Poreklo prezimena Đuranović

7. mart 2012.

komentara: 20

Prezimena

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (20)

Odgovorite

20 komentara

  1. 2. novembar 2012. u 14:12

    Slavko Đuranović

    Pozdrav,
    zna li iko šta o porijeklu prezimena Đuranović?

    Odgovori

    • 24. mart 2016. u 22:31

      Miloš Đuranović

      Đuranovići sigurno potiču iz Crne Gore, jedno je od brojnijih prezimena tamo ( ima ih u Bjelopavlicima, Piperima, Njegusima, Klimenatima, itd. ). Međutim, ne znam ništa konkretnije o njihovom kretanju i migracijama. Na teritoriji BiH ima ih u krajevima oko Doboja i Maglaja, u Mrkonjic gradu, Kneževu. Ja sam iz Kneževa, slavim sv. Simeona Bogoprimca, ali mi je starinom slava sv. vraci Kozma i Damjan ( ova slava sto sad slavim je vezana za neke usko porodicne peripetije od Drugog svjetskog rata na ovamo, tako da nije bitan podatak ), uglavnom nasa prava krsna slava su sv. vraci. Ako neko bilo sta zna volio bih da napise i bio bih mu jako zahvalan. Pozdrav za sve Djuranovice!

      Odgovori

  2. 24. mart 2016. u 23:46

    Ranko

    A. Jovićević i M. Strugar, Slike iz prošlosti Ceklina, Zagreb, 1902. str. 38.

    Negdje u vrijeme vlade besmrtnog vladike Danila Petrovića (1697–1735.) desio se je u Ceklinu, po predanju, ovaj nesrećni slučaj:
    Sinovi Petra Đurova, potomci Đuraša Lješeva, sukobe se sa Markovićima (ogrankom od kuće Vujanovića) i Stojanovićima (ogrankom od kuće Vukmirovića). Sa Markovićima se posvadiše oko zemlje, koje su bile dotične hramu Sv. Đorđija na Ceklinu; u svađi Đuraškovići ubiju sina kneza Stojana Markovića. U isto doba posvadiše se i sa Stojanovićima oko Rosopašenoga i Dubokoga Dola; Đuraškovići ubiju i unuka Stojana Vukova Stojanovića (Vukmirovića).
    Đuraškovići: Miloš, Jovan, Andrija, Aleksa i Savo, iako su bili združeni, ne smjedoše se držati prema krvnicima, jer ovi svaki dan gledahu, kako će pogibše svoje osvetiti. Braća se iseliše, ostaviše rodno mjesto i prebjegoše čak u Staru Srbiju, u Peć. Aleksa je tamo poginuo. Andrija se poturči i oženi; od njega je muhamedanska porodica Adrović u Bihoru, jedna od najpouzdanijih u svoj turskoj pokrajini do 1885., a tada gadnom nevjerom te kuće pogibe jedan Jovićević, kojeg oni glavom platiše od braće poginuloga. Zbog izdajstva i pogibije, Adrovići su se bili i međusobno smutili i zakrvili.
    Jovan se nastani između Plava i Gusinja kod jednoga potoka, koji se docnije prozove Đurički Potok; tamo se i oženio. Od njega je pravoslavna porodica Đuričani; od njih su neki uoči posljednjeg crnogorsko-turskog rata dolazili na Rijeku i Cetinje. Od te iste porodice veći dio se preselio 1895. u Srbiju, biće prije od zuluma razularenih Arnauta, nego li od gladi.
    Savo i Miloš, poslije dužeg potucanja, povratiše se natrag, s namjerom da dođu u mjesto rođenja, pa šta bude. Savo se usput zaustavi u Martinićima, u Bjelopavlićima; tu se oženi i ostade. Od njega vodi porijeklo današnja porodica Đuranović.

    P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, CID, Podgorica, 1996. str. 50.

    Đuranovići su iz Ceklina, od Đuraškovića. Tri su se brata zbog krvi digli iz Ceklina, jedan je otišao u Bihor, od njega su tamo Adrovići, jedan se vratio, a treći, kome je bilo ime Laka, došao je u Martiniće. Do Lake broje osam pasova, pa su prema tome došli pre više od 200 godina. Oni pričaju da su se u Martiniće doselili u vreme Bubino, a njega predanje stavlja u XV vek. Đuraškovići u Ceklinu pričaju da je pre oko 180 godina, pet brata zbog ubistva jednog Markovića i Velimirovića pobeglo put Vasojevića. Jedan od te braće pogine, dva se opet vrate, jedan ode u Bjelopavliće, a peti u Bihor i od njega su Adrovići.

    Odgovori

  3. 29. jun 2016. u 20:41

    Sinisa Đuranović

    Pozdrav za sve Đuranoviće ma gdje bili, ja sam Sinisa Đuranovic iz crne gore, mjesto grbalj opstina kotor, volio bih da upoznam sve Đuranovice ma gdje bili , bilo to bosna srbija republika srpska , crna gora.Po nekom predanju nase porijeklo je iz bjelopavica , dosla su tri brata na primorje prije 500 do 600 godina , jedan brat je poso u grbalj , jedan na trojicu mjesto iznad kotora a treci u kamenare ,malo mjesto opstina herceg novi.Nasa krsna slava je sveti Nikola 19.decembra .Volio bih ko ovo procita od Đuranovica da mi se javi.pozdrav za sve Đuranovice

    Odgovori

    • 9. oktobar 2020. u 20:30

      nikin

      Zdravo Siniša, da li postoji rodbinska veza grbaljskih Đuranovića sa Kotroskim Đuranovićima. To je ista opština vjerovatno ako vi niste baš istočnije u grbalj pa pripadate opštini Budva.

      Kotorski đuranovići su rimokatolici iz naselja škaljari. čitao sam da su 1810 godine dva brata Anton Đuranović i Ivo Đuranović dobili zlatne medalje nakon pada mletačke republike i borbe protiv engleza u jadranskom moru. znači bili su neki pomorci ili nekako drugačije doprinjeli toj bici sa englezima. Inače nema mnogo podataka o njima da sam našao

      Odgovori

      • 21. oktobar 2021. u 22:54

        miki

        To je isti rod. Ovdje na linku imate mapu Škaljara u Kotoru, gdje postoji toponim Đuranovića iz 18 vijeka u doba austrougara, https://zbh.hr/jedan-popis-stanovnistva-skaljara-iz-1785-godine/. Dok ovdje se takođe navodi da su isti rod grbaljski u Dub i kotorski u Škaljare, piše da se Zoran iz Grblja preselio u Škaljare gdje se od njega razvilo bratstvo. http://www.cgautentik.com/index_crnogorska_imena_prezimena_u_cg_dj.php .

        Kako su jedni rimokatolici a drugi pravoslavni za par kilometara razlike između njih. Razlog je možda u tome što su Grbaljski Đuranovići bili pod zakonom da je posjedovanje zemlje od strane Rimokatolika ili prodaja zemlje Rimokatolicima, zabranjeno Grbaljskim zakonikom.

        Pritom ne treba da čudi to što su Vlasi i Morovlasi kao građani Venecije ili pod Bušatlijama, nosili građansko pravo, koje je bilo uskraćeno onima koji su bili pravoslavni srbi. Pa se desilo da prosto, ti Pravoslavni srbi postanu tretirani kao Vlasi-stranci i stvori se zabuna danas ko je vlah-morovlah ili neki stari srbin kotoranin-grbljanin. Zato su ovakva bratstva sa istim pretkom, podjeljena na vjerske tradicije najbolji način da se utvrdi realno pra porijeklo oba roda, kao Grbaljskog ili Katunskog. Stoji na linku koji sam psotavio da Đuranovići nisu staro-grbljani ili primorci, već su doselili iz Zetske planine, kako se nazivala katunska nahija u prošlosti. A Katunska nahija prije Crnojevića je služila za privremeni ili trajni boravak stranaca koji bi se POJAVILI NA PRIMORJE SA ŽELJOM DA TU OSTANU I ŽIVE, posebno grkokatoličkih Morovlaha ili Muslimana. Tako da imamo veliku migraciju tih vlaha od perioda kada su Crnojevići vladali tim područjem. A skoro da nema starih Kotorana i Grbljana, na nivo bratstva jer su bile te sječe kneževa, uglednih ljudi od doba Crnojevića pa nadalje u Kotor i župu Grbalj koja spada u Kotor danas. To kažem, jer se savremeni Đuranovići rimokatolici izjašnjavaju kao Hrvatski Morovlasi i članovi su Hrvatske Građanske partije kao takvi. Što je čudno, jer obično su Morovlasi nosili prezimena koja ne završavaju na ić, kao prezimena tipa Kruta, Giljača i sl.

        Odgovori

        • 22. oktobar 2021. u 15:41

          miki

          Bez želje da nekoga uvrijedim, kad kažem da se danas neko smatra Morovlahom u CG, jer to nije popisno stanje. Već govorim o statusu koji daje Hrvatska zvanična istorija za nekoga ko ne potiče iz Hrvatske po predanju porijekla, pritom nosi Hrvatski identitet kao Crveni Hrvat. A Crvene Hrvate sami Hrvati u zvaničnoj istoriji smatraju Morovlasima, daju im porijeklo najbliže u Skadar, najdalje u Anadoliju za period srednjevjekovne Srbije. Tako da su Balevići iz Skadra po predanju ali se smatraju Hrvatskom patricijskom obitelji i morlacima. Nije došlo do jasnog spajanja tih rupa u Hrvatskoj zvaničnoj istoriji, gdje se čeka da se objasni kako vlasi ili morovlasi u srednjevjekovnoj Srbiji mogu da budu dio Hrvatske Istorije i podjednako Crnogorci-Hrvati.

          Ja na to obraćem pažnju jer ja sam Dukljanin pra-porijeklom, ali nisam Hrvat nego Crnogorac najprije iz razloga što je tada taj dio Dalmacije pripadao Duklji Vojslavljevića gdje i dalje stoje na hramove ktitorske table na ćirilici i freske iz doba Duklje. Duklju smo mi naselili pod Rimskim carem, nismo je osvojili već dobili. I to je preteča savremene Hercegovine, Crne Gore, dijela Albanije i dijela Hrvatske. Smatram da valja da sve te duple navode o porijeklu iz doba nekih stranih sila, treba ipak dovest na nivo velikih naroda koji imaju jasno porijeklo, čuvaju svoje rodoslove, to bude osnov za odvajanje Irske, Katalonije kao zasebnih država. Nikako ne valja držati 4 kontradiktora rodoslova paralelno s arupama u istoriju gdje jedan isti rod ima četiri identiteta i četiri vjere a žive blizu i tako dolazi do rodoskrvljenja jer niko ne zna đe se sestra od nečije prababe udala, blizu se živi, nisu iste crkve za rodoslove a dozvoljen je brak različitih vjerskih tradicija.

          Tako da je moj komentar isključivo podstrek da se porijeklo lično istražuje, radi haplogrupa generalno za Kotorane koji su podjeljeni na stari grbaljski i mletački zakonik u par kilometara i postoji predanje da su svi rimokatolici u Boku Kotorsku i Grbalj i Krtole, pretežno porijeklom iz stare Crne Gore, ali se dijele na vjere gdje se odbija priznat pravo porijeklo i dovode se potomci i okolina u zabludu. Pritom Crkva ne može da vodi evidenciju koju inače vodi, jer su različite knjige krštenih-rođenih, vjenčanih koje služe samo da se spriječe ove stvari.

          Odgovori

    • 2. april 2023. u 15:55

      Dragan Đuranović

      Poštovani,
      Ja sam Dragan Đuranović iz Doboja. Po predanju moji preci su došli iz Crne Gore prije 200 godina. Slavimo krsnu slavu sv. Oca Nikolu. Po pričama smo Bjelopavlići. Volio bih nešto više znati o Đuranovićima i svome porijeklu.

      Odgovori

  4. 15. decembar 2016. u 23:01

    Milan Đuranović

    Pozdrav iz Novog Sada za sve Đuranoviće . jako su zanimljivi i korisni vasi komentari o poreklu naseg prezimena. Novi sad..vrbas..kovilj tj. Novi sad i okolina ima dosta Đuranovića

    Odgovori

    • 24. februar 2017. u 18:54

      Đuranović željko

      Ja sam sa Ozrena Republika Srrpska. Podrucje između gradova Doboja i Tuzle. Postoje vise loza Đuranovića i to se razlikuje po krsnim slavama predaka koje smo nasleđivali i preuzimali. Moja porodica slavi sv.Ignjatiju Bogonosca. A poznate su mi porodice koje slave sv,Jovana i jos neke a nismo rod. Po nekim predanjima da smo mi sa Ozrena porijeklom iz Crne Gore okolina Nikšića ali nista pouzdano. Pozdrav za sve prezimenjake. Da vas sreca prati i ponosno nosite prezime

      Odgovori

  5. 11. april 2017. u 01:21

    Radenko

    Po prici mog deda Pantelije koji je rodjen u g,brijesnica na ozrenu kod tuzle da su doselili iz crne gore pobjegli zbog nekog sukoba sa turcinom i doselili se banja luku posle su dosli na ozren ,ja sam roden u vukovaru a zivim u borovu gde ima jako puno ozrenaca koji su se doselili 1950-60 god ovim putem pozdravljam sve djuranovice ma gda bili

    Odgovori

  6. 18. jul 2017. u 04:10

    Đuranović USA

    Pozdrav svima! Moj stari je rodom iz sela Krtova sa Ozrena. Slavimo Djurdjevdan. Trenutno zivimo u SAD-u na obali Atlantika. Kroz price sam takodje cuo da poticemo iz Crne Gore. Pozdrav za sve rodjake. 🙂

    Odgovori

  7. 23. septembar 2017. u 09:36

    Slađan

    Pozdrav za Đuranoviće .Moji su iz Gornje Brijesnice sa Ozrena .Slavimo sv.Nikolu .

    Odgovori

  8. 15. april 2018. u 05:57

    Vojislav Ananić

    ĐURANOVIĆI, 5 kuća u Štitarima i 2 kuće u Nikšiću

    Đuranovići su doselili u Goliju oko 1770. godine iz Velestova — Katunska nahija. Došla su dva brata ili ista rođaka — Đuran i Vukosav. Prezivali su se Eleci (Elek). Iza deset starosjedilačkih porodica, u Goliju su došli lrvi Perišići, Đuranovići i Delibašići oko 1765—1780. godine. Sve ostale porodice došle su u XIX vijeku.
    Eleci, odnosno Đuranovići, pobjegli su od krvi s Velestova. Po kazivalju staroga Vuka Đuranova, na Velestovu je živio nekakav Dejan, krupna i snlna ljudina. Mogao je na jedan obrok izjesti dvizicu ovčiju. Nikad ništa nije radno. Kad bi mu palo na um da jede mesa, nije svoju klao, jer je nije imao, no bi samovoljio iz čijeg bilo buljuka, bez pitanja, uzeo dobar brav, zaklao ga i izio. Jednom prilikom dođe kod stoke Elečke i bez pitanja i ikakvog objašnjenja uđe u buljuk, uhvati ovna pod čaktarom i stane da mu skida čaktar. Čoban mu reče: »Nemoj, Dejane, bolan, da mi kolješ ovna ispod čaktara, daću ti mjesto njega dvizicu«, a on mu odgovori: »Muč, poganski sine, tvoga mi čaktara! Dejanu treba mesa!« i stane tegliti ovna. Čobanu se smrkne, istrgne kuburu ispod struke i na mjestu ga ubije. Poslije ovoga nije im više bilo ostanka u Velestovu i braća Đuran i Vukosav pobjegnu. Nijesu se nigdje htjeli ustaviti, dok po pitanju ne stigoše u Goliju. Tih godina Golija, od Utesa do Vjetrnoga, bila je pusta i oni se nastane u već porušene kuće u Višćnjića dolu. Kroz mjesec dana sinovi Save Višnjića — Stojan i Nikola, vrate se iz Bosne, uteknu od krvi, nakon sedam godina, dignu Eleke iz svojih kuća i preporuče im da se nastane u dotično selo Štitare, da budu komšije. Tu su ranije isivjeli neki njihovi rođaci, pa od zuluma turskog, kad i oni, pobjegli u Nevesinje.
    Stari Vukosav Elek je pričao: kad su pobjegli iz Velestova, da su po pričanju braće Pecirepa tražili Goliju. Braća Pecirepi su za Golijom uvijek čeznuli i žalili je kao podesno mjesto za držanje stoke i hajdukovanje. Tada se Eleci, Đuran i Vukosav, nasele u Štitare, gdje i danas njihovi potomci žive.
    Vukosav je imao pet sinova — Raka, Joka, Đoka, Sima i Petra. Bili su vrijedni i hrabri momci, tako da su mnogi Turci od njih zazirali. Teško su podnosili turski bahat i pojedina nasilja, zadojeni slobodoumnim životom, »na junačko selo Velestovo«.
    Jednom prilikom svade se s Čolovićima iz Zaljutnice i ubiju dva Čolovića, Sima i Iliju — zeta i prijatelja. (Bila im je sestra udata za Sima Čolovića). Tada Vukosav sa sinovima pobjegne u Borač i naseli se u selo Pločnik, gdje i danas žive njihovi potomci. Petar Elek bio je punih dvadeset godina u četi Petra Tunguza. Za njega je Pero rekao: »To mi je bio jedan od najhrabrijik hajduka i niđe nijesam, đe je bilo tvrdo, uljegao, što nije i Petar Elek bio sa mnom«. Vukosav je doživio duboku starost i bio je veliki pamtiša i pripovijedač. Od njega je ostalo bezbroj priča o događajima iz života Crnogoraca i Hercegovaca. Po Elecima, u Goliju su ostali nazivi Elečka bara, na vrhu Golije, Elečki katun, Elečka ljut, Elečki bor, Elečka kita i dr.
    Đuran, rodonačelnik Đuranovića, koji je ostao u Goliji, imao je sina Vuka, koji se ubrajao među najbolje i najpametnije ljude u Goliji. Bio je vrlo bogat i po gostoprimstvu oglašen domaćin. Kod njega su uvijek dolazile i navraćale crnogorske čete, pa je bio pao u oko Turcima, kao hajdučki jatak. Kad je zloglasni kavaz Ibrahim Pijulija, po naređenju paše Stočevića, digao taoce iz pograničnih plemena Drobnjaka, Pive, Golije i Banjana, iz Golije je digao dvanaest najuglednijih domaćina, među kojima je bio i Vuk Đuranov.
    Vuk je imao pet sinova: Zeka, Pera, Đura, Ivana i Gorčina. Svi cu pet poginuli od puške i svih pet je bez glave ukopano, što je u Goliji jedinstven slučaj, da svih pet brata pogine i bez glave se sahrane. Zeka Vukova ubili su Crnogorci na Vlaku Goranovića (sada Perovića) i plijenili mu stoku. Pera i Đura ubio je sa svojom četom Murat Ćatović na vrh Golije, na Prosječeno ždrijelo i odnijeli im glave u Lipnik, Čengiću. (Pera je posjekao Murat, a Đura Olica Šarenac iz Fatnice, koji je služio u zaptijama turskim.) I danas im, na Prosječenom ždrijelu postoji mramorje. Ivana su Turci posjekli u pivska dola, a Gorčina u Vrzipovi Do, kod Presjeke. Prva četvorica su izginuli kao momci neoženjeni, a sadašnji su Đuranovići od Gorčina. Sinovi Vukovi računali su se kao pet najvrednijih brata u Goliji. Nijesu trpjeli nepravdu i nasilje, bili su nepokorni, pa su ljudi govorili da su zbog toga i izginuli.
    Gorčin Vukov imao je dva sina — Mata i Vula. Mato je umro, neoženjen, u 23. godini života, a Vule je imao sinove — Milutina, Savu, Ivana, Aleksu i Petra. Od Alekse i Petra nema potomstva. Milutin Vulov je imao Obrena, Đura i Gojka. Obren je imao Boža, a Božo Vula i Vuka, rođenog 1987. godine. Đuro je umro kao momak, neoženjen, a Gojko ima Milutina i Blagotu. Milutin — Milun ima Zdravka i Danka. Savo Vulov je imao Gavrila, Dušana i Janka. Janko je 1941. godine zarobljen kao žandarmerijski narednik i odveden u ropstvo. Živio je u Engleskoj, tamo se oženio i imao je dva sina — Aleksandra i Fnlipa. Gavrilo je preselio u Glibovac. Ima sina Dragutina, a Dragutin Gavrila i Veselina. Dušan živi u Goliji. Ima dva sina — Obrada i Milorada. Ivan Vulev imao je trojicu — Radivoja, Dragišu i Milinka. Milinko je poginuo kao momak 1944. godine od strane Narodne odbrane. Radivoje ima Slobodana, Rajka i Sveta. Dragiša ima Milomira, Miloja i Miodraga.
    Iako su doselipi prije punih dvije stotine godina, nije im se dapo da se množe, najviše zato što su četiri sina Vuka Đuranova izginuli neoženjeni.
    Vule Gorčinov bio je poznag po bogatstvu i gostoprimstvu. Kuća mu je po gostoprimstvu bila poznata i van granica Golije.
    Slave Aranćelovdan, 21. novembra.
    Genealogija: Vule, rođen 1975, Božo, Obren, Milutin, Vule, Gorčin, Đuran — rodonačelnik.

    Izvor: Obrad Višnjić – Golija i Golijani, Trebinje, 1987.

    Odgovori

  9. 2. jul 2018. u 14:39

    radenko

    Reci nesto vise ,kao se zove i gde je zivela .

    pozdrav Djuranovicima

    Odgovori

  10. 3. jul 2023. u 03:16

    Aleksandar Djuranovic

    Pozdrav mojim Djuranovicima. Zaista bih volio da upoznam sve Djuranovice.
    Ja sam iz Crmnicke nahije (CG),selo Limljani kod grada Bara.
    Po mojim saznanjima, došli smo u Crmnici sa Ceklina kod Cetinja, a Ceklin smo naselili iz Sokolca pod Romanije.
    Moja slava je začeće Sv . Jovana Krstitelja i preteče….takozvani Ivandan-6 oktobar.
    Zaista bih volio da vas sve upoznam i da se darujemo znanjima i saznanjima o našem plemenu.
    Mi smo jedno od većih plemena na Balkanu….čak smo iz carskog i vlastelinskog porijekla plave krvi. Po mom učenju od pokojnog Oca moga, pa i djeda….nazdravlje nama.
    Živite mi u ljubavi, sreći, radosti i zdravlju,plemenici moji.

    Odgovori
1 2