У Дубровнику је 1890. године од 11.177 становника њих 9.713 говорило српски

11. јануар 2014.

коментара: 60

У Дубровнику, као и у добром делу Далмације, до почетка 20. века постојао је велики број оних који су се изјашњавали као Срби католичке вероисповести. Један од трагова таквог изјашњавања може да се види и у календару “Дубровник” за просту 1898. годину. 

Dubrovnik, srpski jezik

Објављујемо статистички део овог календара у којем су, поред података о броју становника у Дубровнику и припадајућим насељима, између осталог може видети и изјашњавање којим језиком се говори у кући.

Дубровник је (са насељима Груж-Лапад, Бргат Горњи, Бргат Доњи, Грбавац, Мартиновићи, Макоше, Буићи, Петрача, Челопеци, Чибача, Брашина, Завреље, Солине и Плат) по попису из 1890. године имао 11.177 становника.  Од тог броја највећи број су чинили католици (10.327), православних је било 546, евангелиста 221, Јевреја 79, мухамеданаца два и један унијат, те један становник без верског опредељења.

На питање који језик говоре у кући 9713 се изјаснио да је то српски језик, 716 талијански, 384 мађарски, 285 немачки, 52 чешки, 19 словенски, шест пољски и два руски језик.

Календар „Дубровник“ (овај број је изашао 1897. године, а за наредну 1898. годину), штампан је на латиници и бавио се књижевношћу, историјом, културом и политиком, а уређивао га је (период: 1897-1903) Антун Фабрис (1864-1904), дубровачки Србин католик. Сарадници Фабрису на календару „Дубровник“ били су многи тамошњи угледни Срби католици: Андра Мурат, дум Иван Стојановић (1829-1900), Марко Цар (1859-1953), Вид Вулетић Вукасовић (1853-1933)…

Кликните на линк да видите оригинални документ: Дубровник, статистика из 1890.

Коментари (60)

Одговорите

60 коментара

  1. Dubrovčanin

    Zanimljivo da se administracija ovako kvalitetnog sajta nije sjetila pogledati izvorni popis umjesto publikacije koja je bila jeftina velikosrpska propaganda. Popis 1890. godine(objavljen 1894., kao što i sam kalendar Dubrovnik veli) nije popisivao srpski i hrvatski jezik odvojeno već zajedno. Kalendar je samo po starom srpskom običaju “srpsko-hrvatski” preveo kao “srpski.”

    http://s22.postimg.org/7mlajcixd/Screen_Shot001.png
    http://s22.postimg.org/92wt1hlu9/Screen_Shot002.png

    • Поштовани Дубровчанине,
      хвала вам на јављању и послатим копијама. Као што видите, и њих смо објавили, без упадице да се ради о `јефтиној аустријској пропаганди`… Надам се, ипак, да не спорите чињеницу да се у то време, крајем 19. и почетком 20. века, значајан број Дубровчана (можда и ваши преци?) национално изјашњавао као Срби. То тада није била толика јерес, каквом је ви сада покушавате приказати и још јој придодати и великосрпски предзнак.
      Свако добро вам желимо.

  2. Dubrovčanin

    Kako su se Dubrovčani izjašnjavali u 19 stoljeću(nijedan popis nije pitao ljude da se izjasne) je potpuno drugo pitanje. Postavljati temu s naslovom “У Дубровнику је 1890. године од 11.177 становника њих 9.713 говорило српски” je čista laž. Očito s kojim ciljem.

    Ako se slažemo da su službeni podaci koje sam stavio točni a ovi iz jeftine huškačke publikacije netočni, valjda treba ukloniti temu. I staviti ispriku zbog širenja laži.

    • Публикација за коју без икаквог аргумента говорите да је хушкачка (шта је ту хушкачко?!) није штампана у Београду, већ у Дубровнику. И то на латиничном писму. Да ли бисте рекли да је лаж да је тамо стајало да од 11.177 становника 9.713 говори хрватски?

      • Dubrovčanin

        “Да ли бисте рекли да је лаж да је тамо стајало да од 11.177 становника 9.713 говори хрватски?”

        Naravno da bi bila laž. Postoji službeni popis. Na njemu nisu razlučeni srpski i hrvatski jezik. Bilo kakvo “prepravljanje” popisa je lažiranje. Ovdje se očito radi o lažiranju.

        Mi možemo raspravljati o prirodu publikacija(kako drukčije nazvati kalendar čija čitava svrha postojanja je posrbljavanje Dubrovnika nego hušačkim), no ovdje se radi o jednostavnom pitanju.

        Imamo dva različita podatka o istom popisu stanovništva. Netko laže. Vjerujete li vi da lažu službeni rezultati popisa? Ili da bolje znaju ljudi iz nekakve publikacije koji nisu imali veze sa samom provedbom popisa?

        Ne može i jedno i drugo. Ako vjerujete više nekim pristrasnim publikacijama no službenim popisima, onda samo recite tako. Ali ne vadite se onda da vam je stalo do istine. Recito fino, stalo nam je da dokažemo da su Srbi svi i svuda.

        • Поштовани Паво (пардон “Дубровчанине”, или, ако више волиш, “Драгиша Јованов”), најпре, веома ми је драго што и даље са пажњом пратиш наш рад и дајеш свој допринос. Као што видиш, објавили смо сваки твој коментар, без иједне исправке. Дакле, дозвољавамо ти право да изнесеш свој став, слагали се ми са њим или не. Као што и сам рече, могло би се ту расправљати штошта још, о сврси постојања неких публикација и слично. Немам ништа против, само изволи. Цела идеја нашег портала и јесте да се подстакне расправа, да се укрсте аргументи, па онај ко чита нека закључи.
          Не знам шта си по образовању (ух, не знам ни ко си – Паво, Дубровчанин или Драгиша?), али свакако би требало да знаш и историјски контекст кад се шта дешавало, какве су биле прилике, колико је службено заиста одражавало и реално, посебно у условима не баш наклоњеним Србима у тадашњој А/У Монархији. Али, добро. Од свега је најважније да разговарамо и да тај дијалог што је више могуће буде уљудан и аргументован.
          Ми немамо последње намере и сакривене циљеве сем једног – изнети на видело све што постоји, сваки документ, публикацију и трагати за истином. А она може бити само једна.
          Жив био!

        • Sekula

          A sta se iz austrijskog popisa naslucuje?

          1. Da su srpski i hrvatski jedan isti jezik.
          2. Da u Dubrovniku tada zive i Srbi, jer bi u protivnom bio naveden samo hrvatski.
          3. Da tih Srba u Dubrovniku ima vise od Hrvata jer bi u protivnom pisalo hrvatsko-srpski.

  3. Ево, пар речи о Српској дубровачкој штампарији у којој је штампан Календар:
    Srpska dubrovačka štamparija je ustanovljena
    1892. godine, uoči pokretanja Dubrovnika, lista dubrovačkih pristalica Srpske
    stranke. Već u prvoj godini izlaženja, u br. 25, u odeljku Domaće vijesti, nailazimo
    na pomen Josipa Marcelića kojeg je u Dubrovniku pratio lep glas: “Kotorski katolički
    biskup Dr. Tripo Radončić od dulje je vremena umobolan, te niti je mogao niti je
    prilike da će moći upravljati svojom biskupijom. Radi toga imenovan mu je
    pomoćnik i apostolski upravnik Dr. Josip Marcelić, koji je u isto doba imenovan
    biskupom. Novi je biskup rogjen 1847. a bio je do sada profesor povijesti i
    crkvenog prava i upravitelj bogoslovnog sjemeništa u Zadru.” Listajući dalje ovaj
    list, u broju 25 za 1894. god. čitamo sledeće: “Njeg. Presv. Gosp. Dr. Josip Marcelić
    novi dubrovački biskup stigao je iz Kotora sinoć u 6. sahata na večer. U Gružu su
    ga dočekali kanonici a na Pilama cjelo sveštenstvo. U Nedjelju koja prva dogje
    slijediti će njegova instalacija svečanijem načinom.” U broju 26 od 24. Junija 1894.
    štampana je na prvoj strani velika dobrodošlica novom biskupu. U istom listu, dve
    godine kasnije (24. maja 1896), na prvoj strani nalazimo informaciju o tome da je
    biskupa Marcelića, kada je bio ustoličen, posetila tročlana depucija dubrovačkih
    Srba katolika sa namerom da ga pozdravi i da ga upozna sa onim što mu kao
    strancu možda nije poznato, a to je da oni jednako ljube svoju crkvu i svoju
    narodnost i da katoličkoj crkvi ne preti ništa od “srpstva uopće a od Srba katolika
    napose”. U delegaciji su bili Vlaho Matijević, Frano Bibica i Pero Banac.

    Цитат је из студије коју можете да прочитате овде: http://www.sanu.ac.rs/Biblioteka/Plakat.pdf

  4. ПЕТАР

    Често се упитам, после оваквих коментара као што је овај Дубровчанина, како *спустити на земљу* оне који су нам украли народ,језик, културно наслеђе…и на њихову провокацију о Великој Србији јасно указати на чињеницу да су, додуше уз нашу не малу помоћ, створили велику Хрватску од Далмације , Славоније и Хрватске, а чији делови су историјски били српски од вајкад.
    Уместо да се стално бранимо од свега и свачега као неки великосрби, и то када губимо наше територије и народ, морали би стално указивати на великохрватство, великоалбанство и некакво великобошњаштво.
    А то можемо само ИСТИНОМ , а не политиканством и кривотворењем.

    • marko

      Gospodine Petre. Da bi našao svoj narod pođi od izvora a na izvor te upućuje car Kosta U DAI.
      Srbi (Serbloi) su potomci nekrštenih Srba, zvanih također bijeli, koji žive iza Turske na mjestu zvanom Boiki, gdje im je susjedna Franačka, kao i velika Hrvatska, nekrštena, također nazvana bijela, i u tom su mjestu, dakle, ovi Srbi živjeli od početka. Ali kad su dva brata naslijedili na vlasti svoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovinu naroda te je zatražio zaštitu u Heraklije, imperatora Bizantinaca, i taj isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mjesto u pokrajini Soluna (Thessalonikes), da se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje od toga doba nosi taj naziv. »Srbi« na jeziku Bizantinaca je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali one Rimljane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Bizantinaca, a imperator je doveo svećenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku.

      Trebaš prvo naučit sve o Bojci i Bojkama pa kreni dalje. A sad lipo uguglaj nazim” Servitaka Roma pa se upitaj da ti nisu oni rođaci.Upitaj se kako su oni Srbi a govore Rumunjski. Možeš se upitati zašto je Serban najčešće ime u Rumunjskoj.Daklem svoj narod i pretke traži malo istočnije a mani se Hrvata.

  5. marko

    Brzo pobrisa administratoru. Jel to skrivaš istinu ili voliš bajke i jednoumlje. Srbi čovječe stoljećima ne znaju tko su šta su i odakle su. Kome treba slijep narod.Vračevima,čudacima i luđacima.

  6. Ban

    Bravo, Marko!
    No, zemljopis ti očito nije jača strana, jer bi inače znao da su “Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita” svakako zapadnije od Rumunjske 🙂
    Paganija je zemlja, ako si čitao Cara “Kostu”, u kojoj je živelo srpsko pleme Neretljana, a graničila se s Hrvatskom negde na Cetini; Zahloumon i Terbounia su Zahumlje i Travunija (tj. Trebinje), ergo današnja Hercegovina, a zemlja Kanalita – srpsko Konavlje/Konavli.
    Ne znam zašto je često (ne bih rekao najčešće) ime kod Rumunja Šerban (ne Serban), no ti bi možda mogao “izguglati” zašto je najčešće prezime u Madžarskoj i Slovačkoj Horvath?
    Elem, Car je naselio ove Srbe u gore rečene oblasti, i doveo im “svećenike iz Rima” te su oni ostali u toj vjeri i toj narodnosti očigledno sve do ovog popisa 🙂

  7. marko

    Bravo i tebi Bane. Kosta pored ostalog napisa da u prvom dolasku sa Karpata Hrvati zauzeše i naseliše Dalmaciju,Panoniju i Ilirik od Istre do Valone.A tu su ti i Neretva,Travunja,Duklja i Konavle pa i kasnija Raška. Pogledaj kartu Ilirika.
    I te kako dobro znam da su Servi o kojima Vasa piše Hrvatsko pleme Bojke s Karpata. Ovo sa Srbima Romima i Serbanima /prezime u Rumunjskoj/ sam napisao samo radi toga što vaši nadri povjesničari svojataju svakoga a ove prešućuju.
    Horvati su posijani od Karpata i Ukrajine do nekadašnje kneževine Moravske iz koje su se spustili u Dalmaciju (drugo naseljavanje Hrvata).Usput ih je nešto i ostalo.
    Kako ono kažu Bizantinci.Servi koje i Hrvati zovu.

  8. Ban

    Marko, sine, lažeš… Toga kod Porfirogenita nema (može biti te si Cara čitao u nekim sumnjivim kompilacijskim tekstovima, fra Dominika Mandića npr.). Neću da se prepirem s tobom, jer lasno je danas svakom provjeriti, jer cijeli je DAI objavljen i na internetu (ja ga imam i na grčkom, pa mene nećeš prevariti:)
    U zemlji Hrvata naseljeni su sljedeći gradovi : Nona, Belegradon, Belitzin, Skordona, Hlebena, Stolpon, Tenin, Kori, Klaboka (transkripcija je moja). Osim ukoliko vjeruješ da su ovi gradovi rasijani “od Karpata i Ukrajine do nekadašnje kneževine Moravske” pa do Dalmacije, svakako ćeš primjetiti da su ovo mjesta u oblasti ne većoj od par stotina km² (Nona je, vjeruje se, Nin; Belegradon – Biograd, Skordona – Skradin, Hlebena bi trebalo biti Livno/Hlijevno, Tenin – Knin, Kori valjda Karin). Ostale gradove identificiraj sam, učini nešto za svoj narod, ne zamaraj ljude po forumima pseudo-poviješću i megalomanijom. A, uzgred, Bizantinci katkad kažu i “Hrvati koje još i Srbima zovu” 😉

  9. marko

    Pišeš Bane o krštenom djelu Hrvata u Dalmaciji a ne razmišljaš o onom djelu gdje se spominje Panonija i Ilirik. Moguće da Vaso nije znao ili nije htio znati za županije koje još nisu bile pokrštene.
    Zanimljivo je da bi vi od Vase uzeli ono šta vam paše.Vaši povjesničari bi se trebali pozabaviti Karpatima i Bojkama a ne varati narod pričom o Sorbima s kojima nemate ništa zajedničko.
    Žao mi je što upalih svjetlo.Izgleda da se bolje mašta i laže u mraku.

  10. Ban

    Marko, Svjetioniče istine, Car ne piše o Iliriku i Panoniji, već kaže da ovi Hrvati potječu od onih “Bijelih” Hrvata koji žive iza “Turske” (Madžarske), u susjedstvu Franačke, odmah do isto tako nekrštenih Srba. Mora biti da si o Panoniji i Iliriku ipak čitao u nekom komentaru Barskog rodoslova.
    A što “Vaso” nije znao je u domenu nagađanja, možda nije znao ni za stare ljubičaste Hrvate koji su naseljavali velike djelove Perzije i Australije, čije je postojanje zli srboćetnićki bizantski car htio prešutiti 🙂
    Mi uzimamo od Vase ono što on piše, a vi mu dodajete i ono što nikada nije napisao. Tko li je tu u pravu, hmm…
    Svakako da bi se srpski povjesničari morali više baviti Bojkama i zakarpatskom Srbijom, baš kao i onom polapskom, baš kao što bi se i hrvatski povjesničari morali ozbiljnije pozabaviti Bijelom Hrvatskom, no mislim da ih tvoje brbljarije koje ti nazivaš svjetlom mogu samo nasukati na sprud daleko od istine.