Poreklo prezimena, selo Raduša (Ub)

28. februar 2013.

komentara: 9

Poreklo stanovništva sela Raduša, opština Ub. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Raduša je brdsko i šumovito tamnavasko selo, s obe strane reke Uba, na jugozapad od Pambukovice. Kuće su po brdima i njihovim stranama s obe strane reke i u malim džematima.

U oblasti ima dosta izvora, koji svojim imenima opominju na karakter mineralnih izvora. Takvi bi izvori bili: Zmajevac u Kamenici, Mlakonja u Raduši, Hlađani u Družetiću, Živanica u Novacima, Savinac u Zukvama, Vidan u Grabovcu, Slana Bara u Galovićima i Slanac u Koceljevi.

Ub je malo manja rečica od Tamnave. Njegov je izvor, kao i Tamnave s istočne strane vlašićkog visa Belega, Ubova dolina je uska, kamenita, sa strmim obalama do Gole Glave i kad prodre kroz Jauticu, dolina mu se počne širiti. Pred Radušom reka Ub prolazi kroz kamenito ždrelo odakle opet se upska dolina širi.

Pravih jezera nema u oblasti. U brdskom delu delu oblasti ima poneka vrtačica ispunjena vodom i narod to zove jezerom. Ova jezera pune se atmosferskom vodom, koju vrtače zadržavaju preko celog leta i koja se muti pri padu kiša, topljenju snega i nanetim šljamom sa strane; ona ne otiču, bez izvora su i bez pritoka. Zbog mnogih nanosa sa strane kretkog su veka, presušuju ili obrastu barskim biljem i prelaze u male tresavice. Ovakva jezera su: Stepanjsko u Rogaju, Devojačka Voda u Raduši, Osman-Džorina Bara u Čučugama, Sletinsko Jezero u Kovačevićima, Goločeljansko u Brazniku i Drlupsko u Kamenici.

Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.

Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka je, između ostalih sela, i Raduša.

U nekim selima ove oblasti nalaze se kao osobna imena pojedinih naseljenih ili nenaseljenih delova sela: Zbegovi, Zbegovine ili Zbegovišta. Zbegovine predstavljaju privremeno nastanjivanje oblasnog ili susednog stanovništva za vreme rata ili kakvog opšteg pokreta u oblasti u doba turske vladavine. Takva mesta su bila po šumama, jarugama i pošumljenim dolinama i po njima se narod zadržavao, dokle ne bi opasnost, koja je pretiča životu, prestala. Kao osobna imena ove vrste poznata su: Zbegovine u Posovu, Goloh Glavi i Raduši.

Porušenih crkava ili crkvina ima u: Bresnici, Vrelu, Jabučju, Kamenici, Ljubiniću, Brgulama, Novacima (u sredini sela), Raduši itd.

U spisku sela valjevske eparhije od 1735. godine, od tamnavskih sela pominju se: Dobrić (Trlić), Jabučje, Sovljak, Stubline, Breska, Grabovac, Vrelo, Tulari, Banjani, Dokmir, RADUŠA, Bukor, Crniljevo, Goločelo, Kamenica, Svileuva, Nepričava, Palež (Obrenovac), Skela i Novaci.

Stevan Negić iz Raduše ostavio je u rukopisu svome sinu Mihailu biografiju svoje porodice.

Po Stevanovim beleškama, koje je prepisao i po usmenim iskazima Stevanovim još i dopunio njegov otresiti sin Mihailo, Negići su od 2 brata Karadžića: Milića i Uglješe, a Dabići od trećeg Dabaše. Sva tri su prvi put naselili u Raduši, na levoj obali Uba, pa kad jednog zimskog dana padnu na konaka Miliću nekakva četvorica Turaka, nagnaju Milića i Uglješu da bosi po snegu vodaju njihove opanke. Kad su kao ozebli obratili se svojim mlađim, da im iznesu zubune da se ogrnu, Turci im ne dadnu. Onako ozebli i ljuti obojica upadnu u kuću, napadnu na Turke i pobiju ih. Još zorom Milić i Uglješa s ukućanima iznesu mrtve Turke i odnesu u nekakvu zvekaru i zatrpaju. Dabiša jednog dana pobegne u Jautinu, u planinu, gde su im bile kolibe i tamo ostane, a njih obojica pri povratku izvedu narod iz kuća, zgrade isprazne, zapale i presele i presele se na desnu stranu Uba, koja je bila šumovita, pograde zemunice i sklone narod.

Kad je posle nekoliko meseci muselim valjevski saznao za ovu pogibiju Turaka, naredi dvojici zaptija da odu u Radušu, da uhvate u vežu Milića i Uglješu i da ih stražarno sprovedu. Kad su zaptije trebale stići u Radušu, neko je prokazao Miliću, te ovaj s bratom pred njih izađe i iz zasede pobije ih. Na glas da su zaptije poginule, musalim pošalje čitav odred. Kad su Milića izvestili o ovome, videći očiglednu propast, skupi sav narod, kuću i ograde popali i s narodom siđe u Skelu i tu se nastani. Ali ga zaptije ni tu ne ostave na miru, te pređe u Kupinovo i tamo se nastani. Pri ovom gonjenju i seljenju jedan od članova njegove porodice pogine, te Milić ljut, vrati se iz Kupinova i odmetne se u hajduke. Nije dugo hajdukovao, počem ga namami neki Turčin na zasedu i ova ga ubije.

Njegov najstariji sin Negoslav, kad je saznao ko mu je oca na prevaru ubio i da je očev ubica u Beogradu, pređe iz Kupinova u Beograd i kod ubice pogodi se u službu, da ga posle nekoliko nedelja zakolje usred njegove kuće. Negoslav se posle odmetne u hajduke i hajdukovao je srećno poduži niz godina. Kad su se prilike oko njega malo stišale, ostavi se hajdukovanja, pređe u Kupinovo, kad mu je stric Uglješa već bio umro, pa dva brata ostanu u Kupinovu, dva u Skeli a s još petoricom vrati se u Radušu i naseli na starom mestu, na desnoj strane Uba. Još i danas Mihailo, Negoslavljev unuk, čuva šešanu svojih predaka, s kojom su hajdukovali i Turke tukli.

 

Poreklo familija-prezimena sela Raduša

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Božići, prva polovina 18. veka, Azbukovica-Gornje Košlje, Jovanjdan.

-Gavrilovići*, prva polovina 18. veka, Dobrotin-okrug užički, Aranđelovdan.

*Za ove Gavriloviće, čijih potomaka ima i u Kupinovu, priča se, da su pre 120 godina neki njihovi stari prešli u Kupinovo i poharali tamošnju crkvu, odakle su digli mnogi novac i razne dragocenosti. Novcem se nisu koristili, a ni danas se ne zna gde je, ali su, po moišljenju Radušana, Bogom osuđeni du budu ubita i večita sirotinja, što su i danas.

-Lazarevići, druga polovina 18. veka, Klinci u Kolubari, Miholjdan, velika zadruga.

-Milovanovići, posle 1827. godine, Sugjel-okrug užički, Lučindan.

-Negići, prva polovina 18. veka, Morača, Jovanjdan.

-Nikolajevići*, druga polovina 18. veka, Osat, Nikoljdan.

*Nikolajevića porodica doseljena je kao zanatlijske, danas vrlo ugledna i viđena zadruga i iz nje je g. Svetomir Nikolajević, akademik i srpski državnik.

-Panići, druga polovina 18. veka, Njeguši, Đurđevdan.

-Popovići*, prva polovina 18. veka, Peć, Alimpijevdan.

*Popovići su prozvati po pretku, popu Dimitriju, koji je zbog raznih zloupotreba i venčanja raspopa Janka Molovića iz Pambukovice po potajnoj nardbi valjevskog episkopa Gerasima ubijen na putu, kad se od episkopa vraćao svojoj kući u selo.

-Radojičići, druga polovina 18. veka, Gvozdenović, Đurđevdan.

-Čanići, prva polovina 18. veka, stara porodica, Jovanjdan.

 

IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. Nebojša Gavrilović

    Poštovani,
    Dozvolite mi da ukažem na grešku objavljenu u 14.knjizi Srpskog etnografskog zbornika Ljubomira Ljube Pavlovića – „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine, a u vezi sa porodicom Gavrilović iz Raduše. Podaci izneti u knjizi, a preneti na vašem sajtu, na žalost, nisu tačni. Po svedočenju mog oca Miloja Gavrilovića, – a on prenosi ono što mu je rekao njegov deda Milovan Gavrilović, naša porodica je poreklom iz sela Svojdrug, Bajna Bašta. U 18. veku se u Radušu, iz Svojdruga, doselio Gavrilo Vujić (od njega su Gavrilovići). Po zanimanju je bio kovač. Otac Gavrila se zvao Vujadin (otud Vujić). Gavrilov deda se zvao Marinko i od njega su Marinkovići iz Svojdruga.

    U prilog ovog porodičnog predanja stoje sledeće činjenece.

    -Gavrilovići iz Raduše ne slave Aranđelovdan, već Svetog Luku.
    -Marinkovići u Svojdrugu slave Svetog Luku.
    -Ne postoji nikakvo porodično predanje o pljački crkve u Kupinovu. Naprotiv, odkad su se doselili u Radušu, Gavrilovići su dali trojicu sveštenika.
    -Gavrilovići u Kupinovu zaista postoje, ali nije nama poznato da smo u krvnom srodstvu.
    -Argument da su „od Boga osuđeni da budu večita i uboga sirotinja“ takođe ne stoji jer su Gavrilovići iz Raduše nikad nisu bili uboga sirotinja, a posebno to nisu bili u godinama s početka 20 veka kada je Ljuba Pavlović prikupljao podatke.
    Do Drugog svetskog rata Gavrilovići su se pretežno bavili su se zemljoradnjom i zanatima, ali je pored sveštenika bilo i nekoliko učitelja, opštinskih odbornika, pa čak i pilota Kraljevske avijacije. Nakon Drugog svetskog rata, Gavrilovići žive po celom svetu.

    Sve gore navedene informaciju su proverljive, mada problem predstavlja činjenica da je Austro Ugarska vojska 1914 godine u ratnom vihoru spalila knjige parohijalne Crkve Vaznesenja Hristovog u Pambukovici (susedno selo).

    Nejasno nam je zašto je Ljuba Pavlović izneo sasvim krive podatke.
    Moguće je da autor jednostavno pomešao Gavriloviće iz Raduše sa nekim drugim Gavrilovićima kojih ima u okolnim selima, a sa kojima mi nismo u krvnom srodstvu po muškoj liniji.

    Nebojša Gavrilović,
    Sremski Karlovci,
    poreklom iz sela Raduša

    • Aca Božić

      Poštovani Nebojša
      Samo da vas pozdravim.Verujem da su vaši podaci tačni.Poznajem taj kraj a danas sam se upravo vratio iz Raduše.Postavio sam nekoliko fotografija na google earth na kojoj se vidi Raduša i nekoliko stanovnika.Ako ste zainteresovani pogledajte.
      Pozdrav Aca Božić,Sremska Mitrovica poreklom iz Raduše.

  2. Poštovani Nebojša!
    Budući da sam postavio tekst na osnovu podataka iz pomenute knjige jedino mi preostaje da Vaše podatke-ispravke prihvatim s’poštovanjem.

    • Nebojša Gavrilović

      Milodane,
      Vama hvala na trudu i Vi, na žalost, i niste mogli drugačije jer tako kako ste naveli zaista piše u Srpskom etnografskom zborniku – Antropogeografija valjevske Tamnave iz 1912. godine. Ta knjiga je zapravo nešto najbolje što mi imamo, ali ona svakako nije najpouzdanija. Ljuba Pavlović 1912 godine, zapravo, uopšte nije ni bio u Raduši već je sve informacije pokupio boraveći u manastiru Dokmir gde je zapisivao iz podatke koje mu je neko saopštavao. Dakle, o Gavrilovićima, ali vidimo i o Milovanovićim, je pisao iz druge ruke – možda – slušajući nekog zlonamernog 🙂 . Dakle, iako mi bolju knjigu od te koju ste naveli nemamo, na nama je da se nekako izborimo da to ne bude i definitivna istina o Gavrilovićima, ali i o Milovanovićima mada će to ići teško…:-)
      Veliki pozdrav i hvala Vam još jednom na velikom trudu,
      Nebojša

  3. Aleksandar Jeremić

    Na ovom sajtu pročitao sam da su Jeremići iz sela Joševe kod Valjeva poreklom iz Raduše u Tamnavi. Pretpostavljam da je to ova Raduša. Međutim, ovde ne piše da u ovom selu ima Jeremića, niti se pominje krvna veza sa nekom od porodica. Jeremići slave Jovanjdan i doselili su se u Joševu u drugoj polovini 19. veka. Našao sam staro groblje obeleženo starom ćirilicom, i pronašao spomenike tri najstarija Jeremića u Joševi: Jovana, Lazara i Damnjana. Interesuje me, ako nekako možete da mi pomognete, kako se njihov predak u Raduši prezivao i postoje li podaci o toj porodici danas. Kako mogu da dođem do takvih informacija? 🙂

  4. Ne spominjete prezime Jokić iz Raduše. Prema mojim saznanjima Jokići su poreklom iz Velike kod Andrijevice i u Radušu su došli sredinom 18. veka. Ovo su usmena predanja ali nisam uspeo da nadjem pisani trag. U Velikoj i danas ima dosta Jokića pa molim ako neko ima pisanih tragova voleo bih da to pribavim.

  5. Miloš Milovanović

    Za svaku pohvalu je trud i rad i realizacija ove ideje.
    Da se nije započeo ovaj rad, sigurno je da nikada ne bi došlo do njegovog uspešnog završavanja. Ali, taj dan je još daleko i ostaje iza nas.

    Da treba podrobnije proveriti podatke o prezimenima u Raduši, potvrđuje i činjenica da Milovanovići ne slave Lučindan, već svetog Jovana 7/20 januara.
    Proverio sam da u Subjelu imaju dve kuće Milovanovića ali oni ne slave ni svetog Luku ni Jovanjdan, već Aranđelovdan 8/21 novembra.

    Dalje proveravanje podataka tek sledi.

  6. Miloš Srećković

    Poštovani, dodao bih na ovoj stranici i porodicu Srećković. Od mog oca Aleksandra Srećkovića imam informaciju da su Srećkovići u Radušu došli krajem 17-og veka. Ljubomir Srećković je moj predak. On je bio poslednji guverner Kraljevine SHS-a. Jun 1928.