Poreklo stanovništva sela Šekular, opština Andrijevica. Stanje iz 1903. godine. Prema istraživanju popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića „Vasojevići u crnogorskoj granici”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Na severoistočnoj strani od Velike, na 2 sahata daljine, preko planine Prijedola, nalazi se Šekular. On leži na dosta strmim stranama planina: Prijedola, Mokre i Kukaljskog Brda, a s obe strane Šekularske Rijeke, koja se u donjem toku, na ime kroz Rijeku Marsenića, zove Rijekom Marsenića.
Selo je dugačko (i.—z.) jedan i po sahat, a široko (s.— j.) 1 sahat.
Zemljište je u Šekularu podvodno, a plavi se od Šekularske Rijeke i potočića, koji kroza nj teku. Ali gornji deo sela je pri planini, te nema potrebe da se plavi. Ovde u gornjem delu oko kuća su mesto voća četinari, dokle u donjem delu, u Mezgaljama, ima dovoljno voća i dosta je župno.
Planina im je Mokra, daleko 3 sahata. Od planine im je oduzet veći deo i pridat Turskoj.
I Šekular se računa kao jedna celina, jedno veliko selo, u kome ou manja sela: Mezgalje, Ulica, Ćetkoviće, Rmuše, Ograne i Radmuže, ali su i ovde, kao i u pomenutim celinama, kuće tako izmešane da bi bilo zaludno postavljati granicu među ovim selima.
Poreklo familija
U Šekularu ima 255 kuća sa 1619 stanovnika. Stanovnici su svi Šekularci, osim 30 vasojevičkih kuća u Mezgaljama. Šekularci su staro srpsko pleme, koje se, po pričanju, ovde naselilo još pre Kosova i od tada pa do danas nije nikako plaćalo Turcima danak. Oni se dele na manja plemena, kao: Živkovići, Rmuši, Ćetkovići, Dašići, Jašovići, Radmuži, Vajmeši itd. Od Vasojevića u Mezgaljama su: Deletići, Kastratovići i Radunovići.
U selu ima 5 grobalja: u Mezgaljama, Radmužu, Rmušu, Stranama i kod crkve.
Sela: Trešnjevo, Čoeča Glava, Trepča, Rijeka Marsenića, Seoce, 14 kuća na dnu Jelovice (Gornjoseljani-Ustaši) i šekularska opština pripadaju trebačkoj kapetaniji, koja ukupno ima 595 kuća sa 3438 stanovnika. Po popisu od 1899. godine u ovoj nahiji ima 2762 kuće sa 16591 stanovnikom, od kojih je muških 8780, a ženskih 7811. Pismenih muških 2027, a ženskih 97. Vasojevička Nahija je podeljena na 8 kapetanija: ljevorečka, kraljska, zabrdska, trebačka, velička, polimska, konjuška i andrijevička, kojima upravljaju kapetani, a celom nahijom upravlja okružni sud sa sedištem na Andrijevici. Narodne vojske ima 6 bataliona, nad kojima su komandiri, a nad svom je vojskom brigadir, sa sedištem na Andrijevici. Osnovnih škola, koje privatnih koje redovnih, ima 8, i to u: Lijevoj Rijeci, Barama, Rijeci Marsenića, Šekularu, Velikoj, Polimlju, Konjuhu i na Andrijevici, sa 11 učiteljskih snaga. U crkvenom pogledu ova je nahija podeljena na trinaest parohija. Imaju tri crkve: saborna na Knjaževcu do Andrijevice, ljevorečka i konjuška. Kolskih putova u Vasojevićima nema, a glavni su konjanički i pešački putovi ovi: od Berana uz Lim preko Andrijevice i Polimlja do Velike; od Andrijevice uz Kralje preko Trešnjevika, niz reku Drcku, pa uz Taru, preko Raškova Guvna niz Lijevu Rijeku i preko Vjeternika k Podgorici. U Podgoricu idu još dva letnja puta: jedan preko Štavne, a drugi preko Carina. Za Kolašin su letnji putovi preko Lise i uz Gradišnicu, a zimnji je onaj preko Trešnjevika. Osim ovih glavnih putova svako selo ima svoje putove k planini, komunu, drugome selu, voznike, putove, koji vode glavnome putu i putiće kroza selo.
IZVOR: “Vasojevići u crnogorskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 596). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
3. april 2014. u 19:19
Miloš Srbin
Mogu ti samo reći, što se tiče Filipovića iz mog sela tj iz Junaka, oni slave Sv. Petku, ali mogu samo da ti potvrdim da si od naših sa Rogozne. Nemam puno godina pošto ja sam prva generacija koja je rođena u gradu inače moj otac je rodom iz Junaka mislim gore je rođen. Za ta sva sela sam čuo i zato ti kažem, mogu ti potvrditi da si sa Rogozne ali ne mogu ti tačno reći više podataka. Mogu se raspitati pozdrav!
3. april 2014. u 22:32
Zdravko Filipović
Ni ja brate nisam baš mator 31 god. i isto sam rodđen u Beogradu.Sticajem okolnosti sam nasledio 18 hektara zemlje a i detinjstvo provodio u selu koje veoma liči na sela Rogozne(kuće su identične i pomoćni objekti od istih materijala) I sada idem dva do tri puta godišnje dole mada dole nema nikoga svi su pomrli i odselili.Plače mi se koliko je oronulo sve i zaraslo u korov.Krv nije voda pa tako i ja iz poštovanja prema svojim pretcima ili neke druge sile gorim od želje da što više saznam o njima.Sad kad me zanima nema ko da mi ispriča a i neću da smaram matore ljude koji nešto znaju a i njih je veoma malo. U tvom kraju postoji selo Lomigore a nas familijarno zovu ,,lomigorci,, pa me to intrigira.A što se tiče Filipovića iz tvog kraja ne verujem da smo rod ѕbog krsne slave. Pozdravljam te brate pa ako nešto saznaš i bušeš imao vremena piši
29. oktobar 2016. u 18:50
Ivan Stijović
Meni se otac rodio u Lučku Reku 1953 godine. Tamo mi je đed bio Upravitelj Škole i Učitelj i došla baba, mlada učiteljica iz Mitrovice i rodio se moj otac gore. Pričao mi đed, da je tada bilo naroda po Kolašinu Ibarskom kao u košnici.
29. oktobar 2016. u 21:19
Joksim
Ivane je li đed Vasojević?
20. decembar 2016. u 15:31
Ivan Stijović
Jeste, Vasojević je on kao i ja ali ga je služba u Ibarski Kolašin poslala kao Upravitelja škole i učitelja u to vreme. Pa kad videh ovo pisanije i pominju se Bube, Junake i Lučka Rijeka setih se tog podatka.
3. april 2014. u 19:21
Miloš Srbin
Zbog dostupnosti interneta, predlažem ti da potražiš sva sela na fb-u, starije osobe od mene mogu ti pomoći.
1. jun 2014. u 01:45
Mila
Veliki pozdrav svim Dašićima.
Moj deda je Gavro Dašić, i drago mi je da je ovde pomenut. Tačno je i da su se topuz i mač Vojvode Daše nalazili kod mog oca Velimira do njegove smrti. Moj otac je bio deveto koleno Vojvode Daše.
13. jun 2014. u 21:04
Goran Saponjic
Pozdrav svim ljubiteljima portala POREKLO.Molio bih strucne saradnike portala ako mogu da mi kazu nesto vise podataka o familijama i prezimenima iz sela u okolini bjelog polja korita i bihor i ako mi mogu reci sto vise o lazovicima dragutinovicima jacimovicima da li i danas zive u koritima i koje su im krsne slave i odakle su dosli u sela koja su po njima dobila ime.Dali danas u ovim selima zive neke druge familije a selima samo ostala imena po nekadasnjim rodovima koji su davno otisli ili ovi rodovi idalje zive u istoimenim selima.Molio bih i one koji su rodom bjelopoljci iz korita za informacije.Pozdrav Poreklo
4. jul 2014. u 17:17
Jovan
Pomaže Bog,
Svaka čast i hvala svima koji se trude da saznamo nešto više o svojim poreklima.
Mene zanima sledeće: Imam podatak da su moji preci iz Šekulara, neki čukun-čukun deda se zvao Deleta Dešić (možda Dašić?) a njegov brat Mileta Mišić. On je imao potomka Radula Milosavljevića, koji je živeo u Toplici i imao 10 dece – Milosavljevića. Slava nam je zimski sv. Jovan. Porodično predanje kaže da smo iz Vasojevića. Hvala.
16. jul 2014. u 15:17
rade brakočević
MILOSAVLJEVIĆI su od Rmuša, a Rmuši od brata vojvode Daše,Muša. To je šekularsko prezime. U Srbiju su se ovi Rmuši odselili u Toplicu u selo Jabučevo 1883.g. OBRENOVIĆI IM NIJESU DOZVOLILI da nose prezime RMUŠI, već su po očevima dobili nova prezimena Milosavljevići, Jankovići, Vukašinovići. Ima i drugih prezimena od ovih porodica. Na odmoru sam u Crnoj Gori, pa slučajno pogledah šta ima novo na internetu. Drugog avgusta u Šekularu su Rmuši domaćini slave plemena šekularskog. i tu ćete naći svoje bratstvenike. Ako Bog da vidimo se u Šekularu…
25. jul 2014. u 09:46
Dragan
Dragan Mizdrak
8. maj 2013. u 10:15
(Kompletna postavka)
PORIJEKLO PREZIMENA MIZDRAK
Srpski narod živio je u prelijepim krajevima STARE SRBIJE vijekovima prije Kosovskog Boja. Srpski narod živio je uglavnom u plemenskim zajednicama, baveći se uglavnom stočarstvom, te odatle i datira onaj dobro poznati naziv (VLASI – STOČARI)
Jedno od tih čuvenih plemena STARE SRBIJE su i POPOVIĆI. POPOVIĆI ime dobiše po svojim u to vrijeme prilično obrazovanim rodonačelnicima iz reda uglavnom parohijskih srpskih pravoslavnih sveštenika, koje je narod tada nazivao POPOVI.
Poslije bitke na Marici 1371, a nedugo zatim poslije čuvenog Kosovskog Boja 1389,
POPOVIĆI kao i mnoga druga starosrpska plemena bili su prinuđeni na selidbu u neka za to vrijeme sigurnija područja. POPOVIĆI su se nakon Kosovskog Boja naselili u oblast ZETE (GORNJE POLIMLJE), okolina ŠEKULARA podno planina KOMOVI. Bavili su se nomadskim stočarstvom i često su u pred zimskom periodu odlazili čak do sjevera DALMACIJE do mjesta KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice gdje su sa stokom plandovali do ranog proljeća. (KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice, upravo su oni POPOVIĆI u 14.vijeku nazvali po KOMOVIMA od kojih su došli).
POPOVIĆI podno KOMOVA u GORNJEM POLIMLJU su slavili krsnu slavu Svetoga Jovana Krstitelja i Preteču Gospodnjeg. Pleme POPOVIĆA U to vrijeme je bilo veliko i jedan dio plemena je krenuo prema CETINJU, kako bi pronašao novo životno stanište. Taj dio plemena POPOVIĆA nastanio se u KOSIJERE na CETINJU (RIJEČKA NAHIJA)i tu je ostao sve do 1527, kada se svi POPOVIĆI iz KOSIJERA sele u okolinu SKADARSKOG JEZERA, tačnije u ŽABLJAČKU RIJEKU CRNOJEVIĆA. Tu su se POPOVIĆI zadržali izvjesno vrijeme, par porodica je ostalo tu da živi, a veći dio KOSIJERSKIH POPOVIĆA nastavio je prema PRIZRENU gdje je takođe nekoliko porodica ostalo da živi. Svi ostali iz plemena KOSIJERSKIH POPOVIĆA naselili su se u okolinu SKOPLJA, upravo tamo gdje su im najstariji preci živjeli vijekovima prije Kosovskog Boja. Tu u okolini SKOPLJA (STARA SRBIJA) pleme sad već SKOPSKIH POPOVIĆA živjelo je sve do Velike Seobe Srba pod Patrijarhom Arsenijem trećim Černojevićem. Nekoliko porodica uglavnom svešteničkih iz plemena SKOPSKIH POPOVIĆA je uz svoga Patrijarha Arsenija krenulo prema Srijemu, dok su svi ostali otišli prema CETINJU gdje su se kratko zadržali, a onda se uputili prema HERCEGOVINI gdje je nekoliko porodica ostalo u predjelima GATAČKOG kraja, dok svi ostali odlaze prema RAVNIM KOTARIMA (KNINSKA KRAJINA). Došavši u BUKOVICU, pleme SKOPSKIH POPOVIĆA se nastanilo u Mokropoljski kraj: MOKRO POLJE, PREVIJES i KOM (plandište POPOVIĆKIH starih predaka iz GORNJEG POLIMLJA pod KOMOVIMA).
Nedeljom i praznicima, POPOVIĆI iz tri Mokropoljska sela, sastajali su se kod Mokropoljske crkve posvećene Svetom Apostolu i Jevanđelisti Luki, gdje su se družili i donosili najvažnije životne odluke. Jedna od tih odluka je da sad već MOKROPOLJSKIM POPOVIĆIMA krsna slava bude upravo Sveti Apostol i Jevanđelista Luka (LUČINDAN).
Na tim prekrasnim predjelima BUKOVICE uslijedila su učestala preganjanja, pa čak i otvorene borbe između MOKROPOLJSKIH POPOVIĆA i pomanitalih turaka. U jednoj takvoj borbi, savladavši turke, POPOVIĆI su zarobili velik broj MIZDRAKA. (MIZDRACI su kratka bojeva koplja osmanlija). Za to se brzo pročulo širom BUKOVICE i tamošnje stanovništvo te najhrabrije POPOVIĆE prozvaše MIZDRACIMA. Nešto više od dvadesetak porodica tako dobi novo prezime MIZDRAK. MOKROPOLJSKI MIZDRACI na žalost ubrzo su morali napustiti to područje kako bi ostalu Mokropoljsku sabraću poštedili najavljene krvave osvete od strane silne turske vojske. Na ruku MIZDRACIMA išla je nesretna pošast (kuga – pomor ljudi i stoke), koja je iznenada zavladala širom RAVNIH KOTARA, tako da su svi MIZDRACI krenuli u pravcu STRMICE KOD KNINA. Na područje STRMICE stiglo je (19.porodica) plemena MIZDRAKA (O tome piše i u čuvenoj knjizi KNINSKA KRAJINA od etnologa i istoričara prote Save Nakićenovića). Jedno mjesto kod STRMICE su prozvali MIZDRAKOVAC i tu je ostalo (15.porodica) iz plemena MIZDRAKA, dok su se nad STRNICOM u selu MRAČAJ nastanile preostale (4.porodice) MIZDRAKA u zaseok koji prozvaše MRAČAJSKI MIZDRACI. Svih (19.porodica)plemena MIZDRAK su zadržali krsnu slavu (LUČINDAN)i Svetu vjeru pravoslavnu do danas.
Dvije porodice MIZDRAKA iz MIZDRAKOVCA, turcima su negdje na putu oteli nekakva kola (karoce – naziv za kočije u to vrijeme) i mještani te porodice prozvaše KURUCIMA pa je red da se zna da su KURUCI od nas MIZDRAKA i krsna slava im je takođe (LUČINDAN).
Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, dvije porodice su napustile pleme i zaputile su se prema moru, tačnije prema SPLITU. Svi ti SPLITSKI MIZDRACI su pounijaćeni (pokatoličeni) od strane lukavih, a slatkoriječivih rimokatoličkih biskupa. Ti SPLITSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SPLITA i redovno obilježavaju blagdan Svetoga Luke i ako su rimokatolici, a vrlo dobro znaju svoje korijene, odnosno pravoslavno porijeklo.
Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, jedna porodica je krenula baš prema KNINU i tu porodicu su zarobili turci, te su sve muške članove poveli u LIVNO. Birajući između koca i islamske vjere, odabrali su ovo drugo, oženili tamošnje bule, stekli djecu i odselili u okolinu SARAJEVA. Svi ti islamizirani (poturčeni)SARAJEVSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SARAJEVA, znaju da potiču negdje sa CETINJA (to sam saznao iz telefonskih razgovora sa njima), znaju za svoje pravoslavne korijene, o krsnoj slavi pojma nemaju, a neki među njima toliko mrze sve SRPSKO, da se stide svog pravoslavnog porijekla pa kažu da su došli u Sarajevo nekada davno direktno iz turske (niđe veze), ali to su činjenice.
Pošto su turski zavojevači zauvijek napustili KNINSKU KRAJINU, pa tako i STRMICU kod Knina, smjenjivale su se vlasti sa novim ratnim zbivanjima, ali pleme MIZDRAKA je uvijek ostajalo u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA.
Nakon Prvog Svijetskog Rata, jedna poveća porodica MRAČAJSKIH MIZDRAKA, napustila je MRAČAJ zauvijek i nastanila se u selo MAGLAJANE kod LAKTAŠA blizu BANJALUKE i danas tu živi nekoliko porodica MIZDRAKA i svi su pravoslavni i svi slave (LUČINDAN).
Na samom kraju Drugog Svijetskog Rata kao pripadnici kraljevskog korpusa dinarske četničke divizije, pod vođstvom našeg proslavljenog četničkog Vojvode Momčila R.Đujića, mnogi MIZDRACI iz MIZDRAKOVCA i MRAČAJSKIH MIZDRAKA, otišli su u ENGLESKU, a po neki u AUSTRALIJU, KANADU i AMERIKU, a danas ih hvala Bogu ima i u JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI i svi su pravoslavni i svi slave (LUČINDAN).
MIZDRACI koji ne poginuše od proklete komunističke vlasti i krvoloka josipa broza bivšeg austrougarskog kaplara vražije divizije) i zakletog srboubice i srbomrsca, otiđoše velikim dijelom trbuhom za kruhom u SRIJEM, BANAT i BAČKU, a malo kasnije u ZENICU (po otvaranju željezare) i još kasnije u BEOGRAD. Tako da u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA ostade samo nešto starijih MIZDRAKA i tek po neko mlađi, ali rijetko.
Svi preostali MIZDRACI u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA, zadržali su se na području STRMICE kod KNINA sve do udruženog zločinačkog poduhvata sjeverno-atlanskog vojnog saveza, potpomognutog hrvatsko-muslimanskim paravojnim formacijama, u cilju uništenja svega Srpskog. Taj krvavi zločinački pir su nazvali imenom „oluja 1995.“. Od tada su svi MIZDRACI i svi POPOVIĆI (od kojih smo mi MIZDRACI) i svi KURUCI (koji su od nas MIZDRAKA), zauvijek napustili Mokropoljski i Strmički kraj i rasuli se po svijetu i ostacima srpskih zemalja.
Ja Dragan D.MIZDRAK, autor ove istinite priče o PORIJEKLU PREZIMENA MIZDRAK, od MRAČAJSKIH sam MIZDRAKA (tamo sam proveo dobar dio djetinjstva i saznao sam iz predanja starih (sad već upokojenih MIZDRAKA) za naše pretke od SKOPLJA, CETINJA i SKADRA, a i KOMOVI su se spominjali kao stanište naših predaka POPOVIĆA) Sve sam to istraživao godinama i ovo pred vama je konačna verzija, a sad je na vama da se konsultujete sa našim etnolozima i kada to verifikuju bez sumnje, vi ovu konačnu verziju objavite kao glavnu verziju o PORIJEKLU PREZIMENA MIZDRAK. Drago mi je što sam nadam se dobar saradnik na vašem i našem portalu POREKLO i sve vas bratski i od srca pozdravljam sa starosavnim STRMIČKIM pozdravom,; ŽIVI BILI I SVAKA VAM SREĆA PJEVALA !!! Srdačno vaš Dragan D.MIZDRAK.
30. jul 2014. u 21:45
golub jasovic
Od kojih su Dasici i Crnoga Vrha kod Peci
31. jul 2014. u 19:27
Nebojša Novaković
Šta slave Vaši Dašići?
Dašići iz okoline Peći uglavnom vode poreklo od bratstva Šekularac. Slava Sv. Jovan, a preslava Sv. Ilija.
1. avgust 2014. u 08:23
Nebojša Babić
Poštovani Nebojša,
ako ste mislili na bratstvo Šekularaca iz Gornjih Sela (Kurikuće i dr) podno Bjelasice, oni su ogranak šekularskih Ćetkovića i slave Djurdjev-dan. Tako da pećski Dašići ne mogu voditi poreklo od njih.
Sudeći po prezimenu i po slavi (Sveti Jovan), Dašići iz okoline Peći su, nema sumnje, od Dašića iz Šekulara. Prezime potiče iz druge polovine 18. veka (po vojvodi Daši), tako da je moguće da je u 19. veku bilo iseljenika koji su sobom poneli i prezime.
U Metohiji (mislim da su u pitanju Rugovci) čak postoji albanizirana varijanta Dashaj, od jednog Dašića koji se iselio i oženio albansku devojku, te su mu potomci vremenom postali Albanci.
Što se prezimena Šekularac tiče, u selu Belo Polje kod Peći ima rod sa prezimenom Šekularac, slave Svetog Jovana, a prislužuju Svetog Savu. Po porodičnom predanju,oni su starinom iz sela Mezgale u Šekularu, odakle su sredinom 19. veka prešli u Metohiju.
Veliki pozdrav!
1. avgust 2014. u 12:11
Nebojša Novaković
Mislio sam na Dašiće iz Šekulara.
Pozdrav
29. septembar 2014. u 09:10
Nebojša Babić
Ovo bi moglo da interesuje šekularske Ćetkoviće:
vidim na Srpskom DNK projektu, na ovom sajtu, da se testirao neki Dević iz Šekulara, i da je rezultat HG I2a1b dinaric north. Ukoliko je ovo pouzdano (a ne vidim razloga da nije), ispada da Ćetkovići pripadaju ovom klasteru. Naše bratstvo ima vrlo precizan rodoslov i Devići, iseljeni najpre u Rovca, pa u Donju Ržanicu kod Berana, su potomci našeg praoca Ćetka i ogranak bratstva Ćetkovića.
Ono što se sada postavlja kao pitanje, a vezano je za genetsko poreklo, je sledeće: prema našem predanju, Ćetko je bio Cerović, od oca Ilije iz drobnjačke Tušine. Ne znam da li se neko od Cerovića testirao za utvrđivanje Y hromozoma, a bilo bi zanimljivo videti njihove rezultate, čime bi se potvrdilo ili opovrgnulo poreklo našeg bratstva od Cerovića. Nije isključeno da Ćetko i nije bio od ovog velikog bratstva, naročito imajući u vidu da je Tušina u južnom delu Drobnjaka, na samoj granici sa Uskocima koji su raznorodnog porekla iz mnogih krajeva Crne Gore i Hercegovine.
S druge strane, sve zanimljivija postaje slika Drobnjaka, gde za sada imamo šarolike rezultate: utvrđeni su I2a1b dinaric south, pa I1, J2b, vasojevićki E1b, sad i I2a1b dinaric north, što potvrđuje da je Drobnjak veoma heterogenog sastava…
Za Šekular za sada znamo da su Dašići (a samim tim i njihovi srodnici po muškoj liniji Rmuši i Bulići) najverovatnije I2a1b dinaric south. A bilo bi zanimljivo da se testiraju pripadnici drugih starošekularskih rodova, potomaka Vuka Ljevaka, Komjena i drugi. Sada za Ćetkoviće možemo pretpostaviti da im je HG I2a1b dinaric north (možda je prerano zaključivati na osnovu jednog testiranog), a za mezgalske Vasojeviće da pripadaju HG E1b.
Pozdrav svim Šekularcima i redakciji ovog sajta.
29. septembar 2014. u 10:48
Nebojša Novaković
Nebojša, ne znam da li ste primetili, ali u dnk projektu postoji i prezime Kljajić – haplogrupa I2a DN.
Sudeći po dostupnim monografijama, Kljajići najverovatnije vode poreklo iz Rovaca.
Testirani Devići su poreklom iz Berana. Devići su prema legendi ogranak Kosorića-Lijovića. U jednom trenutku napuštaju Donju Bukovicu, u neposrednoj blizini naselja Timara i Previša, i beže u Šekular kod Andrijevice. Kasnije napuštaju Šekulare i “spuštaju” se u Donju Ržanicu i Berane. Slava: Đurđevdan, a prislava: Sv. Nikola.
Zanimljvio da su Devići jedno vreme živeli baš u mestu Rovca (Šekular). Ako uzmemo u obzir genetsku vezu sa Kljajićima, sasvim je sigurno da su i Devići imali dodirnih tačana sa Rovčanima.