Sramno potiskivanje ćirilice

22. oktobar 2012.

komentara: 71

Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić piše o sve tragičnijoj poziciji u kojoj se nalazi srpsko pismo, koje je prema članu 10. Ustava Srbije označeno kao jedino službeno pismo

U današnje vreme se naše glavno pismo ćirilica, koje je i Ustavom zagarantovano, sve više potiskuje iz upotrebe i o njemu ama baš nimalo ne vodimo brigu iako je to najprostije pismo na svetu. Pritisnuti smo anglicizmima i kompjuterizacijom. Mislim da se čini istorijska greška i greh što se, po običaju, odričemo svojega. Naš narod u Vojvodini je još u vreme Austrougarske Monarhije (vidi sliku dole) uspeo da se izbori za svoja prava pre 250 godina i da se još onda sva zvanična dokumenta (matične knjige rođenih, venčanih i umrlih) pišu ćiriličnim pismom, a ne niti mađarskim, niti nemačkim grafemama, a sada je uglavnom zastupljena latinica. Jeste da je i to srpsko pismo koje je stvorio Đura Daničić (kod Hrvata je njegovu latinicu par godina kasnije donekle reformisao i uveo Ljudevit Gaj, pa je oni nazivaju “gajica”. Kod Daničića postoji slovo Đ, a kod Gaja Dj). Ali, naše osnovno pismo je ćirilica i naši najstariji spomenici od Miroslavljevog jevanđelja pa nadalje, pisani su ćirilicom.

To što neki govore da je to naša prednost što imamo dva pisma je ogromna zabluda skovana s namerom da se ćirilica svakim danom sve više potiskuje i na putu je ka izumiranju. Ako su Bugari uspeli da i na internetu sačuvaju svoju ćirilicu, što je se mi stidimo? Negde sam ranije čitao, mislim da je Bernard Šo deo svoje imovine zaveštao u nasleđe onome ko u engleskom jeziku uvede Vukovo pravilo “Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano”. Ali, Englezi vode računa o svojoj tradiciji, i do sada se tamo nije još niko pojavio sa takvim namerama. A i što bi, kada su najpre kolonizacijom a sada kompjuterizacijom, uspeli da ovladaju čitavim svetom. Nekada se diplomatija vodila na francuskom jeziku, a danas?

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (71)

71 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Sveti Vladika Nikolaj

    SVETA ĆIRILICA

    Sveto je ono, što su sveti ljudi stvorili. Ćirilicu su stvorili sveta braća Kiril i Metodije. Ćirilicom se služe danas samo pravoslavni Sloveni: Rusi, Srbi i Bugari. Jedno se dobro mora priznati ruskim komunistima, što su zadržali ćirilicu. Nekada su se svi slovenski narodi služili samo ćirilicom. Ali je rimska crkva, kroz dugu i krvavu borbu, nametnula latinicu pokatoličenim Slovenima, da bi ih većma odvojili od pravoslavnih. Ono što ni komunisti nisu učinili u Rusiji, čine sada neka srbska gospoda, pišu i izdaju listove i knjige latinicom. Pa čak su u doba komunista i neki sveštenici štampali svoje biltene latinicom. Ti Srbi prosto, ne znaju šta rade.
    Oni ne znaju, da odbaciti ćirilicu, znači odbaciti polovinu Pravoslavlja, odvojiti se od ove srbske pismenosti iz prošlosti, trampiti bolje za gore. To znači i uvrediti svete apostole slovenske Kirila i Metodija, ogorčiti do krvi srbski narod i navući prokletstvo od Sv. Save. Ne, ako Boga znate, gospodo srbska, ako ste i učeni, budite pametni.

    (Objavljeno u kalendaru SPC u Americi, 1960, str. 95)

    Izvor: ZBORNIK, Ćirilica – slovo srpskog lica, 2018.

  2. Vojislav Ananić

    MISLI O ĆIRILICI

    Istina, današnja slavistika smatra da je kod Slovena pre ćirilice bila u upotrebi glagoljica. To još nije sigurno dokazano i mnogi veoma ugledni slavisti i dalje tvrde da je ćirilica prvo slovensko pismo.

    Ćirilica je nastala pre odvajanja Istočne crkve od Zapadne, ćirilica je nastala davno pre Svetog Save i pre naše autokefalne srpske crkve. Ćirilica je nastala kad među Srbima teško da je uopšte bilo pismenih ljudi. Ćirilica je nastala pre i jednog jedinog srpskog kulturnog spomenika.

    Sva naša pismenost i sva naša kultura u njoj je izražena. Mi nemamo u celoj svetskoj kulturnoj istoriji ništa pre nje, kao što nemamo ni ma šta van nje. Naša vidna kultura s njom započinje, ona se u kulturi ogleda.

    Sa pojavom ćirilice su Srbi kulturno nastali, sa njenim odricanjem oni bi kulturno nestali, prestali bi da egzistiraju kao samostalna nacija, samostalan kulturni individualitet

    (iz knjige Dragoljuba Zbiljića Srpski jezik pod okupacijom latinice, „Ćirilica“, Novi Sad)

    Izvor: ZBORNIK, Ćirilica – slovo srpskog lica, 2018.

  3. Dragoljub Zbiljić, lingvista

    Vojislav Ananić je ovde, u osnovnom svom tekstu, sve dobro napisao, ali je izneo jednu laž, što je, naravno, na štetu srpske ćirilice i Srba. Prvo, čak i da je istina da je Đura Daničić tvorac hrvatske latinice, to opet ne može da znači da je to srpska latinica, baš kao što nije srpski gol kada neko od Srba postigne pogodak za hrvatsku reprezentaciju. Isto tako, naravno, Đura Daničić jeste reformisao hrvatsku abecedu, kada je bio “tajnik” u JAZU u Zagrebu, kada im je pomagao da počnu izradu Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika, ali su tu latinicu Hrvati odbili. Usvojili su, 50-ak godina pre toga, Gajev sastav latinice s četiri dvoslova, a samo su od Đure prihvatili jedno jedino slovo (đ umesto dj). Dakle, Ananić je ovde proturio laž da Hrvati pišu Daničićevim sastavom latinice. To uopšte niej tačno. A, kažem, čak i kada bi ta laž bila istina (a, naravno, nije), to ni tada ne bi mogla da se zove „srpska latinica“, jer nije sačinjena za Srbe, nego za Hrvate. Dakle, Danilčić je tada radio za Hrvate i za njihov Rječnik, igrao je u hrvatskom lingvističkom timu i nije ni pokušao da pravi latiničko pismo za sve Srbe. A i zašto bi ag pravuio za Srbe kada su Srbi već imali svoje ćiriličko pismo koje je Vuk reformisao. A pismo na pismo ne ide i ne pravi se. To što je Srbima uvek nametano latiničko pismo umesto ćiriličkog, to je sasvim drugo pitanje. To ej posledica poznatih viševekovnih namera i postupaka da Srbe pokatoliče, polatiniče da bi ih lakšpe asimilovali. To su učinili sa Srbima katolicima koji su asimilovani u hrvatski nacionalni korpus. I samo se zato i danas nastoje polatiničiti i Srbi pravoslavci da bi i oni, u budućnosti, po uzoru na Srbe katolike, bili lakšpe asinmiklovani.
    To je jedino što je Ananić slagao. Sve drugo što je napisao prihvatljivo je.

  4. Vojislav Ananić

    Poštovani gospodine Zbiljiću!

    Uvek sam cenio Vašu borbu za naše osnovno pismo, za ćirilicu.
    I sam uvek pišem ćiriličnim pismom. Napisao sam i desetak knjiga i sve ih štampao ćirilicom. I na portalu “Poreklo” sam se na svakom mestu zalagao za ćirilicu. Kao bivšem prosvetnom radniku koji je u školi predavao srpski jezik, sve mi je jasno i oko Vuka i Kopitara, i u vezi sa Daničićem.
    To što ste me nazvali lažovom, jako me je povredilo. Nikada nisam imao nekih loših namera pogotovo ne za svoj narod.
    Zbog toga što sam “lažov”, moja definitivna odluka je da se povučem i sa “Porekla”, gde sam bio saradnik skoro od samog početka.
    Šta ste time postigli? Svi će ostati bez još jednog iskrenog borca za osnovno srpsko pismo, ćirilicu.

    Hvala Vam na tako “divnom” i učtivom “komplimentu”! Ja nisam dete nego čovek koji ima 71 godinu i ne mogu baš sve da “progutam”. Imam i svoje dostojanstvo do kojeg mi je vrlo stalo.

    Vojislav Ananić

    _________________________________

    Kada Srbski latinicom pišeš

    Kada Srbski latinicom pišeš
    svakim slovom,samog sebe brišeš
    kada za to tražiš opravdanje
    bivaš Srbin ,sve manje i manje,
    ĆIRILICA nije samo pismo
    bez nje Srbi i kad jesmo nismo
    slobodan si da izbrišeš sebe
    samo vidi zbog čije potrebe?
    abecedom kad engleski pišeš,
    nije problem,time se ne brišeš,
    ali šta će abeceda tamo
    gde pasuje ćirilica samo?
    __________________________________-

    Zoran M. JOVANOVIĆ: NE DIRAJ MI!!!

    Ne diraj mi ćirilicu, ne diraj mi srpsko pismo!
    Ne otimaj srpstvu dušu, postaćemo to što nismo!
    Ne diraj mi u nasleđe, porodičnu tradiciju,
    ne otimaj srpsko čojstvo, ne prekrajaj istoriju!
    Ne diraj mi Pravoslavlje, učitelja Svetog Savu,
    poreklo mi ne otimaj, ne diraj u krsnu slavu!
    Ne diraj mi Obilića, ni sve srpske vitezove,
    ne diraj mi u svetinje, što se slave kroz vekove!
    Ne diraj mi Car Dušana koji stvori silno carstvo,
    Kosovo mi ne otimaj, srpsko ime i bogatstvo!
    Ne diraj mi Karađorđa, hajduke i Vujadina
    Ne diraj mi srpske gusle, niti Duha, Oca, Sina!
    Ne diraj mi Sveto Trojstvo, tri prsta i voštanicu,
    ne otimaj manastire, niti staru vodenicu!
    Ne diraj mi srpska sela, srpske frule i posela,
    ne diraj mi njive, polja, pastirice, stada bela!
    Ne diraj mi zapis drvo, uspavanku moje majke,
    ne otimaj Baš Čelika ni ostale srpske bajke!
    Ne diraj u bunar stari, u ognjišta i verige,
    ne diraj mi u ikone i crkvene stare knjige!
    Ne diraj mi u dvorište, ni slučajno porodicu,
    ne otimaj slavski kolač ni babinu gibanicu
    ne diraj mi srpsko pismo, ne otimaj ćirilicu.
    __________________________________

    I još puno toga sam u “Poreklu” postavio o ćirilici. Ako “lažem”, “posetite” bar forum.

  5. Vojislav Ananić

    “U knjizi Srpska pisma pokazao sam kako izgleda latinica koju su stvorili Hrvati; preciznije kako izgleda latinica koju je stvorio Gaj za hrvatski jezik (gajica). Niko nema protiv toga da Hrvati registruju kao hrvatsko latiničko pismo ono koje su sami stvorili. Ali treba da imamo protiv toga da registruju latinicu u Vukovoj i Daničićevoj varijanti kao hrvatsko pismo. To je krivotvorenje!”
    Prof. dr Petar Milosavljević
    __________________________________________________________________________

    Imao sam negde sačuvan tekst prof. dr Petra Milosavljevića, mislim u nekom banjalučkom književnom časopisu, da se original Daničićeve latinice čuva u arhivu u Budimpešti (pisalo je i naziv), ali sada to ne mogu da pronađem. Verovatno mi je na nekom CD-u, a njih imam puno. Bilo bi dobro kad bi ovo pročitao i prof. Milosavljević, te naveo gde se to tačno čuva.
    Ako pronađem, oglasiću se, mada sam juče “odguslao” svoje poslednjim tekstom kako Albanci žele da nam preotmu i gusle. Oduzimaju nam bivša braća najpre jezik, baštine sebi i nešto iz naše književnosti, kulture uopšte. Stvaraju države od srpskih tekovina. Mi ćutimo. Niko se ne oglašava. Nema demantija. I posle se čudimo i onako u sebi, negodujemo. Vreme briše sve.

    Da ne dužim, gospodine Zbiljiću, mora se konstatovati sura istina da nama odavno nedostaje SRBISTIKA koja bi o svemu što je naše vodila brigu i na vreme registrovala u svetskim institucijama. Ovako, za sada nam ostaju ajvar, šljivovica i možda još ponešto.

    Vojislav Ananić

  6. Rade Brakočević

    Poštovani Vojislave Ananiću,
    Imam razumijevanje za Vašu ljutnju, zbog “na tako “divnom” i učtivom “komplimentu”! “, u ovom slučaju neozbiljnog i nesmotrenog D. Zbiljića.
    Ne napuštajte portal Poreklo i naše društvo koje njeguje ćirilicu…
    Poštovani Dragoljube Zbiljiću ovakvo etiketiranje častnog i dostojanstvenog Vojislava Ananića je zbilja neozbiljno!

  7. Vojislav Ananić

    Uvaženi Rade Brakočeviću!
    Hvala na razumevanju i podršci. Ali, ovo je čitao svako u svetu ko prati portal Poreklo. Moja čast nema cenu. Tako da napuštam rad u Poreklu gde mi je objavljeno mnogo, nadam se, korisnih priloga za sve dobronamerne ljude. Svima dosadašnjim saradnicima iz Porekla želim da nastave sa korisnim prilozima i od mene, svako Vam dobro i pozdrav! Jedna lsta ne čini proleće i Poreklo će sigurno biti dobrodošlo mnogima i još cenjenije i kvalitetnije. Mnogi članovi se iskreno trude da takvo i bude.
    A ja ću i dalje biti član Društva i pratiti njegov rad. Hvala svima koji su i meni ponekad izašli u susret i pomogli mi.
    Srećno!
    Vaš Vojislav