Haplogrupa I2

28. mart 2019.

komentara: 69

OPŠTE NAPOMENE:

Haplogrupa I2 je danas jedna od najmnogobrojnijih i najraširenijih haplogrupa na evropskom kontinentu, i verovatno najstarija haplogrupa nastala u Evropi. Najviše procente beleži u Jugoistočnoj Evropi, pre svega među južnoslovenskim narodima. Više od jedne trećine Srba pripada ovoj haplogrupi (~33-36%), a posebno visoke procente beleži kod hercegovačkih Srba (preko 40%).

POREKLO I MIGRACIJE:

Haplogrupa I2 nastala je pre nekih 25.000-30.000 godina (Yfull), najverovatnije na prostoru Evrope. Proistekla je, zajedno sa svojom sestrinskom haplogrupom I1, iz haplogrupe I, koja je bila zastupljena već kod nosilaca Gravetijenske kulture, jedne od najranijih skupina ljudskih populacija koje su naseljavale Evropu. Haplogrupa I2 bila je dominantna kod evropskih poznopaleolitskih i mezolitskih lovaca-sakupljača, koji su se nakon poslednjeg glacijalnog maksimuma (pre oko 16.000 godina) raselili širom Evrope, a pojavljivala se i u svim kasnijim periodima, doduše u ne tako visokim procentima.

SNP MUTACIJE: M438

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

STABLO:

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

Haplogrupa I2a je karakteristična pre svega za evropske narode, mada se u tragovima nalazi i u nekim susednim oblastima, kao što su Bliski Istok i Cenralna Azija, međutim to je najverovatnije posledica migracija u bližoj prošlosti. Danas se, u vidu velikog broja svojih podgrana, javlja kod gotovo svih evropskih naroda, u manjem ili većem postotku. Najveće postotke dostiže u južnoslovenskim, i njima susednim zemljama: Bosni i Hercegovini (~55%), Hrvatskoj (~38%), Srbiji (~33%), Crnoj Gori (~31%), Rumuniji (~28%), Makedoniji (~24%), Sloveniji (~22%), Bugarskoj (~22%), Mađarskoj (~18%) i Albaniji (~13,5%). Visoke procente beleži i u Moldaviji (~24%), Belorusiji (~18,5%), Slovačkoj (~17,5%) i Ukrajini (~13,5%). (Eupedia). Ubedljivo najveći deo haplogrupe I2 u navedenim državama čini, relativno govoreći, veoma mlada podgrana Y3120 (poznata i kao I2-Slavic-Carpatian, ranije I2-Dinaric), koja se vezuje za širenje slovenskih plemena u ranom srednjem veku. Jedina oblast u ostatku Evrope koja beleži visok procenat haplogrupe I2 je Sardinija (~39,5%), međutim za razliku od ranije navedenih oblasti, kod stanovnika Sardinije ubedljivo dominira grana L158/M26, koja je od grane Y3120 udaljena preko 18.000 godina. (Yfull)

I2b: L416

Za sada zabeležena kod svega nekoliko ljudi u svetu, sa udaljenih područja (Nemačka, Škotska, Italija, Iran) pa se o njoj za sada ništa konkretnije ne može reći.

I2c: L596

Takođe prilično retka grana, koja se još tokom paleolita podelila na dve grane, koje su danas geografski prilično jasno podeljene. Grana I2c1-S6635 je skoro isključivo evropska, zastupljena najviše u severnoj i zapadnoj Evropi, a poreklom je po svoj prilici iz Skandinavije, gde je pronađena u skeletu mezolitskog lovca-sakupljača. Sa druge strane, grana I2c2-Y16649 najveće postotke beleži na područji Anadolije i Južnog Kavkaza, kod Jermena, Turaka i Gruzina, a poreklom je najverovatnije od evropskih lovaca-sakupljača koji su prešli u Anadoliju i utopili se u pretke ranih anadolskih zemljoradnika.

I2a2a: M436>M223

Ovo je najzastupljenija grana I2 u najvećem delu Zapadne i Severne Evrope. Podgrana M284 se javlja skoro isključivo u Velikoj Britaniji i Irskoj, gde je prisutna još od neolita, a u tragovima se javlja i u Francuskoj, Nemačkoj, Portugalu i Norveškoj. Grana CTS10057>Z161 je najbrojnija podgrana ispod M223, i javlja se u obliku svoje podgrane L801 pretežno kod germanskih naroda, u Nemačkoj, Danskoj, Holandiji i Engleskoj. Grana CTS10057>L701 je takođe najzastupljenija u Zapadnoj Evropi, mada se u manjem procentu javlja i u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Njena podgrana L701>P78>A427 javlja se kod nekih srpskih rodova (npr. kod dela roda Kovačana iz okoline Leposavića), i može se reći da je ovo najzastupljenija podgrana M223 kod Srba.

I2a2b: M436>L38

Jedna prilično retka grana, zastupljena u značajnijem procentu pre svega u centralnoj-zapadnoj Evropi (severna Italija, Švajcarska, jugozapadna Nemačka, Holandija i Belgija, Velika Britanija). Po svemu sudeći nosioci ove podgrane pripadali su staroevropskom stanovništvu, koje se u ranom bronzanom dobu utopilo u nadolazeća indoevropska plemena, a u kasnijim periodima se širila Evropom najpre kao deo (Proto) keltskih plemena, a kasnije verovatno i kao deo pojedinih germanskih plemena.

I2a1a1: P37>CTS595>L158

Ova podgrana je široko rasprostranjena, pre svega u Zapadnoj Evropi, a najviše postotke dostiže na Sardiniji (~39,5%), i među Baskima (~5%), dve specifične i izolovane populacije. Zanimljivo je da upravo Sardinjani i Baski beleže i najveće procente autosomalne komponente koja je bila karakteristična za najranije neolitske zemljoradnike, pa je verovatno da je ova grana bila zastupljena kod nosioca megalitskih kultura jugozapadne Evrope (Iberijsko poluostrvo, južna Francuska, severna Italija, Korzika i Sardinija) tokom kasnog neolita i eneolita (bakarnog doba).

I2a1a2: P37>CTS595>S21825

Zastupljena je u veoma malim procentima skoro isključivo u Zapadnoj Evropi, a najveći deo pripada jako mladoj podgrani L233, čiji najskoriji zajednički predak je živeo pre nekih 2100 godina, i koja je pretežno ograničena na prostor Velike Britanije.

I2a1b1: P37>M423>L161.1

Kolokvijalno nazivana i I2-Isles, u najvećem procentu se sreće kod Iraca (5-10%) i Škota (1-5%), mada se u tragovima sreće širom Evrope, od Španije do Skandinavije, Balkana i Baltičkih zemalja.

I2a1b2: P37>M423>L621

Ovo je najmnogobrojnija grana haplogrupe I2, iz koje proističe i podgrana CTS10228, najzastupljenija kod Srba i ostalih južnoslovenskih naroda. I2a-CTS10228 ili kako se ranije često nazivao “dinarik“, zbog njegove procentualne zastupljenosti u dinarskom basenu, je ujedno i najzastupljenija haplogrupa među Srbima. Starije grane „dinarika“ su pronađene među stanovništvom zapadne Evrope, tačnije u slivu reke Rajne. Starost ove grane je, na osnovu Yfull-a 3.800 godina. Sam I2a-CTS10228 se deli na I2a-CTS10228*, grana kojoj za sada pripada Nemac iz Alzasa i I2a-Y3120 (YP196), kojoj pripada 99% cele I2a-CTS10228. Kako  vezujemo I2a-CTS10228 za etnogenezu Slovena, a očito I2a-CTS10228* u toj etnogenezi nije učestvovao, možda je realnije da govorimo o slovenskoj etnogenezi koristimo isključivo  I2a-Y3120, koji je migrirao ka centralnoj i istočnoj Evropi. Starost ove grane, na osnovu Yfull-a, je 2.200 godina.  Kao što možemo da vidimo, to je prilično mlada grana, koja je u genetskom smislu, proizašla iz „uskog grla“ (bottleneck).

I2 -Y3120 se deli na 4 osnovne grane:

1) Y18331

2) Y4460

3) Z17855

4) S17250

I2-Y18331 je zanimljiva grana, jer nam trenutni rezultati govore da ona nije učestvovala u etnogenezi Slovena, već se sa prostora istočne Evrope, inkorporirala u grčki etnos, a verovatno preko grčkog etnosa i u jevrejsku zajednicu. Tako da danas ovu granu nalazimo isključivo među pripadnicima grčkog i jevrejskog porekla. Grana je stara oko  2.100 godina. Skoro u potpunosti je predstavljena kroz granu A2512, koja se dalje deli na:

1)    A7134

2)    A10959

Grana A7134 se dalje deli na: V61, koja je prisutna kod Čuvaša i A14877, koja je ekskluzivno grčka. Starost grane je procenjena na 1.650 godina.

Grana A10959 je stara 2.000 godina i deli se na : Y66192, koja je prisutna kod Grka i Y23115 koja je ekskluzivno jevrejska. Y23115 se deli na grane:  A13655  i A11523. Obe su rasprostranjene među jevrejskom zajednicom na istoku Evrope.

Možemo zaključiti da ova grana Y18331 iz oblasti Zakarpatja, oko kraja stare ere ušla u grčki etnos, a da se zatim širila, ušavši i među Jevreje istočne Evrope i Čuvaše, u poslednjih 1.000 godina.

………………………………………

I2-Y4460 je grana koja je zastupljena u najvećem broju kod istočnih Slovena, ali se javlja i među zapadnim. Dobro je zastupljena i u Moldaviji i Rumuniji. Od južnoslovenskih naroda, ima je u dobrom procentu među Slovencima, kao i u nešto manjem procentu među Bugarima. Na „štokavskom“ području je ima u tragovima i verovatno je deo nekih kasnijih migracija. Grana je stara oko 2.200 godina. Deli se na grane:

1)    Y70430

2)    B57

3)    SK1241

Grana Y70430 je vrlo slabo rasprostranjena. Za sada se javlja kod Belorusa i jednog pontijskog Grka iz Trabzona u Turskoj. Možemo pretpostaviti da je matica bila u oblasti Crnog mora i to na njenim severnim obalama.

Grana SK1241 se javlja među istočnim Slovenima, a ima je i u Mađarskoj. Starost grane je oko 2.200 godina. Deli se na Y31845 i Y93886. Podgrana Y93886 se javlja isključivo u Belorusiji.

Najbrojnija grana koja proističe iz Y4460 je Y3106. Rasprostranjena je na širem području istočne i centralne Evrope. Starost grane je oko 2.200 godina. Deli se na grane:

1)    Y3118

2)    Y91535

3)    S8201

4)    A6105

5)    FGC63213

Grana Y3118 je najbrojnija, i rasprostranjena je na širokom području istočne Evrope, pre svega Belorusije, Poljske, Ukrajine, Litvanije, Finske, Rusije i Rumunije. Starost grane je oko 2.200 godina. Deli se na A13916 i Y5598. Grana A13916 se deli na podgrane: Y90421, A21812 i Y25010.  Podgrana Y90421 je zastupljena na severoistoku Evrope. Podgrana A21812 se javlja kod Poljaka i Kazaka beloruskog porekla, a Y25010 se javlja kod Belorusa i Finaca. Starost grane je oko 1.450 godina.  Dakle, cela A13916 gravitira ka Belorusiji i ka severu do Finske. Grana Y5598 je pretežno rasprostranjena u Ukrajini. Starost grane je oko 2.200 godina.

Grana Y91535 je prilično retka i javlja se među Belorusima.

Grana S8201 je takođe rasprostranjena na istoku Evrope, pre svega u Belorusiji. Starost grane je procenjena na oko 1.550 godina.

Grana A6105 je rasprostranjena na širokom slovenskom prostoru, preko centralne i istočne Evrope. Zastupljena je i u Sloveniji, gde čini dobar deo svih grana I2a-CTS10228. Starost grane je oko 2.000 godina.

Podgrana FGC63213 se za sada javlja kod Litvanaca i Ukrajinaca, pa se i za nju može reći da joj je matica u Belorusiji.

Na osnovu gore iznesenog se može zaključiti da je Y4460 raširena na širokom prostoru centralne, istočne i severne Evrope, pre svega među slovenskim stanovništvom, čija je najveća raznovrsnost, a samim tim i matica, na prostoru Belorusije.

……………………………………………….

I2- Z17855 je zastupljena među stanovništvom istočne Evrope, pre svega Rumunije, Ukrajine i Rusije. Kod južnih Slovena se javlja pretežno u centralnobalkanskim oblastima i to kod Bugara, Makedonaca, Srba i Grka. Ova haplogrupa se dobro uklapa u seobu Slovena, koji su preko donjeg Dunava naselili prostor istočnog Balkana, severne Grčke, stigavši do Peloponeza. Sama grana je stara oko 1.600 godina. Deli se na:

1)    A1221

2)    A21934

3)    PH3414

4)    A16413

5)    BY116090

6)    Y68571

7)    BY190177

Grana A1221 je prisutna kod istočnih Slovena, kao i na prostoru centralnog Balkana, kod Bugara i Srba. Grana je stara oko 1.450 godina. Grana  BY37207 se deli na dve podgrane: Y52071, koja je prisutna u istočnoj Evropi i A19454, koja je prisutna na centralnom Balkanu. Obe ove podgrane su stare oko 1.000 godina. Granu A19454 karakteriše vrednost 12 na markeru DYS533. Od srpskih rodova pripada joj deo roda Kovačana.

Grana A21934 je prisutna kod Grka, koji gravitiraju prema Tesaliji. Na osnovu markera pripadnika ove grane, starost grane je oko 1.500 godina. Uzimajući u obzir starost ove grane, ona se može povezati sa slovenskim plemenima iz ranog srednjeg veka na prostoru severne Grčke i Tesalije. Posebno mesto među tim plemenima koja su nastanila Tesaliju u ranom srednjem veku bili su Velegeziti.

Grana RN3414 je posebno zanimljiva kod Srba, jer joj za sada pripada veliki rod Mirilovića, koji inače ima predanje o poreklu iz Makedonije. I u Makedoniji, Grčkoj, kao i jugu Srbije, postoje haplotipovi koji se mogu smatrati bliskim Mirilovićima. Ovu granu karakterišu markeri DYS385=14-14 i DYS448=21.

Grana A16413 je za sada ekskluzivno „srpska“, jer se javlja isključivo kod Srba. Pretežno su sa područja Crne Gore, ali i jugoistočne Srbije. Grana je stara oko 1350 godina. Deli se na: A16413* kojoj pripadaju Božovići iz I. Kolašina (DYS635=22 i DYS481=27/28), Ceklinjani-Gornjaci i deo Kovačana sa vučitrnskog Kosova i Toplice (DYS19=17 i DYS481=27)  i A20030 kojoj pripadaju Lješnjani-Vojinići i rodovi u Toplici. Grana je stara oko 1.350 godina. Lješnjani-Vojinići pripadaju veoma mladoj grani BY66632. Karakteriše ih marker DYS385=15-16.

Z17855* (za sada bez nizvodno utvrđenih podgrana) je prisutna na širokom pojasu od istočne Evrope do Turske. Kod nas je prisutna kako na jugu Srbije, tako i na zapadu. U Crnoj Gori ovoj grupi pripada deo Šekularca. Ima je u značajnom broju i među srpskim rodovima na jugoistoku Srbije.

Na osnovu svega iznetog možemo zaključiti da se grana Z17855 širila sa slovenskim plemenima početkom VII veka, najverovatnije preko donjeg Dunava, i da je bila značajnije zastupljena kod slovenskih plemena na području Makedonije i Tesalije.

…………………………………………………

I2-S17250 je zastupljena pretežno kod južnih Slovena, ali je prisutna i kod drugih slovenskih naroda u centralnoj i istočnoj Evropi. Starost ove grane je procenjena na oko 1.800 godina. Deli se na:

1)    BY82079

2)    Y5596

3)    Y4882

4)    PH908

Grana BY82079 javlja se kod Belorusa.

Grana Y5596 se javlja na širokom prostoru od Češke do Rusije, pre svega kod slovenskih naroda, ali je prisutna i kod etničkih Nemaca i Mađara, verovatno slovenskog porekla. Grana je stara oko 1.600 godina. Deli se na:

1)    A14973

2)    Z16971

Grana A14973 javlja se na prostoru Galicije, kod Ukrajinaca, Mađara i Poljaka. Grana je stara oko 1.100 godina.

Podgrana  Z16971 je znatno veća podgrana. Javlja se na prostoru centralne i istočne Evrope. Stara je oko 1.550 godina. Deli se na niže podgrane:

1)    A2423 prisutna u Ukrajini i Rusiji

2)    A815 stara oko 1.550 godina, prisutna u centralnoj i istočnoj Evropi, od Nemačke, preko Slovačke, do Ukrajine i Rusije.

3)    A16681, grana stara oko 1.300 godina

Grana Y4882 je prisutna na širokom prostoru centralne Evrope, istočne Evrope i zapadnog Balkana. Starost grane je oko 1.800 godina. Deli se na:

1)    Y16473

2)    Z16969

Grana Y16473 javlja se kod Čeha i Poljaka. Starost grane je oko 1.800 godina.

Grana Z16969 je veća grana u okviru Y4882. Javlja se na širokom području centralne i istočne Evrope, ali i kod nas. Deli se na grane: A21222, A10230, A1328, A7358 i A12505.

Podgrana A21222 se javlja kod Nemaca i Švajcarca.

Podgrana A10230 je najveća grana u okviru Z16969. Starost grane je oko 1.700 godina. Deli se na dve osnovne grane. Prva je PLE07 koja je ekskluzivno poljska grana, stara oko 1.600 godina. Druga grana je A811, stara je oko 1.450 godina i prisutna je kod Nemaca, Čeha, Srba i  Rusa.

Podgrana A1328 se takođe javlja na istoku Evrope, ali i kod Srba. A1328* (bez utvrđene dublje podgrane) javlja se u Slovačkoj i kod Srba. Grane ispod A1328>BY30333 su prisutne u Ukrajini i Belorusiji.

Podgrana A7358 se javlja kod Ukrajinaca i Poljaka.

Podgrana A12505 je stara oko 1500 godina. Za sada se javlja kod jednog Šveđanina i Poljaka.

Grana I2-PH908  „Dinarik Jug“, kako je nekada bio radni naziv ove haplogrupe, pojedinačno predstavlja najbrojniju haplogrupu među Srbima i kreće se od 25-30%. Prilično je ravnomerno raspoređena na čitavom srpskom prostoru. Svoj maksimum dostiže u oblastima koje su u ranom srednjem veku bile naseljene Srbima: Paganija, Zahumlje, Travunija, Raška, Bosna. Po proračunu na  YFull-u, starost grane I2-PH908 je oko 1800 godina, odnosno predak svih današnjih I2-PH908 je živeo krajem II veka nove ere.

I2-RN908 od ostalih grana I2-Y3120, odvaja vrednost DYS448=19, dok ostale grane, skoro po pravilu, imaju na ovom markeru vrednost 20. Postoje odstupanja i nezavisne mutacije kod pojedinaca, ali oni su na nivou statističke greške.

SNP niz za I2-PH908 izgleda ovako: CTS10228>Y3120>S17250>PH908.

Takođe je postojala i potreba da se i sama RN908 podeli, pa su administratori I2a projekta sa FTDNA, nakon većeg broja testiranih, dali vrlo oprezno podelu na osnovu markera DYS561, gde je modalna vrednost 16, a postoje grane sa vrednošću 15. Sada znamo da je ova podela prilično jaka.

Dakle, I2-PH908 se može podeliti na dve glavne grane na osnovu pomenutog markera:

1. DYS561=16

2. DYS561=15

U okviru ove grane DYS561=16 možemo uvrstiti pronađene podgrane:

1.     DYS557=17

2.     DYS557=16

Granu DYS557=16 možemo podeliti na:

1.     Y51673

2.     A13912

3.     Y144303

4.     BY135769

U okviru A13912 postoje za sada dve podgrane: A13912* i A13908. I ovde možemo oprezno predložiti određujući marker za ovu granu, a to bi bio DYS439=11, pa bi markeri koji određuju ovu granu mogli biti  DYS448=19>DYS561=16>DYS439=11 (mada upravo u ovoj grani imamo odstupanje na markeru DYS561, jer je vrednost 15). Javlja se kod Bugara, Hrvata i Mađara, a verovatno i kod Srba, s obzirom da jedan broj testiranih poseduje spomenute markere. Grana je stara oko 1.300 godina (https://www.yfull.com/tree/I-A13912/).

Granu Y144303 možemo podeliti na Y144303* i A22770. Ova grupa se javlja kod jednog iseljenika sa ovih prostora, dok se A22770/A22771 javlja kod dvojice međusobno  bliskih Hrvata iz velebitskog Podgorja. SNP niz bi bio RN908>DYS561=16>557=16>Y144303. Grana je stara oko 1400 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Y144303/).

U okviru grupe DYS557=17, razlikujemo:

1.      Y52621

2.      Y56203

3.     BY191170

Grani DYS557=17*pripadaju mnogi srpski rodovi, među kojima su sigurno najbrojniji Nikšići. Prisutna je i kod drugih rodova na čitavom srpskom prostoru, koji svoje poreklo vezuje za Hercegovinu.

Granu Y56203 karakterišu markeri DYS19=14 i DYS640=12, pa bi za nju određujući markeri bili DYS448=19>DYS561=16>DYS557=17>DYS19=14. Starost grane je oko 1400 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Y56203/). Ova grana pokazuje „poljsko-južnoslovensku“ vezu. Ovoj grani pripadaju mnogi rodovi iz Hercegovine, pre svega skoncentrisani u dolini Neretve. Ovoj grani pripadaju pored jednog Poljaka i Belorus, veliki broj Srba, Hrvati, Bugarin, Rumun, Mađar, Grk. Ovoj grani takođe pripadaju i Tarski Nikšići, čija je matica Potarje u okolini Mojkovca, zapravo njenoj podgrani Y134578, koja je ispod Y56203. Karakteriše ih marker DYS643=11. Grana je stara oko 1.000 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Y134578/).

Cela ova grana PH908>DYS561=16>DYS557=17  je dobar kandidat za stanovništvo srednjovekovnog Zahumlja (Zahumljani).

U okviru grane DYS561=15 se mogu izdvojiti sledeće podgrane:

1) Z16983

2)  A5913

3)  Y84307

4) Y32084

Grana Z16983 se odlikuje markerom DYS391=10. SNP niz bi bio PH908>DYS561=15>DYS391=10. Starost grane je oko 1.550 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Z16983/). Deli se na podgrane:

1.     Z16983*

2.     A493

Dok se Z16983*javlja među Srbima i Ukrajincima, a podgrana A493 se može vezati za češko-nemački prostor, ali je ima i među Srbima i može se podeliti na:

1.     A493*

2.     Y6651

3.     A8740

Grana A5913 se osim kod Srba javlja i među Ukrajincima i Rusima. Starost grane je oko 1500 godina (https://www.yfull.com/tree/I-A5913/). Može se podeliti na:

1.     A5913*

2.     A22312

3.     A16863

Dok se A22312 može vezati za Srbe, A16863 je prisutna na ukrajinsko-ruskom području. Određujući markeri za A22312 bi mogli biti GATAH4=11 i DYS570=16.

Grana Y32084 se javlja na prostoru Ukrajine, Bugara i među Srbima. Starost grane je oko 1750 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Y32084/). Ova grana se može podeliti na:

1.     Y32084*

2.     RN3310

Y32084* se javlja kod Bugara, dok se RN3310 javlja kod Srba i Ukrajinaca. RN3310 se deli na:

1.     RN3310*

2.     A20333

3.     RN1012

Grani DYS561=15* od većih srpskih rodova pripadaju Ozrinići.

Ovo je trenutno stanje što se tiče filogenetskog stabla RN908, koje će se sigurno vremenom menjati i još dublje profilisati.

 

STARI NARODI:

Kao haplogrupa koja je u Evropi prisutna preko 30.000 godina, može se slobodno reći da je haplogrupa I2, u obliku svojih mnogobrojnih grana, bila u manjem ili većem procentu prisutna među svim starim populacijama i narodima koji su naseljavali Evropu od paleolita i neolita, preko bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, sve do antike i srednjeg veka, a potvrda za to je pronađena u preko dve stotine drevnih skeleta iz navedenih perioda koji su do sada testirani, o čemu će biti više reči ispod.

Posebno ćemo istaći kod nas najzastupljeniju granu Y3120, jer se ona po svim trenutno raspoloživim podacima sa velikom sigurnošću može povezati sa slovenskim plemenima i njihovim širenjem u ranom srednjem veku. Mapa rasprostranjenosti ove grane skoro perfektno oslikava i rasprostranjenost slovenskih naroda, a tamo gde se slovenska plemena nisu naseljavala nema ni pripadnika ove grane u iole značajnijem procentu. U prilog slovenskom poreklu ove grane ide i činjenica da je najveća raznovrsnost njenih podgrana upravo na prostoru tromeđe Ukrajine, Belorusije i Poljske, na prostor gde većina arheologa i istoričara i smešta prapostojbinu Slovena.

Na osnovu starosti grane Y3120, geografskog rasporeda njenih ranije izdvojenih “rođačkih” grana, kao i na osnovu nekih arheoloških nalaza i istorijskih izvora, postoji mogućnost da je grana Y3120 u centralnu-istočnu Evropu, odnosno na prostor koji se smatra maticom ranih Slovena, dospela sa zapadnijeg područja, i to moguće kao deo nekog od germanskih plemena. Zašto se kao najverovatniji kandidat za jedno takvo pleme smatraju Bastarni biće detaljnije objašnjeno u budućem zasebnom tekstu.

U okviru grane Y3120, najbrojnija podgrana PH908 je najzastupljenija na prostoru Balkana među južnoslovenskim narodima, pa se može osnovano pretpostaviti da su je donela upravo južnoslovenska plemena tokom srednjeg veka. Grana PH908 najveće procente danas beleži na prostoru Hercegovine i južne Dalmacije, a to je upravo teritorija Travunije, Zahumlja i Paganije koju su po dolasku na Balkan naselili Srbi, kao što u svom delu “O upravljanju carstvom” svedoči Konstantin VII Porfirogenit. Naravno, kako je grana PH908 nastala nekoliko stotina godina pre početka slovenskih seoba, ne može se sa sigurnošću tvrditi da su je na ove prostore doneli isključivo Srbi, jedan deo je mogao doći i sa drugim srodnim slovenskim plemenima. Međutim, na osnovu istorijskih navoda, događaja i migracija, i distribucije i zastupljenosti ove grane i njenih podgrana među savremenim stanovništvom ovih prostora, sasvim je izvesno da jedan veliki deo pripadnika grane PH908 jeste došao sa Srbima.

 

 

DREVNA DNK:

Zahvaljujući napretku u istraživanju DNK iz skeleta starih i po nekoliko desetina hiljada godina, naučni radovi iz poslednjih nekoliko godina koji se bave ovom temom pružili su nam uvid u strukturu i genetsko poreklo najstarijih stanovnika Evrope.

Grana I2c-L596 otkrivena je u mezolitskim skeletima iz Skandinavije, ali i među neolitskim zemljoradnicima Anadolije i jugoistočne Evrope. Pronađena je i među kasnijim bronzanodopskim skeletima iz Češke i Nemačke.

Grana I2a2a-M223>L701 pronađena je u neolitskim skeletima iz Ukrajine, uzorcima iz bakarnog doba iz Mađarske, i među uzorcima Jamne kulture iz Rusije i Bugarske. Pronađena je i u kasnijim periodima, kod jednog Skita sa teritorije Moldavije i kod jednog Sarmata sa teritorije Rusije.

Grana I2a2a-M223>Z161 pronađena je u mezolitskim skeletima kulture Lepenskog Vira, neolitskim skeletima sa Iberijskog poluostrva i iz Poljske (Kultura kuglastih amfora), i skeletima Kulture linearne eramike (Corded Ware). U kasnijim periodima pronađena je među skeletima Velbarske kulture koja se vezuje za istočnogermanska plemena, i među ranosrednjovekovnim langobardskim skeletima iz Mađarske.

Grana I2a2a-M223>M284 pronađena je isključivo na teritoriji Velike Britanije, najvećim delom u skeletima iz neolita, ali i u nekoliko skeleta iz bronzanog doba.

Grana I2a2a-M223>Y6098 pronađena je skoro isključivo na teritoriji Španije, u skeletima iz neolita, bakarnog i bronzanog doba, kao i u jednom bronzanodopskom skeletu iz Češke.

Grana I2a1a1-L158 pronađena je među neolitskim i bakarnodopskim skeletima sa Iberijskog poluostrva, skeletima bakarnog doba iz Mađarske (Badenska kultura) i severne Italije (Remedelo kultura), kao i među skeletima bronzanodopske kulture Zvonastih pehara (Bell Beaker) iz Mađarske i Portugala.

Grana I2a1a2-S21825 pronađena je u paleolitskim i mezolitskim skeletima zapadne Evrope (Belgija, Francuska, Švajcarska), ali i među kasnijim lovcima-sakupljačima Švedske, Mađarske (Koroš kultura) i Litvanije (Narvska kultura).

Grana I2a1b-M423* (negativna na sve danas postojeće podgrane) pronađena je u skeletima mezolitskih lovaca-sakupljača iz Luksemburga (Loschbour), Švedske (Motala3, Motala12) i Norveške (Steigen).

Grana I2a1b1-L161.1 pronađena je u mezolitskom skeletu iz Litvanije, neolitskim skeletima sa Iberijskog poluostrva, iz Velike Britanije, Švedske i Nemačke.

Grana I2a1b2-L621 pronađena je u jednom srednjovekovnom skeletu iz Poljske, a jedini drevni skelet za koji je utvrđeno da pripada “slovensko-karpatskoj” grani Y3120 pronađen je na arheološkom nalazištu Sungir u Vladimirskoj oblasti u Rusiji, datiran je u srednji vek (1100-1220 n.e.), i pripada dubljoj podgrani Y3120>S17250>Y5596>Z16971>Y5595>A16681.

 

POZNATE LIČNOSTI:

 Na osnovu testiranja bliskih srodnika po muškoj liniji, sa velikom sigurnošću može se tvrditi da haplogrupi I2 pripadaju, i pripadale su sledeće istaknute ličnosti:

Grana I2a1b2-L621>CTS10228>Y3120 (nepoznata dublja podgrana)

Đorđe Petrović (1768 – 1817), poznat kao Karađorđe i Crni Đorđe, vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđevića. Komandovao je ustaničkom vojskom u pobedi protiv turske vojske tokom bitke na Mišaru i u opsadi Beograda 1806. godine. Posle sloma ustanka 1813. godine prešao je u Austriju, a potom u Rusiju. Po povratku u Srbiju jula 1817. godine ubijen je po nalogu kneza Miloša Obrenovića.

Grana I2a1b2-L621>CTS10228>Y3120>S17250>PH908

Živojin Mišić (1855 – 1921), srpski i jugoslovenski vojvoda (feldmaršal), učesnik srpsko-turskih i Balkanskih ratova, i Prvog svetskog rata. Jedan od najistaknutijih vojskovođa Prvog svetskog rata, i jedan od najzaslužnijih za pobede srpske vojske u Kumanovskoj, Bregalničkoj i Kolubarskoj bici. Nosilac Ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima, Ordena Belog orla, kao i francuskog Ordena Legije časti.

Janko Vukotić (1866  – 1927) , ozrinićki serdar, divizijar Crnogorske vojske, predsednik vlade, vojni ministar i načelnik štaba Vrhovne komande Kraljevine Crne Gore tokom Prvog svetskog rata, general-ađutant kralja Nikole, armijski general, član Vojnog saveta i ađutant kralja Aleksandra I Karađorđevića u vojsci Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Novak Đoković (1987), srpski profesionalni teniser. Od strane mnogih teniskih kritičara, bivših igrača i saigrača smatran jednim od najboljih tenisera u istoriji.  U dosadašnjoj karijeri osvojio je 15 grend slem titula, 5 titula na završnom Masters kupu i 32 titule iz ATP Masters 1000 serije. Takođe je osvojio i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, a sa reprezentacijom Srbije i Dejvis kup 2010. godine.

Predrag “Saša” Danilović (1970), bivši jugoslovenski i srpski košarkaš. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je četiri Evropska prvenstva (1989,1991, 1995 i 1997) i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996. Bio je član najuspešnije generacije KK Partizan, koja je 1992. osvojila titulu šampiona Evrope, a Danilović je proglašen za najkorisnijeg igrača (MVP) fajnal-fora. Od strane FIBE proglašen je i za najboljeg košarkaša Evrope 1995. godine.

Petar Kočić (1877 – 1916) , srpski pesnik, pisac i političar. Zahvaljujući svojoj popularnosti među običnim narodom, kao nacionalni i socijalni revolucionar izabran je za poslanika austougarskog provincijskog Bosanskog sabora u Sarajevu, a zbog propovedanja bespoštedne borbe protiv Austrije i ostataka feudalnog ropstva bio je često hapšen i krivično gonjen. Bio je i pokretač lista “Otadžbina” u Banja Luci. Smatra se jednim od prvih pisaca moderne u srpskoj književnosti, a njegovim najpoznatijim delom smatra se satirična komedija “Jazavac pred sudom”.

Žarko Laušević (1960), srpski i jugoslovenski filmski glumac, najpoznatiji po filmovima Šmeker, Oficir s ružom, Braća po materi, Boj na Kosovu i Nož, kao i po televizijskim serijama Sivi dom i Koreni.

Grana I2a1b2-L621>CTS10228>Y3120>Z17855

Momčilo „Momo” Kapor (1937 – 2010) , srpski slikar, književnik i novinar. Neka od najpoznatijih dela su mu Beleške jedne Ane, Foliranti, Provincijalac, Istok-Zapad i Halo Beograd. Prevođen je na francuski, ruski, nemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik. Bio je član Senata Republike Srpske i Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske od 1996. godine.

Vuk Stefanović Karadžić (1787 – 1864) , srpski filolog, reformator srpskog jezika, sakupljač narodnih umotvorina i pisac prvog rečnika srpskog jezika. Vuk je najznačajnija ličnost srpske književnosti prve polovine XIX veka. Rođen u vrijeme zlo i mučno, u dane kada se činjaše da je skoro ugašen život srpskog naroda. Vuk je stao na snagu u vrijeme junačkoStekao je i nekoliko počasnih doktorata. Imao je nekoliko braće i sestara koji su umrli. U tadašnje vreme se verovalo da je to zbog duhova i veštica. Posle smrti dosta njegove braće njegovi roditelji su mu dali ime Vuk da bi to ime oteralo duhove i veštice.

AUTORI: Miloš Miletić, Nikola Vukosavljević, Jovan Bojanić, Milan Radulović, Luka Jelić i Milan Rajevac

 

Izvori podataka:

Literatura:

  • Genetic Heritage of the Balto-Slavic Speaking Populations: A Synthesis of Autosomal, Mitochondrial and Y-Chromosomal Data; Kushniarevich et al. 2015
  • Y chromosome genetic data defined by 23 short tandem repeats in a Serbian population on the Balkan Peninsula; Kačar et al. 2019
  • Molecular diversity of 23 Y-chromosome short tandem repeat loci in the population of Tuzla Canton, Bosnia and Herzegovina; Babić et al. 2016
  • A glance of genetic relations in the Balkan populations utilizing network analysis based on in silico assigned Y-DNA haplogroups; Šehović et al. 2018
  • Y-Chromosome Haplogroups in the Bosnian-Herzegovinian Population Based on 23 Y-STR Loci; Dogan et al. 2016
  • Genomic Diversity and Admixture Differs for Stone-Age Scandinavian Foragers and Farmers; Skoglund et al. 2014
  • Ancient human genomes suggest three ancestral populations for present-day Europeans; Lazaridis et al. 2014
  • Population genomics of Bronze Age Eurasia; Allentoft et al. 2015
  • Upper Palaeolithic genomes reveal deep roots of modern Eurasians; Jones et al. 2015
  • Eight thousand years of natural selection in Europe; Mathieson et al. 2015
  • Ancient genomes link early farmers from Atapuerca in Spain to modern-day Basques; Gunther et al. 2015
  • Parallel palaeogenomic transects reveal complex genetic history of early European farmers; Lipson et al. 2017
  • The population genomics of archaeological transition in west Iberia: Investigation of ancient substructure using imputation and haplotype-based methods; Martiniano et al. 2017
  • The genetic prehistory of the Baltic Sea region; Mittnik et al. 2017
  • Ancient genomes show social and reproductive behavior of early Upper Paleolithic foragers; Sikora et al. 2017
  • The Neolithic Transition in the Baltic Was Not Driven by Admixture with Early European Farmers; Jones et al. 2017
  • Understanding 6th-century barbarian social organization and migration through paleogenomics; Amorim et al. 2018
  • 137 ancient human genomes from across the Eurasian steppes; Damgaard et al. 2018
  • The genomic history of southeastern Europe; Mathieson et al. 2018
  • The Beaker phenomenon and the genomic transformation of northwest Europe; Olalde et al. 2018
  • A genomic Neolithic time transect of hunter-farmer admixture in central Poland; Fernandes et al. 2018
  • Population genomics of Mesolithic Scandinavia: Investigating early postglacial migration routes and high-latitude adaptation; Gunther et al. 2018
  • Ancient genomes suggest the eastern Pontic-Caspian steppe as the source of western Iron Age nomads; Krzewinska et al. 2018
  • Four millennia of Iberian biomolecular prehistory illustrate the impact of prehistoric migrations at the far end of Eurasia; Valdiosera et al. 2018
  • Population Replacement in Early Neolithic Britain; Brace et al. 2019
  • The genomic history of the Iberian Peninsula over the past 8000 years; Olalde et al. 2019
  • A western route of prehistoric human migration from Africa into the Iberian Peninsula; Gonzalez-Fortes et al. 2019
  • Survival of Late Pleistocene Hunter-Gatherer Ancestry in the Iberian Peninsula; Villalba-Mouco et al. 2019
  • Population history from the Neolithic to present on the Mediterranean island of Sardinia: An ancient DNA perspective; Marcus et al. 2019
Avatar photo

Autor članka:
Milan Rajevac

Prethodni članak:

Komentari (69)

Odgovorite

69 komentara

  1. Potomak Kelta

    Koji izvori govore da su Zahumljani, Travunjani i Neretljani Srbi osim cara Konstantina? U svim ostalim viantijskim izvorima oni se navode odvojeno, i u samom tom spisu DAI na nekoliko mesta navode se odvojeno. Da li vi autori znate da je rani srednji vek doba plemenske Evropa čije glavno obeležje čine nestabilni savezi plemena kao klice budućih naroda .To je vreme poznog opštegslovenskog jezika i velike srodnosti svih slovenskih plemena, tako da ne možemo govoriti u ranom srednjem veku o Srbima kao formiranom narodu sastavljenom od plemena, već isključivo političkoj kategoriji. Sasvim je jasno da je prostor dominacije PH908 bilo politički podeljen na nekoliko država/plemenskih teritorija. Dubina te podele osetila se snažno i u kasnom srednjem veku kada su sve primorske kneževine bile posmatrane odvojeno od srpskih zemalja u tituli srpskih vladara. O Hrvatima neću ni da trošim reči. Nigde nije zabeleženo da se jedna etnička grupa na plemenskom nivou napravi 5 plemenskih teritorija i samo jednu nazove svojim etničkim imenom. Sama činjenica da je iz “nekršene” Srbije nastalo tako brzo veliki broj izdvojenih plemenskih teritorija koje će ostaviti dubog trag u političkoj geografiji od nekoliko vekova svedoči da se srpski plemenski savez raspao jer nije bio etnički (čitaj plemenski) homogen. Ne treba isključiti da je PH908 došao u i u prvom talasu pre Srba i Hrvata. Ko je proterao Romane na Jadran od Duborovnika do Salone po caru Konstantinu? Neki Avaro- Sloveni (čitaj Sloveni) Koje su države nastale u tom potezu: Travunija, Zahumlje, Paganija.Slučajno nije prozvano Srbija? Neće biti. Kako ih većina latinskih izvora naziva?Sklavinima. Veća je mistika tako oštra dominacija PH908 u planinama i simbioza sa pravim Vlasima, nego sa kim su došla u 7 veku. Ne bih svodio Južne Slovene na Srbe i Hrvate kao na neki etnički vodonik i helijum iz kojih su nastali svi kasniji identiteti. Naročito što su Srbi i Hrvati došli kao zapadnoslovenska plemena sa prostora koji je bio plemenski takođe raznovrstan i obeležen raznim plemenskim savezima, pa su se zabola kao klinovi u prvi talas Slovena.Postoji i savremeno tumačenje da su Srbi pokupili panonske Slovene (protoštokavce) u vreme krize avaraskog kaganata i jednom delu nametnuli ime i dovukli u Dalmaciju. Najmanje je verovatno da su činili jezgro srpskohrvatskog plemena jer prostor dominacije PH908 politički atomiziran gde su Srbija i Hrvatska samo dva elementa.
    Šteta što je članak napisan u teorijskom okviru srpskog nacionalizma jer ima mnogo veći potencijal. Koliko god se vidi trud da se članku prida nepristrasan i stručan ton, izbija jasna slika koja sugeriše da su PH908 poreklom Srbi i da su zapravo svi Bošnjaci Hrvati Crnogorci sa tom podgranom odrođeni Srbi. Naravno ovo nigde ne piše ali odgovor se sam nameće. Trebalo bi ovaj članak koji je bogat fondom činjenica o genetskim podacima, arheološkim i istorijskim malo unaprediti i osavremeniti u teorijskom pogledu i baratati sa nekoliko hipoteza. Naročito iz ugla savremene antropologije i njenih otkriće u oblasti etniciteta. Nema potrebe za dokazivanjem srpskog porekla PH908 u BiH HR i CG, jer je to uzaludan posao, a još manje za stvaranjem elitističkog kompleksa kod Srba koji su PH908 jer se time zanemaruje 70% onih koji nisu PH908. Može se stvoriti samo još veća odbojnost prema istoriji, tradiciji genetičkoj genealogiji onih Srba koji nisu nacionalisti. I najzad treba da budete pošteni i da napravite ogradu da je članak ipak amaterski od strane ljubitelja istorije, porekla, genetičke genealogije, a ne zvaničan stav nauke. Čisto zbog lakovernih ljudi laika koji ne mogu da prepoznaju koliko je ova tema veoma kompleksna i teška u procesu uparivanja etničkih grupa, kultura i bioloških populacija.

    .

    • Miroslav

      Moram da priznam da posle lepo uvoda, da ste me veoma razočarali. Naveliste da sem Porfirogenita nema drugih izvora koji Srbe navode na prostoru Zahumlja, Neretljanske, Travunije i Duklje, a kada su vam ljudi ukazali da ih ima i to poprilično, vi ste to samo ignorisali. I ne samo to, nego ste nastavili dalje istom pričom, i na kraju završili u ovom komentaru na jednim veoma, da se lepo izrazim, razočaravajućim potezom ponovnog potezanja te priče kako ste vi ovde jedini koji znate da genetika ne čini narod, kao da ste otkrili toplu vodu, a ne samo da su autori ovih članaka na to ukazivali, i ne samo to da su ljudi u komentarima već pre vas na to ukazivali, nego ste posegnuli za jednim veoma “jeftinim” potezom pripiši drugima ono što nije tačno, pa negiraj. Narodi su se formirali u srednjem veku, ali je bilo naroda formiranih i pre i posle 7. veka. To nije fiksna kategorija. Srbi su, kao i Hrvati, kao već oformljena etnička zajednica došli na Balkan, zatekli malobrojnije tamošnje Slovene i utopili ih brzo u svoju etničku grupu. Zahvaljujući geografiji, a verovatno i podelama u njihovom narodu (analogija na raspad Srpskog carstva kada se formiralo takođe dosta oblasnih državica, što se ne bi sličan postupak desio i kada su došli Srbi na Balkan), i kasnije se ujedinjavali i formirali veće. Krajem 13. i 14. veka, utapaju Vlahe koji tada nisu bili niti su imali veze sa Slovenima. Ti Vlasi o kojimavi govorite i koje brkate, zato što ne znate da barate vremenskim periodima, su Vlasi poput Nikšića – Srbi koji su živeli u brdskim krajevima gde je krenuo kontra-smer zahvaljujući staležu, a ne entičkoj pripadnosti, pošto su mahom svi nosili srpska imena i govorili srpski. Ne skačite sa teme na temu i sa perioda na period – to što je nešto tako bilo u VII veku, ne znači da je ista situacija u XIV veku. Narod se razvija – tokom vremena se prešlo od Srba koji su kao narod, odnosno slaba etnija došli na Balkan, ali nosili svoje ime, preko Srba kao već formiranijeg naroda sa dubokim uticajem na prostore Zahumlja gde još ban Matej Ninoslav u 13. veku navodi da tamo žive Srblji i Vlasi, preko Raške i Duklje koje su krcate srpskim pomenima i snažne srednjevekovne i izrazito srpske države. Sa druge strane, Bosna se kreće od prvobitno srpske teritorije, ka svojoj nezavisnosti i postepenom razvijanju sopstvenih osobenosti u identitetu, pa ponovo za vreme 14. veka nazad ka izrazitijem srpskom identitetu što se vidi u poveljama i titulama njihovih vladara, a kasnije sa periodom Osmanlija i dugom tradicijom srpskog osećaja koje je pravoslavno stanovništvo u srednjoj i zapadnoj Bosni imalo.
      Sa druge strane, nigde ovde ne vidim da iko dokazuje da je I2a-PH908 srpskog porekla – naprotiv, ljudi ovde govore da se pripadnici I2a-PH908 vezuju i za Srbe, zahvaljujući rasprostranjenosti ove populacije upravo na teritorijama koje naseljavaju Srbi u srednjem veku, kako gore neko reče, od Toplice do Hercegovine. To za sva vremena ruši tezu da I2a-PH908 nije bio deo slovenskih Srba koji su došli na Balkan. Takođe, navodi se da su Srbi došli na Balkan dominantno sa I2a-PH908 ali i drugim granama i haplogrupama koje su ovde navođene, tako da niko ne ignoriše preostalih 70% Srba. Već, radovi koji se ovde ističu, jesu naučni i svi članci su bazirani na mnogobrojnoj literaturi za koju možete da sednete i počnete da čitate, da vidite kako zaista nauka dobro ovakve stvari ističe, a ne da se bavite nacionalističkim frazama gde se Srbi negiraju gde god je to moguće, u šta veruju lakoverni ljudi i pored tolikih istorijskih činjenica koje im se ponude. Nacionalizmu nema mesta u nauci. Nauka je lep pregled dala toka formiranja Srba kakvi su danas – od prvobitne slovenske mase koja je već nosila naziv Srbi i koji svakako teško da može biti čisto politički (šta god to značilo i ranom srednjem veku kod slovenske mase koja nije imala formirane države kao što su to imali Romeji i drugi) i koja je dominantno bila I2a-PH908, kao i drugih grana, sa R1a i njenim granama i koja je izvor štokavice koja se formirala postepeno u srednjem veku na prostorima današnje Srbije, Crne Gore i Bosne, pa su relativno brzo utopili zatečene Slovene (Scklaveni), pa su tokom 7-11. veka formirali državice koje su naizmenično bile dominantne (prvo Srbija (Raška i Bosna), pa apsolutna dominacija Duklje koja je takođe nosila srpsko ime, što se da videti iz mnogobrojnih pomena i izvora), pa ponovo nazad do Nemanjića koji su i sami poticali iz “Dalmacije i Dioklitije” otačašstva Nemanjinog i prave dedovine njegove kako navode žitija, pa do raslojavanja na Bosnu i Srbiju i ponovo jačanja srpskog identiteta nazad do osmanskih osvanja, pa do izdvajanja Muslimana Srba i njihovog toga ka današnjim Bošnjacima i na kraju do onih Crnogoraca koji su krajem 20. veka počeli da negiraju išta vezano za Srbe. Lep, obiman i jasan tok koji se ne može opisati u komentaru, a i da ne odlutamo od teme. Sve najbolje.

  2. Branko

    Potomak Kelta, dobro si primijetio da ekipa autora ili ne umije ili ne želi da tumači našu vrlo zanimljivu prošlost izvan srpskog ideološko-nacionalističkog okvira. Autorski tekst nudi dosta zanimljivog materijala, ali avaj, po ko zna koji put ošteti ga taj iracionalni nacionalistički refleks i prokleta borba za “naše” teritorije.

    • Janko

      Za vaše hrvatske teritorije ne znam, ali svakako znam da se na našim teritorijama ljudi pišu kao Srbi od srednjeg veka do samog dana današnjeg. I znam da ih upravo nacionalisti sve učene ljude koji navode tolike izvore i istoriografiju, nazivaju nekakvim “nacionalistima” i ne znam kime, samo zato što na istoriografiju gledaju iz nekog političkog ugla, kao da se plaše istine, pa svuda vide paranoično nekakve “nacionalstičke Srve”.

  3. Kor

    Mogu se složiti sa Morom da je pomalo tendenciozno povezivati PH908 sa Srbima, kao što je tendenciozno i njegovo povezivanje te haplogrupe sa prostorom Bele Hrvatske i konsekventno- Hrvatima. Mi ta pitanja nećemo biti u stanju da ispravno tumačimo sve dok se ne sazna (ako se uopšte sazna) ko su bili protohrvati i protosrbi. Neozbiljno je stanovništvo koje se nalazilo na prostoru nekadašnje Bele Hrvatski svrstavati u nekakve Hrvate, pošto se tu prvenstveno radilo o opšteslovenskoj masi koja je došla pod vlast vojničke elite plemena Hrvata koje možda uopšte nije imalo genetiku koju najvećim delom imaju savremeni Hrvati. Šta god da su bili stanovnici koji su po Porfirogenitu naselili oblast istočno od Cetine (za koje on tvrdi da su Srbi), oni očigledno većinski dele isto poreklo bez obzira da li se radi o današnjim Srbima i Hrvatima. Inače, mislim da bi prepirku sa ovih stranica potrebno preneti na forum, gde bi bilo mnogo udobnije diskutovati, a i mudrije iz administrativno-higijenskih razloga :).

  4. Kor

    @Potomak Kelta “Nigde nije zabeleženo da se jedna etnička grupa na plemenskom nivou napravi 5 plemenskih teritorija i samo jednu nazove svojim etničkim imenom. ” Ovde se pre svega radi o toponomimskom modelu nazivanja teritorija koje nema nikakvu vezu sa etnicitetom koji ga nastanjuje. Zahumlje, Hum, Neretva i Paganija su po svakoj vrsti logike morale biti naseljena stanovništvom istog korena.

    • Potomak Kelta

      Kor

      Etnonimi mogu nastati iz toponima. Postojala su brojna slovenska plemena po toponimima: Moravljani (Morava), Obodriti(Od),Strumljani (Struma), Vislani (Visla) Poljani (polje), Bužani(verovatno po reci Bug) itd. Evo pojavila se teza u Hrvatskoj sa Filosofskog fakulteta u Splitu prošle godine da su i Hrvati etnonim dobijen verovatno iz toponima kao oznaka za stanovnike grada i da nije imalo uopšte plemensko ime u početku.
      Što se tiče primorskih kneževina gde dominira PH908 oni su etnički bili Sklaveni i tako su prepoznati u većini izvora, podeljeni u svoje plemenske državice koje su formirali po doseljavanju. Sloveni koji su naselili primorske kneževine nisu svoje zemlju nazvali srpska zemlja, nego humska, dioklitijska itd i to je prva indicija koja stavlja pod sumnju njihovo srpsko poreklo. Taj otisak u političkoj geografiji bio je vidljiv do duboko u srednji vek. Naročito humski identitet je bio jak čak i jači od dukljanskog!.Humljane su prisvajali i Nemanjići i Kotromanići .Tek od 14 i 15 veka humski identitet nestaje.Ali to nije ni važno i druga je tema.

      Ja lično mislim da PH908 neka slovenofona grupacija koja je dominantno našla utočište u Dinarskim planinama i stopila se etnički sa Vlasima, uzimajući vlaško ime za svoje a predajući jezik. Samo izolacija u nepristupačnim Dinarskim planinama može da objasni osnivački efekat i njihovo difuzno širenje kasnije ka ravnici.Zašto su pobegli u planine ako su bili deo pobedničke najezde Slovene? To je pitanje u kome treba tražiti uzrok i put njihove migracije. Da li su oni uleteli za vreme seobe naroda kao neka manja grupa u Dinarske planine preko Karpata ili Panonije bežeći od većih neprijateljskih grupa (npr. Avara) što grčki i latinski izvori nisu uspeli da registruju ili je drugi uzrok, ili su bili utočište bežeći od feudalizacije u 10 veku koji sprovodila Vizantija ili je to trajalo vekovima to su prava pitanja.

      • Janko

        Gde se drugde Zahumljani, Dukljani, Travunjani i drugi nazivaju Srbima? Očigledno niste čuli za Jovana Skilicu, Ajnharda (indirektan pomen, jer spominje Dalmaciju i to u malo širem kontekstu, al svakako da ne misli na Rašku samo), Kekavmena i mnoge druge. Ne, brkate ime koje nastaje po državici gde je narod formiran u odnosu na ime koje narod nosi, u etničkom smislu. Osim toga, nigde nije zabeleženo da jedna etnička grupa napravi pet teritorija? Pa južni sloveni su upravo specifični jer su se doselili na Balkan u vreme kada su upravo nastajali njihovi etnosi u jačem smislu naroda. Pa ne nastaju teritorije zahvaljujući entičkoj grupi samoj, već i zahvaljujući geografiji i drugim uticajima. Prirodno je i normalno što su teritorija Raške i Bosne činile Srbiju, s obzirom na to gde se protezala. Takođe, prirodno je bilo i da zbog uticaja Vizantijskih dalmatinskih gradova nastane Duklja, kao i Travunija. Prirodno je i da se u brdovitom predelu Hercegovine u okolini Mostara izdvoji Zahumlje. A kada se i uzme u obzir da Srba nije bilo mnogo, očito je jasno da se radilo o istom narodu koji je kao malobrojan formirao tokom vremena svoje državice. Mi ne znamo jesu li oni istog momenta formirali državice. Između ostalog, i sami ste sebi “lupili kontru” – evo isto pitanje – dakle, nemoguće je da Srbi formiraju više državica – a kako je onda moguće da ti Sklaveni formiraju te državice? Dakle, ista logika radi kada se ne radi o Srbima, ali obavezno ne radi kada se radi o Srbima? Fascinantno.
        Sve u svemu, svakako znamo da po genetici, čak i da to vaše bude tačno, opet I2aPH908 je svakako vezan za i Srbe i tu se priča završava, s obzirom na toliki broj argumenata. A kako znamo i po tolikim izvorima koji stanovnike tih državica nazivaju Srbima, ne vidim opet koji je problem i o kakvom to nacionalističkom okviru i sličnim bajkama se ovde priča? Nigde nije zabeleženo da drugi narod u svojoj državici nazivaju imenima susednog naroda i to u tolikom broju. I to u vreme kada ta druga država nema uticaja na njih, već upravo obrnuto (npr Duklja kada je držala ove državice – pa pre će biti logičnije da se Dukljansko ime nametne svima, a ne obrnuto). I opet, oni i u periodima nezavisnosti, sačuvaše srpsko ime, čak i da Nemanjići nazivaju upravo Zahumlje, Duklju i Travuniju svojim dedovinama. Svi koji dođu odatle Srbi, svi izvori ih navode kao Srbe, istu identičnu genetiku dele kao Srbi danas njihovi potomci, ali ne mogu da budu Srbi. Ne razumem. Takođe, uopšte nisu pobegli u planine. Pa evo, Boka Kotorska i to Luštica vrvi od PH908, a vrvela je i tad. I upravo su se Sloveni najviše povlačili u planine u vreme kasnog srednjeg veka, a ne obrnuto.

  5. Adam Najstariji

    Prema Sedovu Srbi, Hrvati i Rusi su potomci Anta. Sa donjeg Podunavlja prodrli su u srednje, a odatle jedan deo na Balkan, a drugi sve do danasnje Austrije, Ceske i istocne Nemacke gde su zatekli druga ranije naseljena slovenska plemena.

    I-PH908 se najcesce javlja u tri podrucja: poljsko-ukrajinskom, balkansko-panonskom i cesko-nemackom, sto se moze videti na https://www.google.com/maps/d/viewer?hl=pl&mid=131mHMXo8l7tgnlMT-bC5JY1iDg0&ll=54.708493245973514%2C18.725239118421086&z=4

    Cesko-nemacko podrucje ima prema raspolozivim podacima manji broj podgrupa I-PH908 nego ostala dva, pa verovatno nije mesto sa kog je potekla. Verovatno potice iz Poljske ili Ukrajine. Odatle se sirila ili onako kako Sedov opisuje seobe Anta ili su se odvojile dve grupe, jedna prema zapadu, druga na jug. Teoretski moguce je da je deo grupe nastanjene u Ceskoj i Nemackoj odlucio da se pridruzi svojoj braci na jugu, kako to tvrdi Porfirogenit.

    Prema Yfull-u grane I-PH908 medu danasnjim Srbima i Hrvatima imaju najblizeg zajednickog pretka koji ziveo pre oko 1800 godina koga dele sa ostalim Slovenima koji pripadaju toj grani. To znaci da su se razdvojile pre doseljenja Srba i Hrvata. Pripadnici grane I-Y144303 iz Hrvatske i Austrije imaju pretka od pre 1400 godina; pripadnici grane I-A13912 iz Hrvatske i Bugarske imaju pretka od pre 1550 godina; pripadnici grane I-A13912 iz Hrvatske i Bugarske imaju pretka od pre 1550 godina; pripadnici grane I-PH3310 iz Srbije, Srpske i Ukrajine imaju pretka od pre 1550 godina itd. Izgleda da srpski i hrvatski PH908, prema ovim podacima, i nisu toliko bliski, barem ne blizi nego sto su ostalim slovenskim.

    Pretraga na https://yhrd.org/search/search za minimalni haplotip 15 12 27 23 10 12 12 15,20 daje rezultat “1 match of 743 Haplotypes in Chemnitz, Germany [German]”, isto kao i minimalni haplotip 15 12 27 23 10 12 12 15,20. Ovi haplotipi su bliski haplotipima haplogrupe J-M205 sa Balkana, Madarske i Transilvanije i mozda ukazuju da je I-PH908 iz Poljske i Ukrajine prvo migrirao na ta podrucja, a zatim zajedno sa J-M205 u istocnu Nemacku.

  6. Adam Najstariji

    Ispravka haplotip 15 12 27 23 10 12 12 15,19.3

  7. Potomak Kelta

    ami ste sebi „lupili kontru“ – evo isto pitanje – dakle, nemoguće je da Srbi formiraju više državica – a kako je onda moguće da ti Sklaveni formiraju te državice? Dakle, ista logika radi kada se ne radi o Srbima, ali obavezno ne radi kada se radi o Srbima? Fascinantno.
    Odgovor: Srbi nisu mogli da naprave više država jer su bili pleme i regionalno ime. Vi Janko pripisujete Srbima osobine koje su imali Sloveni u 7 i 10 veku. Srpski jezik tada još uvek nije bio formiran. Sve države koje su Južni Sloveni napravili zvale su se Sklavinije od Grčke do Pananonske nizije, a ne Srbinije. Jezik koji su zvali u 9 veku je slovenski, a ne srpski.
    Priča u DAI o poreklu Zahumljana Travunjana Pagana je politički mit Vlastimirovića da drže u pokornosti te zemlje. Humljani sebe nisu zvali Zahumljanima to je egzonim koji je došao iz Srbije, Neretljani nisu sebe zvali Paganima, nego Srbi iz Srbije. Jasno je odakle je narativ došao. Isto je i za Travuniju gde se govori da je Travunija oduvek bila pod vlašću srpskog arhonta. Dakle opet, narativ koji ide u prilog srpkim arhotnima koji su u to vreme saveznici Vizantije. Ni Humljani ni Dukljani ni Travunjan ni Pagani ne bi mogli da prave nezavisne arhontije da su bili svesni srpskog porekla i dolaska na Balkan pod srpkim arhontom, jer bi morali potpasti pod vlast i zavisiti od srpskog arhonta.Viševići iz Humske zemlje nisu pamtili da su Srbi sa Visle, nego od drugog plemena. Za Dukljane ni ne kaže da su srpskog porekla.
    Duklja je bila katolička zemlja, a latinskim izvorima od 7 do 15 veka dominiraće slovensko ime za stanovnike zapadnih Južnih Slovena od Istre do Drača. Tako da je ta tradicija uticala sigurno i na etničku svest Dukljana.Uostalom u Letopisu popa Dukljanina veliko kraljevstvo ot prva je kraljevstvo Slovena, a pisano je na osnovu predloška na slovenskom jeziku! U prepisu Krmčije Svetoga Save u Zeti jezik se zove slovenski, a ne srpski. Srpsko ime došlo je sa srpskom državom srpskom crkvom i Srbima iz srpske zemlje, a ne pomorske, sa razvojem kulta srpskih vladara, svetitelja, državne i crkvene organizacije itd. Celokupna naša kolektivna svest i istorijska sećanje su isključivo raškog porekla. PH908 je verovatno došao sa Slovenima i to je dovoljno. Ulaziti u plemenske podele i dokazivati šta je srpsko a šta hrvatsko u PH908 je besmisleno. Kao i posrbljivati ni krive ni dužni Slovene u pomorkskim zemljama koje su se vekovima borile da budu nezavisne i od Srba i od Hrvata sve dok na kraju pod silom zakona jačeg nisu potpali pod njihov uticaj.

  8. nemi posmatrac

    Dok god svi vi raspravljate o genetici na ovim prostorima konstantno koristeci opsteprihvacenu “Kurgan hipotezu” o doseljavanju Slavena/Slovena/Sklavena/Skiava/Sorba/Serba/Srba etc. na Balkan u 6.-7- veku – i dok god se na “Anatolijsku hipotezu” i “Hipotezu kontinuiteta” gleda kao pseudo teorije – tu nema nikakvog pomaka na temi ko smo i odakle smo.

    • That international guy I told you about

      Koji tačno interes bi po tebi imali romejski (“vizantijski”) i germanski hroničari od VI do XI veka da izmišljaju nekakvu selidbu Slovena u VI veku koja se po tebi uopšte nije dogodila? Da bi dali lažnu sliku? Obmanama se imperija ne administrira.

      Naravno, niko normalan ne tvrdi da tih par desetina, a tokom više od 1 veka možda i više stotina hiljada, Slovena koji su došli nisu imali živahan odnos sa balkanskim domorocima (češće domorotkinjama) s kojima su izrađali decu, ali to ne znači da selidbe uopšte nije bilo.

  9. Adam Najstariji

    Pomenute hipoteze se ticu porekla Indoevropljana, a ne porekla Srba ili Slovena na Balkanu. Ne koriste se hipoteze da bi se raspravljalo o genetici, vec se genetika koristi da bi se proverila ispravnost pojedinih hipoteza. Genetika pokazuje da je haplogrupa I verovatno nastala u Evropi, nema je u Indiji, a na Bliskom Istoku je ima tek neznatno. Tesko je zamisliti da su indoevropske jezike prosirili nosioci haplogrupe I od Evrope do Indije. Haplogrupa R je verovatno nastala u Aziji, a negde na putu od Azije ka Evropi su nastale haplogrupe R1a i R1b. Raspored njihovih podgrupa poklapa se sa sirenjem indoevropskih jezika, a da li su u Evropu stigli preko Anatolije, kroz stepu severno od Crnog Mora ili i jednim i drugim putem tek treba utvrditi.

    Srbi i ostali Juzni Sloveni pretezno imaju haplogrupe I-Y3120, R1a i E-V13. Vremena kada su ziveli zajednicki preci nosilaca tih haplogrupa na Balkanu i u Istocnoj Evropi, za haplogrupu I-Y3120 vecinom padaju u razdoblje od pre 2200 do 1400 godina, slicno je i sa R1a, dok su za E-V13 uglavnom stariji. To ukazuje da se u tom razdoblju odigrala seoba pripadnika I-Y3120 i R1a izmedu ta dva podrucja. Neki smatraju da se i E-V13 sirila sa Slovenima, ali za sada izgleda da je vecina njenih nosilaca na Balkan dosla sa Ilirima. Odakle su zapocele te seobe, moze se zakljuciti na osnovu prisustva starijih grana tih haplogrupa. I-Y3120 verovatno potice sa gornjeg Dunava i Rajne, R1a iz Istocne Evrope, E-V13 sa gornjeg Dunava, mada se ni donji ne moze iskljuciti. Hipoteza bi bila da se pre oko 3000 godina E-V13 sa gornjeg Dunava prosirila sa Ilirima na Balkan i na Karpate, nekoliko stotina godina kasnije istim putem dolazi I-Y3120 sa Keltima ili Germanima, na Karpatima se srece sa R1a, ucestvuje u stvaranju Slovena, a zatim jos nekoliko stotina godina kasnije sa njima ulazi u istoriju i stize na Balkan.

    • haplosapiens

      Adame, molio bih da objasnite ljudima kojim prevoznim sredstvima su se ljudi tek tako seljakali po svim tim prostranstvima?

      Kazete da se genetika koristi da bi se proverila ispravnost hipoteza, pa zasto se onda ne drzite genetike kao baze? Po kom osnovu su “Slaveni” dosli na Balkan ako vi kazete da se po prisustvu starijih grana haplogrupa moze zakljuciti nesto o seobama?
      Na mnogim mestima se navodi (pa i na Eupediji) da je I2a1 linija prisutna i napredovala jos u Starcevo kulturi, a to znaci najmanje izmedju 6000-4500 pne, a na tom podrucju je i danas jedna od glavnih linija. Takodje isto vazi i za E-V13.

      Po svim genetskim (a i arheoloskim) prikazima, ja kao laik mogu sam zakljuciti da je jezgro bilo na Balkanu. I da je kretanje naroda, grupno ili individualno kretalo odavde. (A velika je verovatnoca da se kretanjem iz tog jezgra kretao i razvitak, orudja, jezika, itd. Mada to su jos dublje teme.)

      I drugo, potpuno mi je nejasno zasto Ilire odvajate od Srba, Hrvata i ostalih na Balkanu, i navodite njihovo kretanje tamo-vamo, koje potom tim seljakanjem inicira nastajanje Slavena!? Sve te gluposti citam ceo zivot…
      Iliri jesu Slaveni, tj. Srbi, Hrvati i Slovenci…a i narod u Bosni, koji mogu samo da se podele na Srbe i Hrvate (ako bi ih vec delili, nikako na neki novokomponovani naziv za one muslimanske veroispovesti, – Bosnjaci). Sam naziv Iliri je preteca svih ovih drzavica danas, ako cemo tako gledati, – naziv naroda koji je ziveo i zivi na podrucju bivse Jugoslavije. A nauka i dokumenti dokazuju da se podrucje “Ilira” skoro stoprocentno poklapa sa bivsom drzavom.
      Isto tako se na istom podrucju poklapa i haplogupa I2a1.

      Ne zelim kao laik “lupetati” vise nego sto mogu, ali hteo bih dodati kako bi bilo lepo da vi, a i ostali koji jos nisu, otvorite oci i pocnete razmisljati svojom glavom, pa dalje logikomi tako dalje, i generalno razmisljajte vise van okvira.

      • Adam Najstariji

        Neki su isli peske, neki su jahali, neki su se vozili u kolima, neki su plovili. Slovenska flota monoksila spustila se niz Dunav, pa uz obalu Crnog Mora
        dosla do Carigrada da bi ucestvovala u opsadi zajedno sa Avarima i Persijancima. Pomenuti Porfirogenit je detaljno opisao putovanje monoksilima od Novgoroda do Carigrada. Takode je napisao da se od Beograda do Soluna putuje 8 dana, a od Bele Hrvatske do mora 30 dana. Takvi podaci verovatno poticu od nekog ko se tuda seljakao. Naravno, nisu isli tek tako, vec kao i danas u potrazi za boljim zivotom ili da ga sacuvaju.

        Genetika, na primer, pokazuje da haplogrupu I-Z16983 imaju pojedinci iz Srbije, BiH, Finske, Italije, SAD, Nemacke i Ceske i da svi poticu od jednog
        muskarca koji je ziveo pre oko 1650 godina. Haplogrupu I-Y125026 imaju pojedinci iz Rusije, Rumunije, Poljske, Srbije, Hrvatske i Grcke i svi poticu od
        jednog muskarca koji je ziveo pre oko 1550 godina itd. Logika kaze, morale su postojati neke seobe izmedu tih zemalja, ako u njima zive ljudi zajednickog porekla. Pitanje je odakle su krenule i kada su se desavale? Neko moze reci da su to neki gasterarbajteri, zaostali ratni zarobljenici, izbeglice koje su bezale od Turaka. Ali ako ih vec ima toliko mnogo, zasto nema haplogrupa starih samo nekoliko stotina godina prisutnih na svim tim prostorima.

        Haplogrupu I-Y3120 ima oko trecina Srba i Hrvata i mnogi drugi Sloveni i svi poticu od muskarca koji je ziveo pre oko 2200 godina. Retko se javlja kod
        neslovenskih naroda, ali je ima u oblastima gde su nekada ziveli Sloveni, na primer u Rumuniji i na jugu Albanije. Na osnovu ovoga moze se zakljuciti da su ovu haplogrupu sirili Sloveni. Ona potice od haplogrupe I-L621 stare oko 11100 godina. Gotovo svi muskarci koji imaju stariji marker L621, ali nemaju mladi marker Y3120 zive u Zapadnoj Evropi, narocito u gornjem toku Rajne i Dunava. To su te “starije grane” koje sam pominjao. Najsrodniji onima sa Y3120 je iz Alzasa i ima zajednickog pretka sa njima koji je ziveo pre oko 3800 godina. Odatle se moze zakljuciti da su verovatno pre 3800 do 2200 godina preci I-Y3120 migrirali iz Zapadne Evrope na istok. Moguci su i drugi scenariji, van tog vremenskog okvira, sa zaobilaznim stazama, ali to ukljucuje mnogo vise seljakanja. Mogao bih da pustim masti na volju ili sanjam kako su se spustili niz Rajnu, preko Britanije presli u Ameriku, zatim preko Aljaske do Sibira, po kom su Srbi dobili ime, dok su neki odlutali do Arahozije i postali Hrvati. Kad otvorim oci, razmislim svojom glavom, najkraci put niz Dunav mi izgleda logicno.

        Neko moze reci da su “starije grane” I-L621 prvobitno zivele na Balkanu pa se odselile u Zapadnu Evropu, a oni koji su ostali mutirali u I-Y3120, a zatim
        se deo njih odselio u Istocnu. Uklapa se u danasnji raspored haplogrupa, dakle moguce je, ali koliko je verovatno? Pitanje je zasto bas niko od “starijih grana” nije ostao na Balkanu, a njihova “mlada” braca jesu? Zasto su krenuli ka divljoj Zapadnoj Evropi, a nikom hiljadama godina nije palo na pamet da krene ka civilizovanom Bliskom Istoku kao sto su to uradile pojedine grane E-V13 i J-L283.

        Haplogrupa I-L621 potice od haplogrupe I-M423 stare oko 18200 godina. Opet, oni koji imaju marker M423, ali nemaju marker L621, vecinom zive u Zapadnoj Evropi, tj. “starije grane” I-M423. Cela prica se ponavlja, samo jos dalje u proslost, sa jos manjom verovatnocom da je Balkan izvor te haplogrupe. Osim toga I-M423 je otkrivena u mezolitskim nalazistima u Zapadnoj Evropi, ali do sada na Balkanu nije. Sama haplogrupa I2 bi vec mogla da potice sa Balkana, jer neke njene “starije grane” su prisutne u okolini, kao I-L596 u Maloj Aziji.

        Na https://www.poreklo.rs/2018/06/15/genetska-slika-lepenskog-vira-vince/ moze se videti da arheogenetski nalazi Starcevacke i Vincanske kulture u Srbiji pripadaju haplogrupi G2a. Na https://umap.openstreetmap.fr/en/map/ancient-human-dna_41837#6/45.468/25.598 moze se videti da su u okolnim zemljama u neolitu bile prisutne jos i haplogrupe H, C i druge. Ima cak i I2, ali do sada nije nadena I-M423 ili neka od njenih podgrana. U nalazima kulture Lepenskog Vira uglavnom su R1b i I2a2. Ima i nalaza haplogrupa I, I2 i jedan I2a1 ( I-P37), teoretski je moguce da su to u stvari I-M423, ali da zbog ostecenja nisu prepoznati, ili M423 nije ni testirana. Jedino sto odsustvo dokaza nije dokaz prisustva.

      • Adam Najstariji

        E-V13 je pronadena u arheogenetskom nalazu iz neolita u Spaniji, mada ni taj nalaz nije bas siguran. Na Balkanu su nadene srodne grane, ali ne i E-V13.

        Danasnji nosioci E-V13 rasuti su od Zapadne Evrope do Bliskog Istoka, a svi poticu od muskarca koji je ziveo pre oko 4800 godina. E-V13 je verovatno bila retka u neolitu i rasirila se tek u metalno doba. Prema naucnim studijama to je sirenje krenulo sa Balkana, po rezultatima sa FTDNA i YFull-a iz Zapadne Evrope. Medutim, vecina danasnjih grana E-V13 ( i J-L283) na Balkanu su deo ekspanzije koja je pocela pre oko 3000 godina verovatno iz gornjeg Podunavlja.

        To se poklapa sa sirenjem Halstatske kulture na istok. Njeni nosioci ce na Balkanu ucestvovati u stvaranju onih koje Grci i Rimljani opisuju kao “Ilire”,
        a na istoku Evrope ce ucestvovati u stvaranju onih koje ce nesto kasnije biti opisivani kao “Sloveni”. Kako su tada ti ljudi sami sebe zvali, ne zna se.

        Recimo da stanovnike gornjeg Podunavlja pre 3000 godina nazovemo narod A, Balkana narod B, a oblasti izmedu Karpata i Baltika narod C. Veci deo naroda A i narod B su na Balkanu usli su u sastav “Ilira”, manji deo naroda A i narod C u Istocnoj Evropi usli su u sastav “Slovena”. Tako izgleda kada se gledaju haplogrupe Y hromozoma. A posto je od naroda B ostalo veoma malo haplogrupa, mislim da je ono sto su Grci i Rimljani opisivali kao “Ilire” uglavnom bio narod A. “Sloveni” imaju vise C nego A po poreklu, zato kazem da su “Iliri” ucestvovali u stvaranju “Slovena”, a ne kazem da su “Iliri” “Sloveni”.

        Podrucje “Ilira” ne ukljucuje samo bivsu Jugoslaviju, vec i severnu Albaniju, gde nema mnogo I2a1. Podrucje ( Juznih) “Slovena” se bolje poklapa sa I2a1.

        Evo i neke statistike za balkanske i italijanske I-Y3120 objavljene na YFull-u. Kada se rasporede po pribliznom vremenu kada je ziveo njihov najskoriji zajednicki predak sa nekim Istocnim ili Zapadnim Slovenom, 10% pada izmedu 2200 i 2000 godina, 51% izmedu 2000 i 1700 godina, 36% izmedu 1700 i 1400 godina, a 3% pre manje od 1400 godina.

      • Milos

        Vrlo bi mudro bilo da “otvaranje ociju” preispitate a narocito kada to upucujete ljudima koji su temu mnogo detaljnije proucavali od vas. Procitajte nesto od Tibora Zivkovica pa cete mozda i uspeti da razumete o cemu prica Potomak Kelta. Puno ljudi procita ponesto i daje sebi zaa pravo da otvara oci drugima…

  10. Adam Najstariji

    Pomenuto je da genetika ne pokazuje da li neko sebe naziva Slovenom ili Vlahom, Srbinom ili Hrvatom. Pitanje je, sta genetika pokazuje?

    Sin nasleduje ocevu haplogrupu, a ako se desi mutacija, imace novu subhaplogrupu. Tako ce jedan muskarac tokom nekog duzeg perioda vremena dobiti potomstvo sa nekoliko razlicitih subhaplogrupa. U predindustrijsko doba, skoro svi narodi su imali visok natalitet, ali i mortalitet. Povoljni zivotni uslovi omogucavali su prezivljavanje veceg broja potomaka, a nepovoljni su mogli i da prouzrokuju izumiranje. Povoljnim periodima odgovaraju brojna grananja subhaplogrupa u stablu haplogrupe. Nepovoljnim odgovaraju “gola” mesta na stablu, bez mnogo grananja. Nepovoljni periodi mogu prouzrokovati i brisanje pojedinih haplogrupa sa stabla, skrivajuci prethodne povoljne periode.

    Ako se u nekom periodu na stablu haplogrupe odvajaju brojne subhaplogrupe koje ce se kasnije naci na razlicitim mestima, moze se zakljuciti da su povoljni uslovi doveli do porasta broja stanovnika u oblasti gde su nastale, a prenaseljenost je prouzrokovala seobe.
    One su se najverovatnije odigrale u povoljnom periodu ili odmah nakon njega.

    Subhaplogrupe nomada se mogu naci u udaljenim oblastima, dok se ce subhaplogrupe stacionarnog stanovnistva, obicno poljoprivrednika nalaziti u bliskim oblastima. Neorganizovane seobe, kada svako sam bira gde ce otici, dovode do rasprsenosti subhaplogrupa na velikom prostoru, dok organizovane “seobe naroda”, seobe koje imaju vodstvo ili zajednicki cilj dovode do koncentracije subhaplogrupa u pojedinim oblastima.

    Seobe nisu samo posledica povoljnih uslova zivota, one ih i stvaraju. Neki govore o “opstanku najprilagodljivijih”, drugi o “opstanku najsrecnijih”, ali izgleda da je bitan i “opstanak najpokretljivijih”. Ako neka zajednica dugo ostaje na istom mestu ili se seli samo u jednom pravcu, lako moze postati zrtva neke lokalne katastrofe: erupcija vulkana, cunami, najezda skakavaca, rat, kuga, hiperinflacija, piramidalna sema, dok sirenje u vise pravaca daje vise sansi za prezivljavanje. Seoba u ovom slucaju prethodi grananju subhaplogrupa. Izgleda da je to razlog sto neke haplogrupe cvetaju, a druge se se suse i izumiru. Zato je i I-Y3120 danas mnogo brojniji nego zapadnoevropske podgrupe I-L621 koje su se manje selile.

    Na primer, pripadnik I-A13912* iz Bugarske ima zajednickog pretka od pre oko 1550 godina sa trojicom I-Y30729 iz Hrvatske, a oni imaju zajednickog pretka od pre oko 600 godina. U istoriji se mogu naci razliciti dogadaji koji mozda objasnjavaju ovo srodstvo. Austrougarski vojnik zarobljen 1914 u Srbiji, oslobodili ga Bugari 1915. Timocani koji su od Bugara prebegli Francima. Ucesnici Bodinovog pohoda na Bugarsku. Srbi koji su u vreme Caslava odvedeni u Bugarsku, dok su drugi pobegli u Hrvatsku itd. Ako se uzme u obzir da je vreme grananja subhaplogrupa verovatno povezano sa seobama, onda su dva objasnjenja najizglednija. Jedno je da su se razdvojili neposredno pre doseljavanja Slovena na Balkan, a drugo da se to desilo u vreme turskih osvajanja. Ako hrvatski pripadnici I-Y30729 nisu znali pre testiranja da su u srodstvu, njihova grana je plodnija od bugarske I-A13912*, znaci da se vise selila, pa je polazna tacka verovatno bliza Bugarskoj.