Poreklo stanovništva sela Srednja Dobrinja, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Severno od Donje Dobrinje na obema stranama reke i na zapad i na istok visoko podignute prema Ježevici i Papratištu prostire se Srednja Dobrinja, koja je sva od početka do kraja najplodnije, najnaseljenije i najimućnije selo. Selo je neravno, talasasto i mnogim potocima i osulinama izrasecano. Kuće su po ovim bregovima i po celom ataru i sa obe strane reke.
Selo je u velikim džematima. Svaki breg ima i svoj džemat, koji nosi ime porodice. Pod visokom gornjodobrinjskom krednom kosom su: Đonovići – na zapad, kod opštine – Krsmanovići; pod Ježevicom – Radosavljevići; iznad Krsmanovića na istok – Jeličići; na vrhu sela Tabanovića – Simovići; severno – Bećići. Svi su džemati veliki i spojeni, imaju velika voća i okućnice.
Starine u selu.
I na ataru ovog sela ima tragova stare kulture i života na mnogo mesta, ali ih nestaje u naglom priraštaju ovog rodnog sela. Sva stara groblja su razorena i uništena.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Starinačkih porodica u ovom selu nema, doseljene porodice su:
–Jeličići su najstarija porodica u selu, poznati po nekoj prababi Jelici, koja ih je dovela iz Mojkovića u Kolašinu, naselila ih na sredini sela i ostavila i do danas kao najimućnije Srednje Dobrinjce. Ovo je imućna, štedljiva i vredna porodica. Ima ih 18 kuća, slave Đurđevdan.
–Đonovići su druga porodica po starini u ovom selu čiji je predak Sima Đonović došao iz Jezera i nastanio severno od Jeličića, odmah preko kose i duboko podignute od reke. Đonovići su ratari, vredni poslenici, nemirne prirode ali nisu prgavi kao Jeličići; ima ih sada kao:
–Kovačevića, Đonovića i Jovanovića i pored reke do opštine 24 kuće, slave i oni Đurđevdan.
–Krsmanovići su po starini treća porodica, doseljeni od Višegrada iz sela Staniševaca, porodica od uvek cenjenih ali ne i istaknutih seljaka, gde ih oko opštine ima danas 15 kuća, slave Aranđelovdan.
Docniji diseljenici su:
–Radosavljevići na desnoj strani reke, oni su od Miloševića iz Gornje Dobrinje, ima ih 11 kuća, slave Nikoljdan.
–Bećići su nekakva hajdučka porodica, proterana iz Velike Drenove u Polimlju, ima ih 17 kuća, slave Đurđevdan.
–Simovići su iz Osata u Bosni, jedna preduzimačka porodica, izvanredno vredna i mnogo poznata u okolini, naseljeni su do Tabanovića, ima ih 18 kuća, slave Đurđevdan.
–Đokovići u Đonovićima su iz Šljivovice, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan.
–Majstorovići su u Đonovićima, došli iz Papratišta, slave Jovanjdan, prekađuju Đurđevdan.
U Srednjoj Dobrinji ima 108 kuća od 8 porodica.
IZVOR: Ljubomir Pavlović „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
5. avgust 2020. u 13:53
Milan Nikolovski
A Janjici koji imaju sigurno pet kuca, a mozda i vise?