Poreklo stanovništva sela Raduša, opština Ub. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Raduša je brdsko i šumovito tamnavasko selo, s obe strane reke Uba, na jugozapad od Pambukovice. Kuće su po brdima i njihovim stranama s obe strane reke i u malim džematima.
U oblasti ima dosta izvora, koji svojim imenima opominju na karakter mineralnih izvora. Takvi bi izvori bili: Zmajevac u Kamenici, Mlakonja u Raduši, Hlađani u Družetiću, Živanica u Novacima, Savinac u Zukvama, Vidan u Grabovcu, Slana Bara u Galovićima i Slanac u Koceljevi.
Ub je malo manja rečica od Tamnave. Njegov je izvor, kao i Tamnave s istočne strane vlašićkog visa Belega, Ubova dolina je uska, kamenita, sa strmim obalama do Gole Glave i kad prodre kroz Jauticu, dolina mu se počne širiti. Pred Radušom reka Ub prolazi kroz kamenito ždrelo odakle opet se upska dolina širi.
Pravih jezera nema u oblasti. U brdskom delu delu oblasti ima poneka vrtačica ispunjena vodom i narod to zove jezerom. Ova jezera pune se atmosferskom vodom, koju vrtače zadržavaju preko celog leta i koja se muti pri padu kiša, topljenju snega i nanetim šljamom sa strane; ona ne otiču, bez izvora su i bez pritoka. Zbog mnogih nanosa sa strane kretkog su veka, presušuju ili obrastu barskim biljem i prelaze u male tresavice. Ovakva jezera su: Stepanjsko u Rogaju, Devojačka Voda u Raduši, Osman-Džorina Bara u Čučugama, Sletinsko Jezero u Kovačevićima, Goločeljansko u Brazniku i Drlupsko u Kamenici.
Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.
Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka je, između ostalih sela, i Raduša.
U nekim selima ove oblasti nalaze se kao osobna imena pojedinih naseljenih ili nenaseljenih delova sela: Zbegovi, Zbegovine ili Zbegovišta. Zbegovine predstavljaju privremeno nastanjivanje oblasnog ili susednog stanovništva za vreme rata ili kakvog opšteg pokreta u oblasti u doba turske vladavine. Takva mesta su bila po šumama, jarugama i pošumljenim dolinama i po njima se narod zadržavao, dokle ne bi opasnost, koja je pretiča životu, prestala. Kao osobna imena ove vrste poznata su: Zbegovine u Posovu, Goloh Glavi i Raduši.
Porušenih crkava ili crkvina ima u: Bresnici, Vrelu, Jabučju, Kamenici, Ljubiniću, Brgulama, Novacima (u sredini sela), Raduši itd.
U spisku sela valjevske eparhije od 1735. godine, od tamnavskih sela pominju se: Dobrić (Trlić), Jabučje, Sovljak, Stubline, Breska, Grabovac, Vrelo, Tulari, Banjani, Dokmir, RADUŠA, Bukor, Crniljevo, Goločelo, Kamenica, Svileuva, Nepričava, Palež (Obrenovac), Skela i Novaci.
Stevan Negić iz Raduše ostavio je u rukopisu svome sinu Mihailu biografiju svoje porodice.
Po Stevanovim beleškama, koje je prepisao i po usmenim iskazima Stevanovim još i dopunio njegov otresiti sin Mihailo, Negići su od 2 brata Karadžića: Milića i Uglješe, a Dabići od trećeg Dabaše. Sva tri su prvi put naselili u Raduši, na levoj obali Uba, pa kad jednog zimskog dana padnu na konaka Miliću nekakva četvorica Turaka, nagnaju Milića i Uglješu da bosi po snegu vodaju njihove opanke. Kad su kao ozebli obratili se svojim mlađim, da im iznesu zubune da se ogrnu, Turci im ne dadnu. Onako ozebli i ljuti obojica upadnu u kuću, napadnu na Turke i pobiju ih. Još zorom Milić i Uglješa s ukućanima iznesu mrtve Turke i odnesu u nekakvu zvekaru i zatrpaju. Dabiša jednog dana pobegne u Jautinu, u planinu, gde su im bile kolibe i tamo ostane, a njih obojica pri povratku izvedu narod iz kuća, zgrade isprazne, zapale i presele i presele se na desnu stranu Uba, koja je bila šumovita, pograde zemunice i sklone narod.
Kad je posle nekoliko meseci muselim valjevski saznao za ovu pogibiju Turaka, naredi dvojici zaptija da odu u Radušu, da uhvate u vežu Milića i Uglješu i da ih stražarno sprovedu. Kad su zaptije trebale stići u Radušu, neko je prokazao Miliću, te ovaj s bratom pred njih izađe i iz zasede pobije ih. Na glas da su zaptije poginule, musalim pošalje čitav odred. Kad su Milića izvestili o ovome, videći očiglednu propast, skupi sav narod, kuću i ograde popali i s narodom siđe u Skelu i tu se nastani. Ali ga zaptije ni tu ne ostave na miru, te pređe u Kupinovo i tamo se nastani. Pri ovom gonjenju i seljenju jedan od članova njegove porodice pogine, te Milić ljut, vrati se iz Kupinova i odmetne se u hajduke. Nije dugo hajdukovao, počem ga namami neki Turčin na zasedu i ova ga ubije.
Njegov najstariji sin Negoslav, kad je saznao ko mu je oca na prevaru ubio i da je očev ubica u Beogradu, pređe iz Kupinova u Beograd i kod ubice pogodi se u službu, da ga posle nekoliko nedelja zakolje usred njegove kuće. Negoslav se posle odmetne u hajduke i hajdukovao je srećno poduži niz godina. Kad su se prilike oko njega malo stišale, ostavi se hajdukovanja, pređe u Kupinovo, kad mu je stric Uglješa već bio umro, pa dva brata ostanu u Kupinovu, dva u Skeli a s još petoricom vrati se u Radušu i naseli na starom mestu, na desnoj strane Uba. Još i danas Mihailo, Negoslavljev unuk, čuva šešanu svojih predaka, s kojom su hajdukovali i Turke tukli.
Poreklo familija-prezimena sela Raduša
Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:
-Božići, prva polovina 18. veka, Azbukovica-Gornje Košlje, Jovanjdan.
-Gavrilovići*, prva polovina 18. veka, Dobrotin-okrug užički, Aranđelovdan.
*Za ove Gavriloviće, čijih potomaka ima i u Kupinovu, priča se, da su pre 120 godina neki njihovi stari prešli u Kupinovo i poharali tamošnju crkvu, odakle su digli mnogi novac i razne dragocenosti. Novcem se nisu koristili, a ni danas se ne zna gde je, ali su, po moišljenju Radušana, Bogom osuđeni du budu ubita i večita sirotinja, što su i danas.
-Lazarevići, druga polovina 18. veka, Klinci u Kolubari, Miholjdan, velika zadruga.
-Milovanovići, posle 1827. godine, Sugjel-okrug užički, Lučindan.
-Negići, prva polovina 18. veka, Morača, Jovanjdan.
-Nikolajevići*, druga polovina 18. veka, Osat, Nikoljdan.
*Nikolajevića porodica doseljena je kao zanatlijske, danas vrlo ugledna i viđena zadruga i iz nje je g. Svetomir Nikolajević, akademik i srpski državnik.
-Panići, druga polovina 18. veka, Njeguši, Đurđevdan.
-Popovići*, prva polovina 18. veka, Peć, Alimpijevdan.
*Popovići su prozvati po pretku, popu Dimitriju, koji je zbog raznih zloupotreba i venčanja raspopa Janka Molovića iz Pambukovice po potajnoj nardbi valjevskog episkopa Gerasima ubijen na putu, kad se od episkopa vraćao svojoj kući u selo.
-Radojičići, druga polovina 18. veka, Gvozdenović, Đurđevdan.
-Čanići, prva polovina 18. veka, stara porodica, Jovanjdan.
IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
25. mart 2013. u 16:30
Nebojša Gavrilović
Poštovani,
Dozvolite mi da ukažem na grešku objavljenu u 14.knjizi Srpskog etnografskog zbornika Ljubomira Ljube Pavlovića – „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine, a u vezi sa porodicom Gavrilović iz Raduše. Podaci izneti u knjizi, a preneti na vašem sajtu, na žalost, nisu tačni. Po svedočenju mog oca Miloja Gavrilovića, – a on prenosi ono što mu je rekao njegov deda Milovan Gavrilović, naša porodica je poreklom iz sela Svojdrug, Bajna Bašta. U 18. veku se u Radušu, iz Svojdruga, doselio Gavrilo Vujić (od njega su Gavrilovići). Po zanimanju je bio kovač. Otac Gavrila se zvao Vujadin (otud Vujić). Gavrilov deda se zvao Marinko i od njega su Marinkovići iz Svojdruga.
U prilog ovog porodičnog predanja stoje sledeće činjenece.
-Gavrilovići iz Raduše ne slave Aranđelovdan, već Svetog Luku.
-Marinkovići u Svojdrugu slave Svetog Luku.
-Ne postoji nikakvo porodično predanje o pljački crkve u Kupinovu. Naprotiv, odkad su se doselili u Radušu, Gavrilovići su dali trojicu sveštenika.
-Gavrilovići u Kupinovu zaista postoje, ali nije nama poznato da smo u krvnom srodstvu.
-Argument da su „od Boga osuđeni da budu večita i uboga sirotinja“ takođe ne stoji jer su Gavrilovići iz Raduše nikad nisu bili uboga sirotinja, a posebno to nisu bili u godinama s početka 20 veka kada je Ljuba Pavlović prikupljao podatke.
Do Drugog svetskog rata Gavrilovići su se pretežno bavili su se zemljoradnjom i zanatima, ali je pored sveštenika bilo i nekoliko učitelja, opštinskih odbornika, pa čak i pilota Kraljevske avijacije. Nakon Drugog svetskog rata, Gavrilovići žive po celom svetu.
Sve gore navedene informaciju su proverljive, mada problem predstavlja činjenica da je Austro Ugarska vojska 1914 godine u ratnom vihoru spalila knjige parohijalne Crkve Vaznesenja Hristovog u Pambukovici (susedno selo).
Nejasno nam je zašto je Ljuba Pavlović izneo sasvim krive podatke.
Moguće je da autor jednostavno pomešao Gavriloviće iz Raduše sa nekim drugim Gavrilovićima kojih ima u okolnim selima, a sa kojima mi nismo u krvnom srodstvu po muškoj liniji.
Nebojša Gavrilović,
Sremski Karlovci,
poreklom iz sela Raduša
16. oktobar 2016. u 21:45
Aca Božić
Poštovani Nebojša
Samo da vas pozdravim.Verujem da su vaši podaci tačni.Poznajem taj kraj a danas sam se upravo vratio iz Raduše.Postavio sam nekoliko fotografija na google earth na kojoj se vidi Raduša i nekoliko stanovnika.Ako ste zainteresovani pogledajte.
Pozdrav Aca Božić,Sremska Mitrovica poreklom iz Raduše.
12. decembar 2016. u 15:23
Nebojša Gavrilović
Aco,
ako možete, pošaljite mi te fotografije na [email protected] … tako ćemo na neki način upoznati.
Veliki pozdrav – naravno ako pročitate ovaj tekst
25. mart 2013. u 22:19
Milodan
Poštovani Nebojša!
Budući da sam postavio tekst na osnovu podataka iz pomenute knjige jedino mi preostaje da Vaše podatke-ispravke prihvatim s’poštovanjem.
12. decembar 2016. u 15:19
Nebojša Gavrilović
Milodane,
Vama hvala na trudu i Vi, na žalost, i niste mogli drugačije jer tako kako ste naveli zaista piše u Srpskom etnografskom zborniku – Antropogeografija valjevske Tamnave iz 1912. godine. Ta knjiga je zapravo nešto najbolje što mi imamo, ali ona svakako nije najpouzdanija. Ljuba Pavlović 1912 godine, zapravo, uopšte nije ni bio u Raduši već je sve informacije pokupio boraveći u manastiru Dokmir gde je zapisivao iz podatke koje mu je neko saopštavao. Dakle, o Gavrilovićima, ali vidimo i o Milovanovićim, je pisao iz druge ruke – možda – slušajući nekog zlonamernog 🙂 . Dakle, iako mi bolju knjigu od te koju ste naveli nemamo, na nama je da se nekako izborimo da to ne bude i definitivna istina o Gavrilovićima, ali i o Milovanovićima mada će to ići teško…:-)
Veliki pozdrav i hvala Vam još jednom na velikom trudu,
Nebojša
8. januar 2015. u 19:09
Aleksandar Jeremić
Na ovom sajtu pročitao sam da su Jeremići iz sela Joševe kod Valjeva poreklom iz Raduše u Tamnavi. Pretpostavljam da je to ova Raduša. Međutim, ovde ne piše da u ovom selu ima Jeremića, niti se pominje krvna veza sa nekom od porodica. Jeremići slave Jovanjdan i doselili su se u Joševu u drugoj polovini 19. veka. Našao sam staro groblje obeleženo starom ćirilicom, i pronašao spomenike tri najstarija Jeremića u Joševi: Jovana, Lazara i Damnjana. Interesuje me, ako nekako možete da mi pomognete, kako se njihov predak u Raduši prezivao i postoje li podaci o toj porodici danas. Kako mogu da dođem do takvih informacija? 🙂
18. jul 2015. u 23:24
Dragan Jokič
Ne spominjete prezime Jokić iz Raduše. Prema mojim saznanjima Jokići su poreklom iz Velike kod Andrijevice i u Radušu su došli sredinom 18. veka. Ovo su usmena predanja ali nisam uspeo da nadjem pisani trag. U Velikoj i danas ima dosta Jokića pa molim ako neko ima pisanih tragova voleo bih da to pribavim.
22. oktobar 2016. u 22:21
Miloš Milovanović
Za svaku pohvalu je trud i rad i realizacija ove ideje.
Da se nije započeo ovaj rad, sigurno je da nikada ne bi došlo do njegovog uspešnog završavanja. Ali, taj dan je još daleko i ostaje iza nas.
Da treba podrobnije proveriti podatke o prezimenima u Raduši, potvrđuje i činjenica da Milovanovići ne slave Lučindan, već svetog Jovana 7/20 januara.
Proverio sam da u Subjelu imaju dve kuće Milovanovića ali oni ne slave ni svetog Luku ni Jovanjdan, već Aranđelovdan 8/21 novembra.
Dalje proveravanje podataka tek sledi.
24. januar 2022. u 18:37
Miloš Srećković
Poštovani, dodao bih na ovoj stranici i porodicu Srećković. Od mog oca Aleksandra Srećkovića imam informaciju da su Srećkovići u Radušu došli krajem 17-og veka. Ljubomir Srećković je moj predak. On je bio poslednji guverner Kraljevine SHS-a. Jun 1928.