Dr Goran Ž. Komar: Deklaracija o stećku

3. septembar 2016.

komentara: 0

Doktor Goran Ž. Komar, predsednik Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku i jedan od najplodotvornijih istraživača starina u Boki Kotorskoj i Bosni i Hercegovini, ponudio je stručnoj i ostaloj zainteresovanoj javnosti tekst Deklaracije o stećku. Portalu Poreklo pripala je čast da bude prvi koji će u celini objaviti ovaj značajni dokument našeg saradnika.

Radimlja

Na temelju brojnih neposrednih uvida širom istorijskog područja Stare Hercegovine, centralne i  istočne Bosne, kao i konsultovanja naučne literature i razgovora sa žiteljima predjela na kojima obitava stećak, donosi se

DEKLARACIJA O STEĆKU

kojom se narodima Balkana i svjetskoj kulturnoj javnosti žele saopštiti rezultati naših istraživanja masivnih nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka i njihovih nekropola  rasutih po središnjim dijelovima Dinarskog planinskog sistema.

ČLAN 1

Ime spomenika

  • 1. Ime spomenika koje je upotrebljeno u ovoj deklaraciji odabrano je arbitrarno, iz želje da se ne narušava jednom uspostavljen kontinuitet u imenovanju ove vrste spomenika.
  • 2. Izvorno, u narodu je sačuvan termin: „Grčko groblje“, „Grebnice“, „Mramorovi“, „Staro groblje“, „Rimsko groblje“ čime se jasno izražava uspomena na političko-teritorijalni i kulturno-crkveni prostor Istočnog Romejskog Carstva (Vizantije) u kojem je stećak nastao.

ČLAN 2

Porijeklo stećka

  • 1. Stećak je hrišćanski supstituent grobne gomile. U istorijskom periodu srednjeg vijeka, ovim voluminoznim spomenikom zamijenjen je voluminozni plašt grobne-kultne gomile. Ovim gomilama su u davnini prekrivana groblja paleobalkanskog stanovništva koje je tokom Hristove ere formiralo stabilno klupko naroda sa pridošlicama u doba vladavine cara Iraklija i prije njega. Ovo klupko naroda želimo označiti kao „temeljni balkanski narod“.
  • 2. Na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, i drugdje, primjetno je prisustvo neobrađenih ili grubo oblikovanih masivnih kamenih blokova postavljenih na grobne gomile.
  • 3. Na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, i drugdje, primjećeno je masovno prisustvo stećka i nekropola stećaka pozicioniranih na plaštu grobne gomile, uz grobne gomile i u njihovoj blizini.
  • 4. Na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, i drugdje, primjećeno je prisustvo ranih crkvica sagrađenih u suhozidu uz grobne gomile, u izvjesnim predjelima masovno.
  • 5. Na određenim lokacijama zabilježeni su slučajevi sahranjivanja u grobnu gomilu u drugoj polovini 20. vijeka.
  • 6. Na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, i drugdje, praktikovani su ukopi pod stećke tokom čitavog perioda novog vijeka uključujući 19. i 20. vijek.

ČLAN 3

Autohtonost

Stećak je autohtoni proizvod balkanskog tla.

ČLAN 4

Etnička pripadnost stećka

  • 1. Stećke su u periodu njihove masovne proizvodnje gradili pripadnici temeljnog jednojezičnog balkanskog naroda, uticajima glavnih crkvenih centara rasčlanjenog na pravoslavni i rimokatolički krug. Taj temeljni narod u davnini je ponio svoja različita imena koja su predstavljala njegove regionalne oznake.
  • 2. Pripadnici Islama koji ovu religiju prihvataju nakon turskog osvajanja Bosne i Hercegovine, a ponegdje i ranije, kao pripadnici temeljnog balkanskog naroda, takođe su gradili stećke i današnji pripadnici Islama na Balkanu jesu baštinici ove kulturne tekovine.
  • 3. Stećak tipa visokog sanduka, nastajao masovnije tokom 15. vijeka, označava jasnu tačku divergencije u kojoj pripadnici Islama napuštaju gradnju tradicionalnih spomenika poznatih kao stećci i otpočinju podizanje karakterističnih muslimanskih nadgrobnih spomenika – nišana.

ČLAN 5

Starost, vrijeme nastanka stećka

  • 1. Stećkom se mogu smatrati isključivo forme masivnih nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka tipa debelih ploča i sanduka. Zahvaljujući prisustvu natpisa, ove spomenike je moguće datovati u period: prva polovina 13. do prve polovine 15. vijeka.
  • 2. Stećak nije sve što pripada srednjem vijeku i nosi natpis i pečat arhaičnosti kao i izvjesne rudimentarnosti u oblikovanju. Glagoljski natpisi Balkana i najstariji ćirilični natpisi usječeni su u tanke ploče.

ČLAN 6

Pismo i jezik

  • 1. Pismo stećka je gotovo isključivo ćirilica. Rijetko, prisutni su elementi glagoljice.
  • 2. Ćirilica predstavlja cjelovit i nerazdjeljiv sistem universalnog, narodnog pisma starog Balkana. Neosnovano je i nenaučno rasčlanjivanje starog ćiriličnog pisma na bilo kakve podsisteme i takvi pokušaji u prošlosti predstavljaju izraze političkih, mahom nacionalističkih aspiracija.
  • 3. Stećak kao i hartija i pergament, čuva iste oblike ćiriličnih slovnih znakova. Sve što se može vidjeti u natpisima, nalazi se i u savremenim zapisima.
  • 4. Jezik natpisa na stećku je dominantno starosrpski, a ne staroslovenski.

ČLAN 7

Simboli

  • 1. U sklopu plastičke dekoracije javljaju se fantazmagorične predstave, mač i štit (dominantno mač pod štitom), različiti oblici bordura mahom vegetabilnih formi, kao i Krst. Dominanatno: hrišćanske i predstave viteštva.
  • 2. U sklopu nekropola stećaka veoma je prisutan Krst u formi masivnog spomenika koji je pozicioniran u dominantnoj visinskoj zoni, ali, kao brojne, masovno zastupljene stilizovane predstave na samim stećcima.
  • 3. Kako se to najbolje može vidjeti u nekropoli na Radimlji, spomenik u formi Krsta je jednake starosti kao i visoki sanduci u nekropoli.
  • 4. Naziv za spomenik srednjeg vijeka u obliku Krsta je Krst, a ne „krstača“, dakle, onako kako piše na samom spomeniku.
  • 5. Stećak predstavlja veoma ubjedljiv istorijski trag prisustva masovnog prihvatanja Hrišćanstva.

ČLAN 8

Rasprostranjenost

  • 1. U horizontalnom i vertikalnom smislu, stećak se registruje u prostoru koji u svojim sezonskim kretanjima dodiruje ovca.
  • 2. Stećak indicira i omogućuje naučne periodizacije visijskog, sezonskog staništa žitelja Huma-Hercegovine, Bosne i Dalmacije koje zadobija svoje učvršćene, pravno utemeljene i široko prihvaćene vidove.

ČLAN 9

Poruke epitafa

  • 1. Poruke epitafa na stećcima su jezgrovne forme saobražene osnovnom svojstvu hrišćanske vjere njihovih sastavljača: njenoj temeljitosti i postojanosti. Takođe, one izražavaju visoke moralne norme perioda uzraslog srednjeg vijeka.

ČLAN 10

                                                                             

                                                              Devastacije i zaštita

  • 1. Stećci su u prošlosti uništavani iz više razloga: a. nenaučni i propagandno-politički projekat kojim su objašnjeni kao istorijska tekovina jeretičkih organizacija Bosne i Huma-Hercegovine. Ovakvo gledište su prihvatile Crkve b. Česte istorijske migracije i pomjeranja stanovništva čitavih predjela i regija. v. Utilitarne pobude.
  • 2. Države na prostoru stećaka posjeduju zakone o zaštiti spomeničkog naslijeđa koji su dovoljni za potpunu zaštitu stećaka. Ovi zakoni se ne primjenjuju.
  • 3. Crkve na prostoru stećaka mogu ključno doprinijeti zaštiti stećaka.

 

Dr Goran Ž. Komar, Društvo za arhive i povjesnicu hercegnovsku, Herceg Novi. Objavljeno 3. septembra 2016.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.