PIŠE: Saradnik portala Poreklo Nebojša Babić
Položaj sela
Tenja je selo jugoistočno od Osijeka. Izvorni dio sela, Stara Tenja, je na oko 6 kilometara od posljednjih osječkih kuća. Međutim, u savremeno doba, selo je praktično postalo prigradsko naselje, naročito razvojem novog dijela sela – Nove Tenje na osječkoj cesti, kao i širenjem Osijeka u pravcu Tenje. Selo se nalazi na 87 metara nadmorske visine, u ravnici gdje u vidokrugu nema niti jednog uzvišenja. Krajolik ispunjavaju jedino seoske kuće, crkveni zvonici, visoki silosi za žito i guste slavonske šume. Šume su pune divljači (srndać, jelen, divlji vepar, zec, fazan, itd) i ovaj kraj je oduvijek bio poznat po dobrom lovu. Zapadno od Tenje je Rosinjača, gusta šuma hrasta lužnjaka, a na južnom kraju sela šumarak na Betin-dvoru, gdje tenjski lovci gaje fazane za lov.
Put koji uz Dunav, iz pravca Vukovara vodi za Osijek, ne prolazi kroz Tenju, ali selo je na svega oko kilometar od tog puta, i nakon što se prođu sela Vera i Klisa, postoji lokalni put koji vodi u Tenju. Tako da selo u saobraćajnom smislu nije zavisno od Osijeka i ima dobru komunikaciju sa drugim selima Istočne Slavonije i Zapadnog Srema. Na sjeverozapad se osječkom cestom može stići do grada, zapadna cesta vodi za Čepin i Antunovac Tenjski, a na jug ide silaška cesta.
Naziv i prvi pomeni sela
U istorijskim izvorima, Tenja se prvi put pominje 1332. godine u popisu katoličkih župa, i još nekoliko puta tokom 14. vijeka (kao: Thehene, Thehne, Thehnye, Tehyne). U to vrijeme u selu su živjeli Mađari ili, vjerovatnije, mađarizovani Sloveni. Sam naziv sela je mađarskog porijekla: mađarski Tehen, Teheny, znači – krava. Na obodu Osijeka postoji kraj koji se zove Kravice. Moguće je da su slovenski naziv mađarski popisivači prosto preveli na svoj jezik, a možda su naselju dali ime po upečatljivim ogromnim stadima krava koja su po okolini pasla. Naziv mjesta je do 1914. bio Tenje, a onda je januara te godine, na zahtjev srpskih i hrvatskih odbornika promijenjen u – Tenja, a s ciljem da zvuči što manje mađarski. U tom trenutku u Hrvatskoj je bila jaka koalicija Srba i Hrvata protiv mađarskog uticaja.
Tenja se u dokumentima spominje i sredinom 15. vijeka, kao posjed mađarske plemićke kuće Korođi. Početkom 16. vijeka počinju turski upadi, da bi od 1526. definitivno ovaj kraj pao pod tursku vlast. Starosjedilačko stanovništvo se razbježalo, tako da 1579, u popisu požeškog sandžaka, nalazimo u Tenji svega 7 kuća i to muslimanskih. Prije turske invazije i tokom 16. vijeka, sela osječkog kraja bila su uglavnom naseljena Mađarima i mađarizovanim Slovenima. Erdutski kraj, sela koja su gravitirala Dunavu bila su skoro sva srpska (Erdut, Pačetin, Lovas, Trpinja, Barvala, Bobota, Vera, Kestenjci, Aljmaš, Klisa, Borovo, Bršadin, Ljeskovo, itd). Tokom 17. vijeka, Turci iz Bosne u Slavoniju naseljavaju Srbe da im budu krajišnici, u Tenju oko 30 srpskih porodica. Tokom Bečkog rata, uslijed stalnih prolazaka vojski okolinom Dunava, stanovništvo sela između Osijeka i Vukovara se iselilo. U kasnijim popisima (nakon 1698), među prezimenima sela ove oblasti, pa i u samoj Tenji, nailazimo i na prezime Tenjac, što ukazuje da se radi upravo o ovom stanovništvu, potomcima doseljenika iz vremena turske vlasti u 17. vijeku.
Doseljavanje stanovništva i popisi
Nakon protjerivanja Turaka iz Slavonije, kao i drugdje po Slavoniji, i u Tenju su naseljeni Srbi koji su prešli Savu i stavili se, kao vojnici, na raspolaganje austrijskoj kruni. 1697. godine Tenja je popisana kao pusto selo, no već sljedeće godine u austrijskom popisu selo Tenja je naseljeno sa 43 kuće Srba. Po prezimenima se može zaključiti da dominiraju Bosanci, više njih je pisano sa prezimenom Bošnjak, a nekoliko ima prezimena izvedena od naziva varoši u Bosni. Ima i nekoliko starinaca (povratnika u selo) sa prezimenom Tenjac. Selo je napredovalo.
Manje od 40 godina kasnije, prema popisu iz 1736, Tenja ima već 139 kuća. Sigurno je bilo razdjeljivanja jedne familije na više, ali je mnogo više bilo i doseljavanja. Po prezimenima bi se reklo da su većinom iz Bosne, a ima i doseljenika iz Crne Gore (u graničniom području Slavonije i Srema, u popisnim dokumentima iz 18. stoljeća, veoma je često prezime Crnogorac. Nalazimo ga u selima: Martinci, Vašica, Bršadin, Vera, Pačetin, Negoslavci, Čakovci, Perovci, Banovci, itd. Kao seoski knez upisan je Stojan Radonjić (u popisu iz 1698. nalazimo njegovog oca Mitra), i to kao Radonich. Otud je kasnije njegovim potomcima i srodnicima kao zvanično prezime ostalo – Radonić. Dio Radonića je do danas zadržao ovo prezime, dok su direktni potomci kneza Stojana uzeli prezime Knežević. U popisu iz 1736. nalazimo prezimena koja i do danas postoje među Tenjcima: Ančić, Bjelobrković, Bošnjak, Brnjevarac, Vidakov(-ić), Gavrilović, Gajdašević, Dokić, Ilibašić, Klipanović, Mijatović, Radonić, Stanimirović, Tubić, itd. To su sve stare tenjske familije čiji su korjeni u Tenji stari oko tri stoljeća.
Stanovništvo Tenje je od kraja 17. vijeka bilo čisto srpsko. Tokom 18. i 19. vijeka, u selo se postepeno doseljavaju i drugi narodi austrijske carevine, naročito Njemci i znatno manje Mađari i Hrvati. Jedan broj međumurskih Hrvata i Mađara doseljen je pred Prvi svjetski rat. Zahvaljujući katoličkoj crkvi i instrukcijama koje je ona dobila iz Vatikana, sve katoličko stanovništvo vremenom je kroatizovano, tako da se danas svi oni smatraju Hrvatima, iako mnogi nose prezimena koja jasno upućuju na njemačko porijeklo. Sve katolike tenjski Srbi su zvali prosto – Šokci, a sve njihovo – šokačko.
Odnosi između Srba i katolika ranije su uglavnom bili dobri. Narušeni su najprije tokom Prvog svjetskog rata, kada su neki zluradi Njemci i Hrvati iskoristili ratno stanje između Srbije i Austrougarske, da kinje svoje pravoslavne susjede. No, poslije rata, kad je Slavonija ušla u Kraljevinu Jugoslaviju, stvari su se obrnule. Za odmazdu, neki tenjski Srbi su istom mjerom uzvratili katolicima, pa i onima koji se o njih nisu ogriješili. Bilo je nekoliko problematičnih mještana koji su koristili svaku priliku da psuju i vrijeđaju svoje susjede Njemce, znajući da za to neće snositi posljedice. Nažalost, krugovi osvete tu se nisu završili. Kad je počeo Drugi svjetski rat i u Jugoslaviji, i stvorena čudovišna NDH, neki katolici su iskoristili svoj trenutak da ustašama dojave koji mještani su naročito srbovali u prethodnim godinama, te je nekoliko njih zbog toga stradalo od ustaškog terora.
Po popisu iz 1875. godine u Tenji je živjelo 2.236 pravoslavnih i 768 katolika.
Prema popisu u Kraljevini Jugoslaviji iz 1931. godine, Tenja je imala 935 kuća, od čega 610 srpskih, 204 njemačke, 80 hrvatskih, 29 ciganskih i 12 mađarskih.
Stoljeće kasnije (1991), i pored planskog uništavanja i protjerivanja Srba u oba svjetska rata, u selu je bilo 4.177 Srba i 2.813 Hrvata (u ovaj broj, očito, uključeni su i drugi rimokatolici). Brojnosti Srba doprinjela su dva talasa doseljavanja – u prvim godinama poslije Prvog svjetskog rata na oduzete veleposjede austrougarskog plemstva (iz Srbije, Srema, itd) i poslije Drugog svjetskog rata (kolonizacija 1945-46) sa Banije, Korduna i Like, kao i odlazak većine Njemaca iz sela 1945. godine.
Za vrijeme rata u Hrvatskoj 1990-ih, Tenja (onaj njen izvorni, južni dio), bila je jedno od glavnih uporišta srpske borbe za očuvanje sopstvenih, vijekovima ranije stečenih prava, u toj novoj hrvatskoj državi, i bila je strašan trn u oku Hrvatima. Nakon borbi u selu, decembra 1991. godine, lokalne srpske snage su zauzele cijelo selo, i onaj sjeverni, većinom hrvatski dio. Tenja je postala jedna od opština Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Zahvaljujući podršci i pomoći zapadnih svjetskih sila, hrvatska vojska je 1995. godine uspjela da zauzme cijelu ovu oblast. Veći dio tenjskih Srba se iselio iz svojih domova. Tako, danas je u Tenji etnička slika izmjenjena i, prema popisu iz 2001. godine, u Tenji je 65% Hrvata, 30% Srba i 5% ostalih.
Uvođenje i ukidanje kmetskog sistema
Tenja je u prvoj polovini 18. vijeka pripala erdutskom vlastelinstvu pod upravom Komore kojoj je direktno bio nadređen bečki dvor. Međutim, ovaj dio Slavonije je ubrzo potpao pod kmetski sistem. 1746. godine Tenja je dodjeljena kao dobro vlastelinu grofu Palfiju. A 1763. cijelo erdutsko vlastelinstvo, uključujući i Tenju, kupio je virovitički podžupan, savjetnik austrijske krune, Ivan Adamović. Adamovići su, prema nekim mišljenjima, bili Srbi negdje iz istočnih krajeva današnje Srbije, čiji predak je došao u Slavoniju krajem 17. vijeka, staveći se u službu Austrijske carevine tokom ratnih sukoba protiv Turske, prihvativši i da se pokatoliči, što je prešlo i na potomstvo, te Adamoviće danas Hrvati svojakaju kao svoje. Ivan Adamović je, 1770. godine, od carice Marije Terezije dobio plemstvo i pravo na titulu barona od Čepina (de Csepin) gdje je bio njegov prvi posjed, te se porodica od tada naziva Adamović-Čepinski (Adamovich-Csepinski). Kasnije su Adamovići svoje vlastelinstvo, osim Čepina, proširili i na Erdut, Aljmaš, Tenju, Sarvaš i Svetu Jelenu kod Zeline. Porodica se dalje grana na dvije grane – čepinsku i tenjsku. Tenjskih Adamovića i danas ima. Posjede Ivana Adamovića, tako i Tenju, naslijedio je njegov sin Antonije (Antun). U tenjskom ataru veleposjede su imali i plemići Bartolovići, zatim Njemci Špajzer (pustare Orlovnjak i Seleš), Fajfer (pustara Fizeš), braća Giner i Srbin Popović (njegova pustara nalazila se između Velike Bare u pravcu kliškog atara). Svi oni imali su svoje pustare, na kojima su nadničili tenjski seljaci. Nadničenje je bilo dobrovoljno, ali za veliki broj Tenjaca nužno. Tako bi se zaradio još neki dinar pored onoga što su sami proizvodili i prodavali u gradu.
Feudalni odnosi u Hrvatskoj ukinuti su poslije revolucije 1848. godine, kada su Hrvatski sabor i ban Jelačić proglasili slobodu seljaštva. Tenja je tada, po teritorijalnom uređenju, pripala Opštini Sarvaš, a 1889. godine postala je samostalna opština. Mnogo kasnije, u Jugoslaviji 1962. godine, prilikom ukrupnjavanja područja lokalne samouprave, Tenji je ukinuto svojstvo samostalne opštine i ona je postala mjesna zajednica u okviru Opštine Osijek.
Tenjske crkve i kirbaji
Srbi su sebi crkvu podigli još prije 1700-te, odmah po doseljenju. Bila je to omanja brvnara. Velika zidana crkva posvećena Svetom Nikoli „ljetnjem“ (Prenos moštiju Svetog Nikole, 9/22. maja) osveštana je 1761. godine. Rađena je u baroknom stilu. Ljetnji Sveti Nikola je i seoska slava, ili kirbaj, kako se u Tenji kaže. Srpska crkva je imala i dva mala topa – mužara, iz kojih se pucalo za veće vjerske praznike. 1941. godine ustaše su do temelja uništili staru pravoslavnu crkvu. Poslije Drugog svjetskog rata, pravoslavna parohija je obnovljena, a crkvu je predstavljao jedan mali objekat od opeke i drveta, nešto kao privremena kapela. Nova crkva Svetog Nikole podignuta je tokom 1970-ih. I ova crkva je teško oštećena u ratu 1990-ih, a danas je obnovljena.
Tenja ima i katolički kirbaj, u kojem su podjednako učestvovali i katolici i pravoslavni, kao i za onaj srpski. Katolički kirbaj pada 26. jula, na Svetu Anu, kojoj je posvećena katolička tenjska crkva. Katolici su, takođe, najprije, 1754. godine, podigli drvenu kapelu, a kasnije namjesto nje i veliku crkvu posvećenu Svetoj Ani.
Sam položaj bogomolja govori čije je selo izvorno bilo: pravoslavna crkva je u samom središtu sela, na sredini Velikog sokaka (na čijem kraju je i pravoslavno groblje), dok je katolička sagrađena na sjevernom ulazu u selo. Katoličko groblje zasnovano je na pustari na ulazu u selo, na posjedu Adamovića. Katolici su u tom dijelu sela, pa dalje u pravcu Osijeka, zasnovali svoj kraj, kasnije nazvan Nova Tenja.
Pored pravoslavnog i katoličkog kirbaja, u Tenji je do 1941. obilježavana i treća seoska slava, Sveta Petka (27/14. oktobra), koja je bila ciganska slava. Zato kaže i pjesma:
„Nigdje sela kao Tenja bijela,
Tri kirbaja u godini dana:
Naš Nikola i šokačka Ana
i ciganska Sveta Petka mala.“
U ljeto 1942. sve ciganske porodice iz Tenje otjerane su u logor Jasenovac, odakle niko od njih nije izišao.
Četvrti važan događaj u Tenji bio je Đurđevski uranak koji se, poslije Svete Liturgije i litije, uz muziku, iće i piće, obilježavao na Adici, na ulazu u selo. Bila je to čisto srpska svetkovina, koja slavi Svetog velikomučenika Georgija i proljeće, a istovremeno, Đurđev-dan je krsno ime mnogih tenjskih familija.
Svjetski ratovi
U Prvom svjetskom ratu, mještani Tenje su mobilisani u austrougarsku vojsku i, kao većina Srba iz crno-žute monarhije, poslati u borbu protiv bratske pravoslavne Rusije. „Srbi sa teritorije Austrougarske našli su se na Istočnom frontu. Ne želeći da ratuju za interese Habzburške monarhije protiv slovenske i pravoslavne Rusije, mnogi su se Srbi, ali i ostali Sloveni, predavali ruskoj vojsci, zahtevajući da se kao dobrovoljci uključe u srpsku vojsku… U Odesi je, novembra 1915. godine, formiran Srpski dobrovoljački odred, koji je početkom 1916. godine imao oko hiljadu vojnika i oficira“ (cit. iz rada „Srbi u Ukrajini“ Ljubivoja Cerovića). U proljeće 1916. bila je to već divizija sa oko deset hiljada boraca. Oni su, najprije, kao sastavni dio carske ruske vojske, upućeni na front u Dobrudžu i poslije u druge borbe. Krajem 1917. godine, jedinica je dospjela na Solunski front u čijem proboju je učestvovala, sve do konačnog oslobođenja Srbije i ostalih srpskih zemalja tokom 1918. godine.
Propast Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i uspostavljanje novog režima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, u Tenji se osjetilo odmah. Neki pravoslavni mještani su privedeni od strane ustaša i maltretirani, nekima je samo zaprećeno, a nekoliko njih je naređeno da se isele za Srbiju. Među njima je bio i paroh tenjski, otac Dušan Jelovac, koji je protjeran u Srbiju. Otac Dušan je bio omiljen kod svojih parohijana. Poslije oslobođenja, Tenjci su napisali molbu crkvenim vlastima da im vrate oca Dušana. Iako je crkva bila razorena, otac Dušan je rado prihvatio prijedlog da ponovo ode za Tenju i dugo godina je tu službovao, gradeći iznova sve crkveno, koliko se to moglo u komunističkoj Jugoslaviji. Odmah nakon što su uklonili pravoslavnog sveštenika, ustaše su, avgusta 1941. godine, opljačkali crkvu Svetog Nikole i zakatančili je. Kasnije, tokom sljedeće zime, crkva je temeljito razgrađena, a građevinski materijal odnijet za razne potrebe. U selu je uveden policijski čas koji je trajao gotovo cio rat. Uvedena je dvojna uprava – njemačka i ustaška. Njemci su formirali folksdojčerske odrede, međutim u njima nije bilo mnogo tenjskih Njemaca, a većina onih koji su u tim jedinicama bili, mobilisani su prisilno. Ustaše su Hrvate, ali i Srbe, mobilisali za domobranske jedinice. Iz Tenje je u partizane pobjeglo oko 240 mještana.
Tokom 1941, ’42. i ’43, u logore Jasenovac, Gradiška, Zagreb, Pag i Staro sajmište kod Zemuna, kao i osječki zatvor, otjerano je 40-ak tenjskih Srba, koji se odande nisu vratili. Istovremeno, nedaleko od Tenje, ustaše su podigli dva logora: jedan je bio sabirni, tu su ustaše dovodili zarobljenike iz drugih krajeva Slavonije i odatle ih selektivno transportovali u druge logore. Drugi, na cesti za Osijek, bio je za Jevreje, takozvano „Tenjsko naselje“. U Tenji nije bilo Jevreja, već su tu dovedeni Jevreji iz Osijeka i oklonih mjesta. Ovaj logor je bio sabirni, ali i neka vrste jevrejskog geta. U nehumanim uslovima kroz ovaj logor prošlo je oko 3.000 Jevreja, a odatle su prebacivani u Jasenovac, Aušvic i druge logore smrti…
U logorima NDH ubijeno je 173 stanovnika Tenje.
Zanimljivo je da tenjski Njemci većinom nisu bili protiv svojih susjeda Srba, niti su uzeli učešće u ratu, osim kad su prisilno mobilisani u njemačku vojsku. Nastojali su, možda poučeni iskustvom iz Prvog svjetskog rata, održati dobre odnose sa svima. Mnogi slavonski Njemci su bili protiv Hitlerovog režima, a tako i protiv Pavelićeve NDH, a dio njih je i aktivno uzeo učešća u antifašističkoj borbi. Od tih boraca, formirana je njemačka četa narodnooslobodilačkog pokreta „Ernst Telman“. I pored toga što se tokom rata većina njih nikome nisu zamjerili, svih 204 njemačke porodice su, u jesen 1944. godine, od strane njemačke vojne komande natjerane da se isele iz Tenje i pođu za Njemačku, u bježaniji pred nadolazećim partizanski jedinicama i ruskom Crvenom armijom. Iz željezničkog transporta, četiri porodice uspjelo je da pobjegne i vrati se kući. Uz one koje se nisu zatekli u Tenji, kao i nekolicinu koji su bili u partizanima, to je sve što je ostalo od brojne njemačke populacije u Tenji. Ostali su naseljeni negdje u južnoj Njemačkoj. Kuće iseljenih tenjskih Njemaca su poslije rata dodjeljene borcima kolonistima sa Banije, Korduna, Like i Dalmacije, kojima su ustaše tokom rata uništili svu imovinu. U Tenju je tada doseljeno 140 porodica kolonista.
Posljedice rata 1991-95.
Tokom posljednjeg rata, Tenja je bila jedno od najtvrđih uporišta Vojske Republike Srpske Krajine. Nakon sloma otpora hrvatskoj vojsci, i uspostavljanja nove vlasti, u selu su se mnoge stvari okrenule. Poput izmještanja društvenog života u novi dio sela, promjene naziva ulica i ustanova, marginalizacije svega srpskog u selu, itd.
Sasvim je promjenjena i nacionalna struktura stanovništva: prije 1990. Srbi su bili dvotrećinska većina, danas tu većinu imaju Hrvati.
Slikovit primjer su nazivi ulica u starom dijelu sela. Partizanski heroji braća Jovanović (inače, rođeni Tenjci), Nikola Demonja, Ivo Lola Ribar nisu više aktuelni. U stvari, nepoželjni su, jer podsjećaju Hrvate na neke strašne činjenice iz njihove povjesti, koje oni danas žele sasvim drugačije prikazati. Ni Beogradska ulica, naravno nije mogla opstati. Danas se zove Karlovačka ulica. Glavna tenjska cesta (cijelom dužinom, od ulaza iz pravca Osijeka, pa do izlaza prema Silašu, uključujući onaj glavni dio, nekadašnju ulicu braće Jovanović) danas je ulica Svete Ane. Veliki sokak, nekada čisto srpska ulica, danas nosi ime Hrvata Vladka Mačeka. Ostali sokaci nose imena hrvatskih književnika: Lole Ribara danas je Jure Kaštelana, Nikole Demonje – Miroslava Krleže, Milinkov sokak – Vladimira Nazora. Jedina ulica koja je zadržala staro ime (mali „ustupak“ srpskoj zajednici u Tenji) je Ančićev sokak, koji se i danas zove kao i prije – ulica Branka Radičevića. Bezazleni i rano preminuli pjesnik Branko nije smetao. Ali, smetali su antifašisti i borci za slobodu braća Jovanović, Nikola Demonja, pa i Hrvat Ivo Lola Ribar. Ove činjenice same dosta govore.
Kao i mnogi slavonski Srbi koji više nijesu vidjeli budućnosti za sebe u Hrvatskoj, mnogo tenjskih Srba se iselilo iz matičnog sela, većina u sela u Sremu i podunavskom dijelu Bačke, gdje zahvaljujući geografskoj blizini većina Tenjaca ima neku familiju ili prijatelje. Neki mlađi ljudi su riješili da sreću pronađu u inostranstvu, u Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Americi, gdje su zasnovali porodice i danas tamo žive.
Literatura:
– Đurić Borislav – „Tenja u NOB“
– Kašić Dušan – „Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji“
– Kostić M. Lazo – „Pojava Srba u Hrvatskoj“
– Krestić Vasilije – „Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848 – 1914“
– Mažuran Ive – „Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine“
– Mažuran Ive – „Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga“
– Sršan Stjepan – „Stanovništvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine“
8. jun 2015. u 00:30
georgina
Predivno je saznati nesto o rodnom mjestu. Intresantna je cinjenica da se i dalje naziv sela tumaci kroz madjarsku gradju imena sto je po meni netacno. Pravo znacenje imena sela je misticno i ja to tumacim nasvoj nacin. Uokolo sela u to doba nisu pasle nikakve krave posto su na tim mjestima posebno prema Oseku bile guste sume hrasta, jablana i ostalih listopadnih drveta.Mjestani sela nisu mogli biti nikakvi madjari nego samo srbi sto se vidjelo i po daljnjem toku razvijanja mjesta i broju srpskog stanovnistva. Ja ovdje govorim o davnoj proslosti u vrijeme prije preuzimanja hriscanstva i navodnih seoba, kojih u sustini nije ni bilo, bilo je samo pomjernja stanovnistva i zbjegova u slucaju prodiranja neprijateljskih vojski u selo. Blizina Murse kao jednog od rimskih utvrdjenja vezuje se sa potrebama grada tvrdjave u smislu hrane i vojnika , tako da je stanovnistvo okolnih sela, a tako i Tenje sluzilo u te svrhe a u smislu odbrane i izvidjackih mjesta dobro skrivenih u gustim okolnim sumama i mocvarama koje su cesto bile veoma neprohodne i poznate samo lokalnom stanovnistvu. Sva kasnija doseljavanja uzrokovana ratovima dovodila su do doseljavanja ostalih srpskih porodica iz drugih djelova srpskih zemalja. Starinci ili staro-sjedi -oci su bili upravo oni srbi koji su tu od pamtivjeka i nisu se od nikuda doseljavali niti su ikuda trajno odseljavali jer srbi ne napustaju svoja ognjista , ako su ih privremeno i napustali zbog prodora stranih vojski oni su se uvijek vracali u svoja mjesta. Ako pokusamo tumaciti imena mjesta uokolo Oseka ona nam mogu mnogo toga reci. Zasto bi se jedno ovako veliko naselje kao sto je Tenja tumacilo kroz madjarske spise u kojima cak nije ni dobro upisano u fonetskom smislu. Srbi ne poznaju glasove t i h jedno pored drugoga. Madjari ili neki drugi narodi su u tom smislu izgovoreno ime upisali svojim jezikom onako kako su oni to culi i svojim vokabularom oznacili mjesto, ako cemo uzimati smisao rijeci on se vise moze vezati uz nekakvo anglikansko znacenje tent – kao sator , a sator je nesto sto pokriva i to privremeno. Medjutim i sa ovakvom se mogucnoscu ja ne slazem. Zasto bi smo mi tudjim jezikom tumacili nesto sto je srpska rijec koja ima svoje znacenje i smisao u vlastitom jeziku. Rijec tenci je stara srpska rijec jos iz vremena vjerovanja u vise i nadnaravne sile koje su srbi tumacili na svojo nacin. Tako da su tenci bili oni ljudi koji su bili vjedogonje odnosno takvi ljudi koji su imali snagu da se bore protiv divova na taj nacin da su cupali drvece zajedno sa korjenjem i borili se po sumama i gorama. O ovim stvarima je pisao i Njegos tako da sam uvjerena da je taj logicni slijed u kojem su se velike sume krcile u Tenji odnosno na tom prostoru da bi se dobile oranice donijele naziv mjestu i tim cudnim vrijednim ljudima koji su rusili ogromna hrastova i ostala stabla vjekovnih suma. Ime je tako slikovito i logicno kao i imena ostalih naselja koja se ne moraju tumaciti kroz madjarske popise poput Cepin – od cep, Dalj od daljina, Bijelo Brdo, Vera, Bobota- od boba . Nije Tenja postojala samo od popisa niti su tu stanovnici zivjeli samo od popisa i nije sve postalo popisom, a s obzirom da nam se istorija servirala na tacni germana najlakse je bilo prihvatiti cinjenice bez napora i razmisljanja. Ovo selo ima i svoje jezik koji je poznat samo mjestanima sremcima i zadrzalo je i do danas ijekavski oblik srpskoga jezika, iskonskiji od ekavskog, sto govori da je i stanovnistvo staro srpsko. Pozdrav
8. jun 2015. u 13:19
Lepeničanin
Nema potrebe za stvaranjem misterije. Selo Tenja je dobilo ime po raskvašenom blatnjavom tlu. Takvo tlo se na srpskom jeziku zove “tinja”.
Reč je opštepoznata, nego smo mi danas “na asfaltu” pa su neke reči malo pale u zaborav.
Varijanta “tenja” mogla bi da govori da su najstariji stanovnici bili dosledni ekavci (govorili su npr. nesam, radel…). Jekavci su kao što je opet opštepoznato doseljavani od vremena Osmanlija. Ako nađete neki dokaz za jekavski izgovor u tim krajevima pre Osmanlija obavezno javite jer bi to bilo značajno naučno otkriće.
10. jun 2015. u 22:35
Branko Todorović
Bravo za napisani članak Nebojša.
Ovome bih dodao i neke značajnije podatke iz Prvog šematizma Eparhije osečko-poljske i baranjske, autora protojereja stavrofora Duška Kolundžića, koji se ovde ne pominju ili se od ovih po nečemu razlikuju. Sledi odlomak iz navedenog dela:
“Pominje se 1433. i 1469. godine. Prema istorijskim podacima, današnji naziv sela Tenja posao je od Tehene, Thene, Teihon, Tehine – što znači ‘hladovina’. To je bio naziv vlastelinskog dobra plemićke porodice Korog, koji su tada bili vlasnici Osijeka (Eseka). Pred najezdom Turaka starosedelačko stanovništvo se raselilo, pa su tu živeli samo Srbi u 30 kuća. Prvi Srbi doseljenici su sa gornjih tokova Drine i Neretve i sa slivova reka Pive, Tare i Lima. Prilikom popisa iz 1697. godine, Tenja je upisano kao “pusto selo”. U sledećim decenijama stanovništvo je obnavljano, pa je 1736. godine bilo 140 domaćinstava, a 1766. već 206 srpskih kuća i nova crkva sazidana 1761. godine, sa četiri sveštenika. 1881. godine postoji 232 doma sa 1886 srpskih duša, 1905. ima 427 domova 2214 srpskih duša, 1941. godine bilo je u Tenji 2456 Srba. Do tada u Tenji nije bilo rimokatoličke parohije, župe, pa ni crkve. Prema izveštaju biskupskog ordinarijata u Đakovu od 8. juna 1942. godine, tenjska pravoslavna crkva je trebalo da bude pretvorena u rimokatoličku crkvu. Međutim, već na Božić 1942. do temelja je porušena.”
(Navedeno delo, str. 229)
15. jun 2015. u 09:19
Nebojša Babić
Blagodarim, Defendore. I ti samo nastavi sa baranjskim selima!
Georgina, zanimljivo mi zvuči mogućnost izvođenja naziva sela od reči tenac. U nekim krajevima Crne Gore, reč tenac označava neku vrstu vampira.
A što se govora tiče, poznate su mi osobenosti tenjskog govora, s obzirom da sam u mladosti često išao tamo (moja baba, majčina majka, je iz Tenje). U nekom proširenom tekstu o Tenji pisao sam dosta i o tome, ovde sam malo skratio da ne bude preopširno. Zanimljiva je mešavina ijekavice i ikavice, pa čak pokatkad i ekavice (što reče Lepeničanin), a oseti se i po neka primesa hercegovačkog i crnogorskog govora.
To samo po sebi govori o raznorodnosti porekla stanovništva.
Ipak, najupečatljiviji su lokalizmi kakve nigde drugo nisam čuo. Svojevremeno sam, boraveći tamo, čak popisivao te neobične reči i pravio mali rečnik. Još samo kad bih mogao sad da ga pronađem…
18. jun 2015. u 23:18
Eror
Svaka čast na tekstu, posebno na objektivnosti u vezi istorijskih događaja, koja je danas na ovim prostorima jako retka.
22. jun 2015. u 15:32
Branko Todorović
Na osnovu Popisa stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine, u Tenji su živele sledeće porodice:
Abrahamski, Adamović, Adžamić, Adžić, Ageljić, Ahmetović, Ajhenberger, Akik, Al Laham, Aleksić,Alerić, Alić, Ančić, Andelfinger, Andraković, Andrašević, Andrić, Andrijanić, Anđelić, Anić, Antić, Antolović, Antunović, Arambašić, Arsenić, Arsenović, Arvaj, Astaloš, Azap, Azdajić, Babel, Babić, Bacelj, Bačić, Bagarić, Bago, Baić, Bakić, Baković, Balajić, Balaš, Balatinac, Balaž, Balčak, Balog, Banaji, Bandalo, Baneka, Banović, Banjac, Banjan, Banjanin, Barač, Barač Ključanin, Karić, Barišić, Bartolović, Barudžija, Basić, Basrak, Bašić, Batai, Batorek, Bede, Begić, Begić Lišćić, Bekavac, Bekić, Belegić, Bence, Benčik, Benić, Berečić, Berečki, Berić, Bertanjoli, Bertić, Beščec, Bešlić, Bevanda, Bićanić, Bilandžija, Bilić, Bilopavlović, Biljuš, Birmili, Bjelajac, Bjelokapić, Bjelotomić, Blagojević, Blašković, Blažanović, Blažević, Boban, Bobeta, Boboćanin, Bogdan, Bogdanović, Bogičević, Bojčić, Bomeštar, Bonus, Boras, Borenović, Borković, Borojević, Borojević Crevar, Borovička, Bosanac, Bosančić, Bošković, Bošnjak, Bošnjaković, Božičević, Božić, Božićević, Bračko, Bradač, Bradarić, Brajdić, Brajenovcić, Brandeis, Bregović, Brekalo, Breščaković, Briš, Brkanić, Brkić, Brnadić, Brnjevarac, Brocić, Brođanac, Bručić, Brumec, Brzica, Bubulj, Bučević, Bućan, Budač, Budimir, Budića, Bugarin, Bugarski, Bukić, Buković, Bulić, Buljević, Bundalo, Bunjevac, Bura, Burek, Burić, Butković, Butorac, Capan, Carić, Cavrić, Cebić, Cerenko, Cesarec, Cindrić, Crevar, Crljen, Crnobrnja, Cvek, Cvenić, Cvetković, Cvijanović, Cvijetić, Cvijić, Cvitković, Cvjetić, Cvjetković, Čačić, Čaldarević, Čalić, Čalo, Čančar, Čapić, Čavić, Čeč, Čegar, Čelan, Čelić, Černić, Čiča, Čuvčija, Čizmadija, Čizmić, Čobanović, Čolić, Čolik, Čordaš, Čošić, Čubra, Čubrilo, Čugalj, Čulina, Čulo, Čuvalo, Ćaćić, Ćalić, Ćavar, Ćelić, Ćoja, Ćosić, Ćujić, Ćulibrk, Ćurić, Ćurković, Ćuti, Dakić, Damjanović, Danilović, Davidović, Dedić, Delić, Delić Brzica, Derežić, Dević, Dišković, Dizep, Doboš, Dobrijević, Dokić, Dolić, Domačinović, Domaćinović, Domazet, Domić, Domuz, Dorić, Došlić, Dragić, Dragojević, Dragović, Drašković, Dražić, Drempetić, Drenovski, Drinjak, Drljača, Drnić, Drobnjak, Drtik, Dubravac, Ducić, Dudaš, Dujan, Dujmović, Duka, Dukovac, Dumančić, Dumendžić, Durmišević, Duspara, Duvnjak, Dvizac, Džajić, Džambić, Đajić, Đaković, Đekić, Đeneš, Đerđ, Đokić, Đopa, Đorđević, Đorđić, Đukelić, Đukić, Đumić, Đurđević, Đuretić, Đurić, Đuza, Eichner, Elez, Eling, Elveđi, Ercegovac, Ereš, Ergović, Erkalović, Ernješ, Eror, Fabric, Faktor, Falamić, Faler, Farčić, Farkaš, Fekete, Ferenci, Filaković, Filipović, Firicki, Fišer, Flac, Forner, Franjić, Franjkić, Frei, Fumić, Fury, Gabrić, Gagulić, Gajčić, Gadašević, Gajić, Galić, Garac, Garmaz, Garvanović, Gasparović, Gašpar, Gašparić, Gašparović, Gavrić, Gavrilović, Geci, Gerzson, Getoš, Gibičar, Glasovac, Glavaš, Glavašević, Glavić, Glumac, Glušac, Gluvaković, Gluvić, Gojić, Golek, Golubović, Gomerčić, Goronja, Gotić, Gotovac, Grabovac, Grabović, Grabundžija, Gradinjan, Grafina, Grbavica, Grbeša, Grbić, Grčić, Greganić, Gresner, Grgić, Grgić Ivaković, Grgošević, Grgurić, Grkinić, Grković, Grnović, Grujić, Grumić, Gubiani, Gudelj, Habraka Šimleša, Hadžić, Halauš, Halt, Han, Hanak, Haupert, Hedžić, Hnojčić, Hock, Hodak, Hoffert, Hortig, Horvat, Hosi, Hranj, Hrehor, Hržica, Hubalek, Huber, Hukester, Ibrić, Ibriks, Ignjatović, Ileš, Ilibašić, Iličević, Ilić, Iljkić, Ivančić, Ivanek, Ivanković, Ivanković Grgić, Ivčić, Ivelj, Ivičić, Ivić, Ivković, Jajić, Jakobović, Jakšić, Jaman, Jančić, Jandrijević, Janega, Janković, Janović, Janus, Japundža, Jarić, Jasnić, Jašić, Jašinski, Javor, Javor Akik, Jeger, Jelavić, Jelenić, Jelić, Jerinić, Jerković, Johum, Jokić, Jokoš, Jorgić, Josipović, Jovanović, Jovčić, Jović, Jovišić, Jozić, Jozing, Juhaz, Jukić, Jurakić, Jurašek, Jurčević, Jurčić, Jurić, Jurišić, Jurkić, Jurković, Kabashaj, Kadić, Kafon, Kajtazi, Kalić, Kamenko, Kampić, Kanski, Kapetan, Kapetančić, Kapoši, Karaica, Karalić, Karaman, Karamatić, Karan, Karlušić, Kasak, Kasalo, Katić, Katura, Katušić, Kaurin, Kavur, Kelava, Kelenić, Keler, Kelić, Kerum, Keser, Kežić, Kirić, Kiš, Kišasondi, Kizivat, Klaić, Klajić, Klajn, Klasnetić, Klepić, Kleščik, Klešćik, Klešić, Kličković, Klipanović, Kljaić, Kljajić, Ključanin, Kmnoniček, Knebl, Knežević, Kocijanović, Kockar, Kokić, Kokl, Kokorić, Kolarević, Komlenac, Kondaš, Konjević, Kopić, Koprivnjak, Korać, Kordić, Korman, Koronić, Kos, Kosanović, Kosina, Kostić, Koša, Kotarski, Kortljanović, Kovač, Kovačević, Kovačić, Kozić, Kozina, Kozul, Kožul, Krac, Krahovski, Krajina, Kraljičak, Kranjčec, Krasnodembsky, Kreča, Krešo, Kretonić, Krha, Kristić, Krišto, Krivak, Krnjajić, Krolo, Krstić, Krstinić, Krvarić, Kubica, Kučinić, Kujavić, Kukić, Kumbara, Kundak, Kupčarić, Kuravica, Kusić, Kusturić, Kutnaker, Kuzmić, Lajk, Lakatoš, Lalić, Landeka, Lang, lastavica, Lazar, Lazarević, Lazendić, Lazić, Lenić, Lekovac, Leščuk, Lešina, Levaković, Levković, Lipić, Lisica, Liščić, Livaja, Lončar, Lončarević, Lončarić, Lovrić, Lozančić, Lozić, Luc, Lucić, Lucić Savić, Lučić, Lujić, Lukač, Lukić, Kulić, Ljepić, Ljiljak, Ljubas, Ljubičić, Ljubojević, Ljušanin, Macakanja, Mačinković, Mačvan, Mađarac, Mađerec, Magdić, Maglica, Majer, Majher, Mak, Makarić, Makić, Maksimović, Malečić, Malek, Malenica, Maleš, Maleta, Milidža, Malinović, Malinović Banaji, Maljković, Mamić, Mandarić, Mandić, Manojlović, Maras, Marelja, Matenjak, Matičak, Marić, Marijanović, Marina, Marinić, Marinković, Marinović, Marjanović, Markanović, Markić, Markota, Marković, Markovinović, Marošičević, Martić, Marinčević, Martinović, Martinović Plavšić, Maslarić, Masnić, Matasović, Matić, Matijaš, Matijević, Matišić, Matleković, Matorić, Matoš, Matošević, Mazur, Mažar, Meandžija, Mečeri, Medić, Medved, Međugorac, Mehak, Mejdanac, Melar, Mečanin, Mergl, Meter, Mezer, Mićanović, Migić, Mihjlović, Mihalj, Mihaljević, Mihele, Miholjac, Mijatović, Mijić, Mikač, Mikić, Mikola, Mikolaš, Mikulecki, Mikulić, Miladinović, Milakić, Milaković, Milanović, Milardović, Milas, Milekić, Miličević, Milić, Milinković, Milisav, Milković, Milosavčević, Milosavljević, Milošević, Milovuković, Miluković, Miljević, Minarik, Miočinović, Mioljević, Mioš, Mirilović, Mirković, Mišević, Miše, Mišić, Mišin, Mišković, Miterko, Mitić, Mitrović, Mitschke, Mlakar, Mlikota, Modrić Grgić, Moguš, Molnar, Momčilović, Morvat, Mostečak, Mraović, Mrđa, Mrđanović, Mršić, Mršo, Mrvić, Mudri, Mudrovčić, Mujkić, Murinji, Musa, Mutter, Nađ, Nagy, Narančić, Nedić, Nedok, Nemet, Nenadović, Neral, Nicki, Nicky, Nikolić, Ninić, Novak, Novaković, Novaković Grčić, Njokoš, Odak, Odak Pera, Ofner, Oluić, Omičević, Onesorg, Opačić, Opalić, Orešković, Osmanović, Ostoić, Ostojić, Otković, Pahčainović, Pajić, Pakšec, Palanac, Palinkaš, Paliž, Panić, Pantelinac, parežanin, Parlov, Pašić, Paškuljević, Paškuljević Turnsiški, Patarić, Paulić, Paulović, Pavičić, Pavić, Pavlica, Pavlić, Pavlinić, Pavković, Pavljuk, Pavrlišek, Peči, Pejić, Pekez, Peler, Pena, Penić, Perić, Perkić, Perković, Perlić, Peršić, Pešek, Pešut, Petrak, Petrašević, Petrović, Petrušić, Pfaf, Pilja, Pinter, Piplica, Pivašević, Plećaš, Pleša, Plivelić, Plužarić, Podbarac, Podgoriščak, Polančec, Polčić, Polčik, Polovina, Poljak, Popovčić, Popović, Popržan, Poslon, Poštić, Potkonjak Rakinić, Povrselo, Poznanović, Praiz, Pralija, Pranjić, Predovan, Prgomelja, Prgomet, Primorac, Prodanović, Pružinac, Puhalović, Puljić, Puškarić, Radaković, Radanović, Radeljak, Radetić, Radičić, Radić, Radivoj, Radmilović, Radnić, Radojčić, Radojević, Radonić, Radosavljević, Radoš, Radošević, Radovanović, Radulović, Radusinović, Raguž, Raič, Raić, Rajić, Rajkovačić, Rajković, Rajnović, Rajsz, Rajšel, Rajter, Rakinić, Ralić, Rančić, Randović, Ranisavljević, Rašetić, Rašić, Raštegorac, Rauš, Ravlić, Ražić, Reba, Rebić, Rebrača, Rechtsteiner, Ređa, Relatić, Relić, Relotić, Rendulić, Režek, Režić, Ribić, Rider, Rimaj, Ristić, Rogulja, Roknić, Roksandić, Romić, Rončević, Rosandić, Roso, Roterbauer, Rožmarić, Rubčić, Rukavina, Rumštajn, Rusmirović, Rušitović, Rutnik, Sabljak, Sabo, Sabol, Sadžak, Salaj, Salopek, Samardžija, Sarapa, Sarkanjac, Sarkić, Savadinović, Savić, Svaković, Schein, Schmidt, Sebenji, sedlar, Segedi, Sekulić, Selecov, Sertić, Sič, Sidlik, Sikra, Sili, Simić, Sireta, Skala, Skelac, Skender, Skrok, Sladić, Slamić, Slobodan, Slobođanac, Smiljanivć, Smoljak, Smoljanić, Sočivica, Sokolović, Soldan, Sosa, Sović, Spajić, Srbljanin, Srđak, Srmljanin, Stamenić, Stanić, Stanimirović, Stanivuković, Stanković, Stanojčić, Stanojević, Stepanović, Stevanović, Stević, Stiblo, Stipanić, Stipanović, Stipić, Stjepanović, Stojaković, Stojanac, Stojanović, Stojisavljević, Stojsavljević, Stokanov, Stokić, Stracenski, Strmota, Stuburić, Stupalo, Stupar, Subota, Subotinović, Sučić, Sudar, Suhanek, Surla, Suvalj, Suver, Suzić, Szžnjević, Svalina, Svijetlić, Svitek, Svoren, Svrze, Szentkiraly, Šabić, Šajin, šajnović, Šakić, Šalajić, Šalić, Šarčević, Šarić, Šarlija, Šebo, Šego, šekerović, Šenk, Šerčić, Šijan, Šiklić, Šimek, Šimić, Šimleša, Šimon, Šimonović, Šimunić, Šimunović, Šipić, Šišić, Šitum, Škof, Školopija, Škorić, Šlat, Šmider, Šmit, Šnajder, Šokac, Šokčević, Šolić, Šošić, Španović, Šprehar, Špionjak, Špoler, Špoljarić, Šprem, Štefanac, Štefičar, Štiks, Štimac, Štrbac, Štrljić, Šubarić, Šušur, Šućur, Šuljak, Šumiga, Šuput, Šurlan, Šuša, Šušak, Šuver, Švarc, Takač, Takać, Talan, Talapko, Talijanac, Tanacković, Tegeltija, Tenžera, Tepavac, Tepšić, Tešija, Tkalec, Todorić, Todorović, Togonal, Tolić, Tomas, Tomašević, Tomičić, Tomić, Tomljenović, Tomšić, Topić, Tot, Trajković, Trbić, Trbojević, Trepić, Trgovčić, Trivanović, Trninić, Troskot, Tubić, Tufeković, Tunjić, Tur, Turk, Turković, Turniški, Tutić, Tuzlak, Ugarak, Uglik, Uglješić, Ugrica, Ujvari, Ursić, Urvić, Uzelac, Vajdić, Valentić, Valentić Butković, Vanek, Varaždinac, Varga, Vamuža, Varžić, Vaštag, Vekić, velebit, Velić, Velikić, Velimir, Velimirović, Verković, Verner, Veselinović, Vicković, Vidaček, Vidaković, Vidić, Vidović, Vignjević, Vila, Vilić, Viljanac, Vincetić, Virovac, Viskup, Visotić, VItanović, Vitić, Vitner, Vladić, Vnuk, Vodanović, Vojnović, Voloder, Vorkapić, Vorth, Vrandečić, Vranešević, Vranješ, Vranješević, Vrček, Vrebić, Vrgoč, Vrtarić, Vučak, Vučenović, Vučetić, Vučković, Vudrag, Vujasinović, Vujatović, Vujičić, Vujić, Vujnovac, Vujnović, Vuka, Vukadin, Vukas, Vukasović, Vukašinović, Vukelić, Vukić, Vukmirović, VVuknić, Vukobratović, Vukoja, Vukomanović, Vuković, Vuksanić, Vuksanović, Vurelja, Welker, Zadrić, Zamulinsk, Zamuljinski, Zec, Zečević, Zečić, Zeljko, Zeljković, Zentner, Zita, Zoraja, Zorić, Zovkić, Zron, Zuber, Zubonja, Zvekanović, Žalac, Žanić, Žiha, Žilić, Živalj, Živčić, Živko, Živković, Žulj, Žuljević, Žuljević Grafina, Žužić.
Za ovaj članak bitno je napomenuti da su mnoge srpske porodice iz Tenje već bile odseljene, kao i da su mnoge hrvatske porodice doseljene u Tenju, čime je došlo do izmene etničke strukture mesta.
22. jun 2015. u 17:53
Branko Todorović
Zaboravih da napišem izvor.
IZVOR: Franjo Maletić, Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik, knjiga 3, Zagreb, 2008, str. 472-473
2. mart 2019. u 20:47
Georgina
Moje ste zaboravili , Vojvodic! Za neke cula nikada nisam , mora da su protrcali. Moje prezime bilo upisano jos prvom I kada popisu, zivjela u Tenj 35 godina, sada mi stric tamo zivi vec 20 godina sa istim prezimenom, neko falšira malo !
23. jun 2015. u 08:43
Nebojša Babić
Ne samo hrvatske, po prezimenima vidim da tu ima i muslimana, čak i nekih arapskih prezimena…
Po prezimenima, većina starih srpskih porodica je i dalje tu. Samo, koliko sam informisan, najčešće se radi o jednom ili nekoliko uglavnom staračkih domaćinstava. Ta će se slika drastično izmeniti posle jedne-dve generacije…
23. jun 2015. u 14:13
Branko Todorović
Upravo tako Nebojša. Veliki broj popisanih prezimena popisan je samo u jednom domaćinstvu, neretko jedno prezime nosi samo jedna osoba. Pošto je od popisa prošlo već četrnaest godina, stvari su se uveliko već izmenile, pogotovo po pitanju takvih jednočlanih domaćinstava ili domaćinstava gde žive starci.
Ova neka nestandardna prezimena sam primetio i ja, ali nisam znao da li je toga bilo i pre rata u Tenji, ili su kolonizovani posle rata. Jevreja i Nemaca je verovatno bilo i pre.
25. jun 2015. u 09:37
Nebojša Babić
Evo nekih poimeničnih popisa iz 16, 17. i 18. veka za Tenju:
Popis Sandžaka Požega 1579. godine
Selo Tenja (Tehna)
Ahmed Bajezidov,
ćehaja Oruč Abasov,
Džafer Sulejman,
Hasan Abdulahov,
Husein Šabanov,
Behram Alijin,
Osman Memijev.
25. jun 2015. u 09:37
Nebojša Babić
Komorski popisi naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine
Erdutsko vlastelinstvo (Erdöd)
Selo Tenja
Radosav Swillay (Radosav Svilaj)
Ninko Raizoviz (Ninko Raičević)
Stoiz Millottin (Milutin Stojić)
Gerusem Raizoviz (Gerasim Raičević)
Radoiza Sezuan (Radoica Sečan?)
Wuk Manaloviz (Vuk Manojlović)
Vuiza Dobrokoschan (Vuica Dobrokošan)
Jovan Simiz (Jovan Simić)
Wuk Kapelnaz (Vuk Kapelnac ?)
Bogosav Bosnak (Bogosav Bošnjak)
Lasa Pouzniak (Laza Puznjak ?)
Ivan Teschnianin (Ivan Tešnjanin)
Milivoy Kazvalin (Milivoj Kazvalin)
Radosav Kazvalin (Radosav Kazvalin)
Mither Radoiniz (Mitar Radonjić)
Radoiza Mirkoviz (Radoica Mirković)
Gerg Gabrielo (Đorđe Gavrilović)
Radivoy Pazvanin (Radivoj Pačvanin)
Gabrielo Teniaz (Gavrilo Tenjac)
Thoma Gruiziz (Toma Gruičić)
Eremja Teiniaz (Jeremija Tenjac)
Wukovoy Wischniz (Vukovoj Višnjić)
Ladisav Radoiziz (Vladisav Radoičić)
Banthelja Kazischzan (Pantelija Kaziščan ?)
Simo Kazvalin (Simo Kazvalin)
Stiphan Jugoviz (Stjepan Jugović)
Millinko Bosnak (Milinko Bošnjak)
Nicola Ostoiz (Nikola Ostojić)
Mihat Bosnak (Mijat Bošnjak)
Peter Bosnak (Petar Bošnjak)
Milosch Gostanoviz (Miloš Gostanović)
Simo Rusiz (Simo Rusić)
Peter Teinizanin (Petar Tenjčanin)
Pano Bojo (?)
Jovan Bosnak (Jovan Bošnjak)
Radivoy Bosnak (Radivoj Bošnjak)
Milivoy Koprunzan (Milivoj Koprunčan ?)
Schifko Miginzan (Živko Miginčan ?)
Ostoja Teiniaz (Ostoja Tenjac)
Luco Pazvanin (Luko Pačvanin)
Stojak Bosnak (Stojak Bošnjak)
Mittar Czurzia (Mitar Ćurčija)
Pavo Bosnak (Pavo Bošnjak)
25. jun 2015. u 15:11
Branko Todorović
Dva prezimena mi ovde privlače pažnju, Pouzniak i Pazvanin. Slično prezime ovom Pouzniak je poljsko prezime Pozniak koje ima genetska poklapanja sa Tovjanima iz Baranje (gen. dist. 1 od 25 test. markera). Moja je pretpostavka da se radi o prezimenu Boszniak, odnosno Bošnjak, koje je bilo veoma zastupljeno prezimena na prostoru nekadašnje Južne Ugarske.
Što se tiče prezimena Pazvanin, mislim da nema sumnje da se radi o prezimenu Bačvanin, koje je takođe u jednom broj zastupljeno na prostoru ovog dela nekadašnje Karljevine Ugarske.
26. jun 2015. u 08:19
Nebojša Babić
Za Poznjaka, ili kako god već može da se tumači ovo prezime, ne znam. Bošnjak nije sigurno, jer imamo Bošnjake u istom popisu, jasno upisane kao Bosnak, i to 7 kuća.
Očito je latinično slovo “z” u popisu široko korišćeno da označi glas “č”. Pada mi na pamet da ovo prezime može da se čita i kao Po(v)učnjak, a znaš da u đakovačkom kraju ima selo Paučje, koje se tada zvalo (pravilno) Povučje, po reci Vuki.
Za Pačvanin sam siguran, a opet je prezime od toponima – Pačva, selo u mađarskom delu Baranje: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pa%C4%8Dva
26. jun 2015. u 15:05
Branko Todorović
Slažem se s tobom da je varijanta Pouzniak > Boszniak u ovom slučaju ipak malo verovatna.
Takođe i što se tiče Pačve, izgubio sam je iz vida iskreno, a sasvim je verovatnije da je Pazvanin u tom slučaju Pačvanin, a ne Bačvanin.
25. jun 2015. u 09:39
Nebojša Babić
Erdutsko vlastelinstvo 1736. godine
Selo Tenja
Napomena: u zagradi sam pisao tumačenja samo onih imena i prezimena koja bi mogla biti nejasna. Zvezdicama su obilježena tumačenja nekih imena i prezimena od strane Dušana Kašića, iz rada “Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji”, 1988.
Stoian Radonich (knez)
Stoian Glavati
Stoian Virovchanin
Malleta Mitrich
Gruicza Kissvalovacz (Kišvalovac)
Petar Csapo (* Čupo *)
Vukassin Hervat (Hrvat, * Horvat *)
Raicza Glavassevich
Gaicza Kovachevich
Janko Jantalich
Jovan Schumenich
Szubata Savich (Subota)
Koi Jugovach (Kojo Jugovac)
Milak Odabassich
Jacob Topalov
Stoian Tenjacz
Marco Anchich
Andria Vinchich
Tadia Csupich
Jovocza Osorlich
Perko Babich
Misko Dokich
Pranich Gruichich (* Branić *)
Jovan Jeremin
Radivoi Ninkovich
Novack Ninkovich
Nedelko Bachvanin
Ignatie Radonich
Peter Dokich
Csiro Milinkovich
Sava Jerosimovich
Jovan Gavrilovich
Ostoia Komlenovich
Vuk Klipanovich
Nestor Csosich
Andria Mitrovich
Vidak Csalmanacz (Čalmanac)
Ilia Jovichich
Stanko Popov
Radissa Bernovaracz (Brnjevarac, * Brnovarac *, vidi napomenu dole)
Radivacz Bossniak
Marco Kaczvalacz
Andria Sirich
Ninko Ballich
Simo Vukichovich
Jovan Mlikich
Jovan Millinovich
Paval Dimitrov
Stanko Serkanchevich (* Sukančević *)
Gruicza Tubich
Gruicza Mihatovich
Micheta Stanovichich
Czvio Likitz (* Cikić *)
Laso Povucheta
Nicola Gaidasch
Radivoi Bossniak
Vuk Jerosimov
Gruicza Sirich (Širić)
Vuksan Ninkovich
Paval Puichev (Puićev, * Pujčev *)
Janko Stamenich
Mihailo Tonimirovich
Stoian Belloberkovich
Gaio Mirchetich
Juro Prekodravacz
Stepan Gymgyich (Đinđić, * Džimdžić *)
Marco Vidovich
Radivoi Maroschan (Marošan, * Maršan *)
Szubota Millich
Szubota Beketinacz
Szava Jakotren
Schiko Damasich (Žiko Damašić, * Živko *)
Jovan Jeresmanich (* Jerešmanić *)
Pavko Csupich
Nicola Arnautin
Serdia Liktis (Srđa Liktiš, * Srdija Likić *)
David Bivolchich
Paval Kavegyich (Kafedžić, * Kavedžić *)
Maxim Millovukov
Ostoia Mirkovich
Stoian Jurich
Jovan Ilibassich
Nedelko Lalich
Dimitar Sudarov
Peter Stanimirovich
Jovan Bugarin
Jovan Bernovaracz
Radosav Szullosch (Suljoš, * Suloš *)
Laszo Stipich
Joviza Mirkov
Csiro Vidakov
Maxim Lalits
Misko Milinov
Janko Vuchich
Nicola Millinkovich
Ostoia Vidich
Miho Schimich (Mijo Šimić, * Micko Šimić *)
Stepan Schimich
Plavssa Virovchev
Ruschitza Petranin (udova)
Pilo Vidovich (Piljo, * Pilo *)
Radovan Haloschinchanin (Halošinčanin)
Risto Vidovich
Stanoie Schabich
Maxim Piszar
Stanisav Radikovich
Peter Voivodich
Stevan Sulich
Cusman Virovchev
Todor Sekuruch (Sekuruš)
Peter Csomin
Peio Capitanovich (Pejo Kapetanović)
Peter Kolarovich
Milladin Sirich
Jovan Dudum
Jovan Dessich (Dešić)
Millosch Schivanich (Živanić, * Živanović *)
Radusin Bogojevchanin
Vuk Miholchanin (Miholjčanin)
Janko Capitanovich
Moio Millovukovich
Jovan Ramandich (Rmandić, * Ramandić *)
Mittar Popovich
Jovan Radonich
Mihailo Kalanich
Kersto Vukalovich (Krsto)
Radivoi Petkich
Dimitar Jugovacz (Jugovac)
Sekula Virovchanin
Prodan Illibassich
Radosav Czvokur
Maxim Vukojevich
MaximTopalovich
Marco Capitanich
Andria Frankovich (Franković, * Ivanković *)
Stanivuk Laszin (Lazin)
Stanko Crunin (Krunin)
Jovann Ambrakulia (* Ambrakulja *)
Zanimljivo je poreklo prezimena Brnjevarac. Ono je nastalo po mestu porekla pretka koji je došao u Tenju. On je došao iz mesta Baranyavar, u prevodu sa mađarskog – Baranjska varoš (kod Belog Manastira u Baranji). Srbi iz Baranje su narodski ovo mesto prozvali Brnjevar. Otud i prezime Brnjevarac. U dokumentima se još sreće i varijanta Brnovarac. Brnjevaraca ima i drugde po Slavoniji. Baranyavar je kasnije poneo srpski naziv Branjin vrh (što je, u stvari, prilagođen srpskom jeziku stari naziv).
25. jun 2015. u 15:04
Branko Todorović
Pre par godina upoznah jednu devojku koja se prezivaše Brnjevarac. Znao sam odmah da je Baranjka. Prema statistici najviše Brnjevaraca i na popisu iz 2001. i na popisu iz 1948. godine zabeleženo je u Tenji.
Ovaj Serkanchevich bi mogao biti Sarkanjac. Njih ima popisanih i 2001. godine, dvadesetoro u devet domaćinstava. Pretpostavljam da je prezime nastalo po mestu porekla, “s Arkanja”, tj. sa Haršanja, brda koje se uzdiže u obližnjoj i nepreglednoj baranjskoj ravnici.
26. jun 2015. u 08:23
Nebojša Babić
Za Sarkanjca, Sarkanjčevića se slažem.
Arkanj, to beše ono veštičje brdo 🙂
26. jun 2015. u 15:10
Branko Todorović
To brdo. Postoji i mesto Harkanj, mislim da tamo ima banja, a verovatno je tamo i tvrđava Harkanj. U Baranji pričaju da ispod Baranjske planine teče harkanjska voda, koja bi se mogla koristiti u lekovite svrhe, tj. mogle bi se podići banje podno Baranjske planine.
2. mart 2019. u 21:00
Georgina
Dobre su ti namjere samo nemoj tumaciti nasa imena i toponime kroz madjarski jezik , dozvoli sebi da tumacis madjarske toponime kroz nas jer je nas stariji na tom prostoru.. To sto smo se mi Srbi pomadjarili ne znaci da nismo Srbi , vidi se po nasim prezimenima I toponimima u Madjarskoj Tako imamo Peć ili Pečuh, Balaton , blatno , porodice Bosnjak , Borcić , Horvat , itd
6. avgust 2015. u 13:13
Zoran Vidaković
Pozdrav! Ja sam iz Tenje. Nije mi najjasnije, da li je “Csiro Vidakov” predak sadašnjih Vidakovića u Tenji? I da li se zna njihovo poreklo, mesto odakle su došli u Tenju? Hvala unapred