Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković iz Banjaluke daje vam objašnjenje pojedinačnih Y-DNK haplogrupa. U novom prilogu piše o haplogrupi N, koja je u Evropi svojstvena ugrofinskim i uralskim narodima, dok je među Srbima prisutna u malom procentu (oko 2 odsto dosad ispitanih na Srpskom DNK projektu).
OPŠTE NAPOMENE:Haplogrupa N proistekla je iz starije grupe NO, a dalje od haplogrupe K od koje potiče i u Evropi mnogo zastupljenija haplogrupa R. Porijeklo ove haplogrupe je nesumnjivo na Dalekom Istoku, vjerovatno u sjeverozapadnoj Kini i Mongoliji. U Evropi je vezana prije svega za ugrofinske i uralske narode: Fince, Estonce, Samojede i druge, učestvovala je značajno u etnogenezi baltičkih naroda: Litvanaca i Letonaca, ali i Rusa. Iako su Mađari takođe ugrofinskog porijekla, danas među njima ova haplogrupa nije značajnije zastupljena, ali neki nalazi stare DNK pokazuju da to nije bilo tako u prošlosti. Iako azijska po porijeklu ova haplogrupa još od neolita se nalazi u Evropi, u njenim sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima. Kod Srba je ova haplogrupa prisutna u malim procentima, do 2%.
PORIJEKLO I MIGRACIJE: Haplogrupa N nastala je prije nekih 20.000 godina, kako neki smatraju na krajnjem jugoistoku Azije, da bi se nakon poslednjeg velikog otopljavanja pokrenula iz Kine i preko Mongolije i južnog Sibira dospjela i do današnje Evrope. U Kini je ostala filogenetski joj najbliža haplogrupa O koju danas posjeduje većina Han Kineza i naroda Dalekog Istoka. Danas haplogrupa N obuhvata uglavnom sjever Evrope i Azije.
SNP MUTACIJE: M231
MAPA RASPROSTRANJENOSTI:
STABLO:
PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:
N* M231
Haplogrupa N koja ne pripada niti jednoj od podgrupa prilično je rijetka i nađena je u veoma malim procentima od 1-2% u Kini.
N1*
Takođe veoma rijetka, ali je nešto prisutnija od opšte haplogrupe N. Čini se da joj je središte u jugozapadnoj Kini, gdje kod naroda Jizu u Sičuanu dostiže i 30%. Ima je u manjim procentima kod Han Kineza, ali i kod gotovo svih populacija Dalekog Istoka i centralne Azije od Japanaca i Vijetnamaca do Mandžuraca i Ujgura.
N1a P189.2
Veoma rijetka i za nas veoma interesantna podgrupa haplogrupe N, jer je posjeduje određena grupa srpskih porodica. Pored Srbije prisutna je još na Karpatima i Italiji. Smatra se evropskim ogrankom haplogrupe N, jer je za sada nađena samo u Evropi. Teško je reći da li su je donijeli Mađari, neki drugi stepski narod ili je možda starija.
N1b L732
Slično prethodnoj, N1a podgrupi, i ovo je rijetka podgrupa haplogrupe N, zasada nađena u belorusko-poljskom prostoru kod nekoliko pojedinaca. Postoji još uvijek nepotvrđena veza sa jednim korejskim uzorkom.
N1c L729
N1c1 M46 Tat
Ovo je najzastupljenija podrgrupa haplogrupe N. Prostire se na širokim prostranstvima Sibira i sjeverne Evrope. U svojoj osnovnoj formi kao N1c1* najzastupljenija je kod Jakuta u ruskoj republici Sakha Jakutiji koji je imaju u procentu od preko 90%. Jakuti inače govore jednim dijalektom turskog jezika i smatra se da su se doselili iz oblasti Bajkalskog jezera na sjever, u današnju Jakutiju. N1c1* nalazi se još u malim frekvencijama u populacijama Koreje, Laosa i Kine.
N1c1a M178
Ovo je uglavnom evropska varijanta haplogrupe N1c1, zastupljena najviše kod Finaca, Estonaca i ostalih ugrofinskih naroda Rusije, ali i kod Litvanaca, Letonaca i kod Rusa. Smatra se da je ova glavna podgrupa podjeljena na dvije grane, od kojih je svaka nastala negdje u južnom Sibiru, a zatim se nezavisno kretala ka Evropi.
U prvoj su grupi koju definiše SNP CTS 2929 i L550 uglavnom baltički i skandinavski narodi.
N1c1a1a1a1 L1025
Tipična južnobaltička grupa, najprisutnija kod Litvanaca, Letonaca i dijelom Rusa i Belorusa. Ovoj grani pripada i poznati, plemićki, ruski rod Gediminida.
N1c1a1a1b L1022
Ovo je tipična finska grana.
Druga grupa koju definiše SNP Z1936 zastupljena je uglavnom kod ugrofinskih i uralskih naroda i tu se izdvajaju sljedeće podgrupe:
N1c1a1a2b L1034
Tipična haplogrupa starih Ugara ili Mađara. Pored današnje Mađarske nalazimo je još na tlu Kazahstana, što se poklapa sa, u dijelu o haplogrupi G1, napomenutoj vezi Madjar plemena u Kazahstanu i starih Mađara u Evropi. Čini se da je jedan dio originalnih Mađara bio upravo sa prostora današnjeg Kazahstana.
N1c1a1a2a Z1925
Najprisutnija među Fincima, ali i među Šveđanima i Rusima. Najbrojnija varijanta haplogrupe N1c1a1.
N1c2b P43
Grana haplogrupe N koja se najčešće nalazi kod uralskih naroda, prije svega kod sjevernih Samojed naroda.
STARI NARODI:
Grupa Jakuta u tradicionalnom odijelu- haplogrupa N1c1*
S obzirom na široku rasprostranjenost haplogrupe N od Kine do Finske teško je definisati neku određenu skupinu naroda koja bi se mogla identifikovati za cjelokupnu haplogrupu N. Ono što se sasvim sigurno može reći jeste da je podgrupa N1c1a M178 jasan marker ugro-finske grupe jezika i naroda. N1c2b P43 je u tom smislu povezan sa Samojedima i njima srodnim narodima, a sveukupno haplogrupa N1c bi se mogla izjednačiti sa Uralskom grupom jezika. Jasan arheološki trag ovih naroda u praistoriji Evrope vidi se u Comb Ceramic kulturi sjeverne Evrope iz 4000 p.n.e. To je bila kultura lovaca, ribara i sakupljača, koji su za razliku od ostalih Evropljana pravili keramiku i prije poznavanja poljoprivrede. Veze ove kulture sa sličnim kulturama Sibira i Kine su poznate.
Comb Ceramic kultura sjeverne Evrope 4000 p.n.e (označena ljubičastom) – osnovna kultura pripadnika haplogrupe N1c1a M178
Sasvim je izvjesno da su u početku uralski narodi bili mongoloidnog rasnog tipa, ali da su se kasnijim mješanjima i rasno približili ostalim Evropljanima. Dvije skorije grupacije naroda se mogu izvesti iz ove haplogrupe, a to su Balti, Fini i Mađari. Balti su nastali mješanjem N1c haplogrupe i R1a, Mađari kao plemenski savez sastavljen od više raznih naroda i etnosa utopio se dolaskom u Panonsku niziju takođe u R1a masu, Fini su zadržali najviše N1c originalne genetike, ali su se u priobalnim pojasima ipak mješali sa sjevernjačkom I1.
STARA DNK:
1. Haplogrupa N M231 nađena je u starim kostima kulture Bronzanog doba u dolini Liao rijeke u sjevernoj Kini, 2000 godina p.n.e;
2. Kod starih Mongola u dolini Egjin Jol u Mongoliji, pronađena je haplogrupa N1c;
3. U analizi kostiju srednjevjekovnih Mađara iz 10. vijeka pronađen je N1c1 M46 Tat C;
4. Jakuti koji su živjeli u 15. vijeku, utvrđeno je, pripadali su N1c1 Tat C.
POZNATE LIČNOSTI:
Svakako najpoznatija ličnost koja je pripadala haplogrupi N1c je osnivač Kijevske Rusije, Rjurik, koji je, po svemu sudeći, pripadao podgrupi N1c1a1a1a L550, skandinavskoj grani haplogrupe N1c čime je na neposredan način potvrđeno varjaško tj. vikinško porijeklo osnivača Kijevske Rusije.
Rjurik, osnivač Kijevske Rusije – N1c1a L550
ZANIMLJIVOSTI:
Veoma rano su počela istraživanja moguće haplogrupe osnivača Kijevske Rusije Rjurika, po legendi vođe Varjaga sa sjevera. Mnoge ruske plemićke porodice izvode porijeklo od Rjurikoviča. Rađene su analize na gotovo svim porodicama koje imaju takvo predanje i nakon više istraživanja ustanovljen je haplotip i haplogrupa Rjurikoviča: N1c1 L550 Skandinavska grana čime su potvrđeni istorijski podaci o porijeklu Rjurika sa Sjevera. Porodice koje dijele Rjurikov haplotip su, između ostalih: Gagarini, Putjatini, Kropotkini. Ova linija Rjurikoviča proteže se sve do cara Ivana Groznog, pa je, po svoj prilici i on pripadao haplogrupi Rjurika.
Ako bi se ovim haplotipovima pridodali i Rjurikovičima blizak rod Gediminida koji je takođe testiran kao N1c1 L550 i koji obuhvata poznate ruske, litvanske i poljske plemićke porodice: Bulgakove, Trubeckoje, Golicine, Volinske, mogli bismo slobodno reći da su osnivači Kijevske Rusije i njeno prvo plemstvo bili uglavnom pripadnici haplogrupe N1c1 L550. Iz dinastije Gediminida će proisteći i Jagelonci poznati vladari Poljske i Litvanije u srednjem vijeku.
U zadnje vrijeme mnogi ruski geneaolozi došli su do podataka da je Vladimir Putin, moguć izdanak porodice Putjatin, jedne od Rjurikovih ogranaka. Bilo bi interesantno genetskim testiranjem vidjeti da li je ova teorija tačna, s obzirom da haplotip Rjurikoviča Putjatina već postoji u bazi.
AUTOR: Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković
18. jun 2013. u 18:20
mlađo
Na ”Srpskom DNK projektu” imamo:
N1 M231 P189.2
– Ananića (Banija)
– Jokića (Sivac, SRB)
– Tešmanovića (Jasenica, RS)
– Šućura (-)
N1c1 M231 L1034-
Sibirski klaster
– Nemarić (Zadar, Hrvatska)
1. septembar 2013. u 15:08
Dragan T. Mirilo
Prezime Šućur bi moglo da bude iz Dalmacije. Verovatno je nastalo od nekih poturčenjaka…
1. septembar 2013. u 15:09
Dragan T. Mirilo
Da li je ova haplogrupa većinski zastupljena i kod Tatara?
1. septembar 2013. u 15:56
Aleksandar Marinković
Prema projektu Tatarstan (FTDNA) haplogrupe N1b i N1c1 su prilično zastupljene, ali i R1a1 te J2 (zastupljenija J2b). U tabeli su izdvojeni Rusi, Kazaci itd.
http://www.familytreedna.com/public/Tatarstan/default.aspx?section=yresults
24. februar 2014. u 19:47
Sucur
Prezime Sucur nije iz Dalmacije…prema mom rodoslovu Sucuri su iz Crne Gore i bili su nastanjeni oko Bijelog Polja a prezivali su se Jelici…
14. avgust 2015. u 00:30
Milena
A sta je sa halogrupom R, nigde objasnjenja o njoj
14. avgust 2015. u 07:54
Jovica Krtinić
Poštovana Milena, upućujemo Vas na odličnu diskusiju o haplogrupama R1a i R1b na našem forumu: http://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=31.0
http://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=56.0
28. jun 2016. u 14:17
Ljubomir Sindzirevic
Interesuje me poreklo i DNK moje porodice. Svi koje ja znam sa prezimenom Sindzirevic su iz okoline Kokinog Broda, a moj otac je iz sela Amzici. Moja supruga je ruskinja, iz porodice Knapik – imate li kakvih genetskih podataka o njima? Otac joj je Ivan Filippovič Knapik, sa korenima negde iz Austrije, a majka je iz sela nedaleko od mesta gde je rodjen Raspucin (u Zapadnom Sibiru, izmedju Tjumena i Toboljska). Mi Sindzirevici smo nekako u srodstvu sa Milojevicima, a najstariji Sindzirevic za koga sam chuo je Samcho (Samčo). Pricha se da je njegov otac ili deda bio Milojevic. Pozdrav svima iz dalekog Dubaija! Ljubomir
15. novembar 2016. u 11:42
Jelena Sindžirević
Drago mi je da je neko postavio ovo pitanje. I mene interesuje poreklo Sindžirevića a ne mogu da nađem nigde konkretan podatak. Moji su takođe iz Amzića. Nadam se da ćemo dobiti neki odgovor. Pozdrav…
10. avgust 2017. u 18:18
Danijela
Naslednici odnosno potomci dinastije Rjurik na osnovu DNK analiza imaju dve linije R1a i N1 C1 što je na osnovu rada dr Kljosova poznato javnosti od 2007. Obe linije su ruske odnosno ruskoslovenske. Nikakvo vikinško poreklo ne postoji niti vikinzi postoje u istoriji. Pojam vareških knezova ne znači etničku odrednicu već odrednicu u smislu gradskog porekla. Dakle reč je o gradskim knezovima a ne o vikinzima koji uzgred rečeno i ne postoje u istoriji niti njihovi ostaci u arheologiji. Rusija je još i onda bila mnogo više od Kijevskih kneževina na koje pokušavaju da svedu njene korene i nikakve veze nema sa švedskim težnjama prisvajanja ruskog nasleđa.
14. januar 2020. u 11:33
Bojan
Interesuje me da li imate neke informacije o haplogrupi N2 P189.2.
To je moja haplogrupa.
6. april 2023. u 23:55
Momir
I mene interesuje jer je i moja…zar smo toliko rijetki pa niko nista ne odgovara?
😉
12. maj 2023. u 10:34
Nikola
I ja sam nosilac. Haplogrupa N se kod Srba vezuje za plemena Pivljana i Banjana, odakle su i moji preci. Slavim Sv. Jovana, a slava drugih plemenika može biti i Sv. Nikola
24. maj 2023. u 13:08
Sucur
Postoje vrlo razlicite teorije o ovoj haplogrupi, za sada do daljneg rasta baze uzoraka i znanja nema nekog posebnog zakljucka. Ukoliko vam to nesto znaci, u smislu etnogeneze, vjerovatno niste srpsko-slovenskog porijekla
22. novembar 2023. u 13:46
Ejac
Prezime, slava?