Svrljig i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 51

Opština Svrljig:

Beloinje, Burdimo, Bučum, Varoš, Vlahovo, Galibabinac, Gojmanovac, Grbavče, Gulijan, Guševac, Davidovac, Drajinac, Đurinac, Željevo, Izvor, Kopajkošara, Labukovo, Lalinac, Lozan, Lukovo, Manojlica, Merdželat, Mečji Do, Niševac, Okolište, Okruglica, Palilula, Periš, Pirkovac, Plužina, Popšica, Prekonoga, Radmirovac, Ribare, Svrljig, Slivje, Tijovac, Crnoljevica i Šljivovik.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (51)

Odgovorite

51 komentara

  1. vojislav ananić

    POPŠICA (259 st.), ratarsko (75,7% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (300 m) severnim padinama Kalafata (837 m) i levoj dolinskoj strani Bele reke, pritoke Južne Morave, 19 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 998 ha. Na mestu Kalafat nalazi se termalno- rekreacioni bazen poznat kao Popiške banjice. Obuhvata pet fizionomskih delova (Ćopinci, Jeremijinci, Grci, Đuruvci i Tatarci). Ubraja se u stara naselja. U selu se nalaze tri crkvišta: kod seoskog groblja je crkvište sa krstom od kamena, u sredini sela nalazi se kameni krst oko kojeg se obavlja obred u vreme litija na dan Sv. Marka i treće crkvište je locirano na Dublju, gde postoji kameni krst bez natpisa. St. srpsko (slavi Sv. Marka i dr.). Indeks demografskog starenja (j3) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 10,6 (1991). Električno osvetljenje dobija 1970, a vodom se snabdeva sa izvora, česmi i preko lokalnog vodovoda. Ima MK za četiri naselja (Gojmanovac, Labukovo, Pirkovac i P.) i dr.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  2. vojislav ananić

    PREKONOGA (739 st.), ratarsko (39,6% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (530 m) padinama Svrljiških planina (1334 m), između Kozjače (770 m) i Čigrelja (598 m), 3 km JZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 2.366 ha. Podeljena je na dve mahale: Gornju i Donju. U neposrednoj blizini sela nalazi se Prekonoška pećina, u zapadnom delu Svrljiških planina, a ima još 12 manjih pećina. Na lokalitetu Rumenjak nalazi se crkvište Sv. Trojice. St. je srpsko (slavi Đurđevdan i dr.). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 2,1 (1991). Električno osvetljenje dobija 1963, a vodom se snabdeva sa izvora, iz kopanih bunara i preko lokalnog vodovoda. Ima četvororazrednu OŠ, spomen-česmu palim meštanima u NOR-u i ranijim oslobodilačkim ratovima, stari i dobro očuvan kameni zapis, MK i dr.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  3. vojislav ananić

    RADMIROVAC (274 st.), ratarsko (78,5% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, u SI delu Svrljiške kotline, na (650 m) padinama Device (1187 m), u podnožju Adžinice (530 m), pored regionalnog puta Svrljig-Knjaževac, 21 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 906 ha. Prvobitno naselje formirano je na Selištu, između sadašnje lokacije i visa Adžinice, odakle je premešteno na današnje mesto. Ubraja se u stara naselja. Pominje se u turskim defterima 1478. i 1481. pod imenom Radomirofče (25 kuća i jedan neoženjen). St. je srpsko (slavi Uskrs i dr.). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 3,7 (1991). Struju dobija 1965, a vodom se snabdeva sa česmi i preko lokalnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  4. vojislav ananić

    RIBARE (364 st.), ratarsko (52,2% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (450 m) padinama Svrljiških planina (1334 m), u podnožju Srednjeg (857 m) i Rajinog vrha (833 m), 4 km JI od Svrljiga. Površina atara iznosi 943 ha. Objedinjuje dve mahale: Gornju, podignutu na uskoj terasi koja onemogućava teritorijalno širenje sela, i Donju, lociranu u plitkoj i širokoj udolini. Ubraja se u stara naselja. Pominje se u turskom popisu iz XV v. i kasnije. St. je srpsko (slavi Sv. Marka i dr.). Indeks demografskog starenja (j5) kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 2,2 (1991). U ataru, u graničnom pojasu prema Đurincu, zapadno od sela, nalaze se ostaci stare crkve, za koju se veruje da datira iz HVII-HVŠ v., koje meštani zovu manastirište Sv. Petke, gde je izgrađena kapela od drveta u kojoj je postavljen kameni krst. Struju dobija 1962, a vodosnabdevanje je individualno (kraški izvori i bunari).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  5. vojislav ananić

    SLIVJE (183 st.), ratarsko (60,7% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (500 m) ogoleloj krečnjačkoj izbočini, položeno u pravcu njenog pružanja sve do puta koji vodi ivicom odseka iznad terase, u okruženju Rudine (642 m), Vetrila (583 m) i Brekinja (628 m), s obe strane regionalnog puta Svrljig-Aleksinac-Niš, 13 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 522 ha. Povezuje četiri fizionomska dela (Torbari, Pavlovci, Stojanovci i Gloždari). Spada u stara naselja. Pominje se u turskim defterima iz XV v. (26 kuća i 5 neoženjenih) pod imenom Islivije. St. je srpsko (slavi Spasovdan i dr.). Indeks demografskog starenja 05) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 3,3 (1991). Električno osvetljenje dobija 1970, a vodom se snabdeva sa izvora i preko lokalnog vodovoda.

    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  6. vojislav ananić

    TIJOVAC (193 st.), ratarsko (38,9% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (650 m) planinskom terenu, u okruženju Sladunice (751 m), Zabela (780 m), Vrha (769 m), Mače glave (744 m) i Čestara (786 m), između starog (Knjaževac-Bela Palanka) i magistralnog puta (Niš-Svrljig—Knjaževac), 20 km SI od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.199 ha. Prostore se pravcem JI-SZ. Objedinjuje dve mahale (Selo i Delelejci) sa šest grupa rodovskih kuća (Pučini, Cincarevi, Radovanovići, Jovanovci, Brzini i Kockini). Ubraja se u stara naselja. Pominje se u turskim defterima iz XV v. pod imenom Tijovče, kada broji 19 kuća. St. je srpsko (slavi Sv. Marka i dr.). Indeks demografskog starenja (C) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 3,9 (1991). U selu se nalazi crkvište nepoznate starosti, koje meštani zovu ”crkva”, gde je pre I svet- skog rata postavljen kameni krst. Električno osvetljenje dobija 1957, a vodom se snabdeva sa česmi, iz bunara i preko lokalnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  7. vojislav ananić

    CRNOLJEVICA (330 st.), ratarsko (44,5% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, u podnožju (na 420 m a.v.) Svrljiških planina (1334 m), između Vrhčića (619 m) i Krajišta (552 m), na zapadu, i Svrljiškog Timoka, na SI, 6 km JI od Svrljiga. Površina atara iznosi 813 ha. Deli se na grupe rodovskih kuća (Radonjini, Vlatkovci i dr.). Ubraja se u stara naselja. Osnovana je u blizini uzvišenja Gradac, koje se nalazi severno od današnjeg sela, gde postoje delimično očuvani ostaci zidova koje meštani nazivaju Kula, Kulište ili Gradac. Pominje se u turskim defterima 1478. i 1481. god. St. je srpsko (slavi Blagi petak i dr.). Indeks demografskog starenja (j5) kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 2,6 (1991). Pravoslavna crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice (datira iz vremena Nemanjića) obnovljena je 1989. god. Električno osvetljenje dobija 1961, a vodosnabdevanje je individualno (kraška vrela i česme).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  8. vojislav ananić

    ŠLJIVOVIK (75 st.), prigradsko ratarsko (50,7% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, u SI delu Svrljiške kotline, na (500 m) kosi koja se pruža od Bosanovca do Malunice, 2 km severno od Svrljiga. Površina atara iznosi 804 ha. Više puta kroz istoriju menja mesni položaj. Prvobitno naselje bilo je na selištu Niševca, odakle je premešteno na novu lokaciju, ka selu Izvoru, pa potom (zbog nedostatka vode) na današnje mesto. Spada u stara naselja. Pominje se u turskim defterima iz XV v. pod imenom Islivovik (33 kuće). St. je srpsko (slavi Poljobraniju i dr.). Posle II svetskog rata meštani se većinom iseljavaju u Svrljig, na lokacije Lukavica i Trsa. Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 4,8 (1991). Struju dobija 1968, a vodosnabdevanje je individualno (česme i kopani bunari).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  9. vojislav ananić

    SVRLJIG (7.421 st.), gradsko naselje (po pravnom kriterijumu), centar istoimene opštine (497 km2, 39 naselja i 20.740 st.) i Svrljiške kotline, na (370 m) levoj obali Svrljiškog Timoka, izvorišnog kraka Belog Timoka, u zoni raskrsnice drumskih puteva ka Ponišavlju, Južnom Pomoravlju, Karpatskoj Srbiji i Ključu, s obe strane železničke pruge Prahovo-Knjaževac-Niš-Prokuplje-Priština-Peć, 29 km SI od Niša i 266 km JI od Beograda. Geografske koordinate su 43°24’ s.g.š. i 22°15’ i.g.d. Površina urbanog građevinskog rejona, po aktuelnom GUP-u iz 1987, iznosi 466 ha, a katastarska teritorija 76 ha. Urbanom kompozicijom objedinjuje više manjih delova, koji se odlikuju znatnom urbanističkom i komunalnom uređenošću (1920. dobija železničku stanicu i poštu, 3. juna 1956. je elektrificiran, 1971. usvojen je prvi GUP i izgrađen vodovod, 1980. dobija kanalizacionu mrežu itd.). Spada u mlada naselja. Osnovan je na starom selištu zvanom Derven, kada je 1871. sresko načelstvo iz sela Niševca premešteno na Derven, gde je uz han podignuta sreska kancelarija – fizionomski nukleus današnjeg grada. Derven je 1924. dobio novo geografsko ime – Svrljig, i status varoišce. Više puta kroz istoriju, zbog ratova i ustanaka, menjao je populaciju, ali je ona uvek bila većinska srpska – 96,6% (gradska slava Sv. car Konstantin i Carica Jelena; vašari Blagovesti, Trojice, Sabor sv. arhangela Gavrila, Velika Gospojina i 2. oktobar, Dervenski vašar) i uglavnom imigraciona. Indeks demografskog starenja (15) kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 0,4 (1991). U gradu se nalaze dve pravoslavne crkve: Sv. cara Konstantina i carice Jelene podignuta 1930. (obnovljena 1990) i Sv. Arhangela. Ima osmorazrednu OŠ ”Dobrila Stambolić”, Tehničku školu ”Dušan Trivunac”, Narodni univerzitet, biblioteku sa čitaonicom, dom zdravlja, veterinarsku stanicu, autobusku stanicu, pijacu (pazarni dan – četvrtak) i dr. Nosioci i inicijatori ekonomskog razvoja su raznovrsna privredna preduzeća, od kojih veći značaj imaju: industrija nameštaja ”Progres”, industrija kože ”Krzno”, tekstilni kombinat, Trikotaža ”Maja”, pogon za proizvodnju zvučnika EI iz Niša, MIN – proizvodnja odbojnika za železnicu, Zanatsko-četkarsko preduzeće ”Pobeda”, TP ”Crvena zvezda”, Građevinsko-komunalno preduzeće ”3eleni vrh”, Turističko preduzeće “Prekonoška pećina”, Mlekara ”Svrljižanka”, sekcija za održavanje pruga, Narodna kreditna banka i dr. Neznatan deo gradske populacije (3,3%) bavi se poljoprivredom kao osnovnom delatnošću.

    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  10. Interesuje me poreklo familije Lozanić is sela Lozan kod Svrljiga.
    Unapred zahvalan Miodrag..