Medan

26. februar 2012.

komentara: 3

Poštovani,

ova stranica je u pripremi.

Pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Medani

    Medani (Srbi) nastanjeni su u Lokvama (Čapljina). Prema porodičnom predanju, Medani su porijeklom od kneza Mirila iz Mirilovića u Bilećkim Rudinama. Dedijer ih nalazi, na početku dvadesetoga vijeka, u Donjoj Trusini (Nevesinje), Ortiješu (Mostar), Poljicima, Rujevu Dolu i Ubosku (Ljubinje).
    Medani pamte da „potiču od kneza Mirila iz Mirilovića i da su jedno bratstvo sa Đogama i drugim u Hrasnu (Žarkovićima, Komadima, Ćukovima, Knežićima, Pašićima, Elezovićima i Đogama, op. a.) (…). Starina Medana je Rujevi Do, a ima ih iseljenih u Poljicu i Ubosku 1819. g., u Ortiješu kod Mostara, Trusini, Gabeli, Doboju, Bančićima, Metohiji, Beogradu, Lokvama, Gacku i Banatu.
    Prema porodičnom predanju Medani su u Dubrave došli prije 1800. godine, ali se ne zna odakle. Najvjerovatnije su došli u Lokve sa Trusine, ili preciznije između Trusine i Dabrice. Odatle su se raselili u Dabricu, Potkom (Dabar), Trusinu i Lokve. Na Trusinu su doselili iz Hrasna i tu su već bili polovinom osamnaestog vijeka. U Lokvama su živjeli tamo gdje su sada Mihići, ali je aga preselio Mihiće na njihovo staro mjesto a njih, dakle, na mjesto Mihića. Slave Jovanjdan. (Predanje zabilježio Željko Šakota.)
    U osnovi prezimena Medan stoji staroslavenska riječ med. Neko ko je sakupljao i proizvodio med, trgovao, volio, sladak kao med i bezbroj drugih pretpostavki, mogao je biti Medan.

    Izvor: Alija Pirić, Dubravski leksikon, Stolac, 2013.

  2. Vojislav Ananić

    MEDAN (p), u Gornjem Hrasnu (Neum), Trijebnju (Stolac). Potkomu (Dabar), Ortiješu (Mostar, Ubosku (Ljubinje), Donjoj Trusini (Nevesinje). Ima ih u Gabeli (Čapljina), Mostaru i okolini Stoca. Prema predanju, porijeklom su od kneza Mirila iz Mirilovića u bilećkim Rudinama. Prezime su dobili po nekom svom pretku koji je volio da jede med. U Gornje Hrasno (zaselak Rujevi Do) doselili su iz Mirilovića oko 1600. godine. Iz Rujevog Doala selili su u Ortiješ (1809), u Ubosko (1819), u Donju Trusinu oko 1820, godine. U Potkomu su starinom “iskraj Bileće” (59:227.243,275,289. 293:155:698). Bilo ih je nastanjenih i u Lokvama i Prebilovcima (Čapljina)

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

  3. Nebojša Bejat

    MEDAN

    (Slave Jovanjdan)

    Medani su u Ortiješ doselili iz sela Hrasno, zaseoka Rujevi Do, u opštini Neum. Najstariji predak, koji je 1808. godine doselio u Ortiješ, zvao se Vasilj (1772 – 1868), čiji je grob u Srpskom pravoslavnom groblju Ortiješ, bio jedva prepoznatljiv. U Ortiješ je doselio u 36. godini života. Živio je 96 godina. Kratko je boravio na seoskom lokalitetu Dvori u susjednom selu Baćevići, odakle je zbog kuge prešao u Ortiješ. U tom vremenskom periodu ovim prostorima vladala je osmanlijska (turska) okupaciona imperija (1466 – 1878). Osmanlijski (turski) aga Đulepa mu je dozvolio da se naseli u Ortiješ.

    U Ortiješu je zatekao Karadeglije i Krnjeušiće. Vasilj se ženio dva puta. Prva supruga bila mu je od Šindika iz sela Gnojnice kod Mostara, a druga od Matkovića iz sela Bogodol kod Mostara. Sa prvom suprugom imao je sina Spasoja (1816 – 1882), a sa drugom sinove: Tripka (? – 1876), Đuru, Šćepana i Ristu (? – 18?6). Svi osim Riste imaju muško potomstvo do današnjih dana. Risto je mlad tragično okončao život, nije se ženio i nije imao djece. Grobove Vasiljevih supruga nije moguće raspoznati, kao ni grob sina Đure. Grob sina Šćepana jedva se može raspoznati. Natpis na grobovima sinova Tripka i Riste moguće je djelimično raspoznati, dok su podaci na grobu sina Spasoja bili prepoznatljivi. Vasilj je sa drugom suprugom imao i kćerku Savu. Bila je ljepotica tog kraja. Primijetili su je Spahalići, Osmanlije (Turci) iz sela Gubavica kod Mostara. To u stvari nisu bili pravi Turci, već lokalni Bošnjaci, koje su Srbi, kao i sve Osmanlije, zvali Turcima. Kada je Vasiljeva kćerka Sava čuvala ovce pored puta, Spahalići su je oteli i na silu udali za jednog od njih. Sa tim Spahalićem imala je sinove od kojih je jedan donirao japiju prilikom rekonstrukcije manastira u selu Žitomislić kod Mostara u 19. vijeku. Spahalići su Medanima darivali bakreno posuđe za domaćinstvo, što je u to vrijeme bio veliki dar. Kada je Sava umirala, željela je da se prekrsti, ali joj bule (muslimanske žene) nisu to dozvolile. Kada su Medani, iz sela Mirilovići kod Bileće, čuli da je oteta Vasiljeva kćerka iz Ortiješa, oteli su neku muslimanku iz Ortiješa ili okolnih sela i odveli je u Miriloviće. Njen brat je krenuo za njom sa namjerom da je oslobodi. Primjećen je i ubijen u selu Prijevor na ulazu u Bileću.