Ljig i okolna sela

10. jun 2012.

komentara: 27

Opština Ljig:

BaBabajić (do 1950. godine Babajić Selo), Belanovica, Bošnjanović, Brančić, Veliševac, Gukoš (do 1991. godine Gukoši), Dići, Donji Banjani, Živkovci, Ivanovci, Jajčić, Kadina Luka, Kalanjevci, Kozelj, Lalinci, Latković, Liplje, Ljig (od 1950. godine obuhvata naselje Babajić Varošica), Milavac (do 1979. godine deo Cvetanovca), Moravci, Paležnica, Poljanice, Slavkovica, Cvetanovac, Štavica i Šutci.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (27)

Odgovorite

27 komentara

  1. Poreklo stanovništva sela Kadijina Luka (danas Kadina Luka), opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU

    Položaj sela.

    -Kadijina Luka leži na obema obalama reke Ljiga i Slavkovačke Reke. Zemljište je neravno, stranovito i posve strmenito, sastavljeno od sekundarnih peščara, konglomerata i glinaca, koji su uz Slavkovačku Reku proriveni moćnom žicoma dacita. Glavnija uzvišenja u ovom selu su: Mednik (700 metara), Ravno Brdo, Vis i Stanjevac sa leve strane reke Ljiga: Građenik rezvođe Ljiga i Slavkovačke Reke; Bobije i Košuta razvođe Slavkovačke i Gukoške Reke. Kuće seoske su po Medniku, Ravnom Brdu, Visu i Košuti i posve u uvalama i padinama njihovim, ili su poređane uz obe reke sa jedne i sa druge strane.
    Izvoraca je u selu dosta. Sve kuće po brdima imaju svoje izvore, a one pored reka ili se služe izvorskom ili rečnom vodom. Izvori su ovog kraja manji ali nepresušni i grade kratke, klisuraste i nepristupačne doline. Tekuće vode su: Ljig, koji dolazi iz Ba i deli selo na dva jednaka dela; Slavkovačka Reka, koja dolazi ispod Rajca u Slavkovici, Gukoška Reka, koja dolazi sa Rudnika i protiče pored sela i sastaje se sa Ljigom po dnu ovog sela.

    Zemlje i šume.

    -Zemlje ovog sela su oko reka i po brdima. Brdske su zemlje većinom peskovite, hladne i suviše posne i za useve nepodobne. Zemlje oko reka su nanosne i peskovite, ali su vrlo često podložne pustošenju i pljavljenju plahovitih reka. Što ima dobre zemlje, to je oko kuća, što se nerpekidno dogoni i natire i ono malo oko Ljiga, samo dalje od njegovog korita. Zemlje je posve malo, s toga se seljaci trude da nađu na drugim mestima.
    Šume je u izobilju u selu, a sva je od lisnatog drveta. Padine Mednika i svih visova oko njega, kao i Košute sve su obrasle mladim hrastom, te tako daju selu lepši izgled i čuvaju ga od poplave. Šume je dosta, upotrebljava se za gorivo i za građu, kao i za žeženje ćumura.
    U selu nema seoskih zajednica, ali ima porodičnih zajednica, koje su ranijeg porekla. Ove su zajednice u šumi i ispustima.

    Tip sela.

    -Kadijina Luka (Kadina Luka) je selo prelaznog tipa. Iz nekadašnjeg razbijenog tipa prelazi danas naglo u rečni, takozvani baški* tip.
    *Nema više od 42 godine kako je Neša Sajić sišao sa kućom i nastanio se na stavama Ljiga i Slavkovačke Reke. On je sišao s Košute po primeru Bašana, a odmah zatim počeo je jedan po jedan silaziti tako da sada na rastojanju samo 500 metara, uz obe reke, od njihovih stava, ima više od 30 kuća sa jedne i sa druge strane. Ovo biva tako brzo da ne prođe ni godina dana, da se kakav ne naseli ili da izašli zadrugar ne napravi u istom redu kuću. Pet godina vršio sam ova promatranja i beležio silaženja i našao da se za to vreme oko Nešine kuće, naselilo 15 kuća, od kojih su samo tri od odeljenih zadruga iz tog mesta.
    Pojedinci, većinom odeljeni zadrugari, silaze sa brda i naseljavaju se pored reka i tako iz godine u godinu malo ko da ostaje na brdu.
    Zbog ovakvog načina naseljavanja izgubio se danas pojam starih džemata i mala, te se danas to i ne zna. Selo su naselile ove porodice:
    Sajići (Lazarevići, Popovići i Srećkovići), Stančići, Milašinovići, Đurići, Mijailovići, Đorđevići, Damnjanovići-Švabići, Damnjanovići, Miškovići, Jovanovići, Ćirjanići, Todorovići, Marinkovići, Spasojevići, Đurđići, Jakovljevići, Lazići, Milići, Pantići i Miletići.
    U selu je dosta razvijen zadružni život. Najveća zadruga je kod Miškovića, kod kojih je preko 30 čeljadi u kući, a ima i drugih zadruga, ali manjih od ove.

    Podaci o selu.

    Po haračkim tefterima iz 1818. godine ovo selo jeimalo 35 domova sa 51-dnom porodicom i 113 haračkih ličnosti.
    Prema popisu:
    -1866. godine – 58 domova i 373 stanovnika.
    -1874. godine – 65 domova i 378 stanovnika.
    -1884. godine – 60 domova i 422 stanovnika.
    -1890. godine – 70 domova i 521 stanovnika.
    -1895. godine – 77 domova i 528 stanovnika.
    -1900. godine – 83 doma i 576 stanovnika.

    Godišnji priraštaj je od 1866. godine je 6,50 a procentni 1,26% gde se poslednjih godina, iako je u početku bilo obrnuto, nalazi više muških nego ženskih. Glava.

    Ime selu.

    -Za ime selu vezana je ova priča. U tursko doba, a i ranije, uz Ljig, pa uz Slavkovačku Reku i preko Rajca vodio je stari put, koji je spajao dolinu Zapadne Morave sa dolinom Kolubare i Save. Priča se da je nekakav kadija, idući iz Bosne, naišao na putu kurjake, te ga ovi rastrgli i pocepali. Od pratnje kadijine samo se jedan spasao bekstvom, te on javi rodbini, koja dođe i po šumi, oko stava Ljiga i Slavkovačke reke, pokupi neku parčad i sahrani pored puta i podigne spomen. Taj kadijin beleg i danas se nalazi u dvorištu kuće Neše Sajića u luci to mesto i zove Kadijina Luka, pa se posle u tursko doba prenelo i na selo i tako se i danas zove, Kadina Luka.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Kadina Luka je vrlo staro selo. Staro selo je bilo na Medniku do Žeravca i na Košuti. I stare i nove porodice današnjim pomeštanjem mnogo su se izmešale. U selu ima dve vrlo stare porodice, za koje se ne zna da su se i odakle ovde doselile. I ove porodice, kao i sve doseljene, raseljavale su se i ima ih dosta u donjim ljiškim selima, a sve su većinom otišle na svoja tanije u zadruzi pribavljena imanja. Najstarije porodice u selu jesu:
    -Sajići, Smiljčići*, Lazarevići, Popovići i Srećkovići, svi su pored Ljiga ili na Košuti. Sajića ima odseljenih: dve kuće u Gukoše, jedna u Cvetanovcima i jedna na nepoznatom mestu. Iz ove porodice bilo je dosta znatnih sveštenika i trgovaca**, ima ih 18 kuća, slave Tomindan, osim Srećkovića, koji se prizetio u Veselinoviće u Slavkovici i slavi Đurđic.
    *Nazvani su po nekoj brababi Smiljci, koja je pretke današnjih othranila. Niko se ne zove u selu ovim prezimenom, ali se svi skupa zovu Smiljčići, s toga se taj naziv usvojio.
    **Iz porodice Sajića bio je prvo buljubaša a potom kapetan do 1813. godine Živko Sajić.
    Smiljčići su ranije bili naseljeni na Građeniku i Medniku a dansa ih ima svuda. Kao Smiljčići smatraju se:
    -Milašinovići, Todorovići, Marinkovići, Spasojevići, Jakovljevići, Lazići i Pantići, ima ih po jedna kuća u Čibutkovici, Babajiću, Rubribrezi, Smrdljivkocu, Veliševcu, Šapcu itd, po dve u Jajčiću i Cvetanovcima, danas ih u Kadinoj Luci ima 27 kuća i slave Sv. Jovana Milostivog.
    -Đurići i Đurđići su doseljeni krajem 17. veka iz sela Štitova u Starom Vlahu, slave Đurđic.
    -Ćirjanići, predak doseljen pred Kočinu Krajinu iz Drobnjaka od istoimene porodice, slave Đurđic, osim dve kuće, jer im se prizetio jedan iz Ivanovaca koji slavi Aranđelovdan i jedan iz Poloma i slave Nokoljdan.
    -Stančići, predak se pre 35 godina se prizetio u Đuriće, doseljen iz Komanica iz ove oblasti, slave Mitrovdan i Đurđic.
    -Miškovići*, Mijailovići, Damnjanovići i Milići. Doselili se 10 godina posle Đurića iz Uvca na Limu, ima ih 14 kuća i slave Aranđelovdan.
    *Iz porodice Miškovića je znameniti dobrovoljac u 1848. godini i beljinski junak iz 1876. godine, pukovnik Gruja Mišković, koji je svoju porodicu znatno uzdigao i rasprostr’o po celoj Srbiji.
    -Damnjanovići-Švabići, predak se prizetio u Damnjanoviće, to je bio neki Sremac (Švaba) iz Bežanije, slave Nikoljdan.
    -Jovanovići, otac im se prizetio se u Miškoviće iz Koštunića, slave Aranđelovdan.
    -Đoređevići, predak se doselio kao nadničar i sluga iz Šljivovice u Starom Vlahu pre 50 godina, slave Đurđevdan.
    U Kadinoj Luci je danas 83 kuće od 10 porodica.

    Zanimanje stanovništva.

    -Kado-Lučani se bave svima privrednim granama, kojima i ostali seljani ove oblasti. Smatraju se kao vrlo vredni i preduzimljivi ljudi, jer ne samo da stignu obdelati sve što se u njihovom selu dade obdelati, nego se čak spuštaju daleko niz Ljig, te i tamo zauzimaju i kupuju imanja i na njima rade. Iako ime je zemljište u selu suviše posno i nepogodno zbog strmenosti, ipak malo ko kupuje hranu i pri lošijim godinama. Ne samo da su im ziratne zemlje po Ljigu, već su im tamo i livade i pašnjaci i gotovo cele porodice provode poveći deo leta, radi čega su pogradili tamo svoje kolibe (trla) ili privremene letnje stanove. U selu oko kuća su polja zasejana strmninom i pod voćem, kojega i ovde ima dosta i dobro uspeva. I vinogradi su na velikoj ceni u ovom selu, jer daju osobito dobar rod i vino. Pčelarstvo se gaji iz ranije, a u poslednje vreme po ovom naprednom kraju rasprostrlo se svilarstvo i gajenje dudova u tolikoj meri, da nije retko videti seljaka u košulji, protkanoj njegovom vlastitom svilom. Mnogo ih ima u selu koji znaju po kakav zanat i rade ga sebi i drugima u selu i najbližoj okolini. Iz sela nigde ne idu radi nadničenja, ali se lako premeštaju i sele, kad god im ispadne zgodna prilika, da dođu do lepog imanja i zgodnijeg položaja nego u svom selu.

    Pojedinosti o selu.

    -Kadina Luka je sastavni deo Slavkovačke opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u Slavkovici. Groblje je zajedničko na Građeniku. Nemaju zajedničke preslave.

  2. Poreklo stanovništva sela Latković, opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    -Latković je na istoku od Vračevića, u dolini reke Ljiga. Kuće seoske nisu u ravnici nego po pristrancima onih povijaraca, koji se iz Vračevića i Bošnjanovića spuštaju u ljišku dolinu. Zemljište je ili ravno pored Ljiga ili neravno, na zapadnoj strani sela, a sve je od tercijernih glinaca i mergle.
    Izvora je u selu malo. Narod se služi izvorskom i bunarskom vodom, kao i rečnom. Glavniji potoci su: Vranovac ispod Vračevića, Popovac u sredini sela i Kacapa do Jajčića i sva tri utiču u Ljig.

    Zemlje i šume.

    -Latkovačke su zemlje crne smolnice, vrlo rodne i podesne za sve useve, kao i sve zemlje u dolini Ljiga. Na njihovim zemljama osobito uspeva kukuruz, te je ovo selo, kao i sva susedna, žitnica gornjih sela ove oblasti.
    Šume je u selu malo. Što ima šume, ona je pojedinačna, u zabranima i rasturena po celom ataru. Za građu i ogrev ima je u selu dosta, ali nemaju za prodaju. Nikakvih zajednica nema.

    Tip sela.

    -Latković je, kao i sva ljiška sela u ravnici, rastureno selo. Kuće nisu grupisane, čak ni srodne nisu u blizini već su rasturene po svim krajevima sela, nove kuće grade se na onim mestima, gde su imanja, te tako ovo selo ne može imati džemata.
    U Latkoviću su: Pavlovići, Mitrovići-1, Mitrovići-2, Savići, Antonijevići, Stanojčići, Filipovići, Petronijevići, Petrovići-1, Perišići, Bogdanovići, Petrovići-2, Jovanovići, Tomići-1, Tomići-2, Daničići, Polići, Stojkovići, Belići, Miloševići i Stevanovići.
    U selu je slabo razvijen zadružni život. Ima malih zadruga, ali ih ovde ne vredi ni pominjati, jer nikada u ovom selu nije ni moglo biti velikih zadruga.

    Podaci o selu.

    -Latković je po haračkim tefterima iz 1818. godine imao 17 domova sa 22 porodice i 41 haračke ličnosti.
    Prema popisu:
    -1866. godine – 36 domova i 234 stanovnika.
    -1874. godine – 43 doma i 241 stanovnika.
    -1884. godine – 43 doma i 264 stanovnika.
    -1890. godine – 45 domova i 307 stanovnika.
    -1895. godine – 55 domova i 321 stanovnika.
    -1900. godine – 61 dom i 353 stanovnika.

    Godišnji priraštaj stanovništva je od 1866. godine 3,94 a procentni 1,39%.

    Ime selu.

    Za ime selu vezana je ova priča. Priča se da je ime selu došlo od nekog Vlatka, koji se prvi doselio u ovo selo, pa se njegovi potomci zvali Vlatkovići, pa tako i selo i tek docine izmetnulo se (očigledno zbog lakšeg izgovora, op. Miilodan) u Latković

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Po pričanju starih ljudi i ovo selo je osnovano od strane kaluđera manastira Bogovađa. Kad bi kaluđeri bili izgonjeni od strane Arnauta ili Turaka iz pojedinih manastira u Staroj Srbiji, onda su bežali na sever i gde bi našli sklonište za sebe, večito su gledali da tu dovedu i svoju porodicu i da je pored sebe nasele. Izgleda da je tako postalo i ovo selo.
    -Savići, Mitrovići-2, Antonijevići, Stanojčići, Filipovići i Petronijevići: Prve porodice, koje su bogovađski kaluđeri krajem 17. veka naselili u Latkoviću, bili su preci današnjih Savića (Vlatkovića), poreklom iz nekih obližnjih sela kod Peći u Staroj Srbiji. Od Savića su nastale ostale pomenute porodice, ima ih 23 kuća i slave Nikoljdan.
    -Pavlovći su došli odmah posle Savića iz Trudova u Starom Vlahu, ima ih 12 kuća i slave Aranđelovdan.
    -Mitrovići-1, predak je rodom iz Krčmara, prizetio se u Pavloviće, slave Aranđelovdan.
    -Perišići su doseljeni iz Sušice, sela ove oblasti u vreme Kočine Krajine, slave Đurđevdan.
    Svi drugi su docniji doseljenici su vrlo malim delom iz prve polovina a više iz druge polovine 19. veka.
    Doseljenici od 1820-1860. godine:
    -Petrovići-1, doseljeni iz Komanica, sela ove oblasti, nakon deobe došli na svoje imanje, slave Mitrovdan.
    -Tomići-1, su iz Smrdljikovca-okruga beogradskog, slave Aranđelovdan.
    -Tomići-2 su iz Toča u Plimlju, slave Lučindan.
    -Jovanovići su iz Kačera u Starom Vlahu, slave Nikoljdan.
    -Stevanovići su iz Martinića u Crnoj Gori, slave Sv. Petku.
    Doseljenici posle 1860. godine:
    -Daničići su iz Slavkovice, sela ove oblasti, slave Lazrevdan.
    -Polići su iz Rabaševine-okruga užičkog, slave Nikoljdan.
    -Miloševići su iz Sokolovića u Donjem Polimlju, slave Mratindan.
    -Belići su iz Rudog u Donjem Polimlju, slave Đurđic.
    -Stojkovići su iz Markovca-okruga smederevskog, slave Aranđelovdan.
    -Bogdanovići su iz N. Adžibegovca-okrug smederevski, slave Lučindan.
    -Petrovići-2 su iz Bistrice u Polimlju, slave Lučindan.

    U Latkoviću ima stalnih 59 kuća od 16 porodica, gde nisu uračunate privremeno nastanjene porodice, koje su većinom doseljenici poslednjih godina iz moravske oblasti, Okruga smederevskog.

    Zanimanje stanovništva.

    Latkovčani se zanimaju svime privrednim zanimanjima, kojima i susedni seljaci ove oblasti. Glavno zanimanje je zemljoradnja i ona daje dovoljno sredstava za život, ali ljiške bogate ade i luke jesu odličan izvor za dobru žetvu i seljacima iz gornjih sela ove oblasti.

    Pojedinosti o selu.

    Latković je sastavni deo Bogovađske opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica i škola su u Bogovađi, a crkvi se ide u manastir u Bogovađi. Groblje je zajedničko i u sredini sela. Ne kaže se da li i šta preslavljaju.

  3. Poreklo stanovništva sela Slavkovica, opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    -Slavkovica je na obema obalama Slavkovačke reke, uvučena duboko u Rajac. Zemljište je planinsko i suviše brdovito. Strane brda su vrlo strme, a brda kupasta ili su kose. Sa južne strane diže se iznad ovog sela i sela Ba Građenik, sa severne, kao razvođe Gukoškoj i Slavkovačkojj Reci, Bobija. Glavnija uzdignuća su: Široka Ploča do Lalinaca, Tršnjica do Gukoša, Rajac do Poloma, Obršina i Lipak do Kadine Luke. Sva su brda od vulkanskih dacitnih stena, koje su po površini jako raspadnute. Samo je Rajac, po vrhu i do Poloma, sastavljen od krečnjačkih stena i sa vrtačama.
    Izvorima je selo bogato. Mnogi su izvori u padini Rajca i Bobije i od njih se slivaju raznoliki potoci i grade Slavkovačku Reku. Oko izvora su i kuće i one se spuštaju duboko niz potoke ili se penju u planinu. Glavniji seoski izvori su: Vrelo, Provalija, Bukljenac i Miladinovac u Lisinama, Litice na Bobiji, pored mnogih malih izvoraca sa plazovima oko sebe.
    Slavkovačka reka postaje od potoka: Kovačeve Reke, koja dolazi sa juga iz Ržanice, Ikonića vrela, koje izvire pod Rajcem, Kolovače, koja silazi sa severa od Smiljanića, Litice koja silazi sa Bobije i Radinovca, koji opet silazi sa Bobije i teče pored crkve. Reku uglavnom grade dva bujna i plahovita potoka Kolovača i Kovačeva Reka, koji se sastaju kod škole i pri poplavama u selu i njegovom ataru čine velike štete, mada su kuće sklonjene od njih. Slavkovačka Reka teče na ssevero-zapad i u Kadinoj Luci, ispod Košute, uliva se u Ljig.

    Zemlje i šume.

    -Slavkovačke su zemlje izvan kuća po plećima i padinama pojedinih brda i oko Reke. Brdske su zemlje peskovite, hladne, suve, plitkog dna i vrlo nerodne, tako da se daju teško dogoniti. Oko Reke su nanosne zemlje, palučci i luke, podložne kvaru od reka i potoka, dobre za oranicu i ponegde i za livade. Uopšte je Slavkovica u pogledu ziratne zemlje posve siromašna i dolazi u red najsiromašnijih sela u kolubarskoj oblasti.
    Šume je isuviše i od lisnatog je drvata; celo selo je obraslo njome. Samo Litice i jedan deo Bobije, deo iznad crkve što nije pošumljen, inače svuda i na svakom mestu prekrilile su mnoge šume, koje ima u izobilju i za građu, ogrev prodaju i žeženje ćumura. Osobito je Rajac prebogat šumama, sav je seoska zajednica, dokle su sva poveća brda džematske ili porodične zajednice, gde i pojedinci imaju duplo više šume nego ziratne zemlje.

    Tip sela.

    -Slavkovica je imala ranije tip starovlaškogsela, a i danas je uglavnom ovog istog tipa, ali od pre 30 godina naglo se naseljava na Reci i postupno prelazi u rečki ili baški tip. Blizu trećine sela naselilo se u luke i tu se stalno nastanio, ostavivši u selu svoju okućnice i imanja, koje vremenom daju u zamenu za bliže naseljenom mestu. Slavkovica je i danas podeljena u džemate, koji su svi pri izvorima potoka, po jarugama i uvalama između pojedinih brda.
    Seoski džemati su: Ržanica iznad sela Ba, ispod rudničkog sela Poloma, Kačer ispod Rajca i oko Vrela, Jelav pri izvoru Kolovače, Veselinovići po Bobiji do Kadine Luke i Slavkovica oko škole i crkve. Kuće u džematima od jedne porodice su blizu jedna drugoj, na rastojanju od 20-30 metara, a pojedine porodice uvek su u jarugama i uvalama udaljene po 200-700 metara jedna od druge, dokle male ili džemati su spojeni.
    U Ržancima su:
    -Kojići (Gajići), Kojići, Matići (Radovići), Vidakovići.
    Oni su u pravoj Ržanici, a niže njih, oko Provalije su:
    Milovanovići i u Belom Potoku Maksimovići.
    U Kačeru su:Nikolići, Daničići, Radovići, Ikonići, Aćimovići, Krstići (Rankovići), Smiljanići na Lisinama, Radivojevići (Dujići) i Vesići.
    U Jelavu su:
    Ivkovići, Tobdžići, Nešići, Tošnići, Stojnići i Dujići.
    U Veselinovićima su:
    Ćajići, Spasojevići, Stevanovići, Arsenijevići, Mitrovići, Veskovići, Pavlićevići, Obradovići, Rakovići i Đukići.
    U Slavkovici su:
    Popovići, Petrovići, Ćirići i Kirin-i pored ostalih, sišlih iz sela i uračunatih po pojedinim krajevima.
    Zadružni život je slabo razvijen. Vrlo je mali broj poveći zadruga, kao što je Daničića od 25 duša, većinom su manje od 2-3 do 10-18 čeljadi.

    Podaci o selu.

    -Kod Vuka i po haračkim tefterima iz 1818. godine naselja Ržanica i Slavkovica vode se kao zasebna naselja i oboje su imali 10 domova sa 45 porodica i 140 haračkih ličnosti.
    Prema popisu:
    -1866. godine – 107 domova i 693 stanovnika.
    -1874. godine – 121 dom i 768 stanovnika.
    -1884. godine – 130 domova i 874 stanovnika.
    -1890. godine – 147 domova i 922 stanovnika.
    -1895. godine – 158 domova i 959 stanovnika.
    -1900. godine – 176 domova i 1046 stanovnika.

    Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine he 10,56 a procentni 1,25%.

    Ime selu.

    -Odkuda je ime Slavkovica, nepoznato je. Imena mala: Jelav, Kačer, i Ržanica su po imenu pojedinih rajačkih brda, a Veselinovići su po imenu osnovaoca iste porodice, koje samo u selu nosi ovo opšte prezime.

    Starine u selu.
    1. U mali Kačeru, ispod istoimenog brda, kod Vrela, nalaze se ostaci nekakve porušene crkve,koju narod drži da je bio manastir do Kočine Krajine, s toga se ove zidine i nazivaju Manastirina. Zidine su vrlo stare, u sredini njihovoj je dobro očuvani oltar i seljaci su ga ogradili, te trećeg dana Duhova čine na njemu molitvu.
    2. Na stavama Kolovače i Kovačeve reke nalaze se ostaci stare slavkovačke crkve, koju Joakim Vujić pominje u svojim „Putešestvijama“. Ova je crkva bila paljena nekoliko puta, a poslednji put je obnovljena troškom meštana 1822. godine i sagrađena od drveta. Crkva je islužila svoje i zamenjena je 1875. godine novom zidanom crkvom, podignutom na 300 metara na zapad od stare, niz Reku, a stara se sama od sebe srušila.
    3. Na mestu zvanom Dvorište u Daničićima nalaze se dva vrlo visoka, vertikalno u zemlju ubodena stećaka bez natpisa, za koje seljaci drže da su spomenici iz doba srpske državne samostalnosti u srednjem veku.
    4. Malo više stare crkve, uz Kovačevu reku, nalazi se neko staro groblje, poznato u narodu ovog kraja pod imenom Madžarsko Groblje, u kome je do skora bilo mramorje, pa su ga seljaci sa strane povadili i razneli.
    5. U nrodu je još sveža uspomena na nekakav stari put, koji je spajao ljišku dolinu sa dolinom Zapadne Morave, jer je odvajkada ovuda bio najkraći prelaz iz jedne u drugu dolinu. Ovaj put je išao uz kadolučku Košutu, na izvor Radinovac, pa vencom Bobije, preko Lipaka, Jelava peo se na Rajac i posle spuštao u dolinu Čemernice, koja je sa druga strane Rajca izvire. Od ovog puta i danas se raspoznaju tragovi starih kaldrma i radova, ali je danas zamenjen prosečenim i nasutim sreskim putem, koji ide uz Reku, pa se kroz Ržanicu penje na Rajac.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Staro selo je bilo oko Manastirine i njenog Vrela i Kačeru, pa su tek docnije pojedine odeljene porodice zailazile dublje u planinu i tamo se stalno nastanjivale. Najstarije seoske porodice i danas skoro sve imaju svojih predstavnika oko Vrela. Osnivači sela smatraju se dve porodice, za koje se ne zna da su se i sa koje strane doselile:
    -Nikolići u Kačeru su starinci. Njima su rod:
    -Maksimovići u Ržanici,
    -Ikonići i Aćimovići u Kačeru
    -Krstići u Kačeru (ima ih i u Štavicama)
    -Dujići u Kačeru i Jelavu (ima ih i u Brančićima)
    Svega Nikolića i njihovih potomaka ima u Slavkovici 40 kuća i svi slave Nikoljdan.
    -Radovići su u Ržanici su takođe starinci, ima ih 11 kuća, slave Đurđevdani i jedna u Ikonićima, gde se jedan od njih prizetio, koji osim Đurđevdana slavi i Nikoljdan.
    -Veselinovići je najstarija doseljenička porodica. Veselin je treći brat Đurin, koji se doselio pred ktaj 17. veka iu sela Štitkova u Starom Vlahu i naselio u Kadinoj Luci. Veselin se odmah odvojio od braće i naselio u Slavkovici, brdašcu Kraljevici u Kačeru gde su i danas njegovi potomci:
    -Stevanovići, žive u Kačeru i na Bobiji,
    -Ivkovići u Jelavu (ima ih u Valjevu, Vrtiglavama, Moravcima i svoj Srbiji),
    -Ćajići* na Bobiji (ima ih u Babajiću, Brančiću i Vukoni),
    *Jedan od starijih je služio nekakvog Turčina Ćaju i seljaci ga tako zvali, pa po njemu se prozvali i njegovi potomci, Ćajići.
    -Arsenijevići na Bobiji (ima ih u Jajčiću, Brančiću, Smrdljikovcu i Banjanima),
    -Mitrovići na Bobiji (i Komanicama),
    -Veskovići na Bobiji,
    -Obradovići na Bobiji (i Kadinoj Luci)
    Ukupno 42 kuće i slave Đurđic.
    -Vidakovići u Ržnici. Rodonačelnik ove porodice Vidak doselio se iz Donjeg Kolašina u Staroj Srbiji krajem 17. veka, sa granice Vasojevića. Njegovi potomci su:
    -Pavlićevići na Bobiji (Sankoviću i još nekim ljiškim selima)
    Ima ih 7 kuća i slave Aranđelovdan.
    -Smiljanići i Vesići. Doseljeni u isto doba kad i Veselinovi. Baba Smiljana sa 4 punoletna sina doselila se iz Bučja u Polimlju od porodice tamošnjih Ajanovića, otuda je ovo jedna ista porodica sa Stevanovićima u Paležnici i Demirovićima u Veliševcima ove oblasti. Smiljanićima su srodni u selu Vesići, potomci prvog babinog sina, njih ima danas u Cvetanovcima, Brančiću i drugim ljiškim selima, a ovde ih je 20 kuća i slave Stevanjdan.
    -Kojići su četvrta stara doseljenička porodica. Predak im se doselio iz Stare Srbije, iz okoline Peći, kao i prethodni, pred kraj 17. stoleća. Nekog od ranijih Kojića mnogo su mrzeli Turci, a osobito što je sudelovao u ratu austrijskom u početku 18. stoleća, te ga zbog toga uhvate i ubiju, a njegovu porodicu proteraju, jedan deo ove porodice iseli se u Štavicu-okrug rudnički, drugi deo ode u Srem i naseli se u okolini manastira Fenek (Boljevci-Jakovo, op. Milodan). Od ovih se jedan vrati i naseli umesto u Kačeru, gde su ranije bili Kojići, u Ržanici i od njega je 5 kuća i slave Sv. Petku.
    -Daničići, doselili se pred Kočinu Krajinu iz Bobove u Polimlju od Džuvera, slave Lazarevdan.
    -Nešići i Tobdžići*, doseljeni iz valjevskog Vrela pred Kočinu Krajinu, ima ih 8 kuća i slave Đurđic.
    *Tobdžići su nazvani po tome što im je ded bio tobdžija pod Karađorđem i poginuo na topu na Ljubići 1815. godine.
    -Đukići su se doselili od Sjenice u Prvom ustanku. Predak se doselio kao sluga i prizetio u Veselinoviće, ima ih 5 kuća i slave Stevanjdan.
    -Milovanovići, predak je iz Kadine Luke od Švabića, u Prvom ustanku prešao u Ržanicu, slave Nikoljdan.
    -Kojići (Gajići), predak se doselio iz Sirogojna u Starom Vlahu, prizetio se u Kojiće čije je prezime primio, slave Trifundan.
    -Tošnići. Baba je prešla iz beogradskog sela Crljeni i sa sobom povela svoju porodicu i naselila se pored Nešića na Bobiji, slave Nikoljdan.
    -Stojnići. Predak se doselio iz Dića-rudnički okrug, od porodice Čikučića i prizetio u Ivkoviće, slave Đurđic.
    Doseljenici od 1865. godine i kasnije:
    -Rakovići, predak se doselio iz Čajetine-okrug užički i prizetio u Đukiće, slave Stevanjdan.
    -Petrovići, predak se doselio iz Planinice kao zanatlija, slave veliku Gospojinu.
    -Kirin-i, predak se doselio iz nekog sela blizu grada Pole (Pula) na Istri, Srbin katoličke vere po zanimanju kamenjar, ne slave.
    -Điriđi, doseljeni iz Rudara u topličkom okrugu, glava porodice bio mehandžija, slave Nikoljdan.
    -Popovići, glava porodice se doselio kao sveštenik iz sela Divaca u ovoj oblasti, slave Đurđic.
    U Slavkovici je 183 doma od 18 porodica.

    Zanimanje stanovništva.

    -Slavkovčani se zanimaju poglavito zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom. Glavna zanimanja su im zemljoradnja i voćarstvo. Iako je zemlja posve slaba, iako sa malo zemlje, ipak nema nijednog Slavkovčanina, koji u donjim ljiškim selima ove oblasti i oko reke Kačera nema svoje zemlje, kojoj podmiruje svoje potrebe. Na tim svojim dobrima, kao i na onima, koje svake godine uzimaju pod zakup, ne samo da pribavljaju životne namirnice, već tu ishranjuju i domaću stoku, koje dosta drže. Seoska dacitna brda nisu nizašta drugo do za šume, voćnjake i vinograde, koji osobito uspevaju. Svoje mnogo voće i vino izvoze u velikoj meri, te obzirom i na okolnosti Slavkovčani ipak nisu siromašni ljudi, nego najimućniji u oblasti. Slavkovčani se neprekidno iseljavaju, naročito posle deobe u selu, kada se većinom iseljavaju u ona sela, u kojima su odranije imali svoja imanja. Osim toga mnogi se odvajaju od kuća i idu po školama, zanatima i trgovini, te se tako udaljavaju od svoga sela i više se ne vraćaju. Na iseljavanje ih ne nagoni siromaština, nego potreba za boljim i lakšim životom kao i bolje zemlje po drugim selima.

    Pojedinosti o selu.

    -Slavkovica je sastavni deo Slavkovačke opštine i Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su na stavama Kolovače i Kovačeve reke. Groblje je podeljeno na tri dela. Preslava seoska je Treći dan Duhova.

  4. Poreklo stanovništva sela Paležnica, opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    -Paležnica je na obema obalama Paležničke Reke, koja dolazi sa Suvobora. Zemljište je sekundarne starosti, po visovima do Berkovaca i Gunjice su peščari, a do sela Ba rujevački daciti. Seoske su kuće u samoj reci i to na njeinim obema obalama. Iznad sela su glavnija uzvišenja:Radujevac i Milašinovac, dacitne kupe, što odvajaju selo od Ba, Vis do Gunjice i Berkovaca i Sajman deo Suvobora do Planinice, gde izvire reka.
    Izvora je dosta. Naročito je mnogo malih sitnih izvoraca pored reke, na onom mestu, gde je sadašnje selo. Stariji izvori, gde su ranije bile kuće, napušteni su, pa su ili zatrpani plazovima i prestali na jednom, da bi se pojavili na drugom mestu. Jedina tekuća voda je Paležnička Reka, kratka, vodom bogata i plahovita rečica,koja plavi celu okolinu izuzimajući obale, gde je današnje naselje, jer su izdignute iznad korita reke na više od 5 metara.

    Zemlje i šume.

    -U selu je vrlo malo ziratne zemlje, a što je ima, ona je pored Reke i po plećima visova. Ziratna zemlja je podložna plavljenju, s toga svake godine propadaju mnoge njive, jer ih reka zatrpava svojim ogromnim nanosima šljunka i oblutaka. Brdske zemlje do sela Ba su na vulkanskim stenama, dobro navodnjene, s toga su vrlo dobre livade i popaše po visovima i padinama tih bregova. Ostale su zemlje po Visu i po Reci jako peskovite, suve, posne i teško se daju ziratiti, a i ako se zirate, retka je godina, da daju kad dobar rod, mada se redovno đubre.
    Paležnica je šumsko selo. Kad se sa stava Paležničke Reke i Ljiga pođe uz Reku, onda se do kraja sela, i južnom pravcu, ide kroz šume, koje su dobro i pažljivo očuvane i od lisnatog su drveta. Šume su porodične a i seoske zajednice. Prvo su seoske zajednice po Sajmanu, a ako bi gdegod bilo kakvih ravnijih mesta, onda su ona porodična svojina, gde su njive pojedinaca, a šume zajedničke sa onima, čija su imanja oko njih.

    Tip sela.

    -Paležnica je pravi tip rečnog sela. Kuće su sa jedne i druge strane rečne obale, sve jedna pored druge, odvojene svojim okućnicama. Put je napravljen niz reku, pa je i prelaz preko nje na više mesta. Ni jedne jedine kuće nema izvan Reke. Nekad je selo bilo po padini Visa i do sela Ba, pa je pre 50 godina sišao prvi Obradović, pa uz njega i ostali u toku 25 godina, tako da ima 25 godina, kako su ovde i kako se posle deobe zadržavaju na istom mestu.
    U selu su: Stepanovići, Obradovići, Petrovići, Stojanovići, Jovanovići, Petkovići, Nedeljkovići, Filipovići, Maksimovići, Stankovići, Paunovići i Stevanovići (Dočići).
    U Paležnici nema zadruga, pa kao izgleda da se pri ovakvom načinu naseljenja ne mogu zadruge ni da održavaju, bar tako misle i stariji i mlađi Paležničani.

    Podaci o selu.

    -Paležžnica je prema haračkim tefterima iz 1818. godine imala 9 domova sa 9 porodica i 27 haračkih ličnosti.
    Prema popisu:
    -1866. godine – 14 domova i 139 stanovnika.
    -1874. godine – 17 domova i 178 stanovnika.
    -1884. godine- 29 domova i 172 stanovnika.
    -1890. godine – 26 domova i 183 stanovnika.
    -1895. godine – 22 doma i 215 stanovnika.
    -1900. godine – 38 domova i 251 stanovnika.
    Mislim da je 1895. godine bilo 32 doma, ali dobro, neću da menjam, op. Milodan.
    Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 3,94 a procentni 2,22%.

    Ime selu.

    -Za ime selu vezana je ova narodna priča. Narod u selu i okolini priča, da kad je kuga prolazila kroz selo, celo selo porobila, uništila i popalila, pa je otuda došlo i ime selu.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Paležnica ima svoju veliku prošlost.
    -Stankovići i Stevanovići. Kao najstarija porodica u selu, za koju se ne zna da se otkuda i kada doselila, jesu današnji Stankovići. Ova se porodica mnogo raseljavala u donjim ljiškim selima, a od nje je u Provu, u podrinjskom okrugu, velika porodica Paleževića, koja broji više od 20 kuća. Stankovićima su rod Stevanovići,ima ih 11 kuća i slave Nikoljdan.
    -Stepanovići, Petkovići, Nedeljkovići, Filipovići i Maksimovići: Najstarija porodica po doseljenju je Stepanovića, doseljeni iz Bučja u Polimlju, od tamošnjeg bratstva Ajanovića, od kojih su i Demirovići u Veliševcima, doseljeni kad i oni, prvo u Veliševce, pa posle prešli preko brda u ovo selo. Potomci Stepanovića su navedene familije, njih je 17 kuća i slave Stevanjdan.
    -Obradovići, Petrovići i Jovanovići: Posle Stepanovića uz Kočinu Krajinu došli su Obradovići iz Negbine u Starom Vlahu, pobegli su zbog obesti nekakvog Turčina, koji je češće napadao na njihove kuće. Obradovićima su rod Petrovići i Jovanovići, ima ih 13 kuća i slave Nikoljdan.
    -Stojanovići, predak se doselio iz Mušića-okruga užičkog, kao sluga, prizetio se u Obradoviće, slave Nikoljdan.
    -Paunovići, predak se doselio iz Kadine Luke, došao ženi na imanje, slave Đurđic.
    U Paležnici ima 43 kuće od 5 porodica.

    Zanimanje stanovništva.

    -Paležničani se zanimaju zemljoradnjom i svima privrednim poslovima, kojima i susedni seljani ove oblasti. Zemlja je siromašna, a i malo je ima, te s toga, kao i svi susedni seljaci, silaze u dolinu Ljiga, u ravnija sela, te zakupljuju imanja ili kupuju za večita vremena, pa tamo drže svoju stoku i zasejavaju kukuruz i druge useve. Voćnjaci nisu oko kuća, već su izvan kuća, ali uvek u blizini i skoro uvek u sredini imanja, gde su im kolibe i letnja staništa. Kad god kome padne prilika, da može doći do imanja od donjih ljiških sela, tada se odmah seli i naseljava, prodajući svoje imanje u selu, ili ga dajući u razmenu za imanja u mestu u koje se naseljava. Mnogi od Paležničana znaju i po koji zanat i radi zanata se bave i po drugim selima, zbog čega retko gde da će se naseliti izvan sela. Nekada su u ovom selu bili dobri vinogradi, ali ih danas nema, a u zamenu za to seljaci su postali vrlo dobri pčelari i odgajivači svilene bube, radi koje su po selu, oko kuća, i niz reku zasadili mnoge dudove.

    Pojedinosti o selu.

    -Paležnica je sastavni deo Slavkovačke opštine u Srezu Kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u Slavkovici. Groblje je staro i u padini Visa. Preslava je Nikolaji, 9 maja po staroom kalendaru.

  5. Poreklo stanovništva sela Cvetanovac (i Milavac), opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    -Cvetanovci su na levoj obali Ljiga prema ušću Kačera i prema (tada) rudničkom selu Moravcima. Selo je nagnuto na istočnu stranu reci Ljigu i postupno se spušta u nisku vodoplavnu ljišku dolinu. Zapadni deo sela je neravan, ispresecan mnogim potocima na brežuljke i kosanjice, koje se na severu gube. Glavnija su uzvišenja u selu: Milavac, Topalovac i Plandište.
    Izvora je u selu dosta, ali se nalaze pri izvoru Joševice i niz nju, s toga se narod više služi bunarima. Ispod Milavca teče rečica Joševica i u Jajčiću se uliva u Ljig, nepresušna je i teče kroz šumovit kraj sela. Drugih jačih izvora i potoka u selu nema.

    Zemlje i šume.

    -Cvetanovačko zemljište je od tercijernih i dilivijalnih slojeva, nanos Ljiga i Kačera, neobične rodnosti i mnogo ga ima, pa se smatra kao žitnica svih brdskih ljiških sela. Jedina je šteta što ga Ljig plavi i što znatan deo njegov preko cele godine zbog plahovitog Kačera leži pod vodom, te nije za upotrebu.
    Šuma je u zapadnom deslu sela, oko crkve i izvora Joševice, po Milavcu i Topolovcu. Šume je dosta više od polovine seoska svojina. Šuma je hrastova, sitna, ali ipak može poslužiti za svaku domaću upotrebu.

    Tip sela.

    -Cvetanovci su ljiško selo, rasturenog tipa. Kuće su rasturene po zapadnom delu sela tako, da gotovo nigde ni dve kuće nisu zajedno; ima ih po plećima i po stranama brda, a u poznije vreme spuštaju se i u samu ravan. Džemata nema, ali ipak se čuju u pojedinim krajevima pojedini nazivi za porodice, bliske i srodne, mada su i one rasturene. Tako, naprimer, imamo nazive: Kusturići, Srećkovići i Gavrilovići, mada su članovi i tih porodica sa kućama u raznim krajevima.
    U selu su: Tomići-1, Gavranovići, Vilimanovići, Stevanovići, Daničići, Ivanovići, Jovičići-1 (Radovanovići), Jovičići-2, Tadići, Jerinići, Simići, Tomići-2, Pavlovići, Lomići, Đukići, Kusturići, Tomići-3, Maksići, Mihailovići, Srećkovići, Lazarevići-1, Krunići, Pajići, Gavrilovići, Milovanovići, Sajići, Brbići, Joksimovići, Petrovići, Todorići, Kojići, Kovačevići, Lazarevići-2, Paunovići i Đorđevići. Osim njih ima i 36 ciganskih kuća na Milavcu.
    U Cvetanovcu nema zadruga.

    Podaci o selu.

    -Cvetanovci su prema haračkim tefterima iz 1818. godine imali 40 domova sa 49 porodica i 105 haračkih ličnosti.
    Prema popisu:
    -1866. godine – 53 doma i 275 stanovnika.
    -1874. godine – 70 domova i 320 stanovnika.
    -1884. godine – 90 domova i 446 stanovnika.
    -1890. godine – 97 domova i 553 stanovnika.
    -1895. godine – 109 domova i 557 stanovnika.
    -1900. godine – 109 domova i 576 stanovnika.
    Godišnji priraštaj stanovništva je 8,13 a procentni 0,19%.

    Ime selu.

    -Otkuda je ime selu nepoznato je, samo se zna da selo postoji iz davnina.

    Starine u selu.

    -Po predanju u selu postoji odavno crkva. Današnja crkva je nova, zidana 1865. godine i sva je od cigle i kamena sa jednim kubetom. Stara drvena crkva bila je 150 metara u severo-istočnom pravcu od ove i sva od drvata, ali je pala i od nje se osim zidina ne raspoznaje ništa drugo. Ovakvu staru crkvu, zidanu 1815. godine pohodio je i Joakim Vujić 1827 godine, Crkva koju Joakim pominje, nije bila na Ljigu, već na Joševici i pri izvoru njenom, i onda i danas u najnovijem delu sela.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Predanje držio da je selo vrlo staro i da je pre Kosova živela u njemu porodica Slepčevića, koja je bila vrlo jaka i činila sama ovo selo. Slepčevići su bili u selu, dokle ovi krajevi nisu potpali pod Turke, pa su se onda, zbog turske najezde, mnogi iselili iz sela i otišli nekuda, a oni što su ostali –zamrli.
    -Jerinići, Tomići-1, su najstariji doseljenici ovog sela, doseljeni u opštooj seobi, pred kraj 17. veka od Sjenice u Staroj Srbiji, ima ih 5 kuća i slave Đurđevdan.
    -Todorići, Srećkovići, Krunići, su doseljeni u isto vreme kad i prethodni, takođe od Sjenice, ima ih 13 kuća i slave Aranđelovdan.
    -Gavranovići su došli u isto vreme iz Starog Vlaha, iz okoline Nove Varoši, očuvali su staro porodično prezime, ima ih 4 kuća a i raseljenih, slave Simeundan.
    -Simići, predak im se doselio pred austrijsku okupaciju iz Židovića u Polimlju zbog turske obesti i naselio pored Gavranovića, njih je 6 juća i slave Nikoljdan.
    -Vilimanovići su došli kad i Simići iz Sandalja, sela u ovoj oblasti, od tamošnjih Filimanića, slave Nikoljdan.
    -Kusturići, Đukići i Mihailovići, predak došao posle austrijske okupacije iz Osata u Bosni i od iste porodice Kusturića u Zablaću u Pocerini, ima ih 13 kuća i slave Đurđevdan.
    -Pajići, Radovanovići i Jovičići su potomci izvesnog Paje iz Močioca u Starom Vlahu, odselio se da bi izbegao krvnu osvetu, došao posle austrijske okupacije, slave Đurđic.
    -Lazarevići-1, predak došao posle Kočine Krajine kao sluga od Zvezda u Polimlju, slave Nikoljdan.
    -Tomići-3 su potomci nekakvog Tome iz Polimlja, koji se prizetio u Kusturiće, od njega su 4 kuća i slave Aranđelovdan i Đurđevdan.
    -Ivanovići su iz rudničkih Banjana, ima ih dve kuće i slave Mratindan.
    Doseljenici posle 1820. godine:
    -Tadići, doseljeni iz Čibutkovice u okolini, slave Jovanjdan.
    -Daničići su iz Slavkovice, došlo na svoje imanje, slave Lazarevdan.
    -Petrovići su iz Babajića od tamošnjih Kolakovića, slave Lučindan.
    -Jovičići-2 su iz beograadskog Smrdljikovca, slave Đurđevdan.
    -Gavrilović se doselio iz Lalinaca-okrug rudnički, slave Jovanjdan.
    -Sajići su iz Kadine Luke od tamošnjih Sajića, slave Tomindan.
    -Brbići su iz Poloma-okruga rudničkog, došli na svoje imanje, slave Nikoljdan.
    -Joksimovići su iz Lalinaca-okruga rudničkog, došli na svoje imanje, slave Aranđelovdan.
    -Kojići su iz Slavkovice, došli na kupljeno imanje, slave Sv. Petku.
    -Lazarevići-2 su iz Mušića-okrug užički, slave Jovanjdan.
    -Maksići, predak došao iz Brančića-okrug rudnički, prizetio se u Kusturiće, slave Aranđelovdan i Đurđevdan.
    -Pavlovići i Tomići-2 su iz Berkovca od tamošnjih Kiselica, slave Jovanjdan.
    -Lomići su iz Berkovca od tamošnjih Kovačevića, slave Đurđevdan.
    -Đorđevići su iz Zaplanja iz V. Rečnika, slave Aranđelovdan.
    -Paunovići su iz kadine Luke, došli na kupljeno imanje, slave Đuric.
    -Milovanovići su iz Slavkovice, slave Aranđelovdan.
    -Stevanovići su iz Tometinog Polja-okrug užički, slave Jovanjdan.
    -Kovačevići su iz Gornjeg Lajkovca, došli na kupljeno imanje, slave Đurđevdan.
    U selu ima 87 srpskih kuća od 28 porodica.

    Zanimanje stanovništva.

    -Cvetanovčani se zanimju svima privrednim delatnostima, a najviše zmljoradnjom. Zemlje ima dosta, s toga se selo naglo proširuje doseljenicima sa strane, koji dolaze na kupljena imanja ili se useljavaju u porodice koje izumiru. Zemlje ovog sela su oko Ljiga i vrlo su rodne i daju osobito bogate plodove.
    Cvetanovčani ne uče zanate i nerado se sele iz svog sela..

    Pojedinosti o selu.

    Cevatanovci su sastavni deo Babajićske opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica je u Babajiću, a škola i crkva su u selu ispod Plandišta u Joševici i jedno pored drugoga. Groblje je zajedničko za celo selo. Selo nema zajedničke preslave.

    Cigani-Romi u selu.

    -Na Milavcu pored seoskog puta, sa jedne i druge strane ima 36 ciganskih kuća. Oni su vere pravoslavne, govore laški i srpski, stalno su naseljeni ovde od pre 53 godine, kuda su se ranije vrzmali po selu i okolini, a od tada su stalno nastanjeni i ne kreću hnikuda.
    Po zanimanju su: Kašičari, kovači, svirači i mečkari, a u posednje doba vode i majmune. Zemljoradnja im je uzgredno zanimanje, njome se ne bave uveliko niti nadniče.

    Napomena: Mišljenja sam da bi ovaj tekst trebao da se linkuje i na Milavac, jer kako stvari stoje Milavac je u vreme pisanja ove knjige bio u sastavu sela Cvetanovac. Sela Milavac nema ni u knjizi „Kačer“ ni u ovoj, „Kolubara i Podgorina“.