Poreklo stanovništva sela Belo Brdo, opština Leposavić – Kosovskomitrovački okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“ napisanoj prema prikupljenim podacima od 1934. do 1953. godine – izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo je u izvorištu Belobrdske reke, sa kućama na stranama brda Sokolice i Čučajice. Oko sela su: Vojetin (1558m), Vlaška ravan, Suvo rudište – Pančićev vrh (2017m), Prosečanica, Sastavci – “Sastanci” Potoka pod Baljaču i Badaloviće.
Vode.
Pije se voda s izvora. Poznata je voda Izvor u Selištu.
Zemlje i šume.
Delovi u ataru sela su: Baziće, Šuliće, Selište, Vrla strana, Lebara, Sveta Petka.
Tip sela.
Selo sastavljaju nekoliko kućnih grupa. Udaljene su jedna od druge 300–500 m, samo su Bazići izdvojeni; više od 1 km ova kućna grupa je udaljena od najbliže grupe. Kuće u kućnim grupama su zbijene. Groblje je u Selištu, kod crkvine Sv. Petke.
Istorijat sela.
Belo Brdo je staro naselje. Bjelo Večdo pominje se u dubrovačkim arhivskim knjigama 1438. godine. Oko sredine 15. veka u Belom Brdu je znatna dubrovačka kolonija Dubrovčana.
Godine 1878. u Belom Brdu su 13 kuća sa 150 stanovnika. Po popisu od 1921. u selu je 31 domaćinstvo sa 194 člana, a 1948 — 43 domaćinstva, sa 337 članova.
Starine u selu.
Oko crkvine i Izvora u Selištu, zemljište je vrlo neravno. Vide se veća i manja ulegnuća na površini zemlje, jedini tragovi naselja. Ovde je, kažu, bilo “staro” Belo Brdo srednjega veka. Stara crkva Sv. Petke odavno je porušena “do temelja”.
Na Vojetinu, u potesu Lebare, su mnogobrojni i znatni ostaci rudarskih radova.
Poreklo stanovništva.
Rodovi.
Prema dubrovačkim arhivskim knjigama u koloniji Dubrovčana oko sredine 15. veka, pored domaćih ljudi živeli su Dubrovčani trgovci:
-Brajkovići, Ivanovići, Bogićevići, Smoljanovići, Krusići, Radičevića, Radosalići, Bogosalići, Dejanovići, Pećinićevići, Pribisalići.
Sadašnji rodovi:
-Bazići i Đurići (18 kuća, Sv. Jovan, 7. januara) doselili su se pre Velike seobe od Bileće u Hercegovini. Potomci su poznatog kiridžije onog vremena Tomaša Baze. Šule-Šulići, a i Šulovići grana Bazića roda prešli su u Ravnište – Zaplaninu. Uspomene na odseljene Šule, sačuvala se u nazivu potesa — Šuliće.
Skoro u isto vreme kad i gornji u selu su se nastanili preci:
– Gogića i Tomića (7 kuća, Sv. Nikola). Doselili su se od Dubrovnika, a onamo su dospeli od Prizrena.
Posle predaka Gogića i Tomića došli su daleki preci:
-Milića, iz plemena Kuča. Danas ihje 2 kuće i slave Sv. arh. Stefana.
-Krstojevići, krvne srodnike Milića “gospodar seoski aga Turčin” preselio je u Čajtinu.
Posle rata 1877/78. y selu se nastanio:
-Daničić (1 kuća, Sv. Nikola) iz Crnatova.
*
Zaselak Marušiće.
Položaj zaseoka.
Mali zaselak Belog Brda je u izvorištu Marušićke reke.
Pije se voda s izvora.
Pojedini delova atara se nazivaju: Badalonjiće, Ključ, Jaruge, Džemen, Orljak i Vlaška ravan.
Groblje je pod Bresjem, u Marušićkoj reci.
Godine 1812. Srbi su držali pod svojom vladavinom selo Marušiće u knežini Gornjeg Ibra, Nahiji novopazarskoj.
Godine 1878 u Marušiću su 3 kuće, sa 30 stanovnika. Godine 1921. Marušiće je imalo 7 domaćinstava, ca 32 člana.
U zaseoku su mnogobrojni i razni tragovi starih rudarskih radova.
Poreklo stanovništva.
Rodovi.
-Marković i Todorovići (3 kuće, Sv. Jovan, 7. januara) su od Jovanjčana iz Belog Brda. Posle rata 1914/18. neke porodice Markovića odselile su se u Bukoš na vučitrnskom Kosovu, dok su se Milivojevići, njihovi srodnici, odselili u Krnjince kod Istoka u Metohiji.
*
Zaselak Leskova.
Položaj zaseoka.
Selo je pod Sokolicom, na jugu od Belog Brda. Oko sela su: Sokolica, Prosečenica, Poljanica ili Ćosiće, Bognoviće – Bogunoviće ili Miokoviće i “Sastanci pod Baljaču” (sastavci potoka pod Baljačom).
Pije se voda sa izvora.
Potes je Baljača. Groblje je u Simonovićima.
Godine 1812. Srbi su pod svojom vladavinom držali selo Ljeskovik u knežini Gornjem Ibru, Nahiji novopazarskoj.
Godine 1878. Leskova je imala 4 kuće s 48 stanovnika. Po popisu od 1921. u selu je 11 domaćinstava sa 45 članova, a po popisu od 31. marta 1948 – 7 domaćinstava sa 61 članom.
Poreklo stanovništva.
Rodovi.
-Simonovići, Milosavljevići i Ilići (8 kuća, Sv. Nikola). Svi jedan rod od Gogića i Tomića iz Belog Brda.
IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)