Poreklo stanovništva sela Milentija, opština Brus – Rasinski okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Seoske kuće u nizu su na dolionskoj ravni Rasine, pored “kopaoničkog” puta i na niskoj terasi nad dolinskom ravni. Kuće su na desnoj (prisoj noj) strani rečne doline, dok su na levoj (osojnoj) strani samo tri kuće ovog sela. U međama sela su: Banovac, Gočmanski breg, Kamenita glava, Bašićka reka, Pešino prisoje i Rosulja.
Vode.
Potoci su: Botin, Burgin, Jasikovački i Dumački potok. Vode se nazivaju: Đidića izvor, Bela voda, Tocil, Izvor kod klena, Dobra voda i Izvor u osoju. Stanovnici piju i vodu sa sedam bunara.
Zemlje i šume.
Potesi se nazivajku: Bare, Zukve, Jasikovac, Bogoševac, Polje, Selište, Smakići, Osoje, Sredovak, Đidićki breg, Botenice, Bačište, Venac i Dub.
Tip sela.
Selo sastavljaju nekoliko rodovskih grupa kuća i sve su nablizu jedna drugoj. Na dolinskoj ravni reke Rasine, na mestu zvanom Ravan, su: škola, opština, dućan, zemljoradnička zadruga i stara školska zgrada. Groblje je u brdu više sela. Malinići iz Preko Rasine (na levoj strani rečne doline) sahranjuju u groblju susednog sela Budilovine.
Ime sela.
Po predanju, selo Milentija se zove po Mele(n)tiju, starom manastiru Sv. Stevana. U povelji despota Đurađa od 1429/30. godine zabeleženo je: “…i selo Melentia na Rsini”.
Godine 1837. selo ima 7 kuća sa 8 i 1/2 poreskih glava; 1874 — 13 kuća; 1891 – 40 poreskih glava; 1921 – 28 domaćinstava sa 209 stanovnika.
Starine.
Ima predanje da je u Selištu bilo selo, možda srednjovekovna Melentija. Na Rosuljama je staro groblje. Grobovi su obeleženi velikim neobrađenim kamenjem na kome nema nikakvih oznaka. Drugo staro groblje, istovetno sa starim grobljem u Rosuljama je na zaravni, terasi iznad zgrade stare osnovne škole. Danas je ovo groblje skoro potpuno uništeno. Preko groblja ide seoski put Osrece – Bašiće. U Smakićima su kućišta odseljenih Smakića.
Poreklo stanovništva.
Rodovi su:
-Smakići (Sv. Alimpije i Sv. Đurđe). Njihova stara slava je Sv. Vrači. Prešli su iz Krive Reke, zaseoka Mačkovac na Kopaoniku. Daljim poreklom su iz Novobrdske Krive Reke. Iselili su se iz Milentije “Preko Rasine” u neko selo Aleksandrovačke Župe. Ostavili su traga u toponimima: Smakići i Smakićko brdo.
-Burgija ili Burgić (Sv. Jovan Krstitelj) od Burgića-Ivljana iz Ivlja, zaseoka selu Rokcu u Jošanici. Odselio se u neko selo u Aleksandrovačkoj Župi. Uspomena na odseljenog Burgiju sačuvala se u Toponimu Burgin potok.
Sredinom 18. veka pop Trifun, predak Pohimica – Mihailovića, u svojoj kući u Vasojevićima ubio je tri musafira (gosta) Turčina, pa je prebegao u Srbiju, menjajući često mesto boravka. Iz Subotice, sela u Aleksandrovačkoj Župi, s porodicom došao je u Melentiju i nastanio se kraj Izvora kod Klena. Iz Melentije otide u Vasojeviće i otud prevede majku i braću: Đorđa, Jablana i Miloša. Od popa Trifuna i tri popova brata su današnje:
-Pohimice–Mihailovići (25 kuća, Sv. Arhangel i Sv. Aleksandar Nevski). Znaju za svoje srodnike Pohimice u selu Rvatima na kopaoničkom području sliva Ibra.
U isto vreme ili nešto ranije u selu se nastaniše:
-Lopaćani–Malinići i Savkovići (8 kuća, Sv. Jovan Krstitelj), iz Lopata u Levoj reci u Vasojevićima.
-Đidići – Miljkovići (3 kuće, Sv. Arhangel i Sv. Jovan) su došli iz Radunja – Blaževo na Kopaoniku, a starinom su iz Morače.
Posle rata 1914/ 18. dolaze prizeti:
-Pejić (1 kuća, Sv. Alimpije Stolpnik i ženina slava Sv. Arhangel), iz Osredaka;
-Žarković (1 kuća, Sv. Ćirik i Sv. Arhangel), u Mihailoviće.
IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)