Nevesinjska Površ – sela Koleško (sa zaseocima Plužine, Vjetrače, Balabani, Rilja i Ribalj Teg, Crgovo, Donja Rilja) i Slivlja

1. jula 2020.

komentara: 0

PIŠE: prof. Nikola Vladov Laketa

Nevesinjska Površ nalazi se na sjevero-istočnoj strani opštine Nevesinje na desnoj obali rijeke Zalomke. Smještena je u jednom plićem polukružnom obliku, otvorena prema jugu i koritu rijeke Zalomke. Ispresijecana je poprečnim strmim ulegnućima i dolinama planinskih bujičnih potoka: plužinskim, gajskim, balabanskim, riljskim i slivskim, koji teku kroz istoimena koleška sela: Plužine, Gaj, Balabane, Rilja i Slivlja. Rijeka Zalomka ranije se zvala Koleška i Đeropa. U gornjem i središnjem toku ove rijeke u antici živjelo je ilirsko pleme Deropi.

Nevesinjska Površ dugačka je oko 10 km od plužinskog do slivskog potoka. Južna granica Nevesinjske Površi je korito rijeke Zalomke. Sjeverna granica je visoravan Morine i njen planinski vijenac Površ po kome je i dobila svoje ime. Iza Nevesinjske Površi i sela Slivalja nastavlja se Gatačka Površ. Nadmorska visina Nevesinjske Površi kreće se od 1000 1200. m.

SELO KOLEŠKO

Po narodnom predanju selo Koleško dobilo je ime po vojvodi KOLEŠKO koji je nekada davno prije Kosovskog boja na Vidovdan 28. juna 1389. godine živio u ovome selu. Zajedno sa vojvodom Lazarom Bratačaninom išao je u boj na Kosovo. Hrabro su se borili i obojica teško ranjeni uspjeli su doći do sela Slivalja gdje su umrli od posledica teškog ranjavanja. Za njihova hrabra i dobra djela i u znak zahvalnosti narod je po njima imenovao sela Koleško i Bratače koje razdvaja rijeka Zalomka. U selu Slivlja u zasoku Neanovići i danas se nalaze dva groba u kojima su sahranjeni ovi borci.

Selo Koleško je seoska opština koja se sastoji od više planinskih razbacanih sela: Plužine, Gaj, Gornje Selo, Morine, Balabani, Ribalj Teg, Rilja, Crgovo, Mješaj Lijeska, Čekrnje, Vrtič i Rijeka (Đogovića).

Krajem 19. vijeka (1897. godine), kada je saradnik Jevta Dedijera pop Tomo Bratić iz obližnjeg sela Fojnica (Gacko) obilazio i ispitivao ovaj teren zabilježio je da je u selu Kolešku živjelo 120 porodica; 110 srpskih i 10 muslimanskih porodica u selu Plužinama : Đulimani i Šikali. Danas (2020) nisam siguran da živi više od 20 staračkih porodica. Nešto zbog ratova, nešto zbog epidemijskih bolesti, nešto zbog teškog života dovelo je do to toga da je selo Koleško gotovo pusto i prazno.
Kuća prazna najveća je kazna.

PLUŽINE

Selo Plužine pripada katastarskoj opštini Koleško, dijeli se Donje i Gornje Plužine. Donje Plužine smještene su na desnoj obali rijeke Zalomke u nižem i toplijem dijelu sela. Gornje Plužine smještene su dolini potoka Bućevac koji se formira na visoravni Morine, protiče kroz kanjon Surdup i Gornje Plužine, ulijeva se u Donjim Plužinama u rijeku Zalomku kod Crvenog mosta. Neposredno pored ušća ovog potoka nalaze se dvije velike pećine Provalija i Šnjetica koje su bogate pećinskim nakitom i živim pećinskim svijetom. Za vrijeme velikih kiša u jesen i proljeće, kada se topi snijeg na Morinama i Površi, iz ovih pećina ističe velika količina vode. Voda teče samo za vrijeme velikih kiša. Čim prestanu kiše voda se povlači u pećine. Ljeti za vrijeme velikh suša narod iz obližljih sela vadio je ovu vodu za piće.

Kroz selo Plužine prolaze dva važna puta: stara i nova cesta. Stara cesta je stari antički makadamski humski put kojim su prolazili trgovački karavani i velika stada humskih ovaca u proljeće kreću se za pašom na visoke hercegovačke planine. S jeseni kreću obrnutim pravcem s planine u humninu. Početkom 20. vijeka, 1912. godine, Austro-Ugarska je izgradila makadamski put ”novu cestu” s osnovnim ciljem da drži u pokornosti ovaj nemirni buntovni ustanički kraj od ustanka (Nevesinjska puška 1875. i kasniji Uloški ustanak 1882. godine). U tu svrhu bile su izgrađene dvije vojne kasarne na Plužinama 1897.godine i na Obrnji kod Uloga. Jaka žandarmerijska kasarna bila je podignuta u selu Rilja. Za vrijeme lijepa vremena svakodnevno je išla na kolima vojna patrola od Plužina preko Morina do Obrnje i obrnuto od Obrnje preko Morina na Plužine. Osim putne veze preko Morina bila je uspostavljena telefonska veza sa Sarajevom. Zimi telefonski stubovi bili su jedina sigurna orjentacija rijetkim putnicima koji su kroz mećavu išli preko Morina.

U sastavu Donjih Plužina nalazi se zaseok Rijeka gdje se nalazi staro i novo groblje u kome se kopaju i sahranjuju srpske porodice: Vujovići, Milanovići, Buhe, Mučibabići i Lakete. Muslimanske porodice: Šito, Đuliman i Šikalo kopaju se i sahranjaju u svojim grobljima u Donjim i Gornjim Plužinama.

U selu Plužine žive srpske porodice:

1. Vujović, slave Nikoljdan, došli iz Balabana pripadaju velikom bratstvu poznate stare hercegovačke porodice Vujović.
2. Milanović, slave Jovanjdan, došli sa Zaloma u Plužine.
3. Buv(h)a, slave Mitrovdan, vode porijeklo od porodice Buva iz Domrka koje je Sv. Sava doveo iz sela Jezera iz Borča doveo i naselio u Domrke.
4. Mučibabić, slave Aranđelovdan, potiču od porodice Mučibabić iz Bijeljine (Bijenje) koje je pomorila kuga,
ostalo samo jedno dijete koga su prihvatili i odhranili ujaci Lakete.
5. Laketa, slave Jovanjdan, starinom potiču iz zaleđa Boke Kotorske. U istorijskim izvorima Kotora pominje se 1686. i 1687. godine harambaša Lazar Lako Laketa, koji je rodonačelnik porodice Laketa. Harambaša se sa svojom hajdučkom družinom borio za oslobođenje Herceg Novoga 1687. godine. Njegov unuk Petar došao je prije 300 godina u selo Plužine. Tu žive u tri zaseoka: Rijeci, Slabojevom Dolu i Pirni Dolu. Osim Plužina Lakete žive u Nevesinju, Trebinju, Mostaru, Sarajevu, Banja Luci, Beogradu, Novom Sadu, Nišu, na Kosovu i u Americi. Laketa ima u Vignjevićima (Rijeka Crnojevića). Krajem 19. vijeka Laketa je bilo u Šolaji kod Mrkonjić Grada, na Balkani i Sokočnici. Slave Jovanjdan, Aranđelovdan, Đurđevdan i Časne verige. Zaseok Slabojev Do osnovao je moj četvrti prapredak Lako Laketa koji je došao iz Rijeke 1875. godine za vrijeme ustanka
Nevesinjska puška 1875-1878. godine. Pored ovih srpskih porodica u selu Plužinama do početka građanskog rata 1992-1995. godine, živjele su muslimanske porodice: Đuliman, Šito i Šikalo koji danas žive u Mostaru i Sarajevu.

VJETRAČE (NALJETNJAČA)

Sa Crvenog mosta uz veliku stranu iz korita rijeke Zalomke izlazi se u selo Gaj, zaseok Vjetrače (Naljetnjača) gdje su stanovnici sela Gaj najčešće ljetovali sa svojom stokom. Vremenom ljetno privremeno naselje postalo stalno naselje selo. Tu se nalazi seosko groblje i seoska lokva. Tu je živjelo nekoliko kuća porodice Vučinić. Poslije Vjetrača po velikom vjetru i preko jedne goleti i ravnice stiže se u selo Gaj. U Gaju žive porodice: Vučinić, Ratković, Zelenović, Andrić i Kostić.

1. Vučinići, slave Jovanjdan, došli su prije 220 godina iz gatačkog sela Vratkovića u koleško selo Crgovo. Iz Crgova su došli u selo Gaj.
2. Andrići, slave Jovanjdan, došli iz Ljubomira kod Trebinja. Ima ih selu Bratač i rasijanju.
3. Ratković, slave Nikoljdan, došli iz Gacka.
4. Zelenovići, slave Đurđevdan, došli iz Gacka.
5. Kostić, slave Joakim i Ana, došli iz Riđana kod Nikšića.

U selu Gornje Selo živi porodica Kovačević i 1 kuća porodice Šolaja.

6. Šolaja, slave Miholjdan, došli iz sela Lazarića iz Gacka u koleško selo Gornje Selo.
7. Kovačević, slave Aranđelovdan, prislužuju Vasiljevdan. Svi koleški Kovačevići vode porijeklo iz Nudola u Crnoj Gori. Odatle su otišli u Nišić, iz Nikšića dolaze u gatačko selo Jugoviće. Tu su napravili crkvu.
Poslije Jugovića Kovačevići dolaze u selo Slivlja oko 1683. godine kada je Bajo Nikolić Pivljanin razorio sela Slivlja i Zalom, potisnuo ranije muslimansko stanovništvo i naseljava srpsko stanovništvo. Iz Slivalja Kovačevići prvo dolaze u koleško selo Ribalj Teg. Tu su imali veliku porodičnu zadrugu i raselili su po koleškim zaseocima sve do Morina. Bili su jaka i snažna porodica, brojali su 300 pušaka. U selu Morine bile su 3 kuće porodice Buva i 1 kuća porodice Kovačević.

BALABANI

Selo Balabani dobilo je ime po nekakvom banu Balabanu. U selu žive porodice: Buha, Drvendžija, Milošević i 1 kuća porodica Vujović.

1. Buha, slave Mitrovdan, došli iz sela Domrke i naselili su gotovo sva koleška sela.
2. Drvendžije, slave Nikoljdan, prislužuju Tomindan, starinom vode porijeklo od porodice Daković sa Grahova u Crnoj Gori. Od tri brata potiču Drvendžije, Vukajlovići i Radani.
3. Vujovići, slave Nikoljdan,potiču od starog hercegovačko brtstva Vujovića.
4. Milošević, slave Jovanjdan, došli prije 200 godina iz sela Rioca kod Bileće. Isti su rod sa onim Miloševićima na Mekoj Grudi.

RILJA I RIBALJ TEG

Sela Rilja i Ribalj Teg nalaze se u katastarskoj opštini Koleško u Nevesinjskoj Površi. Prema popisu sela iz 1899. godine, selo je imalo 22 kuće. U selu žive porodice: Buva, Marić (Kovačevići), Samardžija, Šiljegović, Babić, Milošević i Šašoroga.

1. Buve, slave Mitrovdan, došli iz sela Domrka prije 200.g. g
2. Marići, starinom porijeklom Kovačevići, slave Aranđelovdan, prislužuju Vasiljevdan, srodni sa svim koleškim Kovačevićima.
3. Samardžije, slave Đurđevdan, prislužuju Sv. Savu, starinom porijeklom od Gredeljević iz Drobnjaka u Crnoj Gori. Ovde u Rilja došli su ”od muke i nevolje ljute”.
4. Šiljegovići, slave Lučindan, došli davno od Trebješke Glavice kod Nikšića u Crnoj Gori.
5. Miloševići, slave Jovanjdan, došli su prije 200 godina iz sela Rioca kod Bileće. Isti su rod sa onim Miloševićima na Mekoj Grudi.
6. Bratići, slave Tomindan. Došli prije 200 godina iz sela Brestice kod Bileće u Koleško, zaseok Crgovo,protjerala ih muslimanska porodica Tanović.
6. Šašoroga, slave Nikoljdan, porijeklom od porodice Vukajlović. Došao u selo Koleško nije ima vlastite zemlje, sjekao ”šašoljke” koce za plot i tako se izdržavao i dobio prezime Šašoroga.
7. Aleksići, slave Ignjatdan, došli su prije 170 godina iz Oputne Rudine u selo Koleško, zaseok Crgovo.
8. Vasiljević, slave Jovanjdan, došli su prije 180 godina iz Banjana u Crnoj Gori.
9. Draganić, slave Sv. Mateja, došli iz Riđana kod Nikšića u Crnoj Gori.
10. Babići, slave Lazarevu Subotu, došli iz Rudina kod Bileće.

CRGOVO

U koleškom zaseoku Crgovo žive porodice: Aleksić, Bratić, Vasiljević, Draganić i Terzić.

1. Aleksić, slave Ignjatdan, doselili prije 170 godina iz Oputne Rudine, starinom vode porijeklo od plemena Maleševaca.
2. Bratić, slave Tomindan, došli prije 200 godina iz sela Brestice kod Bileće zaseok Crgovao, protjerala ih muslimanska porodica Tanović. Ima ih Borču, Fojnici, Slatu, Grabovici i rasijanju.
3. Vasiljević, slave Jovanjdan, došli prije 150 godina iz Banjana u Crnoj Gori i naseli se u koleškom zaseoku Crgovo.
4. Draganić, slave Sv.Mateja, došli su iz Riđana kod Nikšića u Crnoj Gori.
5. Terzići, slave Jovanjdan, došli su prije 180 godina iz Banjana porijeklom od porodice Miljanić.
6. Đogovići,slava Lazareva Subota, žive u zaseoku Rijeka Đogovića, starinom potiču od Krivokapića, došli u Minjevac a iz Miljevca došli u Koleško oko 1846. godine.

DONJA RILJA

Izgradnjom ceste Nevesinje – Gacko dolinom rijeke Zalomke na jednom širem proširenju nastalo je novo naselje Donja Rilja – Rilja kao centar svih koleških sela. Tu je danas mjesna zajednica Rilja uglavnom za pusta i napuštena sela Koleško i Zalom. Mjesto je dobilo na značaju kada je okupatorska austrougarska vlast podigla žandarmerijsku kasarnu i osnovnu četverorazrednu školu 1906. godine. Žandarmerijska stanica bila je prava tvrđava sa debelim zidovima. Vrata su bila teška metalna. Na prozorima su bili teški metalni kapci. Na vratima i prozorima bile su ugrađene pokretne puškarnice iz koji se moglo pucati po eventualnim napadačima. Ovako utvrđena kasarna bila prava i teško osvojiva ustaška tvrđava kasnijim ustanicima iz sela Zaloma i Koleška koji su 23. juna 1941. godine napali i poslije duže opsde zauzele kasarnu poslije četvero časovne borbe.

Između dva rata na Riljima je držao trgovačku radnju Pero Vasiljević. Poslije završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja 1945. godine, na Riljima se osniva Zemljoradnička zadruga Rilja koje se nalazila u Perovoj kući i trgovini. Upravnik zadruge bio je Ljubo Samardžija. Osim osnovne škole sa porastom broja djece osniva se osmorazredna osnovna škola na Riljima. Dugogodišnji učitelj bio je Zdravko Petković sa Zaloma.

Nedaleko od žandarmerijske kasarna šezdesetih godina 20. vijeka podignut je partizanski spomenik pogininulim borcima iz sela Koleška i Zaloma u toku rata 1941-1945. godine. Nekoliko koleških porodica: Samardžija, Milošević i Babić stalno se nastanilo i živjelo na Riljima. Za potrebe lokalnog seoskog stanovništva bila je u zadruzi otvorena prodavnica mješovite robe. Radila je i stočna pijaca gdje su lokalni seljaci prodavali stoku: janjce, ovce, telad i goveda. Dobijeni novac trošili su u zadružnoj trgovini kupujući robu za svoje osnovne potrebe. Kovačku radnju držao je Marko Samardžija, dok je krojaču radnju držao Milutin Kovačević.

SELO SLIVLJA

Selo Slivlja smješteno je po stranama Slivskog potoka koji je desna pritoka rijeke Zalomke. Seoske kuće smještene su po raznim visinama od 1000 do 1200 m. Slivlja su bila najviše selo Nevesinjske Površi. Pored Slivskog potoka koji teče povremeno za vrijeme velikih kiša dog se otapa snijeg sa Površi. Selo ima tri stalna vrela od kojih je najače i najpoznatije vrelo Točak sa koga piju vodu i poje stoku. Tu je bila osnovna četverorazredna škola u skorije vrijeme tu je podignuta seoska crkva. Selo se dijeli na zaseoke: Podjavor, Male Morine, Valje i Glavice. Prije 120 godina u selu je bilo 75 kuća i bilo je jedno od najseljenijih sela u Nevesinjskoj Poveši.

Slivlja su nekada za vrijeme turske vlasti prije 300 godina bila muslimansko selo. Kada je počelo da slabi Tursko Carstvo krajem 17. i 18. vijeka a naročito poslije poraza pod Bečom 1683. godine, događaju se velike etničke promjene i seoba stanovništva na ovim prostorima. Nešto zbog akcije hajdučkog harambaše Baja Pivljanina i epidemija kuge u Slivlja stižu novi stanovnici. Bajo Pivljanin je 1683. godine razorio sela Slivlja i Zalom koja su bila predstraža za odbranu Nevesinja. Neko vrijeme u Slivljima je živjela porodica Kovačević, odatle su otselili u Koleško i naselili se u sva koleška sela. U selu Slivlja žive srpske porodice:

1. Draškovići, slave Nikoljdan, došli iz Sijerčnja na Drini.
2. Pikule, slave Nikoljdan, porijeklom od porodice Govedarica s Miholjača u Gacku.
3. Stajići, slave Lazarevu Subotu, došli su iz Glavica ispod Straževice u Dubljevićima.
4. Jeremići, slave Jovanjdan, porijeklom ispod Orline u Crnoj Gori. Ranije se zvali Štukelje, živjeli su ispod Štukeljine Glavice.
5. Tunguzi, slave Jovanjdan, došli iz Pive u Crnoj Gori. Iz ove porodice potiče hajdučki harambaša Pero Tunguz, jedan od vođa ustanaka Nevesinjska puška 1875. i Uloškog ustanka 1882. godine. Grob mu se nalazi na Morinama na brdu Jakomir na nadmorskoj visini 1436 m.
6. Salatići, slave Aranđelovdan, došli sa Bijele Rudine kod Bileće.
7. Golubovići, slave Sv. Mateju, porijeklom su iz Pive u Crnoj Gori.
8. Bjeloglavi, slave Nikoljdan, došli iz sela Mala Gračanica iz Gacka.
9. Bogdanovići, slave Ignjatdan, došli iz Gareve iz Gacka, potiču od porodice Mandić.
10. Damjanci, slave Jovanjdan, došli ispod planine Ćurila u Crnoj Gori.
11. Ćeklići, slave Sv. Petku, došli iz Ćeklića u Crnoj Gori.
12. Ignjatovići, slave Nikoljdan, došli iz Komana u Crnoj Gori.
13. Bakoči, slava Aranđelov dan, došli iz Korjenića kod Trebinja.
14. Nikitovići, slave Sv. Trifuna, došli iz Drobnjaka u Crnoj Gori.
15. Stanići, slave Đurđevdan.
16. Ajkalo, slave Đurđevdan.
17. Prorok, slave Aranđelovdan.
18. Njeguš, slave Jovanjdan.
19. Hrnjez, slave Đurđic.

Od svih sadašnjih slivskih porodica najranije u 18 vijeku došli su: Draškovići, Pikule i Stanići. Sve ostale porodice došle su znatno kasnije. Porodica Buva u zaseoku Ribari došli su 1820. godine iz sela Domrka, slava Mitrovdan. Jugozapadno od zaseoka Ribara nalazi se staro selište Neanovići u kome se nalaze dva groba. Prema narodnom predanju tu su sahranjeni vojvoda Koleško i Lazar Bratačanin. Oni su učestvovali u bici na Kosovu na Vidovdan 28. juna 1389. godine. Obojica teško ranjena došli su u povratku do sela Slivalja i tu su na domak kućnog praga preminuli i tu su sahranjeni u zaseoku Neanovići u Slivljima.

ISTORIJA

Ovaj kraj Nevesinjske Površi sa svojim selima Koleško i Slivlja bogat je svojom istorijskom prošlosti od najstarijih dana do danas. Ovaj hrabri narod učestvovao je u svim sudbonosnim istorijskim događajima koji su bili vezani za sudbinu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima. Vojvoda Koleško po kome je selo Koleško dobilo ime borio se u Kosovskoj bitci. U svim kasnijim bunama ustancima i ratovima Koleščani i Slivljani su uzeli učešća, dali su vidan doprinos u svim ustancima srpskog naroda u 19 i 20 vijeku a to su:

1. Prva Nevesinjska puška 1875 – 1878. godine.
2. Druga Nevesinjska puška 1882. godine ili Uloški ustanak.
3. Treća Nevesinjska puška 1941. godine, Junski ustanak i napad na žandrmerijsku stanicu na Riljima 23 juna 1941.g.
4. Otadžbinski rat 1992- 1995. godine.

Tragova starih naselja, grobalja, gomila, starih puteva i gradova ima u koleškim selima: Riljima, Balabanima, Gaju, Plužinama i Slivljima.

U ustanku Nevesinjska puška stanovnici Nevesinjske Površi bili su u satavu Gornjo-nevesinjskog bataljona. U borbi za slobodu poginulo je 46 boraca Gornjo-nevesinjskog bataljona.

SPISAK POGINULIH BORACA GORNJO-NEVESINJSKOG BATALJONA

1. Dragić Radović, oficir poginuo na Muratovici 1875.
2. Risto Pikula, poginuo na Muratovici 1875.
3. Stojan Gojko , poginuo na Borču 1875.
4. Lazar Vasković, poginuo na Borču 1875.
5. Gašo Skoko, poginuo na Borču 1875.
6. Nikola Rnjez, poginuo na Borču 1875.
7. Jovo Vasović, poginuo na Borču 1875.
8. Đuro Drvendžija, poginuo na Borču 1875.
9. Đoko Ćućilo, poginuo na Borču 1875.
10. Marko Buva, poginuo na Borču 1875.
11. Ćetko Govedarica, poginuo na Borču 1875.
12. Vasilj Spasović, poginuo na Borču 1875.
13. Nikola Pikula, poginuo na Zalomu 1875.
14. Joko Gluović, poginuo na Zalomu 1875.
15. Joko Luketa, poginuo na Zalomu 1875.
16. Lazar Prodanović, poginuo na Zalomu 1875.
17. Mijalo Đerić, poginuo na Zalomu 1875.
18. Vasilj Ivković, poginuo na Zalomu 1875.
19. Ćetko Ristonović, poginuo na Zovom Dolu 1875.
20. Nikola Aleksić, poginuo na Kasabi (Nevesinju) 1875.
21. Miloš Đerić, poginuo na Kasabi (Nevesinju) 1875.
22. Šurko Petković, poginuo na Kasabi (Nevesinju) 1875.
23. Jovo Lažetić, poginuo na Kasabi (Nevesinju) 1875.
24. Marko Ivković, poginuo na Krstacu 1875.
25. Luka Ivanišević, poginuo na Cernici 1875.
26. Tripko Buva, komandir poginuo u Dugi 1876.
27. Andrija Kovačević, poginuo u Dugi 1875.
28. Jovan Savić, oficir poginuo na Krekovima1876.
29. Lazar Pikula, barjaktar poginuo na Morinju 1876.
30. Miloš Pikula, poginuo na Morinju 1876.
31. Sava Vučinić, poginuo na Veleži 1876.
32. Lazar Vilić, poginuo na Veleži 1876.
33. Risto Damjanac, poginuo na Vučijem Dolu 1876.
34. Jovan Buva, poginuo na Ljeskovom Dubu 1876.
35. Vuk Drašković, poginuo na Ljeskovom Dubu 1876.
36. Tomo Nastić, poginuo na Grahovcu 1876.
37. Mato Guzina, poginuo na Grahovcu 1876.
38. Đoko Kovačević, poginuo na Čemernu 1876.
39. Miloš Bratić, barjaktar poginuo na Krstacu 1877.
40. Todor Nikitović, poginuo na Krstacu 1877.
41. Spasoje Laketa, poginuo na Krstacu 1877.
42. Anto Anđić, poginao na Krstacu 1877.
43. Bajo Ivković, poginuo na Krstacu 1877.
44. Obren Skoko, barjaktar poginuo na Ostrogu 1877.
45. Vasilj Buva, podoficir poginuo na Ostrogu 1877.
46. Sava Vučinić, poginuo na Nikšiću 1877.

Dobrovoljački pokret i Prvi svjetski rat 1914 – 1918. g.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914. – 1918. godine veliki broj boraca iz Nevesinjske Površi učestvovali su kao dobrovoljci u stvaranju zajedničke države. Negdje oko hiljadu Nevesinjaca bili su dobrovoljci i nosioci Albanske Spomenice i Karađorđeve Zvezde i drugih ratnih odlikovanja i priznanja za svoj doprinos u borbi za oslobođenje zemlje i stvaranje zajedničke države. Među njima je bio dosta boraca sa prostora Nevesinjske Površi iz sela Koleško i Slivlja.

OTADŽBINSKI RAT 1992. – 1995.

U poslednjem odbrambenom Otadžbinskom ratu 1992. – 1995. godine, slijedeći slavne tradicije svojih hrabrih predaka u borbi za slobodu srpskog naroda na Nevesinjsko – Mostarskom ratištu 1992. – 1995. godine poginulo je 467 boraca. Sa prostora Nevesinjske Površi dalo je svoje mlade živote 15 boraca iz sela Koleška i jedan borac iz sela Slivalja.

SPISAK POGINULIH BORACA NEVESINJSKE BRIGADE IZ KOLEŠKA I SLIVALJA 1992. – 1995.

1. Andrić Mirka Radovan, Gaj, rođen 1944. – poginuo 1992.
2. Buha Vida Vojislav, Plužine, rođen 1957. – poginuo 1994.
3. Zelenović Vukana Mladen, Gaj, rođen 1965. – poginuo 1992.
4. Zelenović Vukana Miloš, Gaj, rođen 1963. – poginuo 1994.
5. Kovačević Milovana Marko, Koleško, rođ. 1933. – pog. 1992.
6. Kostić Ljuba Radoje, Koleško, rođen 1962. – poginuo 1992.
7. Laketa Bogdana Dragan, Plužine, rođ. 1969. – poginuo 1992.
8. Laketa Radovana Miladin, Plužine, rođ. 1959. – pog. 1992.
9. Laketa Milana Zoran Plužine, rođen 1962. – pog. 1992.
10. Laketa Vlada Petko, Plužine, rođen 1964. – poginuo 1992.
11. Milanović Milosava Radenko, Plužine, r. 1969. – pog. 1992.
12. Milanović Mirka Zoran, Plužine, rođ. 1963. – pog. 1992.
13. Ratković Aćima Radivoje, Gaj, rođen 1953. – poginuo 1992.
14. Samardžija Gojka Velimir, Rilja, rođen 1966. – pog. 1992.
15. Šiljegović Marka Milenko, Rilja, rođ. 1946. – pog. 1992.
16. Jeremić Sretena Nenad, Sivlja, rođen 1973. – pog. 1992.

SVOJE MLADE ŽIVOTE HRABRO I ČASNO
POLOŽILI STE NA OLTAR OTADŽBINE.
” VILE ĆE SE GRABIT U VJEKOVE
DA VAM VJENAC DOSTOJAN OPLETU ”.

(NJEGOŠ).

 

AUTOR: Prof. Nikola Vladov Laketa

 

Sadržaj preuzet sa portala poreklo.rs mora imati navedeno ime i prezime autora sadržaja, kao i potpis poreklo.rs sa linkom ka izvornom tekstu na portalu Poreklo.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.