Genetički rodovi slovenskog porekla u Crnoj Gori

19. novembar 2017.

komentara: 71

 

Autor: Ivan Vukićević ([email protected])
Objavljeno: 19.11.2017. | Dopunjeno: 23.3.2023.

Uvod

Haplogrupe I2a1a (odnosno grana I2-CTS10228) i R1a haplogrupa na prostoru Crne Gore mogu se poistovetiti sa Srbima i drugim Slovenima koji su se doselili na Balkan sa Karpata. U tekstu Genetička slika Crne Gore je bilo više reči o haplogrupama na prostoru Crne Gore, dok će ovde u kraćim crtama biti navedeni svi rodovi za koje je do sada utvrđeno da su slovenskog porekla. Rodovi su grupisani po granama za koje utvrđeno da im pripadaju preko SNP testiranja ili se to osnovano pretpostavlja na osnovu rezultata po markerima. Bitno je napomenuti da pripadnost spomenutim haplogrupama ne garantuje da su rodovi o kojima će biti reči u ovom tekstu zaista slovenskog ili germanskog porekla, već da se na osnovu dosadašnjih saznanja o migracijama tih haplogrupa tako nešto osnovano može pretpostaviti. Ovaj tekst će biti dopunjavan kako budu pristizali rezultati DNK testiranja.

Najveći rodovi u Crnoj Gori 1913. godine prema narodnim predanjima i DNK rezultatima

Haplogrupa I2a1a

Haplogrupa I2-CTS10228 u Crnoj Gori

I2-CTS10228>Y3120

Bijelovići iz Velimlja u Banjanima prema predanju zajedno sa Miljanićima i Mrkajićima iz istog plemena potiču od zajedničkog pretka Milisava koji se doselio iz Ozrinića. Milisav je prema jednom predanju od Ozrinića, a prema drugom je daljim poreklom iz Metohije. Ispostavilo se da ova tri bratstva nisu genetički srodna s obzirom da Miljanićima pripadaju grani I1-L1237, a Mrkajići rodu Banjana i grani N2-FT182494. Deo Bijelovića je tokom 20. veka uzeo prezime Bjelović. Slave Jovanjdan.

Danilovići – Bukovičani su starosedelačko bratstvo iz Srećanja u Bukovici, gde su prema predanju živeli još za vreme Nemanjića. Smatraju da su se doselili sa Durmitora, a da daljim poreklom potiču iz Rijeke Crnojevića. Od Danilovića potiču Dragutinovići u Zasadu, zaseoku Bobova, a od Dragutinovića potiču Tomići, Golubovići, Jakovljevići i Pupovići. Danilovići u Bukovici slave Đurđevdan, dok njihovi ogranci u Bobovu slave Aranđelovdan.

Dragomanovići su bratstvo iz Risanske oblasti koje potiče iz Grahova. Najpre su se doselili u Uble, da bi odatle najvećim delom prešli u Morinj kod Risna gde su najstarije bratstvo, a po njima se Morinj nekada zvao Dragomanovići. Slave Jovanjdan.

Kovačevići Dolovljani su bratstvo iz Dolova u Bjelopavlićima koje ima predanje o poreklu od daleko većeg istoimenog bratstva iz Grahova za koje je međutim utvrđeno da pripadaju grani I2-PH908, tako da je to predanje očigledno nastalo zbog zajedničkog prezimena ovih bratstava. Kovačevićima su prema predanju pribraćeni Abejevići i Murenovići koji su preuzeli njihovo prezime, međutim ispostavilo se da su Murenovići zaista srodni Kovačevićima čime je predanje Murenovića o poreklu iz Cuca dovedeno u pitanje. Najverovatnije se radi o davno razrođenim bratstvima od kojih su se Abejevići i Murenovići kasnije pribratili brojnijim Kovačevićima. Većina Kovačevića slavi Petkovdan, dok Murenovići slave Jovanjdan.

Kostići ilinštaci iz Smriječna u Pivi su starosedeoci u tom plemenu i prema predanju su doseljeni pre Branilovića i Ruđića. Slave Ilindan.

Lješnjani su razgranati rod koji čine bratstva iz Draževine u Lješanskoj nahiji i Lješkopolja koja prema predanju potiču iz Lješa u Albaniji. Iako samo pojedina bratstva imaju predanje o međusobnom srodstvu, za sva do sada testirana bratstva koja su prema predanju poreklom iz Lješa se ispostavilo da su isti rod.
Vukčevići u Draževini u istoimenom plemenu, Bolevići (danas Boljevići) i Milijići u Lješkopolju i islamizirani Amatbašići koji su živeli u Podgorici do oslobođenja ovog grada 1878. godine (kada su se iselili u Tursku) su četeri bratstva koja prema predanju potiču od zajedničkog pretka. Vukčevići su najveće bratstvo u Lješanskoj nahiji, a pored Draževine ih ima i u Farmacima u Donjoj Lješanskoj nahiji i Zeti. Vukčevići, Boljevići i Milići slave Đurđic. Zeci u Poborima, kao i Mudreše i Marotići u Ceklinu, imaju predanje da su srodni Vukčevićima, međutim utvrđeno je da ova bratstva pripadaju grani G2a-Y128028.
Globari su bratstvo čija je matica u Draževini u istoimenom plemenu, a najviše ih ima u Begovoj Glavici, takođe u Draževini. Slave Đurđic.
Uskokovići su još jedno bratstvo čija je matica u Draževini u istoimenom plemenu. Iseljenih Uskokovića ima u selu Do u Pješivcima gde su daleko brojniji nego u matici. Uskokovići slave Đurđic u Draževini, dok u Pješivcima slave Malu Gospojinu.

Pilatovci iz istoimenog sela u Oputnim Rudinama prema predanju potiču od bana Pilata koji je u srednjem veku kao vlastelin upravljao tim područjem, a pored ove oblasti, naseljavaju i susednu bilećku oblast u Istočnoj Hercegovini. Dele se na Komneniće i Šekariće u Pilatovcima, a od Komnenića potiču Doderi u Pivi. Svi slave Đurđevdan.

Raičevići i Šumanovići iz Vražegrmaca u Bjelopavlićima prema sopstvenom predanju potiču od istoimenog roda, dok ih ostala bratstva u Bjelopavlićima smatraju za starince u plemenu. S obzirom da Bjelopavlići pripadaju grani E-Z13591 može se zaključiti da su Raičevići i Šumanovići stariji sloj stanovništva u tom plemenu.

Savići Rovčani su bratstvo iz Meteha kod Plava koje je poreklom iz Rovaca. Deo Savića je prešao u Murino u Vasojevićima. S obzirom da nisu srodni nijednom bratstvu iz Rovaca, očigledno potiču od starijeg sloja stanovništva iz tog plemena. Slave Lučindan.

Tarhaniši i Tiganji su dva srodna muslimanska bratstva iz Bihora. Tarhanišima je matica u Gornjoj Vrbici u Bihoru odakle su se iseljavali u susedno selo Trpezi i Ibarac kod Rožaja. Tarhaniši u Bihoru se od sredine 20. veka prezivaju Talević, dok su u Ibarcu zadržali staro prezime. Tiganji potiču iz Petnjice u Bihoru odakle su se u potpunosti iselili u susedno selo Gornju Vrbicu, Korita i Bukovicu u Rožajskoj oblasti. Prema predanju Kožara iz Radmanaca, ovo bratstvo je isti rod sa Muratovićima, Tiganjima i Taranišima. Kako se ispostavilo da Kožari i Muratovići pripadaju grani R1b-BY53973, a Taraniši i Tiganji pripadaju grani I2-Y3120, ovo predanje je samo delimično tačno.

I2-CTS10228>Y3120>S17250

Bijedići iz istoimenog sela kod Meljaka u Pljevaljskoj oblasti potiču iz Korjenića gde su njihovi bratstvenici prešli na islam. Prema predanju potiču od vladarske kuće Brankovića koji su takođe iz Korjenića. Do sada su testirani jedino muslimani Bijedići. Bijedići slave Đurđevdan u Pljevaljskoj oblasti.

Dervovići su muslimansko bratstvo iz Bjelopoljske oblasti koje prema predanju potiču ”iz Konje”. Rođakaju se sa Sutovićima iz Rožaja, međutim kako su Sutovići poreklom iz Selca u Klimenatima i gotovo izvesno pripadaju grani E-BY4590, to predanje se može odbaciti.

Ivčevići su rod od koga potiču Pečurice u Trnovu u plemenu Dupilo i selu Pečurice u Mrkojevićima. Prema predanju su tri brata Ivčevića živela u okolini Skadra gde je jedan ostao, a dvojica su prešla u Dupilo i Mrkojeviće. Pečurice u Mrkojevićima su muslimani i dele se na Đubiće, Bećiroviće, Abazoviće i Barjamoviće, dok u Trnovu slave Aranđelovdan.

Mekići Kolašinci su muslimansko bratstvo iz Bjelopoljske oblasti potiču iz Kolašina odakle su se nakon oslobođenja tog grada 1878. godine najpre iselili na svoju zemlju u Donjem Kolašinu, da bi odatle između dva svetska rata prešli u Bjelopoljsku oblast. Njihov rodonačelnik Meka kapetan prema predanju potiče od Đurđevića koji su grana Mrnjavčića iz Kuča, međutim za njih je utvrđeno da pripadaju rodu Kuča i grani E-BY165837 zbog čega se ispostavilo da je ovo predanje netačno.

Otovići su bratstvo iz Buča kod Berana u Vasojevićima. Prema predanju potiču od Obradovića iz Gornjih Sela, kao i Kneževići iz Budimlje kod Berana. Smatraju da daljim poreklom potiču iz Mioske iz Donje Morače, te da su im tamo rod Kujovići i Šukovići. Međutim, za Otoviće iz Belog Polja kod Peći, koji potiču od Otovića iz Buča kod Berana, utvrđeno je da nisu srodni Kujovićima koji pripadaju grani I2-A13912, kao ni Kneževićima koji pripadaju grani R1a-Z280. Obradovići još nisu testirani. Krsna slava Otovića je Vasiljevdan.

Paučinci su muslimanski rod iz Paučine kod Rožaja koji je prema predanju poreklom iz okoline Đakovice od albanskog plemena Gašana. Međutim, sudeći po pripadnosti grani I2-S17250 koja je slovenskog porekla i nije prisutna kod drugih do sada testiranih Gašana, najverovatnije se radi o rodu srpskog porekla. Dele se na Alijiće, Grliće, Seferoviće i Husoviće.

Strahinje su bratstvo iz Utrga u Podgoru koje prema predanju potiče sa Kosova odakle su se doselili preko Hota u Malesiji. Ogranci Strahinja su Jovetići i Hajdukovići iz istog mesta, kao i Čalovići iz Sotonića. Svi slave Mitrovdan.

Čobaji su albansko muslimansko bratstvo iz Zoganja kod Ulcinja. Nije poznato kakvo im je predanje o poreklu, međutim sudeći po prezimenu i pripadnosti slovenskoj grani I2-S17250, može se pretpostaviti da potiču od muslimana Čobovića iz Ljeskovca u Mrkojevićima koji su kao i skoro sva ostala bratstva iz tog plemena srpskog porekla.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>Y4882>Z16969>A1328

Ćetkovići Vajmeši iz Šekulara su grupa bratstava koja je prema ustaljenom predanju poreklom od Ćetka Cerovića koji se doselio iz Drobnjaka. Međutim, za Ceroviće je utvrđeno da pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045. Ćetkovići su poznati i pod nadimkom Vajmeši, a prema jednom starijem predanju nadimak nose prema svom pretku vojvodi Vajmešu iz XV veka. Iako se to predanje nije očuvalo kod Ćetkovića, dobija na značaju s obzirom da je predanje o poreklu od Cerovića oboreno. Dele se na Ceroviće u Metohiji, Šekularce u Gornjim Selima, nekoliko srodnih bratstava u selu Rovca u Šekularu i Babiće sa ograncima u Ćetkovićima u Šekularu i Kaludri u Vasojevićima. Za Tomoviće iz sela Rovca koji su prema predanju ogranak Ćetkovića se ispostavilo da pripadaju rodu Katunjana i Riđana i grani E-A18844. Svi Ćetkovići slave Đurđevdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>Y4882>Z16969>A1328>FT27092>Y177643>Y220413>FT109194

Bulatovići Veljovići iz Bijele Crkve kod Rožaja su prema predanju od Bulatovića iz Rovaca. Veljovići su se najpre doselili u Trpeze u Bihoru gde od dva brata koja su prešla na islam potiču Muhovići i Osmanovići, dok su od trećeg brata pravoslavni Veljovići u Bijeloj Crkvi kod Rožaja. Deo Veljovića je uzeo staro prezime Bulatović. Kako Bulatovići izvorno pripadaju rodu Nikšića i grani I2-FT190799, može se zaključiti da je ovaj rod pribraćen Bulatovićima u Rovcima. Slave Lučindan u Bijeloj Crkvi. Za Muhoviće je utvrđeno da nasuprot predanju ne potiču od Veljovića, već da pripadaju grani R1b-FT140430. Utvrđeno je da ovom rodu genetički pripadaju još dva muslimanska bratstva:
Cikotići iz Trpezi u Bihori koji su prema predanju rod sa Kljajićima iz Zagorja u Vasojevićima i potiču iz Bjelopavlića, što se ispostavilo kao netačno.
Kurtćehajići su bratstvo iz Bijelog Polja koje prema predanju potiče iz Konje u Maloj Aziji. Predanje o poreklu iz Konje može biti tačno jedino ukoliko je rodonačelnik ovog bratstva bio janjičar koji se vratio na Balkan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>Y4882>Z16969>A1328
   >FT27092>Y177643>Y220413>FT109194>FT109402

Lalovići Pivljani iz Borkovića u Pivi potiču iz Plužina, a prema predanju su od Branilovića. Kako je za Braniloviće utvrđeno da pripadaju rodu Banjana i grani N2-FT182494, očigledno je da su im Lalovići pribraćeni. Lalovići se dele na Deliće, Londroviće i Radoviće, a prema jednom predanju, koje je genetički potvrđeno, ovom rodu pripadaju i Nedići iz istog sela. Od Nedića potiču Bailovići u Vranovini, zaseoku Slatine u Bobovu. Svi slave Jovanjdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>Y4882>Z16969>A1328>FT27092>Y177643>Y220413>FT386055

Kolenovići su jedno od najbrojnijih muslimanskih bratstava iz Gusinjskog kraja. Prema jednom predanju potiču od Peralovića iz Kuča, a prema drugom predanju su rod sa Martinovićima i Nokšićima iz istoimenih obližnjih sela (selo Nokšići se danas zove Novšići), koji potiču iz Klimenata. S obzirom da Peralovići pripadaju rodu Kuča i grani E-BY165837, a da Klimenti pripadaju grani E-BY105970, može se zaključiti da su Kolenovići verovatno starosedeoci u Gusinjskom kraju.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908

Adžije, kako glasi nadimak jednog ogranka Nikolića-Pavlovića iz Lastve u Ozrinićima, su prema ustaljenom predanju od Nikolića čije prezime nose, odnosno Ozrinića Dragojevića, a prema drugom su poreklom iz Nikšića i pribraćeni su Nikolićima. S obzirom da nisu genetički srodni Ozrinićima, drugo predanje se može smatrati potvrđenim. Adžije slave Aranđelovdan.

Babovići Luštičani su bratstvo iz zaseoka Žanjice u Radovanićima na Luštici. Prema predanju potiču od Babovića iz Konjuha u Vasojevićima, međutim kako ne pripadaju rodu Vasojevića, mogu se smatrati za starosedeoce. Slave Nikoljdan.

Baraći su bratstvo iz Pavinog Polja u Donjem Kolašinu o čijem poreklu nema dovoljno podataka. Slave Nikoljdan.

Bijelići Mataružani su grupa bratstava iz Mataruga kod Pljevlje koja se deli na Gačeviće, Kartale, Obreniće i Šarce i prema predanju su doseljeni iz Gacka, dok postoje i mišljenja da su starosedeoci. Slave Lazarevu subotu (Lazarevdan).

Bogojevići – Lacmani su rod iz Crnobora u Pljevaljskom kraju. Prema predanju potiču iz Boke Kotorske, odakle im se predak doselio u 17. veku. Danas se prezivaju Lacmanović. Slave Vračevdan.

Bogostinovići i Žarići su genetički rod koji čine bratstva koja nisu povezana predanjima, kao ni slavom.
Bogostinovići su rod od koga potiču Boljevići iz istoimenog plemena u Crmnici. Prema predanju potiču iz Blagaja u Bišću u Hercegovini, a odatle su se doselili preko Kruševice u Crmnici. Dele se na Plamence i Vulekoviće. Slave Ivanjdan.
Žarići iz Martinića u Bjelopavlićima potiču iz zaseoka Vojinići na Čevu u Ozrinićima. Prema ustaljenom predanju potiču od Ozrinića, dok postoji i predanje da su starosedeoci iz istoimenog plemena. Kako se ispostavilo da Žarići ne pripadaju rodu Ozrinića, može se zaključiti da je manje prihvaćeno predanje tačnije. Žarići slave Petkovdan, slavu koju su preuzeli od Bjelopavlića.

Bojati iz istoimenog sela u Pivi prema predanju potiču od Jaukovića iz Drobnjaka. Međutim, kako Jaukovići pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045, to predanje se može odbaciti. Od Bojata potiču Dunjića iz Završi, zahvaljujući čijem rezultatu je utvrđena haplogrupa ovog roda, kao i Tešovići iz Bobova, od kojih potiču Tanjevići iz iste oblasti i Miljići iz Potoka kod Pljevalja. Svi slave Đurđevdan.

Bubanje su bratstvo iz istoimenog sela između Bijelog Polja i Berana o čijem poreklu postoje dva predanja od kojih nijedno nije opšte prihvaćeno. Prema prvom su od Bubića iz Bjelopavlića, a prema drugom su prezime dobili prema bubnju. Ono što je zajedničko i jednom i drugom predanju jeste da su Bubanjama rod Šabotići iz Bihora, međutim Šabotići pripadaju grani G2a-S9591 čime je utvrđeno da ova dva bratstva nisu srodna. Predanje o poreklu od Bubića se takođe može odbaciti jer oni pripadaju rodu Bjelopavlića i grani E-Z13591. Bubanje slave Alimpijevdan.

Veličani – Ceklinjani i Veličani – Šaljani su najveći rod iz Velike kod Plava koji čine dve razgranate grupe bratstava sa potpuno različitim predanjima o poreklu.
Šaljani prema predanju potiču od Čere koji se doselio iz albanskog plemena Šalje. S obzirom da među do sada testiranim Šaljanima nemaju srodnike, spomenuto predanje je u velikoj meri dovedeno u pitanje. Ovoj grupi bratstava pripadaju Brkovići, Gojkovići, Golubovići, Jokići, Kneževići, Kasumovići, Lakićevići, Mikići, Radulovići i Simonovići. Šaljići iz Gornjeg Polimlja su poreklom iz Velike i smatra se da su od Kneževića, međutim za njih je ustanovljeno da pripadaju rodu Banjana i grani N2-FT182494. Svi slave Nikoljdan.
Ceklinjani prema predanju potiču od Đuraškovića iz Ceklina. Prema predanju potiču od Đuraškovića iz Ceklina, kao i bratstva sa kojima se rođakaju, a to su Đuričani iz Đuričke Rijeke kod Plava, Ralevići iz Kaludre u Vasojevićima i muslimani Adrovići iz Bihora. Međutim, za ovo predanje se ispostavilo da je netačno jer je za Gornjake utvrđeno da pripadaju grani I2-Z17855. Takođe, oboreno je i predanje o srodstvu sa Ralevićima koji pripadaju grani E-Z827 i Hadrovićima pripadaju grani G2a-Z6211. Đuričani još uvek nisu testirani. U Ceklinjane u Velici se ubrajaju Boškovići, Vučetići, Ognjenovići, Paunovići, Radevići, Steševići i Tomovići. Svi slave Alimpijevdan.

Gojkovići iz Mokrina kod Herceg Novog prema predanju potiču od Gojka Mrnjavčevića. Bratstva iz Ledenica i Grahova koja su poreklom iz Drobnjaka ih smatraju za svoje rođake, međutim ispostavilo se da nisu srodni iako pripadaju istoj haplogrupi. Gojkovići slave Đurđevdan.

Gračani, Mijanovići i Račete su dve grupe srodnih bratstava za koje se ispostavilo da pripadaju istom rodu.
Gračani su srodna grupa bratstava iz plemena Gradac u Lješanskoj nahiji u kome su ujedno i najbrojniji rod. Prema predanju su poreklom su iz Hercegovine odakle su se doselili u okolinu reke Gračanice kod Nikšića da bi zatim prešli u Lješansku nahiju. Dele se na Brnoviće, Đurišiće, Kažiće, Kovače, Radoviće i Raičkoviće, a pribrajaju im se i Marovići za koje postoji predanje su doseljeni ranije i da su poreklom od Vasojevića iz Gluhog Dola. Svi Gračani su nekada slavili Ilindan, dok danas tu slavu slave jedino Kažići. Sva ostala bratstva slave Petkovdan.
Mijanovići i Račete su bratstva koja prema predanju potiču iz Zete. Odatle su prešli u Male Cuce gde su im bili katuni, da bi se predak Račeta dalje iselio u Kavač kod Kotora. Mijanovići naseljavaju Krug i Meoca u Malim Cucama, a njihovih iseljenika ima u Krivošijama i Krtolama. Oba bratstva slave Nikoljdan.

Gurešići iz Crnče u Bihoru su prema predanju doseljeni iz Rovaca, a starinom su iz Vranja u Zeti. Slave Klimanjdan. Gurešići imaju predanje da je od njih potekla dinastija Karađorđević čemu u prilog ide i to što Karađorđevići takođe imaju predanje o poreklu iz Vranja i što su u prošlosti su slavili Klimanjdan. Međutim, za Kuzmiće iz Mramorca kod Smederevske Palanke koji su bliski rođaci Karađorđevića je ustanovljeno da nisu srodni Gurešićima jer pripadaju drugoj podgrani ispod I2-Y3120, čime je predanje Gurešića oboreno.

Dapčići su rod iz Krtola koji je prema predanju poreklom iz Albanije. Dele se na veći broj bratstava od kojih neka žive i u susednoj Luštici. Većina bratstava slavi Srđevdan, dok pojedina bratstva slave Ivanjdan.

Živkovići Jerinići iz Jerinića u Pivi su prema predanju od Cerovića iz Drobnjaka, ali kako je za Ceroviće utvrđeno da pripadaju rodu Novljana i I1-FGC22045, ovo predanje se ispostavilo kao netačno. Živkovići slave Đurđevdan.

Zupci su rod i istoimeno pleme u Trebinjskoj oblasti. U Herceg Novom i okolnim selima ima nekoliko manjih bratstava koja vode poreklo iz Zubaca, a među njima su do sada testirani Radanovići iz Mokrina za koje je potvrđeno da pripadaju ovom rodu. Radanovići slave Đurđevdan, kao i većina bratstava doseljenih iz Zubaca.

Ilići i Lazovići iz Ledenica prema predanju potiču od Drakule Mandića iz Drobnjaka, međutim kako Novljani, čiji su Mandići prema predanju ogranak, pripadaju grani I1-FGC22045, to predanje je vrlo upitno. Rođakaju se sa Gojkovićima iz Mokrina kod Herceg Novog i Andrijaševićima iz Kešeljevićima iz Grahova koji imaju isto predanje, međutim ni oni ne pripadaju rodu Novljana niti su srodni Ilićima i Lazovićima. Bojkovići iz Višnjeva u Grblju su takođe istog porekla prema predanju, ali njihova haplogrupa još uvek nije utvrđena. Ilići i Lazovići slave Đurđevdan.

Jakičići su rod čija je matica u Rubežima kod Nikšića, a dalje poreklo prema predanju sa Čeva u Ozrinićima. Svi su se iselili iz matice i uzeli nova prezimena. Od Jakičića potiču Odovići u Zagradu u Nikšićkoj Župi, Ćalići u Dragovoljićima kod Nikšića i Rubežići iz Bara i Sirovca u Uskocima u Drobnjaku. Svi slave Nikoljdan.

Kanjoši su rod koji potiče iz istoimenog zaseoka u Buljarici u Paštrovićima. Od njih je Kanjoš Macedonović, što navodi na pomisao da je njihovo staro prezime Macedonović. Međutim, Kanjoši se kao bratstvo pominju znatno ranije u Paštrovićima zbog čega se može zaključiti da je Macedonović bio nadimak pomenute ličnosti. Kanjoši su se u potpunosti iselili iz Paštrovića, a od njih su Pejakovići u Ljubotinju koji slave Nikoljdan.

Kovačevići Grahovljani iz Grahova su najbrojnije bratstvo u tom plemenu i prema predanju su poreklom iz Starog Vlaha. Rođakaju se sa Cerovićima iz Drobnjaka za koje je međutim utvrđeno da pripadaju grani I1-FGC22045. Iseljenih Kovačevića ima u Jezerima, a prema predanju od njih je i istoimeno bratstvo u Bjelopavlićima što se ispostavilo kao netačno jer pripadaju grani I2-Y3120. Kovačevići slave Đurđevdan.

Kosijeri su genetički rod kome pripada većina bratstava iz istoimenog plemena u Riječkoj nahiji iako nemaju predanja o međusobnom srodstvu. Svi slave Malu Gospojinu, plemensku slavu Kosijera.
Adžići iz Kosijera su prema predanju poreklom iz Metohije odakle su se preselili najpre u Zetu, a odatle u Kosijere. U predanju se dalje navodi da se deo Adžića iz Kosijera iselio u Knin u Dalmaciji, a odatle u Tupan u Banjanima, da bi zatim prešao u Pivu. Međutim, za Adžiće iz Kosijera je utvrđeno da pripadaju grani I2-Y3120, dok Adžići iz Pive pripadaju rodu Koprivica i Tupanjaca i grani E-L241 zbog čega se taj deo predanja može odbaciti.
Bratićevići i Marićevići iz Kosijera prema predanju potiču iz Rogama u Piperima. Bratićevići se dele na Rajkoviće, Radoviće i Latkoviće. Nemaju čvrsto predanje od kog bratstva potiču, a nagađalo se da bi mogli biti od tamošnjih Rajkovića, međutim to je malo verovatno jer su genetički srodni Adžićima iz istog plemena. Iseljenih Rajkovića ima u Njegušima.

Krkovići i Laketići su dva srodna bratstva iz Telač Dola u Gornjoj Morači koja prema predanju potiču iz Banjana. Smatralo se da su srodni tamošnjim bratstvima Miljanićima, Mrkajićima i Bijelovićima koji potiču iz Ozrinića, međutim za ta bratstva je utvrđeno da pripadaju grani I1-L1237. Krkovići i Laketići slave Jovanjdan.

Krsmanovići su bratstvo iz Slatine u Drobnjaku koje prema predanju potiče od Radovića iz Martinića u Bjelopavlićima. Međutim, kako je za Bjelopavliće, od kojih potiču Radovići, utvrđeno da pripadaju grani E-Z13591, za ovo predanje se ispostavilo da je netačno. Krsmanovići slave Đurđevdan.

Maleševci i Subotići su bratstva sa šireg područja Hercegovine za koja se na osnovu dosadašnjih rezultata osnovano može pretpostaviti da su genetički srodna.
Maleševci potiču iz Malina kod Bileće odakle su se preselili u Oputnu Rudinu gde su najbrojniji rod. U Crnoj Gori se dele na Aleksiće, Jaramaze i Šupiće. Iseljenih Maleševaca ima u selu Crna Gora u Pivi. Za pojedine iseljene Maleševce je utvrđeno da pripadaju grani G2a-Y60799, međutim ispostavilo se da su u pitanju pribraćena brastva s obzirom da Aleksići i većina iseljenika pripada grani I2-PH908. Svi Maleševci slave Ignjatijevdan, vrlo retku slavu za koju se smatra da je slave isključivo Maleševci.
Subotići su bratstvo iz Donjih Ledenica koje je najbrojnije u plemenu Ledenice. Prema predanju daljim poreklom potiču iz Golije odakle su se doselili preko Čeva u Ozrinićima gde su živeli određeno vreme. Iseljenih Subotića ima u Risnu i Brčelima. Slave Ilindan.
Ovom rodu pripadaju i Ječmenice i Matovići iz Pljevaljske oblasti koji su prema predanju poreklom iz Stožera u Donjem Kolašinu. Slave Nikoljdan.

Markovići Mainjani su bratstvo iz sela Markovići u plemenu Maini. Prema predanju su pre nekoliko vekova doseljeni iz Pipera. Deo Markovića je prešao u Brijege, selo u plemenu Brčeli, zbog sukoba unutar bratstva u kome je poginulo nekoliko bratstvenika. Svi Markovići u matici su ranije slavili Klimanjdan, dok danas neki slave Petkovdan.

Markuši su starosedelačko bratstvo iz Zete i Lješkopolja koje se prema predanju doselilo iz Građana pre pada Podgorice pod tursku vlast. Nemaju predanje o srodstvu ni sa jednim bratstvom iz Građana čemu u prilog idu genetički rezultati jer nisu srodni do sada testiranim bratstvima iz Građana. Slave Đurđic.

Medini iz Medinskog Krša kod Petrovca u Paštrovićima su jedno od najstarijih bratstava u plemenu koje se spominje još u XIV veku u povelji cara Dušana. Medini su u jednom trenutku svi prešli na katoličanstvo, da bi se većina kasnije pod pritiskom ostalih Paštrovića vratila na pravoslavlje zbog čega su preostali Medini katolici prešli u Budvu. Prema jednom predanju su poreklom iz Italije, dok Medini u Budvi smatraju da im je predak bio lutajući vitez iz Španije. S obzirom da Medini pripadaju I2-PH908 grupi koja je tipična za Srbe, oba predanja se mogu odbaciti. Pravoslavni Medini u Paštrovićima slave Tomindan, a katolici u Budvi slave Lučindan.

Mijajlovići su bratstvo iz Igala kod Herceg Novog, a tamo su doseljeni iz Bajkovih Kruševica. Slave Jovanjdan.

Miletići i Sinđići su uz Dmitriće jedina starosedelačka bratstva iz Rovaca koja se nisu pribila uz brojnija bratstva koja su kasnije naselila ovo pleme. Miletići nastanjuju Gornja Rovca, a Sinđići Međurečje. Ne postoji predanje o međusobnom srodstvu ovih bratstava, međutim genetika je potvrdila da su srodni. Krsnu slavu Lučindan su preuzeli od Nikšića-Gojakovića.

Milićevići – Krnjačani su bratstvo čija je matica u Krnjači kod Priboja, odakle su se raširili na Pljevaljski kraj. Od Milićevića potiču Nenadići iz iste oblasti, zahvaljujući čijem rezultatu je utvrđena haplogrupa Milićevića. Od Milićevića prema predanju potiču iz Terzići iz Pljevaljskog kraja, ali je za njih utvrđeno da pripadaju grani I1-M227. Krsna slava Milićevića je Nikoljdan.

Milojci (u jednini Milojko) su bratstvo Pobrđa u Grblju. Prema predanju potiču iz Stare Crne Gore odakle su doseljeni u prvoj polovini XVII veka. Slave Đurđevdan.

Mustajbašići su muslimansko bratstvo iz Lozne i Goduše u Bihoru koje važi za starosedelačko u toj oblasti. Rođakaju se sa Hodžićima iz Godijeva, međutim za njih je utvrđeno da pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045, tako da je to predanje oboreno.

Nenadovići Šabanovići su bratstvo sa Grahova u istoimenom plemenu, odakle su se delom iselili u Bijelu kod Herceg-Novog. Šabanovići prema predanju potiču iz Dulića u Gacku gde su se prezivali Nenadović. Slave Đurđevdan.

Ognjenovići iz Miljanića u Banjanima prema predanju potiču iz Boke Kotorske, zbog čega su imali nadimak Latini. Ogranci Ognjenovića u Banjanima su Kosanovići i Radojevići, za koje postoji i predanje da su im pribraćeni. Međutim, genetički je potvrđeno da potiču od Ognjenovića. Ognjenovići su se iseljavali u Pivu, gde ih ima u Mratinju. Ognjenovići i njihovi ogranci u Banjanima slave Nikoljdan, a u Pivi slave Đurđevdan.

Osredčani su rod koji čine Bjelići i Glavičani iz Osredaka u Donjoj Morači koji nemaju predanje o zajedničkom poreklu.
Bjelići prema predanju potiču od Bratonožića iz istoimenog plemena i rođakaju se sa drugim bratstvima iz Osredaka sa istim predanjem. Međutim, kako je za Bratonožiće utvrđeno da pripadaju grani Q2-Y172657, to predanje se može odbaciti. Deo Bjelića je prešao u susedno selo Ljuta. Slave Nikoljdan.
Glavičani iz Osredaka su starosedeoci u Donjoj Morači i nemaju predanje o daljem poreklu. Takođe slave Nikoljdan.

Petijevići – Brbuni iz Mokrina kod Herceg Novog prema predanju potiču od francuskog vojnika koji se pribratio Petijevićima, što je i genetički potvrđeno s obzirom da Petijevići pripadaju grani E-Z16988. Međutim, imajući u vidu da Brbuni pripadaju grani I2-PH908 može se pretpostaviti da se radi o vojniku Srbinu koji je regrutovan u francusku vojsku. Brbuni slave Začeće Sv. Jovana, kao i ostali Petijevići.

Popovići – Zagorani su bratstvo iz Zagore u Grblju. Prema predanju potiču iz Zagarača, ali među do sada testiranim bratstvima iz tog plemena nemaju genetičke srodnike. Slave Ilindan.

Prebiračevići su starosedelačko bratstvo iz Pećarske u Bistrici. Od njih su iseljeni Balšići u Dragosinjcima kod Kraljeva zahvaljujući čijem rezultatu je utvrđen haplotip ovog bratstva. Slave Lazarevu subotu (Lazarevdan).

Punoševići su rod iz Njeguša čiji rodonačelnik Punoš prema predanju potiče od vlastele Vojinovića. Punoš se iz Gacka najpre preselio u Muževice ispod planine Njegoš u Banjanima, a odatle u Dugi Do u Njegušima. Punoševići su kasnije naselili i Kopito u Njegušima, a ima ih i na Mircu. Dele se na Vodaloviće, Đuranoviće, Marićeviće, Miloševiće, Otaševiće i Parače u Dugom Dolu i Bogdanoviće u Kopitu. Većina Vodalovića i Đuranovića je iseljena iz plemena. Prvih ima u Glibacu kod Nikšića, kao i u Krivošijama gde se prezivaju Odalović odakle je deo prešao u Boku Kotorsku i Lastvu u Grblju, a drugih takođe u Boki Kotorskoj i Pobrđu u Grblju gde su uzeli druga prezimena. Otaševića ima iseljenih u Gornjoj Ržanici u Vasojevićima. Punoševići su nekada svi slavili Nikoljdan, da bi većina bratstava u Dugom Dolu kasnije počela da slavi Nikolice. Iseljenici i dalje slave Nikoljdan.

Radulovići Rovčani iz Liješnja u Rovcima imaju više predanja o svom poreklu. Prema prvom predanju su potomstvo Bogdana Vojinića kao i većina bratstava iz Liješnja, prema drugom su potomci Nikšića-Trebješana koji su boravili na području Morače u 18. veku, po trećom su od Radulovića iz Komana koji su od Ozrinića, dok postoji i mišljenje da su od Macura. Međutim, genetika je oborila sva spomenuta predanja jer Radulovići nemaju bliže srodnike među do sada testiranim bratstvima u Crnoj Gori. Slave Aranđelovdan.

Rajkovići Vražegrmci su najbrojnije bratstvo iz Brezojevice u Vasojevićima. Prema predanju su iz Vražgrmaca u Bjelopavlićima. Slave Vračevdan.

Starčevići su razgranati rod iz Pljevaljske oblasti i Zatarja koji prema predanju potiče od Strahinjića Bana. Matica Starčevića je u Matarugama kod Pljevlje odakle su se širili po drugim selima, prevashodno u području Bobova u Zatarju, gde su menjali prezimena. Ogranci Starčevića su Boškovići, Jelovci, Lučići, Milićevići, Popadići, Ćirkovići i Džuveri. Haplogrupa ovog roda je utvrđena na osnovu rezultata Srndovića iz Foče koji su prema predanju ogranak Džuvera. Svi slave Lazarevdan.

Strunjaši iz Timara u Drobnjacima prema predanju potiču od Srbljanovića koji su grana Novljana. Kako je za Srbljanoviće potvrđeno da pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045, može se zaključiti da Strunjaši, ili barem jedan njihov deo (poznato je da je jedna grana ovog bratstva pribraćena), ne potiču od Srbljanovića. Slave Đurđevdan.

Tepčani su rod iz Jezera koji prema predanju potiče od Novljana, kao i većina drobnjačkih bratstava, a navodno su se doselili iz Trepče u Nikšićkim Rudinama u Međužvalje u Drobnjaku, a odatle u Tepca u Jezerima odakle su se raširili i na susedna sela tako da su pojedinačno najbrojniji rod u Jezerima. S obzirom da Novljani pripadaju grani I1-FGC22045, najverovatnije se radi o starosedelačkom rodu iz Međužvalja, dok je predanje o poreklu iz Trepče nastalo zbog sličnosti naziva Trepča i Tepca. Dele se na Raičeviće, Stanišiće i Raduloviće. Raičevići i Stanišići slave Đurđevdan sem iseljenika u Rudom Polju u Drobnjaku koji slave Aranđelovdan, dok Radulovići slave Nikoljdan.

Tmušići iz istoimenog sela u Polici u Vasojevićima su prema predanju poreklom od Selakovića iz Gornje Morače. S obzirom da Selakovići pripadaju grani G2a-M406, a da je za Magdeliniće iz Bogaja kod Rožaja koji su ogranak Tmušića utvrđeno da pripadaju grani I2-PH908, predanje o poreklu od Selakovića je očigledno netačno. Od Tmušića su još i Kurpejovići iz Seošnice kod Rožaja. Tmušići su po svemu sudeći starodelečako bratstvo u Srednjem Polimlju. Slave Stevanjdan.

Ćatovići Potarci i Halilovići su muslimanska bratstva iz Bjelopoljske oblasti i Donjeg Kolašina za koja se ispostavilo da su srodna.
Ćatovići su prema predanju u srodstvu sa pravoslavnim Ćatovićima iz Timara u Drobnjacima koji su od Bulatovića iz Rovaca, a doseljeni su iz Štitarice u Poljima Kolašinskim.
Halilovići prema predanju potiču iz Kuča, ali kako ova grana nije zabeležena do sada među Kučima, spomenuto predanje verovatno nije tačno. Od Halilovića su Kukuljci, takođe u Bjelopoljskoj oblasti.

Čepići su bratstvo iz Redica u Gornjoj Morači, gde su se doselili iz susednih Bojića. Ogranak Čepića u Redicama su Šišovići. Čepići prema predanju potiču od Rakočevića iz Donje Morače. S obzirom da Rakočevići pripadaju rodu Bogićevica i grani R1b-Y175368, za pomenuto predanje se ispostavilo da je netačno. Čepići slave Aranđelovdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT14506

Dupljaci su muslimansko bratstvo iz zaseoka Dupljaci u Đalovićima. Prema predanju potiču iz Lozne u Bihoru. Postoji i predanje prema kome potiču od tamošnjih Ćorovića, ali se ispostavilo da ova dva bratstva nisu genetički srodna. Dupljaci su se potpuno iselili iz Korita nakon 1912. godine, najviše u Novi Pazar.

Živkovići – Ržedoljci su bratstvo iz Ržanog Dola u Cucama. Prema predanju potiču iz Čarađa u Goliji. Iseljavali su se u Grahovo, Carine u Nikšićkoj Župi, Trepče u Nikšićkim Rudinama i Boku Kotorsku. Slave Jovanjdan.

Kaljevići Drobnjaci su bratstvo iz Drobnjaka koje prema predanju potiče od Piletića sa Stijene u Piperima, međutim sami Piletići nemaju predanje o srodstvu sa Kaljevićima. S obzirom da Piletići slave Aranđelovdan i da je za Đurkoviće, čiji su ogranak Piletići, utvrđeno da pripadaju grani R1b-FT49714, to predanje se može odbaciti. Postoji i mišljenje da Kaljevići potiču od Liješevića iz Stijene u Piperima koji kao i Kaljevići slave Tomindan, međutim među Liješevićima još uvek nema testiranih tako da ta pretpostavka još uvek nije potvrđena.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT14506>A13912

Miočani su rod kome prema predanju pripadaju Kujovići i Šukovići iz Mioske u Donjoj Morači i Obradovići iz Gornjih Sela u Vasojevićima. Smatraju da potiču od Herakovića iz Njeguša, odakle su se prema jednoj verziji preko Spuža, a prema drugoj preko Ožegovica u Ozrinićima, naselili u Miosku u Donjoj Morači. Odatle su Obradovići prešli u Gornja Sela. S obzirom da Herakovići pripadaju grani E-Z1057 i slave Đurđevdan, za pomenuto predanje se ispostavilo da je netačno. Od Obradovića prema predanju potiču Skokovići u Donjoj Ržanici, Kneževići u Budimlji i Otovići u Buču u Vasojevićima, zatim Zekići u Radevoj Mali kod Rožaja, kao i islamizirani Babačići i Rebronje u Bihoru. Obradovići još nisu testirani. Za Otoviće iz Belog Polja kod Peći, koji potiču od Otovića iz Buča kod Berana, utvrđeno je da nisu srodni Kujovićima, te da pripadaju grani I2-S17250, ali ne i njenoj mlađoj grani I2-PH908. Muslimani Skoci u Sipanju u Koritima imaju predanje prema kome potiču od Obradovića, ali se za njih ispostavilo da pripadaju grani I2-YP4799. Krsna slava ovog roda je Vasiljevdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT14506>Y179535>FT190202>Y52621>FT190799

Nikšići prema predanju potiču od Nikše Grbljanovića iz Krtola koji se doselio u Moraču, a odatle prešao u Nikšićku Župu. Nikšin otac je prema istom predanju kao vlastelin upravljao južnim delom Boke Kotorske, međutim o Grbljanovićima nema istorijskih podataka koji bi potvrdili ovo predanje. Nikša je imao pet sinova: od Radovana su Trebješani iz Nikšićkog polja, od Milutina su Dragovoljići i Liverovići, Vladimir se vratio na imanje Nikšinog oca, od Gezimira je veći broj bratstava u Nikšićkoj Župi, a od Gojaka su Gojakovići u Rovcima koji se dele na Bulatoviće, Vlahoviće, Srezojeviće i Šćepanoviće. Dok su se Trebješani usled brojnih sukoba sa nikšićkim Turcima raselili širom Crne Gore (najviše ih je u Gornjoj Morači, Uskocima, Lješanskoj nahiji, Pivi, Nikšićkim i Oputnim Rudinama), Nikšići u Nikšićkoj Župi i Rovcima su se razgranali i čine većinu stanovništva u tim plemenima. Za Bulatoviće, koji su jedno od najvećih bratstava u Crnoj Gori, je utvrđeno da su raznorodni te da pored Bulatovića koji su srodni ostalim Nikšića postoje još čak četiri pribraćena roda u okviru ovog bratstva (dve R1a grane, dve I2 grane i po jedna E1b i I1 grana). Takođe, kod Draškovića iz Rovaca koji su ogranak Šćepanovića postoji pribraćena grana koja je poreklom od Macura koji pripadaju grani I1-Y16434. Svi Nikšići slave Lučindan.
Utvrđeno je da od Nikšića potiču i sledeća bratstva:
Azanci iz Azana u Bihoru se dele na Vukajloviće, Lukoviće, Petroviće, Popoviće i Radoševiće. Prema predanju Vukajlovića poreklom su iz Ozrinića, dok su prema predanju Popovića poreklom iz Šekulara od Vukoljevakovića. S obzirom da nisu srodni Vukoljevakovića koji pripadaju grani I2-Z17855, ovo drugo predanje se može odbaciti kao netačno. Svi slave Jovanjdan, sem islamizovanih Novalića u Lagatorima koji su ogranak Vukajlovića.
Kurgaši su muslimansko bratstvo iz okoline Bijelog Polja, gde su se se prema predanju doselili iz Stare Crne Gore preko Plava.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT14506>Y56203>Y134578

Tarski Nikšići su rod koji čine Tatići iz Kolašina, Krvavci iz Zatarja i Rabrenovići iz Polja Kolašinskih gde je ujedno i matica ovog roda.
Tatići su prema predanju od Nikšića, međutim to predanje se može odbaciti iako i Nikšići takođe pripadaju grani I2-PH908. Slave Lučindan.
Krvavci iz Zatarja su prema predanju od Dedejića iz Drobnjaka, međutim to se ispostavilo kao netačno jer Dedejići pripadaju grani J2-Y22066. Krvavci slave Đurđevdan.
Rabrenovići spadaju u najstarija bratstva u Potarju i prema predanju potiču od Radmilja iz Stolca. Slave Aranđelovdan.
Međedovići su muslimansko bratstvo iz Obrova kod Bijelog Polja, odakle su se raširili i na okolna sela. Prema predanju potiču od Bulatovića iz Rovaca. S obzirom da Bulatovići pripadaju rodu Nikšića i grani I2-FT190799, za ovo predanje se ispostavilo da je netačno.
U prilog tome da su Tarski Nikšići bili u zajednici sa Nikšićima govori i to što većina iseljenih bratstava koja pripadaju ovom rodi u Srbiji slavi Lučindan, plemensku slavu Nikšića.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>Z16983

Ajanovići su muslimansko bratstvo koje živi u nekoliko sela u okolini Odžaka u Pljevaljskoj oblasti. Doseljeni su iz Krajčinovića kod Priboja oko 1800. godine.

Fuštići su bratstvo iz Brskova kod Mojkovca. Prema predanju su potomci Sasa koji su radili u rudniku Brskovu. Genetički su srodni pojedinim Nemcima što ide u prilog ovom predanju, kao i njihovo prezime koje bi moglo biti srpska verzija nemačkog prezimena Fušt. Slave Mratindan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>Z16983>Y4789>FT245949>Y45843

Bjeloševići su rod iz Bjeloša kod Cetinja. Ovo selo je svojevremeno bilo i samostalno pleme koje se kasnije udružilo sa Očinićima i Ugnima u pleme Konak kao protivteža brojnijim Bajicama i Donjekrajcima, a svi zajedno čine pleme Cetinje. Rodonačelnik Bjeloševića se prema predanju doselio iz sela Grlje u Zeti. Dele se na Grljeviće i Jovanoviće, a predak Dapčevića i Kambana, koji su bliski rođaci Jovanovića, je iz Bjeloša prešao u Vignjeviće u Ljubotinju. Iseljenih Bjeloša ima i u Grblju. Slave Začeće Sv. Jovana u Bjelošima, Ivanjdan u Ljubotinju i Nikoljdan u Grblju.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT16449>MF2888

Bezdanovići, Lipljani, Prosedoljci i Crnovići su genetički rod koji čine bratstva iz Komana, Veljih Cuca i Građana koja nisu povezana predanjima.
Bezdanovići iz Komana su prema predanju poreklom iz Nevesinja odakle su se najpre doselili na Čevo u Ozrinićima, da bi odatle kasnije prešli u Komane. Bezdanovići čine većinu stanovništva u Zelenim Dolovima, Milatama i Župi Bezdanskoj, a naseljvaju i Baloče i Oraovicu. Dele se na Jovanoviće, Pejoviće i Radonjiće i svi slave Aranđelovdan.
Lipljani su Popovići iz Lipe u Veljim Cucama koji prema predanju potiču od popa Jakova iz Donjeg Kraja, danas zaseoka Čeva u Ozrinićima. U Cucama su im prema predanju najbliži Prosedoljci (Markovići i Tomaševići), koji još uvek nisu testirani, a prema predanju su dalji rod sa Bajkovićima, Gradinjanima i Grabljanima i svi potiču od Orlovića. Međutim, ispostavilo se da pomenute grupe bratstava pripadaju grani J2a-FT384930 i rodu Pješivaca i Cuca, tako da se ovo predanje može odbaciti. Lipljani slave Jovanjdan.
Crnovići, odnosno Crnojevići kako se već duže vreme prezivaju, prema predanju potiču od Đurđa Crnojevića, brata Ivana Crnojevića čija se porodica nakon napuštanja Žabljaka Crnojevića najpre nastanila u Riječkom Gradu, a odatle prešla u Građane zbog sukoba sa Turcima. Slave Ivanjdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT16449>Y151633

Begovići i Kujovići Mokrolužani su dva muslimanska bratstva koja pripadaju istom rodu iako nemaju predanje o zajedničkom poreklu.
Begovići iz Rasova kod Bijelog Polja su muslimansko bratstvo koje važi za najstarije u toj oblasti. Prema predanju su srodni Jaćimovićima, što se kao što je već spomenuto ispostavilo kao netačno, i zajedno potiču od niže vlastele koja je vladala tim područjem do turske okupacije kada su Begovići prešli na islam da bi zadržali povlastice.
Kujovići iz Mokrog Luga u Bistrici prema predanju potiču iz Vraneša, a doselili su se preko Bijelog Polja.

Konatari su bratstvo iz istoimenog sela kod Bijelog Polja koje je prema predanju poreklom iz Kuča. S obzirom da u Kučima do sada ni za jedno bratstvo nije utvrđeno da pripada I2 haplogrupi, ovo predanje je verovatno netačno. Od Konatara su prema predanju islamizirani Hadžibegovići iz Boturića u Bistrici. Konatari slave Nikoljdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>A5913>A22312>BY79593

Milatovići Čakmaci iz Vinića u Bjelopavićima prema predanju potiču od Milatovića iz Dabovića u Bjelopavlićima, međutim za njih je utvrđeno da pripadaju grani I2-Y51673 zbog čega se to predanje može odbaciti. Jedno vreme su se prezivali Čakmaci. Slave  Petkovdan.

Šestovići su bratstvo iz Krupica u Zatarju odakle je deo bratstva kasnije prešao u Stožer u Donjem Kolašinu. Prema predanju potiču od Parovića iz Biograda kod Nevesinja, ali s obzirom da Parovići pripadaju grani N2-FT182494, to predanje se može odbaciti. Šestovići slave Aranđelovdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>A5913>A22312>BY153567>BY152858

Dubljevići i Pustipušani su prema predanjima različitog porekla, međutim na osnovu dosadašnjih rezultata može se smatrati da su genetički srodni.
Dubljevići su bratstvo iz sela Dubljevići u Pivi, gde su se doselili iz istoimenog sela kod Gacka. Prema ustaljenom predanju potiču od Milića iz Bjelica, dok su prema manje prihvaćenom predanju u Bjelice došli iz Bara gde su se prezivali Popović. Prvo predanje se može odbaciti s obzirom da Milići pripadaju genetičkom rodu Mataruga i grani E-FT104106. Od Dubljevića su Popovići u Tepcima u Jezerima. I jedni i drugi slave Đurđic.
Pustipušani su grupa bratstava iz Pustipuha kod Ljubinja, koja pripada istom genetičkom rodu iako ne postoji predanjska veza između njih. Ovom genetičkom rodu pripadaju i Ćalasani iz Mratinja u Pivi, koji su prema jednom predanju poreklom iz Budima u Donjoj Hercegovini zbog čega su se ranije prezivali Budimlije, a prema drugom predanju potiču iz Sarajeva. Na osnovu toga što su isti rod sa Dubljevićima koji potiču iz Hercegovine, prvo predanje je verovatno tačnije. Ima ih u drugim pivskim selima u manjem broju. Slave Đurđevdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>Y51673

Behrovići su jedan on najstarijih muslimanskih rodova iz Plavsko-Gusinjske oblasti, a prema predanju potiču iz Anadolije. Dele se na Kijake iz Komarače i Šiljkoviće iz Plava. Kako pripadaju grani koja je na Balkan došla sa migracijom Srba sa Karpata, predanje o poreklu iz Anadolije se može odbaciti.

Vrbice i Raičevići Njeguši su dva bratstva iz Njeguša koja nisu povezana predanjima, a koja su genetički isti rod.
Vrbice su bratstvo iz Vrbe u Njegušima, a tamo su se doselili iz istoimenog sela kod Gacka. Deo Vrbica je uzeo prezime Vučković prema svom rodonačelniku Vučku. Iseljenih Vrbica ima u Banja Luci i na osnovu rezultata jednog od ovih iseljenika je utvrđeno da pripadaju grani I2-Y51673. Slave Petkovdan.
Raičevići – Njeguši su najveći rod iz Njeguša koji prema predanju potiče iz Muževica u Banjanima. Smatraju da su rod sa Herakovićima iz istog plemena, međutim za Popoviće koji potiču od Herakovića je utvrđeno da pripadaju grani E-Z1057. Raičevići se dele na Pende, Podubličane i Radonjiće. Iseljenih Raičevića ima u Bratešićima u Grblju. Svi slave Đurđevdan.

Dupončevići su starosedelački rod iz Velikih Zalaza u Njegušima. Dele se na Gačeviće, Drugoviće i Hrsoviće. U Katunskoj nahiji mnogi smatraju da su od Mataruga, međutim to je malo verovatno s obzirom da pripadaju grani I2-PH908. Iseljavali su se u Bjelice i okolinu Kotora. Slave Vračevdan.

Milatovići iz Dabovića i Međeđa u Bjelopavlićima su prema predanju poreklom iz Čeva u Ozrinićima odakle su se doselili preko Milata u Komanima. Za Milatoviće iz Vinića u Bjelopavićima je utvrđeno da nasuprot predanju ne potiču od Milatovića iz Vražegrmaca. Milatovićima su predanju srodni Milojevići iz istoimenog sela u Pješivcima koji su se tamo doselili iz Vražegrmaca, ali s obzirom da je za Rosandiće koji potiču od Milojevića utvrđeno da pripadaju rodu Čevljana-Jovanjštaka i grani I1-Y16437, ovo predanje se može odbaciti. Milatovići slave Petkovdan.

Predojevići su razgranati rod iz Bilećkih Rudina čija je matica u Prijevoru. Bili su u vlaškom društvenom statusu u srednjem veku, a imali su i svoj grb zbog čega postoji mišljenje da su bili i sitna vlastela. U Crnoj Gori Predojevića ima u Žlijebima gde žive Radmilovići koji su se doselili iz Baljaka u Bilećkim Rudinama. Slave Nikoljdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>Y32084>PH3310>A20333>FT25902>FT176119

Papići – Drobnjaci su rod iz Komarnice u Drobnjaku, od koga potiču Savovići iz tog mesta. Papići prema predanju potiču od prezimenjaka iz Petrovića u Banjanima. Međutim, s obzirom da je za Papiće iz Ljubomira, koji potiču iz Banjana, utvrđeno da pripadaju genetičkom rodu Banjana i grani N2-FT182494, pomenuto predanje Papića iz Drobnjaka je očigledno nastalo zbog istog prezimena. Savovići slave Jovanjdan.

I2-CTS10228>Y3120>S17250>PH908>FT382557>BY93199

Ozrinići su razgranati rod iz istoimenog plemena u Katunskoj nahiji. Na Čevo su prema ustaljenom predanju doseljeni iz Hercegovine i zovu se po svom rodonačelniku Ozrihni, ali zbog prezimena koje je vremenom skraćeno (slovo h je nestalo) postoje i pogrešna nagađanja da se predak zvao Ozro ili da su došli sa Ozrena u Bosni. Dele se na tri velike grupe bratstava – Gardaševiće, Dragojeviće i Cauševiće. Za sve tri grane je utvrđeno da pripadaju istom rodu čime je potvrđeno predanje o zajedničkom poreklu. Visokim natalitetom su najpre postali većina u plemenu koje je i preimenovano po njima, da bi se vremenom iselili gotovo svi starinci. Ozrinići su etnički najmonolitnije srpsko pleme jer pored samih Ozrinića u plemenu žive jedino dva mala bratstva koja su prema predanju drugačijeg porekla – Vulaši i Domazetovići, s tim što se i za njih ispostavilo da pripadaju rodu Ozrinića. Ozrinići u matici, kao ogromna većina iseljenika, slave Aranđelovdan, dok u Ozrinići u istoimenom selu kod Nikšića i njihovi iseljenici u Banjanima slave Malu Gospojinu.
Breškovci iz Tupana u Banjanima i Bogmilovića u Pješivcima su poreklom iz Breškovog Dola u Velestovu u Ozrinićima, a smatraju da daljim poreklom iz Njeguša. S obzirom da pripadaju rodu Ozrinića, predanje o daljem poreklu iz Njeguša se može odbaciti. Dele se na Erakoviće, Kilibarde i Ćalaice na Tupanu, od kojih su ovi poslednji iz delom prešli u Sominu. Slave Aranđelovdan. Od Erakovića potiču Boškovići, Mijuškovići i Perovići u Bogmilovićima u Pješivcima gde slave Malu Gospojinu. Za Milunoviće u Bogmilovićima se smatralo da potiču od Lužana, ali i oni pripadaju rodu Ozrinića. Kako u istom selu žive Breškovci, najverovatnije potiču od njih.
S druge strane, za pojedina bratstva koja prema predanju potiču od Ozrinića se ispostavilo da ne pripadaju ovom rodu. Tako Antunovići, Mijatovići i Papovići iz Gornjih Polja i Golije pripadaju rodu Markovljana i grani R1a-YP417, Bijelovići, Miljanići i Mrkajići iz Banjana pripadaju grani I1-L1237, Vukovići iz Pive pripadaju grani E-L241, Nenezići iz Drobnjaka pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045, Gajovići iz Ozrinića koji su prema predanju grana Cauševića-Krivoglava-Reljića pripadaju grani R1b-U152, dok Pavlovići-Adžije (zvanično prezime im je Nikolić) koji su prema predanju grana Dragojevića-Nikolića pripadaju grani I2-PH908, ali nisu isti rod sa Ozrinićima. Zbog nedostatka obradive zemlje u matici Ozrinići su se u velikom broju iseljavali širom Crne Gore. Ima ih u Nikšićkoj oblasti gde su najbrojniji rod, Grahovu, Komanima, Lješanskoj nahiji, Nikšićkim Rudinama, Oputnim Rudinama, Pivi, Jezerima, Šarancima, Pljevlji i Krajini.  U Krajini su islamizirani. Orzinići čine 5,94% stanovništva u Crnoj Gori prema anonimnom istraživanju i jedan su od nekoliko najbrojnijih rodova.

I2-CTS10228>Y3120>Y4460>BY37317>FT122415

Kočani su muslimansko starosedelačko bratstvo iz Godočelja u Gornjem Bihoru. Ne znaju odakle su se doselili, a o njihovom poreklu postoje razne teorije. Dok pojedini smatraju da su od nekog turkog vojnika, postoje i nagađanja na osnovu prezimena da su iz Kočana kod Nikšića ili Kočana u Makedoniji. I2-Y4460 grana kojoj pripadaju je izuzetno retka na srpskom etničkom području.

I2-CTS10228>Y3120>Z17855

Albijanići iz Vučijeg Dola u Oputnim Rudinama potiču od istoimenog bratstva iz Baljaka u Bilećkim Rudinama. Prema jednom predanju potiču od Jokanovića iz Trebijeva kod Trebinja, a prema drugom od Selakovića iz Gornje Morače. Međutim, oba predanja su pobijena jer je ustanovljeno da Jokanovići i Selakovići pripadaju drugim haplogrupama, zbog čega se može zaključiti da su oba predanja nastala na osnovu toga što spomenuti rodovi takođe slave Stevanjdan, kao i Albijanići.

Vojvodići i Vukoljevakovići iz Šekulara prema predanju potiču od vojvode Petra Šekularca, kao i Radmuževići za koje je ustanovljeno da pripadaju grani J1-Z18463. Vojvodići se dele na Buliće, Dašiće i Rmuše, dok se Vukoljevakovići dele na Brakočeviće, Živkoviće i Jašoviće. Svi slave Jovanjdan, plemensku slavu Šekulara.

Karadžići su bratstvo iz Lopata u Vasojevićima koje se najvećim delom iselilo u Petnjicu u Drobnjacima odakle su se raširili i na druga sela u tom plemenu. Prema ustaljenom predanju su grana Vasojevića-Lopaćana, a prema manje prihvaćenom predanju su poreklom iz Makedonije gde su živeli pod planinom Karadžicom po kojoj se prezivaju. Utvrđeno je da Karadžići ne potiču od Vasojevića koji pripadaju grani E-BY14151, tako da je predanje o poreklu iz Makedonije verovatno tačno tim pre što je I2-Z17855 grana tamo najzastupljenija na Balkanu. Za Petijeviće iz istoimenog sela u Bajkovim Kruševicama koji su prema predanju od Karadžića iz Drobnjaka je utvrđeno da pripadaju E-L17 grani čime je spomenuto predanje oboreno. Karadžići slave Aranđelovdan.

Cecunjani su muslimansko bratstvo iz Bogajića u Plavsko-Gusinjskoj oblasti. Potiču iz Cecuna u Vasojevićima, a smatra se da su ih odatle proterali Vasojevići po dolasku u to selo.

I2-CTS10228>Y3120>Z17855>PH3414>Y58629

Mirilovići su jedan od najvećih hercegovačkih rodova sa maticom u istimenom selu u Bilećkim Rudinama. Prema predanju potiču iz Petrovića u Banjanima. Dele se na Kapore u Mirilovićima i Dželetoviće u susednoj Čepelici, a iseljenih Mirilovića koji potiču od ova dva bratstva najviše ima u Hrasnu i okolini Ljubinja. U Crnoj Gori ima Kapora u Dolovima u Grahovu. Slave Nikoljdan.

I2-CTS10228>Y3120>Z17855>Y230195>Y230196>A16413

Ceklinjani Gornjaci su najveći rod iz Ceklina čiji se rodonačelnik Leka prema predanju doselio preko Pipera iz Vukli u albanskom plemenu Klimenti. Od Usen Leke, kako se prema predanju albanskih Klimenti zvao Leka, su u Klimentima preostala bratstva Vrata i Đonović u Selcima gde se Lekin sin preselio iz Vukli. S obzirom da Vukli pripadaju rodu Klimenti i grani i grani E-BY4590, predanje o Lekinom srodstvu sa albanskim Klimentima je oboreno. Gornjaci se dele na dve grupe bratstava – Lješeviće i Vuličeviće. Lješevići se dele na Đuraškoviće, Jankoviće, Kostiće i Tatare, a Vuličevići na Jovićeviće, Pejoviće, Šofrance, Mašanoviće, Vukoslavčeviće (iseljeni u Papratnicu u Dupilu) i Ražnatoviće. Đuranovići u Martinićima u Bjelopavlićima, Luščani u Lušcu u Vasojevićima, Ceklinjani-Alimpijevci u Vasojevićima i Plavsko-Gusinjskoj oblasti, kao i Hadrovići u Bihoru, imaju predanje da su od Đuraškovića, ali za ova razgranata bratstva je ustanovljeno da pripadaju drugim haplogrupama, odnosno da ne pripadaju rodu Ceklinjana-Gornjaka. Svi Gornjaci slave Nikoljdan sem iseljenih Vukoslavčevića koji slave Aranđelovdan.

I2-CTS10228>Y3120>Z17855>Y230195>Y230196>A16413>Y135658>A20030>Y135654>Y135653

Lješnjani Vojinići su razgranati rod čija bratstva nastanjuju Rovca, Donju Moraču i Gornju Moraču, a po Lješanskoj nahiji odakle su doseljeni se nazivaju i Lješnjanima. Postoje dva predanja o poreklu njihovog rodonačelnika Bogdana Vojinića kojima je zajedničko to što ga oba vezuju za vlastelu Vojinoviće. Prema prvom predanju Bogdanovi preci su se najpre iz Hercegovine doselili u Vojiniće u Čevu, da bi se Bogdan preko Lješanske nahije sa porodicom preselio u Liješnje u Donjoj Morači (kasnije će pripasti Rovcima) koje su nazvali po istoimenom selu iz Lješanske nahije. Prema drugom predanju Bogdan je istog porekla kao i Vukčevići iz Draževine, a iz Vučitrna su se najpre doselili Lješansku nahiju, odakle su Bodanovi preci prešli na Čevo. Iz Čeva se Bodan zatim vratio u Liješnje u Lješanskoj nahiji da bi odatle prešao u Donju Moraču. Međutim, kako je za Vukčeviće utvrđeno da nisu srodni Vojinićima iako takođe pripadaju grani I2-Y3120, drugo predanje se može odbaciti zbog čega se može smatrati da ovaj rod potiče sa Čeva, a eventualno daljim poreklom iz Hercegovine. Iz Rovaca su se iseljavali u susedna plemena Donju i Gornju Moraču. Lješnjani-Vojinići se dele na veliki broj bratstava. U Rovcima slave Aranđelovdan, u Donjoj Morači Ćirilovdan (Sv. Kirila Slovenskog, staru slavu ovog roda) i Srđevdan (Sveti mučenici Sergije i Vakho), a u Gornjoj Morači Sv. Ćirila i Metodija.

I2-CTS10228>Y3120>Z17855>Y230195>Y230196>FT20796

Srdanovići i Huremovići su dva muslimanska bratstva koja nisu povezana predanjima, a za koja se ispostavilo da su genetički srodna.
Srdanovići su starosedelačko bratstvo iz Plava i par okolnih sela o čijem daljem poreklu ne postoje nikakva predanja.
Huremovići su iz sela Trpezi u Bihoru prema predanju potiču sa Pelevog Brijega u Bratonožićima. Međutim, malo verovatno da je to istinito jer grana I2-FT20796 do sada nije zabeležena među bratstvima koja potiču iz Bratonožića.

Haplogrupa R1a 

Haplogrupa R1a-Z282 u Crnoj Gori

R1a-Z282

Lješevići Lipovci su najveći rod u Građanima, plemenu u Riječkoj nahiji. Dele se na Vukotiće, Kneževiće, Milanoviće, Petroviće i Popoviće. Prema predanju potiču iz Prizrena odakle je njihov predak zbog ubistva izbegao u Malo Trnovo, da bi se njegov sin Lješ doselio u Građane. Iseljenih Lipovaca ima u Ceklinskoj Župi. Svi slave Ivanjdan.

Ćetkovići Orahovčani su bratstvo iz Orahovca u Boki Kotorskoj. Prema predanju potiču od Orlovića iz Čarađa u Goliji odakle su se najpre doselili u Velje Cuce, a zatim ubrzo prešli u susedno pleme Orahovac. Međutim, kako ostala bratstva sa istim predanjem koja potiču iz Veljih Cuca pripadaju granama E-FT104106 i J2a-Y230579, predanje Ćetkovića o poreklu iz Čarađa se može odbaciti. Deo Ćetkovića je prešao u Bratešiće i Goroviće u Grblju. U Orahovcu slave Jovanjdan, u Bratešićima Začeće Sv. Jovana, a u Gorovićima slave Nikoljdan. Haplogrupa ovog bratstva je utvrđena na osnovu rezultata testiranog Ćetkovića iz Bratešića.

R1a-Z282>PF6155>M458>PF7521>Y2604>L260>YP256>YP254>Y2905

Đenđinovići iz istoimenog sela u Spiču važe za starosedeoce u tom plemenu. Delom su pravoslavci, a delom katolici, međutim svi slave Mitrovdan.

R1a-Z282>PF6155>M458>PF7521>Y2604>FGC2608>CTS11962>L1029>YP417

Beći su albansko muslimansko bratstvo iz Štodre na Bojani u Anamalima. Nije poznato da li imaju predanje o daljem poreklu, međutim sudeći po haplogrupi kojoj pripadaju, izvesno je da su srpskog porekla što nije iznenađujuće jer Anamali važe za oblast u kojoj je dosta srpskih bratstava albanizovano nakon prelaska na islam.

Blagojevići iz Bukovca u Pivi su prema predanju starosedeoci u tom plemenu. U prošlosti su se u potpunosti iselili u Gacko, da bi se posle nekog vremena deo bratstva vratio Bukovac. Od Blagojevića iz Gacka potiču Aleksići u Malinskom u Uskocima koji su se ranije prezivali Damjanović i Markovići iz Izgori kod Gacka kojih ima i u Grahovu. Svi slave Đurđevdan.

Gorevuci, Dupiljani i Šoći su tri predanjska roda iz Riječke nahije i Crmnice koja nisu povezana predanjima, ali se ispostavilo da su genetički srodna.
Gorevuci su rod iz Dobrskog Sela koji potiče iz Klobuka u Korjenićima gde su bili srednjovekovna vlastela. Češće se nazivaju Gornjevucima što je noviji naziv. Dele se na Jablane i Sjekloće u Dobrskom Selu, a u Dobrskoj Župi živi deo Sjekloća sa ogrankom Rasplapčevićima, kao i Moštrokoli koji su ogranak Jablana. Prema predanju Gorevuka istog porekla su i Kustudije u Njegušima i Gazivode na Ceklinu, međutim ova bratstva imaju predanje o poreklu iz Pješivaca, odnosno iz Njeguša. Svi Gorevuci slave Sv. Agatonika.
Dupiljanima se zajedno mogu nazvati Stanimirovići iz Dupila i Gluhodoljani iz Gluhog Dola, koji potiču iz Dupila. Ove dve grupe srodnih bratstava prema sopstvenom predanju, kao i prema predanju Vasojevića, potiču iz tog plemena. Stanimirovići iz Dupila smatraju da su poreklom iz Lopata koje su matica Vasojevića-Lopaćana, dok Gluhodoljani smatraju da su grana Vasojevića-Mijomanovića, međutim kako Vasojevići pripadaju grani E-BY14151, spomenuta predanja se mogu odbaciti. Stanimirovići se dele na  Đuroviće, Remekoviće i Crnčeviće, a od dva brata koja su se doselila iz Dupila potiču Brankovići, Vuletići, Gvozdenovići, Ivčevići, Jovovići, Krstićevići i Kumpresi u selu Gluhi Do u istoimenom plemenu, dok od trećeg brata potiču Bokani, Kaletići, Lekići, Raičevići, Rajkovići i Uljanovići iz susednog Bukovika. Svi slave Aranđelovdan.
Šoći iz Dubove u Ljubotinju prema predanju potiču iz plemena Šoši u Dukađinu, odakle im se predak doselio preko Skadra. S obzirom na to da su genetički srodni Gorevucima, pomenuto predanje se može odbaciti i po svoj prilici je nastalo zbog sličnosti njihovog prezimena sa nazivom pomenutog albanskog plemena. Slave Aranđelovdan.
Ovom genetičkom rodu pripada i deo Vujovića – Ljubotinjana koji prema predanju potiču od plemićke porodice Vojinovića iz Vučitrna, odakle su se preko Morače i Bratonožića doselili u Ljubotinj, gde su bili spahije i jedno vreme najuticajnije srpsko bratstvo u Crnoj Gori. Deo Vujovića je prešao u Trnovo i Komarno koji su ubrzo potom pripali crmničkom plemenu Dupilo. Srodnici Vujovića su Lalići i Lekići u Crmnici. Za Vujoviće je utvrđeno da su raznorodni pošto deo bratstva pripada grani R1b-FT48939. Slave Aranđelovdan.

Zekovići Tušinjani iz Tušinje u Drobnjacima prema starijem predanju potiču iz Kuča gde su se prezivali Bostandžić. U tom predanju se navodi da od brata rodonačelnika Zekovića potiču muslimani Ljuvari u Nikšiću, što bi ukazalo na to da su braća poreklom iz sela Ljuhari u Fundini, međutim nijedno bratstvo iz tog sela ne pripada grani R1a-YP417. Kod Zekovića postoji i predanje, po svemu sudeći novijeg datuma jer nije zabeleženo početkom prošlog veka, po kome su od Radonjića iz Kuča koji su ogranak Drekalovića, međutim to predanje se može odbaciti jer Drekalovići pripadaju rodu Kuča i grani E1b-BY165837. Zekovići slave Nikoljdan.

Koraći – Bihorci su muslimansko bratstvo iz Johovice u Bihoru. Njihovi ogranci su Palamari iz susednog Godočelja i Bibuljice iz Crhalja, takođe u Bihoru. Koraći iz Bihora prema predanju potiču od pravoslavnih prezimenjaka iz Gornjih Sela. Međutim, za njih je utvrđeno da pripadaju grani J2b2-Z1043, zbog čega se za pomenuto predanje ispostavilo da je netačno.

Perišići su starosedelačko bratstvo u Kosijerima za koje nije poznato odakle potiču. Nekada su živeli u zaseoku Ploča, da bi kasnije prešli u zaseok Posajke. Slave Malu Gospojinu.

Radovići Pljevljaci su starosedelako bratstvo iz Pljevljaske oblasti. Od njih su Lončari iz Rađevića kod Pljevlje na osnovu čijeg rezultata je utvrđen haplotip ovog roda. Radovići i Lončari slave Đurđevdan.

Sijarići su razgranato muslimansko bratstvo iz Godijeva u Bihoru, odakle su se raširili na susedne Šipovice. Prema predanju su starosedeoci u Bihoru. Za Sijariće je utvrđeno da su raznorodni, pošto deo bratstva pripada grani J2a-L70.

Tihomiri su stari srpski rod koji je živeo na području plemena Grude odakle su se prema predanju koje se čuva u tom plemenu iselili u Orahovo u Kučima gde su slavili Mitrovdan i dugo nakon iseljenja sahranjivali pokojne u Grudama. Od Tihomira u Kučima niko nije ostao, ali za Klikovce u Mahali i drugim selima u Zeti, koji su prema ustaljenom predanju od Vujoševića iz Podgrada u Orahovu, postoji i manje prihvaćeno predanje po kome potiču od Tihomira. Kako je za Klikovce ustanovljeno da pripadaju ovoj grani, a Vujoševići pripadaju rodu Kuča i grani E-BY165837, može se zaključiti da Klikovci ipak potiču od Tihomira doseljenih u Orahovo. Ogranak Klikovaca su Radovići iz Mataguža u Zeti. Oba bratstva slave Đurđic.

Šipačnjani su grupa bratstava iz Šipačnog kod Nikšića koja prema jednom predanju potiče iz Markovine, a prema drugom iz Velestova u Ozrinićima. Dele se na Božoviće, Boškoviće, Mariće, Mićoviće, Radoviće, Stojanoviće i Čoloviće. Prema jednom predanju njima su srodni Mijatovići iz Šipačnog i Antunovići i Papovići iz Kazanaca u Goliji, što se ispostavilo kao tačno na osnovu rezulata Mijatovića i Papovića za koje je utvrđeno da pripadaju ovom rodu. Ova tri bratstva su prema ustaljenom predanju od Ozrinića-Cauševića sa Velestova što svakako nije slučaj jer Ozrinići pripadaju grani I2-PH908. Svi slave Aranđelovdan.

R1a-Z282>Z280

Kneževići – Bukumire su bratstvo iz Budimlje kod Berana u Donjim Vasojevićima. Prema predanju su rod sa Obradovićima iz Lubnica, Otovićima iz Buča i Kujovićima i Šukovićima iz Mioske u Donjoj Morači. Obradovići imaju nešto preciznije predanje u kome se na Kujovići pripadaju grani I2-A13912, dok Obradovići još nisu testirani. Za Otoviće iz Belog Polja kod Peći, koji potiču od Otovića iz Buča kod Berana, utvrđeno je da nisu srodni Kujovićima, te da pripadaju grani I2-S17250, ali ne i njenoj mlađoj grani I2-PH908. Kneževići se pominju i pod nadimkom Bukumire, iako ne potiču od Bukumira. Slave Vasiljevdan.

R1a-Z282>Z280>Z92>Z685>YP271>YP270>CTS4648>YP1408>Y13891>BY105638>BY116359

Ćorovići Bihorci (deo) su muslimansko bratstvo iz Bihora. Potiču od Mehmed Ćor-paše koji se doselio u Loznu nakon pada Osijeka u austrijske ruke. Odatle su se iseljavali u druga bihorska sela, a najviše u Ivanje gde su pojedinačno najbrojnije bratstvo. Etničko poreklo Ćor-paše nije poznato, a jedino je sačuvano u predanju da je bio u službi Osmanskog carstva. Utvrđeno je da su Ćorovići raznorodni, te deo bratstva pripada grani G2a-Z2026. Od Ćorovića prema predanju potiču Dupljaci iz istoimenog sela u Koritama, ali je za njihov ogranak Šaćiroviće iz Kominja kod Novog Pazara utvrđeno da pripadaju grani I2-FT14506.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>YP4278>Y109474>BY30743

Andrijaševići, Elezovići i Jokanovići – Trebinjci su genetički rod koji čine tri grupe bratstva koje nemaju predanje o međusobnom srodstvu.
Andrijaševići i njihov ogranak Kešeljevići iz okoline Vilusa u Grahovu prema predanju potiču od Drakule Mandića iz Drobnjaka, međutim kako Novljani, čiji su Mandići prema predanju ogranak, pripadaju grani I1-FGC22045, to predanje je vrlo upitno. Predanje o poreklu od Drakule Mandića imaju i Gojkovići iz Mokrina kod Herceg Novog i Ilići i Lazovići iz Ledenica, međutim ni oni ne pripadaju rodu Novljana niti su srodni Andrijaševićima i Kešeljevićima. Andrijaševići i Kešeljevići slave Đurđevdan.
Elezovići iz Banjana su prema predanju poreklom iz Stare Srbije odakle su se doselili u Grahovo, a odatle u Viluse, da bi konačno prešli u Banjana gde žive u Velimlju i Cerovici. Draganići imaju predanje o najdaljem poreklu iz Novog odakle su se preko Nudola u Korjenićima (danas Grahovo) i Vilusa u Grahovu doselili na Drijen u Petrovićima, dok prema drugom predanju potiču od Elezovića što će se ispostaviti kao tačno. Istom rodu pripadaju i razgranati Planjani iz okoline Bileće. Draganići i Elezovići slave Aranđelovdan, a preslavljaju Matijevdan, svoju nekadašnju slavu.
Jokanovići – Trebinjci su rod koji čini istoimeno bratstvo iz Trijebova kod Trebinja i nekoliko bratstava koja potiču od njih od kojih u Crnoj Gori žive Pješčići iz Ravnog u Pivi. Tamo su se doselili iz Berušice kod Gacka gde žive njihovi bratstvenici. Pješčići prema jednom predanju potiču od Jokanovića, a prema drugom su ogranak Okiljevića iz okoline Gacka. Kako je utvrđeno da Pješčići pripadaju rodu Jokanovića, prvo predanje se može smatrati potvrđenim. Pješčići slave Stevanjdan, kao i Jokanovići. Od Jokanovića prema predanju potiču i Albijanići iz Vučjeg Dola u Oputnim Rudinama, međutim za njih je utvrđeno da pripadaju grani I2-Z17855.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402

Milinovići su bratstvo iz Donjeg Morinja kod Risna u Dračevici. Prema predanju potiču iz Banjana, međutim ovoj grani ne pripada ni jedno do sada testirano bratstvo iz Banjana. Slave Đurđevdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y2613>Y2615>Y2609>Y2608>YP6098

Bulatovići – Bajovići su ogranak Bulatovića iz Mrtvog Dubokog, za koji je utvrđeno da je pribrađen pomenutom bratstvu. Bulatovići izvorno pripadaju rodu Nikšića i grani I2-FT190799. Ogranak Bajovića slavi Lučindan, kao i svi Bulatovići.

Mijači – Sekulovići iz Utrga u crmničkom plemenu Podgor su prema predanju poreklom iz Vasojevića, a u Utrgu su pribraćeni Mijačima čije su prezime uzeli. Mijači su od Abramovića iz Bjelica za koje je ustanovljeno da pripadaju grani E-FT104106, a s obzirom da testirani Mijač pripada grani R1a-YP6098, može se osnovano pretpostaviti da je od grane Sekulovića. Sekulovići kao i ostali Mijači slave Mitrovdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y2613
    >Y2615>Y2609>Y2608>YP6098>BY68536>Y190918>FT242663

Živaljevići, Petrovići i Radevići su tri bratstva iz Velike, plemena na širem prostoru Vasojevića. Živaljevići i Petrovići važe za najstarija bratstva u ovom plemenu, a prema predanjima prvi potiču iz Pipera, a drugi iz Vasojevića. O poreklu Radevića ima više predanja, a uglavnom su se držali zajedno sa bratstvima iz Velike koja imaju predanje o poreklu iz Celikna. Kako se Živaljevići u izvorima pominju u Velici još pre Turske okupacije, očigledno se radi o starosedelačkom rodu iz ovog plemena. Svi slave Alimpijevdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y2613>Y2615>Y2609>Y2608>FT255070

Lončarevići, Radenovići i Cvijovići Malokrćani su bratstva sa različitim predanjima za koje se ispostavilo da pripadaju istom rodu.
Lončarevići i njihovi rođaci Bektaševići iz Gusinja su prema predanju Lončarevića daljim poreklom od Milića iz Bjelica odakle su se tri brata doselila u Zatrijebač. Jedan brat je prema predanju tu i ostao i polatinio se te su od njega „Benjkanji“ (tu se misli na najbrojnije poarbanašene Markoviće iz tog sela), a od dvojice braće koji su otišli u Gusinje jedan je prešao na islam i od njega su Bektaševići, dok je drugi zadržao pravoslavnu veru i od njega su Lončarevići. Deo Lončarevića je kasnije prešao u Andrijevicu i Berane u Vasojevićima. Memčevići iz Banjkana koji su grana Markovića među svojim iseljenicima navode i Bektaševiće u Gusinju, međutim nije poznato da Bektaševići imaju takvo predanje. S obzirom da Milići pripadaju genetičkom rodu Mataruga i grani E-FT104106, a da Markovići iz Banjkana pripadaju rodu Cijevljana i grani R1b-BY38894, može se zaključiti da su predanja o poreklu Lončarevića i Bektaševića od pomenutih brtstava netačna. Lončarevići slave Sv. Stefana Dečanskog (Mratindan).
Radenovići iz Plavsko-Gusinjske oblasti prema predanju potiču iz Zatrijepča, a na osnovu toga što su isti rod sa Lončarevićima, može se zaključiti da takođe potiču iz Banjkana, sela u Zatrijepču. Radenovići su jedno od najstarijih bratstava iz Plavsko-Gusinjske oblasti i smatra se da su tu još od vremena kada se gradio manastir Dečani. Dugo su se bavili kovačkim zanatom. Nastanjuju nekoliko sela u okolini Plava, a najbrojniji su u Lijevom Metehu. Iseljenih Radenovića ima u Rožajama. Većina Radenovića slavi Ilindan, dok je manji deo bratstva prešao na islam.
Cvijovići-Malokrćani iz okoline Pljevlje prema predanju potiču od dinastije Branković, međutim kako nijedan od dva starosedelačka roda iz Korjenića koji se vezuju za Brankoviće ne pripada ovoj grani, to predanje se može odbaciti kao netačno. Cvijovići su najbrojniji Malim Krćama gde žive u zaseoku koji nosi njihovo ime. Slave Sv. Stefana Dečanskog (Mratindan).
Hasanbegovići su muslimansko bratstvo iz Pavinog Polja u Donjem Kolašinu koje takođe pripada ovom rodu. Prema predanju su srodni Dautovićima i Mušovićima iz iste oblasti što se ispostavilo kao netačno jer Dautovići pripadaju rodu Novljana i grani I1-FGC22045, a Mušovići pripadaju grani R1b-U106. Hasanbegovići su se između dva svetska rata iselili iz Donjeg Kolašina, a od njih potiču Melunovići iz Prijepolja preko kojih je ustanovljena njihova haplogrupa.
Pojatići iz Pljevlje su muslimansko bratstvo koje nema predanje o daljem poreklu, a takođe pripada ovom rodu.
Kako pojedina bratstava iz Poljica u Popovu koja slave Lučindan takođe pripadaju istom rodu, može se pretpostaviti da je matica ovog roda u Popovu odakle se predak Cvijovića doselio u okolinu Pljevlje, a predak Lončarevića i Radenovića u Bjelice gde se neko vreme zadržao kod Milića i odatle preko Banjkana u Zatrijepču došao u Gusinje. Prezime Lončarević je verovatno nastalo pre doseljavanja u Gusinje, tako da su Bektaševići verovatno islamizirani ogranak Lončarevića ukoliko su zaista isti rod kao što glasi predanje.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y33>CTS8816>Y2902

Borojevići iz Donjeg Kraja na Cetinju su prema predanju iz Starog Vlaha odakle se doselio vojvoda Ivan Borojev. Dele se prema predanju na Borojeviće (Dapčevići i Ivaniševići), Vladisavljeviće (Ivanovići i Marinovići), Vušuroviće (sa Ivanovićima) i Dragosavljeviće (Šabani), međutim za Vladisavljeviće je utvrđeno da pripadaju grani E-PH1173.  Iz Donjeg Kraja su se Dapčevići iselili u Vranjinu u Ceklinu i Velje Selo u Mrkojevićima, Šabani u Ljubotinj, a Vušurovići u Tomiće u Bjelicama odakle je deo prešao u Špiljare kod Kotora. Borojevići uglavnom slave Đurđevdan, dok u Tomićima slave Petkovdan, a u Špiljarima Vračevdan. U Mrkojevićima su islamizirani.

Đurovići Svibljani su bratstvo iz Svibe i Mravinja u Piperima koje prema predanju potiče iz Pješivaca. Dele se na Detoviće i Radiševiće. Slave Aranđelovdan. Utvrđeno da je da od Đurovića potiču i Piperi iz okoline Berana u Vasojevićima koji nose prezime prema plemenu iz koga potiču. Takođe slave Aranđelovdan. Iako Đurovići pripadaju istoj grani kao i Mrke iz Pipera, nisu isti rod. Slave Aranđelovdan.

Ivanovići Nikšićani su rod koji prema predanju čine Petrušići iz Seoca u Uskocima i Smolovići iz Jasikovca u Drobnjacima. Ivanovići su iz Nikšića izbegli u Drobnjak, a odatle su su se dalje proširili na Prošćenje u Donjem Kolašinu. Ovom rodu pripadaju i Španjevići iz Polja Kolašinskih koji prema predanju potiču od Dedejića iz Drobnjaka koji su se tu doselili sa Čeva. S obzirom da je za Dedejiće i još neka bratstva koja su od njih potekla utvrđeno da pripadaju rodu Kriča i grani J2b-Y22066, spomenuto predanje se može odbaciti. Svi slave Đurđevdan.

Kovači iz Petrovića u Banjanima su prema predanju poreklom “iz Ržanog Dola kod Podgorice” (moguće je da se misli na istoimeno selo u Cucama), a srodni su Deretićima iz Orovca kod Trebinja. Slave Jovanjdan.

Mrke iz istoimenog sela u Piperima su prema predanju jedna od dve grane Lutovaca iz Lutova u Bratonožićima, međutim za njih se pouzdano zna da su stariji sloj stanovništva u Piperima što je genetika i potvrdila. Mrke se dele na Buljeviće, Krčkoviće i Latkoviće. Svi slave Aranđelovdan, a preslavljaju Spasovdan. Od Mrka prema predanju potiču Barjaktarovići iz Mrkojevića, kao i njihovi ogranci Prlje iz Ljubotinja i Lajkovići iz Zete, međutim za njih je utvrđeno da pripadaju grani R1b-Y217583. Madžgalji slave Đurđevdan.
Marojevići, Mušikići, Dragnići i Ćorovići iz Morakova u Nikšićkoj Župi su prema predanju poreklom od Vasojevića-Dabetića iz Lopata (selu u kome inače nema Dabetića), međutim na osnovu rezultata Marojevića se ispostavilo da pripadaju rodu Mrka čemu u prilog idu zajednička slava i preslava koje dele sa Mrkama. Od Mrka najverovatnije potiču i pravoslavni Madžgalji iz Pisane Jele u Donjem Kolašinu koji su prema predanju iz Kuča, a za koje se ispostavilo da pripadaju ovom rodu.

Radoničići su bratstvo iz Ubala odakle se deo iselio u Dobrotu kod Kotora gde su prešli u katoličanstvo. Poreklom su iz Popova. U Ublima slave Petkovdan, a u Dobroti Sv. Krst.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y33>CTS8816>Y2902>Y4380>A22775

Žarkovići iz Nedajnog u Pivi prema ustaljenom predanju potiču od Žarka Mrkšića, sina Mrkše Mrkšića, vlastelina cara Dušana koji je upravljao područjem današnjeg Kosjerića. Žarkovići su pred Turcima izbegli u Čelikovo Polje kod Foče gde od jednog brata koga su zvali Čelik potiče istoimeno islamizirano bratstvo, dok je drugi brat Žarko prešao u Nedajno. O poreklu Žarkovića postoji i manje prihvaćeno predanje po kome su oni ogranak Branilovića. Među Žarkovićima nema testiranih, međutim za bratstvo Čelik je utvrđeno da pripadaju ovoj grani na osnovu čega se može pretpostaviti istoj grani pripadaju i Žarkovići. Slave Jovanjdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y33>CTS8816>Y3301>L1280>Y5647>YP6343

Bjelići Zaostrani su bratstvo Zaostra u Vasojevićima. Slave Mitrovdan, zbog čega se smatralo da verovatno potiču od Mrnjavčića iz Kuča, ali kako Mrnjavčići pripadaju rodu Kuča i grani E-BY165837, Bjelići su verovatno od starijeg sloja stanovništva iz tog plemena ukoliko odatle zaista potiču.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y33>CTS8816>Y3301>L1280>Y5647>YP611>YP3987

Mojanovići su jedan od najstarijih rodova u Zeti čija je matica u selu nazvanom po njima. Prema predanju su iz Stare Srbije odakle su se doselili pod planinu Mojan na Prokletijama, a odatle su prešli u Zetu. Dele se na Ajkoviće, Drakiće, Kneževiće, Lukačeviće i Pejanoviće, a od poslednjih su i islamizirani Dervanovići i Seknići u Podgorici. Od svih bratstava koja su prema predanju od Mojanovića do sada su testirani jedino Seknići. Svi pravoslavni Mojanovići slave Alimpijevdan, sem u Berislavcima gde slave Đurđic.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>Y33>CTS8816>Y3301>YP311>S18681>YP315>YP314

Pavlovići Konavljani iz Bajkovih Kruševica su prema predanju poreklom iz Foče odakle su se najpre doselili u Konavle gde su živeli do prelaska te oblasti pod vlast Dubrovnika, da bi zatim prešli u Pode kod Herceg Novog, a odatle u Kruševice. S obzirom da je poslednje uporište vlasteoske porodice Pavlović bilo upravo u Konavlima, postoji mogućnost da Pavlovići iz Kruševica potiču od njih. Slave Đurđevdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>YP237>FGC13681>YP953>YP951

Bajovići – Čepuri su starosedelački rod iz Rudenica u Pivi odakle je većina kasnije prešla u pivsko selo Bezuje. Krajem XIX veka promenili su prezime u Bajović. Prema prvom predanju su od braće Baja Pivljanina, prema drugom od seljaka Čepura koji je ostao na njihovom imanju, a prema trećem predanju su grana Ruđića. S obzirom da je za Ruđiće utvrđeno da pripadaju rodu Banjana i grani N2-FT182494, poslednje predanje se može odbaciti. Bajovići slave Nikoljdan.

R1a-Z282>Z280>CTS1211>Y35>CTS3402>YP237>YP235>YP234>YP295>L366>FT36801

Ćeklići su rod i istoimeno pleme u Katunskoj nahiji. Rod čine tri grupe bratstava iz plemena koja su različitog porekla prema predanju – Marojevići, Buronjići i Miševići.
Marojevići su prema predanju od Marka iz Vojkovića u Ćeklićima koji je prešao na islam i promenio ime u Maroje. Dele se na Adrojeviće, Milijeviće, Muhadinoviće, Radojeviće i Ramadanoviće i vremenom su svi koji su ostali u plemenu prešli na pravoslavlje. Od Marojevića su i iseljeni Stojanovići u Brajićima. Svi slave Ilindan, sem Stojanovića koji slave Mitrovdan.
Buronjići prema predanju potiču od Petra Buronjića koji se doselio iz Bjelopavlića, a po njemu se još zovu i Petrovići. Dele se na Dragomiljane, Jezerane, Petrodoljce i Ubljane. Prezime njihovog rodonačenika upućuje na to da bi daljim poreklom mogli biti iz Buronja u Lješanskoj nahiji. Slave Ilindan.
Kaluđerovići su bratstvo iz Kućišta u Ćeklićima koje prema predanju potiče od Bjelopavlića. S obzirom da Bjelopavlići pripadaju grani E-Z1359, to predanje se može odbaciti kao netačno. Kaluđerovići su po svoj prilici samo jedno kraće vreme boravili u Bjelopavlićima, odakle su se posle vratili u Ćekliće. Slave Ilindan, a ranije su slavili Petkovdan.
Miševići iz sela Vuči Do u Ćeklićima se još nazivaju i Vučedoljanima po selu koje nastanjuju. Dele se na Vickoviće, Gvozdenoviće i Proročiće. Prema svim predanjima su poreklom iz Čarađa u Goliji, dok su prema jednoj verziji srodni Herakovićima i Raičevićima iz Njeguša. Sudeći po rezultatu jednog bratstva iz Hercegovine koje je prema predanju od Gvozdenovića, Miševići takođe pripadaju rodu Ćeklića. Slave Ilindan, a ranije su navodno slavili Đurđevdan.

Izvori podataka

DNK rezultati:

Genetička stabla:

Literatura:

  • Andrija Jovićević, Zeta i Lješkopolje, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 23), Srpski etnografski zbornik (knjiga 38), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1926.
  • Andrija Jovićević, Malesija, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 15), Srpski etnografski zbornik (knjiga 27), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1923.
  • Andrija Jovićević, Plavsko-Gusinjska oblast, Polimlje, Velika i Šekular, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 10), Srpski etnografski zbornik (knjiga 21), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1921.
  • Andrija Jovićević, Riječka Nahija, Beograd, Naselja srpskih zemalja (knjiga 7), Srpski etnografski zbornik (knjiga 15), Srpska Kraljevska Akademija, 1911.
  • Andrija Jovićević, Crnogorsko Primorje i Krajina, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 11), Srpski etnografski zbornik (knjiga 23), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1922.
  • Andrija Luburić, Drobnjaci – pleme u Hercegovini, Beograd, 1930.
  • Blažo Knežević, Vlastelinovići, Podgorica, 2006.
  • Blažo A. Strugar, Strugari – bratstvo u Ceklinu 1450-1980, Cetinje, 1983.
  • Bogdan Lalević i Ivan Protić, Vasojevići u turskoj granici, Naselja srpskih zemalja (knjiga 3), Srpski etnografski zbornik (knjiga 6), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1905.
  • Bogdan Lalević i Ivan Protić, Vasojevići u crnogorskoj granici, Naselja srpskih zemalja (knjiga 2), Srpski etnografski zbornik (knjiga 5), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1903.
  • Branislav Đurđev, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena, Posebni radovi (knjiga 4), Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984.
  • Branko V. Kostić, Kostići – bratstvo u Ceklinu, Pegaz, Podgorica, 2014.
  • Bratstvo Vukčević, Crnogorsko pleme Lješnjani (Vukčevići) – Lješanska nahija, Draževina,
  • Vlado Đ. Duletić, Tragom prošlosti Duletića, Budvanski kulturni identitet, Budva, 2015.
  • Vojin S. Murišić, Kruševice (Svrčuge – Petijevići – Bijelići) (knjiga 2), Biblioteka “Hronika sela”, Kulturno prosvetna zajednica Republike Srbije, Beograd, 2000.
  • Vujanić, Jerković, Krtinić, Marinković, Knjiga o Macurama, Društvo srpskih rodoslovaca “Poreklo”, Beograd, 2014.
  • Vukašin Vučkov Šoškić, Šoškići iz Polimlja, Beograd, 1995.
  • Vukota Miljanić, Akim Miljanić, Prezimena u Crnoj Gori, Beogradska knjiga, Beograd, 2007.
  • Vule Knežević, Pleme Šaranci, Beograd, 1961.
  • Dragan Krušić, Bratstvo Slavujevići (Matovići i Krušići) u prošlosti Banjana, Ljetopis Banjana i Rudina, Nikšić, 2016.
  • Đorđe M. Ojdanić, (Ne)poznate Lubnice, Komovi, Podgorica, 2005.
  • Đurđica Petrović, Mataruge u kasnom srednjem veku, Glasnik Cetinjskih muzeja (knjiga 10), Cetinje, 1977.
  • Ejup Mušović, Etnički procesi i etnička struktura stanovništva Novog Pazara, Etnografski institut Srpske akademije nauke i umetnosti, Beograd, 1979.
  • Zvonimir M. Mijušković, Pleme Pješivci – krajina Stare Crne Gore, Beograd, 1984.
  • Zoran Mijbegović, Krtoljske priče, Tivat, 2016.
  • Jovan Vukmanović, Paštrovići, Cetinje, 1960.
  • Jovan Vukmanović, Crmnica – antropogeografska i etnološka istraživanja, Posebna izdanja (knjiga DLXXXIII), Odeljenje drštvenih nauka – odbor za filozofiju i društvenu teoriju (knjiga 1), Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1988.
  • Jovan Erdeljanović, Bratonožići – pleme u crnogorskim Brdima, Naselja srpskih zemalja (knjiga 5), Srpski etnografski zbornik (knjiga 11), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1909.
  • Jovan Erdeljanović, Postanak plemena Pipera, Srpski etnografski zbornik (knjiga 17), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1917.
  • Jovan Erdeljanović, Kuči, Naselja srpskih zemalja (knjiga 4), Srpski etnografski zbornik (knjiga 8), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1907.
  • Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 24), Srpski etnografski zbornik (knjiga 39), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1926.
  • Jovan F. Ivanišević, Podlovćensko Cetinje, Javor br. 5, 12, 14, 16, 24 i 25 iz 1892. godine, Cetinje, 1892.
  • Jovan F. Ivanišević, Putopis kroz Male Cuce, Javor br. 37, 38 i 39 iz 1891. godine, Cetinje, 1891.
  • Kosto R. Perućica, Oputna Rudina, Beograd, 1989.
  • Marko D. Obradović, Porijeklo i rodoslov Obradovića iz Lubnica, Stupovi / Libertas, Andrijevica / Bijelo Polje, 1995.
  • Marko Miljanov Popović, Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi, Zadužbina Ilije M. Kolarca, Beograd, 1904.
  • Miladin Kontić, Pleme Pješivci sa istorijom bratstva Kontić, Beograd, 1977.
  • Milan – Mišo Brajović, Pleme Bjelopavlići, Kulturno-prosvjetna zajednica, Podgorica, 2000.
  • Milan Peković, Nikšićka Župa, Beograd, 1974.
  • Milan R. Milanović, Bajkove Kruševice, Biblioteka “Hronika sela”, Odbor SANU za proučavanje sela / Kulturno prosvetna zajednica Republike Srbije, Beograd, 1997.
  • Mileta Vojinović, Pljevaljski kraj – prošlost i poreklo stanovništva, Pljevlja, 1997.
  • Milisav Lutovac, Bihor i Korita – antropogeografska istraživanja, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 40), Srpski etnografski zbornik (knjiga 81), Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1967.
  • Milisav Lutovac, Rožaje i Štavica – antropogeografska istraživanja, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 37), Srpski etnografski zbornik (knjiga 75), Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1960.
  • Milorad Joknić, Stanovništvo u pljevaljskom kraju, “Proleter” AD Bečej, Pljevlja, 2006.
  • Miloš Vojinović, Stotinu godina od iseljavanja muslimana iz Crne Gore za Tursku 1914-2014, Kolašin / Alačata, 2014.
  • Miloš Vojinović, Tadija Bošković, Popis domova u novim krajevima Kraljevine Crne Gore 1913. godine, Kolašin, 2015.
  • Milun M. Šturanović, Ozrinići kraj Nikšića – prilozi za monografiju, Asocijacija sporta i kulture, Podgorica, 2000.
  • Miljan Jokanović, Pleme Kuči – etnička istorija (2. izdanje), Medeon / Print, Podgorica, 2000.
  • Mirko Barjaktarović, Rovca, Crnogorska akademija nauka i umetnosti, Titograd, 1984.
  • Mirko Barjaktarović, Selo Petnjik, Zbornik radova etnografskog instituta (knjiga 19), Beograd, 1986.
  • Mirko Vukićević, Vukićevići iz Trešnjeva i njihovi korijeni, PAKO, Andrijevica, 2015.
  • Momčilo Mićović, Banjani, Ljetopis Banjana i Rudina, Nikšić, 2016.
  • Nebojša Drašković, Čevsko Zaljuće i Donji Kraj – sela u plemenu Ozrinići, Biblioteka “Hronika sela”, Odbor za proučavanje sela SANU / Kulturno prosvetna zajednica Republike Srbije / Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srbije, Beograd, 1999.
  • Nikola S. Vujačić, Bratstvo Vujačić, Nikšić, 1984.
  • Nikola P. Rajković, Pleme Kosijeri 1439-1945, Cetinje, 1968.
  • Obrad Višnjić, Golija i Golijani, Trebinje, 1987.
  • Obren Blagojević, Piva, Odeljenje društvenih nauka SANU, Beograd, 1971.
  • Pavle Radusinović, Naselja Stare Crne Gore – opšti dio, Posebna izdanja (knjiga DLXII), Odeljenje društvenih nauka (knjiga 92), Srpska akademija nauka i umetnosti / Narodna knjiga, Beograd, 1985.
  • Pavle Radusinović, Naselja Stare Crne Gore – posebni dio, Posebna izdanja (knjiga DLXII), Odeljenje društvenih nauka (knjiga 92), Srpska akademija nauka i umetnosti / Narodna knjiga, Beograd, 1985.
  • Pavle Radusinović, Stanovništvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba (knjiga prva), NIP “Univerzizetska riječ” / Istorijski institut SR Crne Gore, Beograd, 1991.
  • Pavle Radusinović, Stanovništvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba (knjiga druga), NIP “Univerzizetska riječ” / Istorijski institut SR Crne Gore, Beograd, 1991.
  • Petar Mrkonjić, Srednje Polimlje i Potarje u Novopazarskom sandžaku, Srpski etnografski zbornik (knjiga 6), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1905.
  • Petar Pejović, Ozrinići – pleme Stare Crne Gore, Beograd, 2004.
  • Petar Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 15), Srpski etnografski zbornik (knjiga 27), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1923, reprint izdanje (CID, Podgorica, 1997.)
  • Petar Šobajić, Korjenići, Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju IV, Etnografski muzej na Cetinju, Cetinje, 1964.
  • Radoslav J. V. Vešović, Pleme Vasojevići, Sarajevo, 1935.
  • Rade Vujisić, Bratstvo Vujisića, ITP “Unireks”, Podgorica,
  • Radoje M. Uskoković, Iseljeni Nikšići, Zbornik radova posvećen Jovanu Cvijiću, Beograd,
  • Radojko Koprivica, Bratstvo Koprivice – porijeklo, sveštenici, Ljetopis Banjana i Rudina, Nikšić,
  • Rajko Raosavljević, Morača, Rovca, Kolašin, Stručna knjiga, Beograd, 1989.
  • Sava Nakićenović, Boka (antropogeografska studija), Naselja srpskih zemalja (knjiga 9), Srpski etnografski zbornik (knjiga 20), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1913.
  • Sava Pejović Treći, Protokol – Porijeklo Pejovića, Ljetopis Banjana i Rudina, Nikšić,
  • Svetozar Tomić, Banjani, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 31), Srpski etnografski zbornik (knjiga 59), Srpka akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1949.
  • Svetozar Tomić, Drobnjak, Naselja srpskih zemalja (knjiga 1), Srpski etnografski zbornik (knjiga 4), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd,
  • Svetozar Tomić, Piva i Pivljani, Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 31), Srpski etnografski zbornik (knjiga 59), Srpka akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1949.
  • Slobodan Mišović, Stanovništvo pljevaljskog kraja, Zavičajni muzej u Pljevljima, Pljevlja, 2013.
  • Slobodan N. Kovačević, Grahovski Kovačevići kroz vekove i ratove, Pergament, Priština,
  • Stevan Popović, Rovca i Rovčani u itoriji i tradiciji (Drug o dopunjeno izdanje), ITP “Kolo” / ITP “Unireks “, Nikšić, 1997.
  • Stojan Karadžić, Vuk Šibalić, Drobnjak – porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo (II izmijenjeno i dopunjeno izdanje), Beograd, 1997.
  • Tomo P. Oraovac, Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd, 1913, reprint izdanje (Prometej, Beograd, 1999.)
  • Čedomir S. Bulajić, Vilusi, Biblioteka “Hronika sela”, Odbor za proučavanje sela SANU / Institut za sociološka istraživanja, Beograd,
  • Špiro Lučić, Ljetopis porodice Lučića i Parohije sutorinske od 1680. do 1930. godine, Zavičajni muzej Herceg-Novi, Herceg-Novi, 2000.
  • Božidar A. Vukčević, Lješanska Nahija II, Montenegrina, Kanada, 2003.
  • Čedomir S. Bulajić, Rodoslov bratstva Bulajić, Beograd, 1987.
  • Fadil M. Kardović, Porijeklo bratstva Kardovića, Sportturist, Novi Pazar,
  • Jovan B. Keković, Porijeklo i rodoslov Kekovića iz Zagarača (2. izdanje), NVO Kekovići iz Zagarača, Podgorica, 2013.
  • Jovo Medojević, Muslimani u bjelopoljskom kraju 1477-2002, Almanah, Podgorica, 2003.
  • Nadžib Kočan, Selo Vrbica u turskim popisima, Novopazarski zbornik 36, Novi Pazar, 2013.
  • Miloš Krivokapić i Saša Knežević, Prilog proučavanju porijekla stanovništva i antroponimije Orahovca (Boka Kotorska), Anali Dubrovnik 55/1, Dubrovnik,
  • Risto Kovijanić, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima – Knjiga I, Istorijski institut SR Crne Gore, Cetinje, 1963.
  • Risto Kovijanić, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima – Knjiga II, Istorijski institut SR Crne Gore, Cetinje, 1974.
  • Robert Elsie, The Tribes of Albania – History, Society and Culture, I.B.Tauris & Co. Ltd, London/New York, 2015.
  • Veselin Konjević, Kazivanje Ahmet-bega Mušovića, Matica br. 69, Matica crnogorska, Cetinje,
Avatar photo

Autor članka:
Ivan Vukićević

Komentari (71)

Odgovorite

71 komentara

  1. Goran

    Za Kalače i podatak koji su oni sami pronašli i stavili na njihovoj internet stranici.Naime pronašli su podatak da je u turskom defteru iz 15veka u Fatničkom polju,okolina Bileće,upisano selo Kalači,sa stanovnicima istog prezimena.U opštini Prača u Bosni,postoji selo Kalače i familija Kalače koji su tu doselili iz Kalača u Fatničkom polju.Ovi Kalači iz Rožaja smatraju ih rođacima i išli su im pre par godina u posetu.Ovi Kalače u Prači u Bosni ne pominju nikakve Milačiće u svom poreklu.Iz ovoga sledi sasvim logičan zaključak,dasu Kalači stariji rod koji je od Bileće Fatnice otišao u dva pravca.Jedna grana prema Sarajevu,u Bosnu,a druga grana prema Rožaju,selo Zasmreče.Milačić se samo uselio među njih i uzeo njihovo prezime.

  2. Zdravko

    Poštovani, možete li mi preporučiti nekog istraživača da gamunajmim da istraži porijeklo moje porodice?
    Hvala unapred.

    • Ivan Vukićević

      Poštovani Zdravko,

      Ne poznajem nikoga ko se bavi istraživanjem porekla za novčanu nadoknadu niti mislim da ima potrebe da bilo koga angažujete. Preporučio bih Vam da se prijavite na forum Porekla i da započnete temu o poreklu svoje porodice. Svi članovi Porekla imaju pristup digitalnoj biblioteci gde se nalazi zaista impresivan broj knjiga koja se bave poreklom stanovništva, tako da bi trebalo da možemo da pronađemo podatke koji Vas zanimaju.

  3. Goran

    Milačići iz Kuča potiču od Miličića iz sela Dučice,Nikšićka župa isti haplotip Y13946,što je i predanjem Jokića iz Dučice potvrđeno.

    • Ivan Vukićević

      Ovo što ste napisali je najobičnija izmišljotina i tipičan primer neosnovanog povezivanja porodica na osnovu sličnih prezimena. Selo Dučice prema predanju Župljana naziv nosi po Duki, sinu Šćepana od koga su Šćepanovići iz Rovaca. Miličići iz Dučica potiču od Raka koji je Dukin potomak. Dakle, Miličići bi trebalo da kao i ostali Šćepanovići (među kojima ima testiranih) pripadaju rodu Nikšića i grani I2-PH908>Y52621. Samim tim, Milačići iz Kuča ne potiču od njih. Da ne govorim o tome što je osnova prezimena drugačija – za Milačiće iz Kuča se odlično zna da prezime nose po Milači, majci njihovog rodonačelnika koji je odrastao bez oca.

      I da spomenem i ovo – Miličići iz Dučica slave Lučindan (kao i svi Nikšići) i nemaju bilo kakve veze sa Miličićima iz Podosoja kod Šipova koji slave Đurđevdan i pripadaju grani I1-Y13946.

  4. Goran

    Haplogrupa I1Z63 Y13946 kojoj je matična oblast Župa Onogošt,Nikšićko polje,Stara Hercegovina,može se povezati sa migracijama Gota na Balkanu.Ova podgrana u Staroj Hercegovini može se vezati za Ostrogote koji su izgradili tvrđavu Anagastum i u 5 i 6.veku živeli u široj okolini Onogošta,današnjeg Nikšića iu Nikšićkoj Župi.Ostrogoti su u 6.veku živeli i u Gacku,i Gackom polju,koje je po njima dobilo ime od Gotsko-Gocko-Gacko.I podgrana L1237se takođe može vezati za Gote.Posle Gotsko-Vizantijskog rata u 6.veku koji su Ostrogoti izgubili,mnogi su ostali u Italiji,a mnogo njih koji su ostali u rimskoj Dalmaciji,odnosno Bosna Hercegovina i Zeta,ostali su u župama i planinama sjedinjeni sa Ilirima kao Vlasi,ili sa kasnije u župe doseljenim Slovenima.Kako je Ilira u planinama(Vlasi) i Slovena u župama u 7.i 8 veku bilo mnogo više,a mali broj Ostrogota koji je ostao u Zeti i Hercegovini,tako je i mali procenat haplo grupe I1Z63 i njenih podgrana među Srbima,mada je visok procenat u Poljskoj,Španiji,Italiji Bugarskoj,Albaniji,Rumuniji,gde su sve boravili Goti.

    • Ivan Vukićević

      Vaša tvrdnja da je Župa Onogošt matična oblast grane I1-Y13946 je najobičnija spekulacija. Nijedan jedini testirani sa područja čitave opštine Nikšić, koja je inače prostorno bila najveća u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ne pripada toj grani.

  5. Goran

    Ovoj podgranu I Z63 Y13946 pripada i razgranat rod Banovića-Mulina iz plemena Banjana,od kojih je bratstvo Tomaši kao i Baćovići.Od Tomaša su u Sarajevu Avlijaši kao i testirani Jokanović.Tomaši imaju dva kontradiktorna predanja o svom poreklu,prvo da kao i ostali Muline(turska reč.Pisar)potiču od Banovića iz Banjske,Sev Kosovo.Drugo predanje dasu svi Muline od Vlastelinovića iz Plane od kojih su i Šaranci.Tomaši su u Banjanima poznati i kao Klenčani.Za Muline mišljenje dasu sa Kosova Banovići,ali i Vlastelinovići od Gacka.

    • Ivan Vukićević

      Ovo je još jedna netačna tvrdnja koju ste izneli. Do sada su od Mulina testirana tri bratstva (Baćovići, Lučići i Tomaševići) i sva tri pripadaju rodu Banjana i grani N2-FGC28435. Grani I1-Y13946 ne pripada nijedno bratstvo koje ima predanje o poreklu od Banovića, a to što ste izneli takvu tvrdnju govori o tome da niste ni pročitali ovaj članak jer je jasno rečeno kojim haplogrupama pripadaju bratstva sa tim predanjem.

      Zamolio bih Vas da ubuduće obratite više pažnje o tome šta pišete pre nego što ostavite neki komentar.

      • Bojan

        Tačno je Ivane da su ove familije istog roda ali verujem da znaš da ima jedan neobjavljen rezultat koji je PH908 sa istim predanjem, a ima i jedan Baćević sa 23 and me,koji je takodje I2 a predpostavljam da je takodje Klenčanin mada ne tvrdim.

  6. Nebojša Babić

    Selo Dučice u Župi Nikšićkoj taj naziv nosi iz veće davnine, s obzirom da u osmanskom defteru za Hercegovački sandžak iz 1477. godine nalazimo selo Dučića polje (ili Dučnica, Dučnića?).

    https://www.poreklo.rs/2019/02/19/poreklo-stanovnistva-zupe-niksicke/#_ftn4

    Dakle, naziv nema veze sa rovačkim Šćepanovićima, niti sa kučkim Dučićima, već sa nekim starijim rodom u Župi.

    Ako uzmemo da se selo zove po nekom rodu Duč(n)ića oko poslednje četvrti 15. veka, taj rod je morao biti zasnovan barem početkom 15. veka, ili verovatnije, još u 14. veku.

    • Ivan Vukićević

      Predanje o nazivu sela Dučice koje sam spomenuo navodi Milan Peković u svojoj knjizi o Nikšićkoj Župi na 72. strani. To je tipičan primer kako se meštani dovijaju da objasne naziv svog sela, ali pokazuje koliko je čvrsto predanje Miličića i njima srodnih bratstava Jokića, Kostića i Vujinovića o poreklu od Duke Šćepanovog čim veruju da se čak i selo Dučice u kome žive zove po njemu.

  7. Filip Andrić

    Da li je od ovih Baraća iz Pavinog Polja kod Bijelog Polja koji slave Nikoljdan i poznati guslar Vlastimir Barać? Vidim da su njegovi iz sela Tutiće kod Sjenice koje se nalaze oko 12 km sjeveroistočno od Pavinog Polja i takođe slave Nikoljdan kao ovi Baraći iz Pavinog Polja.

  8. Hercegovac

    Poštovani g. Vukićeviću,
    kako je moguće da se na mapi rasprostranjenosti haplogrupa, područje sa najvećom gustinom smatra njenim izvorištem, samo to nije slučaj sa I2 Dinarik, većinskom u Srba, već se njenim izvorištem smatra Ukrajina sa manjom gustinom rasprostranjenosti u odnosu na Dinaride?
    Kako je moguće da se I2 ravničari iz Ukrajine sjate tako gusto u ove naše čuke? Da li je moguće da će I2 prisutna u Dinaridima 25000 godina, zamijeniti izvorno slovensku R1a u očuvanju teze o doseljavanju Srba?

    • Ivan Vukićević

      Jevreja je početkom 20. veka bilo neuporedivo više u Njujorku, nego u tadašnjoj Palestini, ali to ne znači da Jevreji potiču iz Njujorka. I2 Dinaric čak nije ni brojčano zastupljenija na Balkanu nego na području severno od Karpata, već samo procentualno. Najveća raznovrsnost podgrana I2 Dinaric-a je upravo na Karpatima, a ne Balkanu. A to je ključni parametar, daleko bitniji od brojnosti i procentualne zastupljenosti.

      • Hercegovac

        Da, ali porediti Njujork i kamene gore u smislu privlačnosti naseljavanja…niste me ubijedili.

        Takođe, kako to da se od tolike raznovrsnosti podgrana u Ukrajini doselila samo jedna ili dvije od njih u Dinaride?

        I ako je bitnija raznolikost i brojnost u odnosu na procentualnu zastupljenost, zašto se haplogrupa ne zove Ukrainik ili slično a ne Dinarik?

        • Ivan Vukićević

          I dalje ne razumete suštinu, a to je da od jednog jedinog čoveka koji je živeo u srednjem veku može da potekne poprilična populacija određene haplogrupe na nekom prostoru, bez obzira na to da odakle potiče haplogrupa i odakle se taj pojedinac doselio. Najbolji primer za to na našem prostoru je haplogrupa N2 koja je izuzetno retka na Balkanu. Na čitavom jednom području Crne Gore, koje se prostire od Banjana na jugu do Pive na severu, grana N2-FGC28435 je pojedinačno najbrojnija, a u Pivi (koja obuhvata čitavu opštinu Plužine) čini apsolutnu većinu stanovništva. Starost ove grane procenjena na između 700 i 750 godina, što znači da je rodonačelnik roda Banjana od koga potiče rod Banjana živeo u 14. veku.

          Kada je u pitanju raznovrsnost I2 haplogrupe u Ukrajini, nije tačno da su se doselili jedino pripadnici jedne ili dve podgrane, već popriličan broj grana. Pogledajte samo stablo I2 haplogrupe iz ovog teksta – većina tih grana, sem terminalnih koje određuju rodove koji su formirani po doseljavanju na Baklan, je prisutna i u Ukrajini.

          Što se tiče naziva haplogrupe, moram da Vas razočaram – “Dinarik” nikada nije bio, niti će biti naziv bilo koje haplogrupe. U pitanju je nadimak koji je dat na početku DNK testiranja kad je bilo veoma malo rezultata iz Ukrajine, te je čitava grana I2-CTS10228 nazivana tako nazivana jer je najviše pripadnika te grane bilo na Balkanu. Čak su korišćeni i termini Dinarik jug i Dinarik sever, što su tek apsurdni nazivi jer je takva podela gde se I2-PH908 posmatra odvojeno od ostalih podgrana krajnje pogrešna.

          • Hercegovac

            Jasno je dakle za starost jedne grane haplogrupe N2 u Pivi, ali šta je sa starošću grana I2 grupe u Dinaridima dominantne u Srba, koliko dugo je ona prisutna na tom području?

            Zar njena starost nije dovoljan razlog za napuštanje teze o doseljavanju Srba u 7. vijeku?

            • Ivan Vukićević

              Grana Y3120, kojoj pripadaju gotovo svi pripadnici I2 haplogrupe na našem prostoru, je stara oko 2100 godina: https://yfull.com/tree/I-Y3120/
              Od njene četiri osnovne podgrane, samo su S17250 i Z1785 učestvovale u etnogenezi Srba, ali su zastupljene i kod drugih slovenskih naroda. Čak ni grana PH908 (podgrana od S17250), koja je najčešća kod Srba, nije nastala na Balkanu, već na Karpatima. Njena starost je oko 1800 godina tj. nastala je početkom 3. veka.
              Predlažem Vam da pročitate tekst o I2 haplogrupi pošto ste došli do potpuno pogrešnih zaključaka: https://www.poreklo.rs/2019/03/28/haplogrupa-i2/

  9. Hercegovac

    Takođe,

    kako je moguće da pod stećcima širom Dinarida nalazite najčešće I2 haplogrupu, a da u Ukrajini stećaka i nema, razumijem da nema ni mnogo kamena u Ukrajini, ali zašto se doseljeni ravničari ne nastaviše spaljivati, kao izvorni sloveni, nego počeše da tešu megalite od po 5 i više tona?

    Razjasnite mi ovo molim vas, kažu da geni mogu da govore, a meni moji govore da nešto sa tim doseljavanjem nije u redu.

    • Ivan Vukićević

      Na pitanje o stećcima koje ste postavili ste sami dali odgovor. Nadgrobni spomenici se prave od materijala koji je dostupan, a kamena u Hercegovini i Zeti nikada nije nedostajalo.

      Što se tiče spaljivanja, situacija je kod Srba ista kao i sa svim ostalim slovenskim narodima – stari paganski običaji su napušteni po primanju Hrišćanstva. Srbi se tu ni po čemu ne izdvajaju u odnosu na ostale Slovene.

      • Hercegovac

        Kojoj haplogrupi po vašem mišljenju su pripadali Iliri kao starosjedioci Dinarida?

        Kako je moguće da istorijska nauka tvrdi da nisu bili pismeni, odnosno da nema pisanih tragova njihovog nasleđa?

        Šta je sa činjenicom da se srpski jezik do Vukove reforme nazivao ilirskim u stranoj literaturi?

        • Ivan Vukićević

          Dve haplogrupe koje su gotovo izvesno bile zastupljene kod Ilira su E1b i J2b2. U pitanju su pojedine podgrane ispod E-V13 i J2b2-Z2507. Iliri su kao i ostali narodi nastali od manjeg plemena koje je vremenom obuhvatilo i susedna manja plemena na poprilično velikom prostoru (približno je to prostor Jugoslavije i Albanije), pa su samim tim i oni bili genetički raznorodni.

          Srpski jezik je u literaturi samo jedno kraće vreme nazivan ilirskim, i to nikada ekskluzivno, već paralelno sa svojim pravim nazivom. To je delom posledica neznanja i poistovećivanja najbrojnijeg naroda koji nastanjuje prostor gde su nekada živeli Iliri sa njima samima, a delom posledica delovanja ilirskog pokreta. Običan srpski narod sebe nikada nije nazivao Ilirima, kao što nije sebe nazivao ni Jugoslovenima sve dok projekat Jugoslavije nije zaživeo. Projekat obnovljene Ilirije s druge strane nikada nije zaživeo, pa je završio na smetlištu istorije bez ikakvih rezultata.

    • Hercegovac

      Naravno, pišem u namjeri da podstaknem na kritičko razmišljanje, jer je teza o Srbima kao Slovenima neodrživa svakome ko je ikada kročio na prostor od Velebita na zapadu do Brda u CG na istoku, i sjevernih padina Dinarida ka Panoniji na sjeveru, gdje je mogao da vidi jedinstven mentalni sklop, fizionomiju, manje više istu narodnu nošnju ukrašenu oružjem, tokama i sl., gusle, krsnu slavu, stećke i štokavski dijalekat uzet za književni standard srpskog ( ilirskog) jezika, a sve praćeno antičkim usmenim predanjima koja doseljenici nisu imali potrebu da usvajaju.
      Interesantno, ali pojam Južni Sloveni se pojavio kada i potreba za razbijanjem jedinstvenog etničkog prostora ovim nazivom naroda u množini, što je započeto uvođenjem različitih religija od strane zavojevača, jer sirova sila nije davala rezultate – sjetimo se, ilirski ratovi sa Rimom su trajali preko dvjesta godina…

      • Hercegovac

        Ovo bi onemogućilo i lutanja poput onih o Srbima u Ma koloj Aziji, na Baltiku itd. te Srbima kao precima svih Slove a i slične nebuloze…

        • Ivan Vukićević

          Mentalni sklop nema nikakve veze sa genetičkim poreklom, već sa životnim okolnostima. Stanovnici planinskih područja svuda u svetu, pa i kod nas, imaju drugačiji mentalitet od ravničarskog stanovništva. Pročitajte tekst koji sam Vam preporučio, kao i druge radove koji se bave migracijama pojedinačnih grana I2 haplogrupe, pa ćete možda nešto shvatiti. Ali to zahteva neko vreme i sposobnost analiziranja. Ako mislite da ovom temom možete da se bavite kao vestima iz sveta zabave i sporta uz jutarnju kafu, i da neku haplogrupu (u ovom slučaju I2) posmatrate u celini bez ulaženja u dublje podgrane, u popriličnoj ste zabludi.

  10. Goran

    Još bih spomenuo da u selu Sredska u Sredačkoj Župi kod Prizrena postoji veliki zaseok Milačići.Kako na Kosovu kod Peći ima još familija sa haplogrupom I1Z63 Y13946 sa slavom Sv.Stefan koji tvrde dasu iz plemena Kuči,može se pretpostaviti dasu Milačići iz Sredačke župe otišli u 16,17veku u Kuče sa još mnogim porodicama iz Sredske,kao što su i Mandušići iz Sredske otišli u Katunsku Nahiju.Neki Milačići su ostali u Kučima,dok su neki otišli u Dalmaciju.Mnoge su se porodice iz Kuča vratile na Kosovo među kojima i brojni Milačići.U zaseoku Milačići u Sredskoj danas žive familija Sovtići.U Kučima su se Milačići zbratimili sa glavarskim rodom Drekalovića,te izmislili predanje o trećem sinu Lala Drekalovog Milača za koga niko u Kučima nije znao dal je zaista postojao.Moguće daje zaseok Milačići u Sredskoj mnogo stariji od familije u Kučima.