u knjizi “KNIEGI ROBOCIZN CHŁOPÓW Z DOBR PSZCZYŃSKICH Z 1764 ROKU” u spisku seljaka koji u arhivskim plaćaju porez nalazimo i ime
     Kuba Madzgala 1745. g.‼️
     U Arhivskim originalnim skeniranim dokumentima knjiga rođenih, venčanih, umrlih i krštenih, nalazimo pominjanje Madzgała, Madzgalla i sl. u ogromnom broju.
     Prezime Madzgalla, Madzgała nalazimo u desetinama dokumenata u kome su pored latiničnog upisana i na ruskom MADZGALA, MADZGAL i MADZGALLA (Poljska i Šlezija pod Ruskom vlašću).
     Pomenućemo: Thomas Madzgalla 1803. god. mjesto Raciborz- Markowice u Poljskoj.
     1801. god. .izvod rođenih u Češkoj MARTA MADZGALOVA, ime oca ŚIMON MADZGALA, Stara plesna, Češka.

     Dok u Slovačkoj knjizi krštenih imamo pomen osobe CATHARI MADZGAL 1820. god.❗
     Prezime koje je slično tipa Mazgała nalazimo već od 1707-1796. kada se većinom javlja Madzgala, Madzgalla, Madżgała, počevši od 1803.
     Mjesta u kojima se pominju su najčešće su: Rokitno, (Šlezija, Mazovija) Leszno,(vojvodstvo Velikopoljsko), Błonie (kod Varšave, Mazovija), kao i Tworków (Šlesko vojvodstvo, Šlezija) gdje ih je najviše!
     Na starim kartama koje su nam bile dostupne vidi se da pleme LUŽIČKI SRBI ŽIVI PORED ŠLESKE,ŠLEZIJE, a prema Ivu Vukčeviću autoru knjige Slovenska Germanija, u starim germanskim knjigama imamo i pomen Srba u Šleskoj.

     Vukčević tvrdi:👇
     ŠLESKA
     U ranim germanskim izvorima nalazimo pomene Srba u Šleskoj: „Sirvi, welch in Schlesien wohneten.” Rani i kasniji germanski izvori često karakterišu Šlesku kao važno stecište u srpskoj kolonizaciji Serbske Lužice ili Lusatia. Dokaz naseljavanja Srba nalazi se u imenima nekoliko mesta (npr. Sarbino, Serby) i Srpskoj provinciji ili Surbiensis provincia, kako se navodi u Šleskim analima (Annales Silesiae) iz sredine X veka. Zanimljivo je da u ovoj oblasti Šleski anali beleže uporan otpor latinskom obredu i prkosnu upotrebu slovensko-henetskog jezika u bogosluženju: „Slavicae seu henetae lingua usum… in sacris eccleaisasticis… inibuit ac latin lingua concipi liturgiam prece-saque jussit”

     “postoji obilje onomastičkih dokaza da su Srbi naseljavali veliki deo teritorije preistorijske Poljske i igrali prvenstvenu ulogu na početnom stupnju Corona Regnum Poloniae.” tvrdi Ivo Vukčević u svojoj knjizi .
     Naravno sve gore iznijeto iziskuje posebnu analizu kojoj bi DNK testiranje dalo pravu sliku .
     Napominjem da na prostorima gdje nalazimo prezime Madzgała i Madzgalla dominira slovenska Haplogrupa R1A koju ima i bratstvo Madžgalj koje živi na našim prostorima .

     Pri tome je zanimljiva i činjenica da se sa Šleskom dodiruju Lužičani, Lužani, Lužički Srbi, a da se prvi i najstariji stanovnici teritorije srednjevjekovne Zete nazivaju Lužani i Macure. Pri tome smo vidjeli da su Madžgalji i živjeli na teritoriji koja je bila naseljena Lužanskim (Starosrpskim – slovenskim stanovništvom).

     Što se tiče Ukrajine navodi se prezime Mazgal, Mazgalova .

     U knjizi “SBORNIK GEOGRAFIČESKIH, TOPOGRAFIČESKIH I STATISTIČESKIH MATERIALOV PO AZIJI ” vojna topografija 1887. god !‼️
     U opisivanju zemlje Kafiristan (teritorije Avganistana i dio Pakistana) pominje određena plemena i na jednom opisu kaže:
     ⤵️
     Kapirava mala verisanъ-Vъ stranѣ kafirovъ mnogіe яzыki sutь Kamъ mala sanъ oruoru džibazi—Plemena sutь raznыe (sъ

     raznыmi яzыkami. Katava guruva sanъ—Katava sutь naѣzdniki. Parunava tupaka ne si — Parunы ružeй ne imѣюtъ. Madani matoъ danъ—Palicami lюdeй ubivaюtь.

     Madžgali pai sanъ-Madžgali krasivы sutь. Tupaka sanъ tupči sanъRužья sutь, strѣlki sutь. Šikari matsъ sanъ maladinъ mala peštinъ—Širaki lюdi

     Pominje Pleme MADŽGALI !!!
     Možda je u pitanju igra riječi ali na ruskom jeziku se Madžgalji piše Madžgali❗

     U knjizi se pominje i da određena plemena Kafirstana i Hindu Kuša vode porijeklo od vojnika Aleksandra Makedonskog, kao i pleme Kalaši.

     Da je naziv Madžgalj jako star, svjedoči i sledeće:
     U knjizi “Azerbaйdžancь istoriko-эtnografičeskiй očerk” piše: az. mažgal – arm.( jermenski ) mačkal – ” PLUGAR” ot( MAČ ) “RUKOЯTKA SOHI”, Pluga (armenski č.otličaetsя ot russkogo Č – primerno meždu Č i DŽ kak v gruzinskom “hačapuri” + KAL osnova glagola “deržatь, hvatatь”.
     Obe kornя v armяnskom unasledovanь iz INDOEVROPEЙSKOGO PRAЯZЫKA‼️
     V slovarяh azerbяйdžanskogo яzыka daetsя tolыko slovo “MADŽ” – RUKOЯTKA SOHI” .
     Slovo iz armяnskogo popalo takže v gruzinskiй MAČI i v svanskiй gvač

     Dakle Mažgal je PLUGAR ..

     I u Azerbejdžanskom etnografskom zborniku 1965 god. Mažgal se dovodi u vezu sa plugom.

     Sovjetska Etnografija, izdanje Akademije nauka SSSR-a 1981. god. Piše da su se Plugari nazivali Mažgal…

     U knjizi “Narodna poljoprivredna tehnika Azerbejdžana” 1989. god.
     Mažgal- je oruđe,,alatka ,plug

     Dakle, definitivno riječ madžgalj je stara indoevropska, staroslovenska riječ, povezana sa zanatom i alatkom kako je i utvrdio Tomislav Bogavac, kao i Mirko Raičević, koji su je povezali sa kovačkim zanatom i zanimanjem, da bi se zadržala u današnjem prezimenu Madžgalj.

     U Italiji postoje dvije porodice koje takođe imaju prezime koje je slično našem prezimenu MADŽGALJ. To su stare (i obe plemićke) porodice MAZZAGALLI i MAZZAGALLO (negdje MAZZAGAL).
     U italijanskom jeziku ne postoji slovo DŽ – a duplo ZZ se čita kao naše C ili DŽ❗
     Prilikom izgovora čuje se Madzgali.
     Mazzagalli imaju dvojako prezime i negdje se navode kao Mazzagalli Corraducci, a porijeklo izvode od pretka koji je živio 1270. god. Oni su iz mjesta Recanati na Jadranskoj obali i tamo i danas postoji Palata Mazzagalli.
     Zanimljivo je da je gradić Recanati tačno preko puta Šibenika, Zadra, (Dalmacije), a većina stanovnika vuče porijeklo od slovenskih doseljenika 14. i 15. v.koji su migrirali sa Balkana u Italiju.
     Mnogi su bili kamenoresci, zidari, zanatlije, čak i skulptori i radili su s tzv.kamenom iz Istre, uvezenog sa Dalmatinske obale. Naime posle pada Vizantije 1453., Albanije 1468. i Zete i Hercegovine krajem 15.v., prodor Turaka je postao glavni razlog izbjeglištva hrišćana sa Balkana u Italiju. Slovenski migranti su naselili uglavnom primorske krajeve (Region MARCA), a veliki dio naselio je Recanati.
     Ono što priči daje posebnu draž je da je i njihovo prezime izvedeno od ALATKE od riječi MAZZA – Maca – Čekić (Teški Malj)❗ kao i kod naših Madžgalja.
     Mazzagalli su dali veliki broj grofova,grofica i istaknutih ljudi u Recanatiju , a pominju se i u knjigama 1695, 1758, 1763,1785.god.
     Druga porodica Mazzagallo takođe posjeduje porodični grb i živjela je u mjestu CHIOGGIA ( Kjođa) kod Venecije na obali mora.
     PIETRO MAZZAGALLO ( Petar Madzgalo) je 1360. god. podigao Katedralu Crkvu Sv.Petra i Pavla, a famiglia Mazzagallo pominje se u brojnim istorijskim spisima gradića SHIOGGIA( Kjođa).

     Naravno, osim imena teško bi se moglo zamisliti da bi mogla postojati veza između Madžgalja i porodica Mazzagalli i Mazzagallo, ali jedan podatak takođe budi maštu i iziskuje istraživanje.
     Naime Novak Mandić Studo u svojim knjigama “Zemlja zvana Gacko” i “Srpske porodice Vojvodstva Svetog Save” pominje da su Madžgalji starinom Lazarevići iz Gacka, a da su Lazarevići u Gacko doselili iz Grblja nakon razure Grblja od strane Mlečana (Venecije) posle 1433.god kada su se mnogi Grbljani iselili u Italiju i Hercegovinu❗
     Isto tvrdi i Sava Nakićenović u knjizi “Boka”
     Ako znamo da je Grbalj preko puta gradića Recanati u Italiji (koji je naseljen upravo iz Dalmacije), a da su Mazzagalli imali i prezime Sorraducci (možda Kordići iz Grblja?), onda bi neko naredno istraživanje moglo dati konkretnije rezultate.

     Literatura:
     1.Predrag T.Šćepanović “Porijeklo i rodoslov bratstva Madžgalj” 2019 god. 424 str.
     2.Dr Milenko Filipović ” Glasinac” SANU 1950 g.
     3.Novak Mandić Studo ” Zemlja zvana Gacko”
     4.Miloš Ostojić ” Vasojevići u svijetu onomastike”
     5.Mirko Raičević” Gornja Sela”
     6.Dr Jovan Erdeljanović ” Kuči , Piperi i Bratonožići”
     7.Bijelo Polje , Monografija
     8.Ivo Vukčević ” Slovenska Germanija”
     9.Istorijski zapisi 2001 god , Istorijski institut Crne Gore
     10.Petko Bošković ” Vraneška dolina i njen antropogeografski značaj” CANU
     11.Loreto as an Illirian Shrine : The Artistic Heritage of the Illirian Confraternities and Collage in Loreto and RECANATI – Franceska Coltrinari
     12.Đorđije Madžgalj ” Čuvari mača

     👇👇👇👇 Skenirani originalni dokumenti ( mali dio) iz Poljskih knjiga vjenčanih,krštenih ,umrlih vođenih i na ruskoj ćirilici iz 1802 god. i kasnije, u kojima se pominju ljudi sa prezimenom Madzgala, Madzgalla, Madzgała…) 👇👇👇

     Odgovori