Poreklo prezimena Marinković

23. februar 2012.

komentara: 90

[toggle title=”TESTIRANI MARINKOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Marinković

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Bunić, Lika

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
________________________

Marinković

Haplogrupa: G2a rod A

Poreklo: Čitulk, Ljubovija, Srbija

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković (ćelići) Macura

Haplogrupa: I1 rod Macura

Poreklo: Tribanj, Šibuljina, Dalmacija

Krsna slava: Aranđelovdan

Kontakt:
_________________________

Marinković

Haplogrupa: R1a Z280 Karpatsko-dalmatinski klaster

Poreklo: Kozarac, Kordun, Hrvatska

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković

Haplogrupa: I1 rod Drobnjaka

Poreklo: Brančić, Ljig, Srbija

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković Vurlani

Haplogrupa: I1 rod Macura

Poreklo: Tribanj, Šibuljina, Dalmacija

Krsna slava: Vasiljevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Marinković pojavljuje se u na raznim područjima gde žive ili su živeli Srbi. O Marinkovićima iz dalmatinskog, podvelebitskog mesta Tribanj Šibuljine (kod Starigrada na moru) prilog nam je poslao naš saradnik Aleksandar Marinković, za kojeg objavljujemo i veoma interesantnu analizu DNK praporekla njega i njegovih Marinkovića (Ćelića).

MARINKOVIĆI (Ćelići) – slave Sv. Aranđela Mihajla. Prema usmenom predanju, rodonačelnik Petar je bio iz oblasti Vasojevića, te se izbegavajući krvnu osvetu, doselio u Marinkoviće Vurlane i najverovatnije preuzeo njihovo prezime. Nadimak Ćelići potiče od Petrove priče da je poreklom iz neposredne okoline manastira Ćelije, najverovatnije u Kaludri kod Berana ili na širem prostoru Šekulara (Jastaće). Ćelići su naseljeni u zaseoku Asanovac podno tzv. Asan kule. Iz ovog ogranka potiče i narodni heroj Jovan Marinković Ivo, kolonista u Slavoniji. Genetičkim istraživanjem utvrđeno je da ovaj rod Marinkovića pripada haplogrupi I1 M253 Z63 S2078+ V68+, karakterističnoj za brojna germanska plemena, a naročito ona na istoku Evrope. Takođe, na osnovu genetičkog rezultata, nesumnjivo je utvrđeno da Marinkovići-Ćelići pripadaju razgranatom rodu Macura koje je takođe nekada obitavalo u crnogorskim Brdima, a jedan deo Macura takođe čuva predanje o poreklu od manastira Ćelije. I Macure takođe slave Aranđelovdan. Prema prikupljenim rezultatima na međunarodnom projektu FTDNA, Marinkovići-Ćelići i Macure imaju genetičko poklapanje sa Belorusom Kudinom (akođe nosi oznaku I1 V68+), a procenjena vremenska udaljenost zajednčkog pretka ukazuje na period Seobe naroda odnosno da je u tom periodu došlo do razdvajanja. Genetički rezultat bi mogao ukazivati da se Petar nije direktno doselio iz Vasojevića, kako bi se dalo zaključiti iz usmene predaje, već negde iz srednje Dalmacije gde su naseljene Macure, kao što se može i pretpostavljati da je Petrovo prezime bilo Macura. No, još uvek ne možemo to i na nesumnjiv način potvrditi. Prema grubim proračunima, Petar je mogao biti rođen oko 1810. godine ako je verovati usmenoj tradiciji. Ipak, sve ovo su samo pretpostavke i pouzdanih podataka o Petrovom godištu kao i mestu iz kojeg je potekao, još uvek nema. Pored Macura, ovaj rod Marinkovića je srodan i sa porodicom Prostran iz Smokovića, jer su i Prostrani zapravo ogranak Macura (usmena predaja potvrđena DNK analizom). Naravno, Marinkovića Ćelića nema u Tribnju prema mletačkom katastru iz 1709. godine, ali ima zabeleženih Macura i to najviše u Kistanjama (48 duša), Smokoviću i Kruševu.

Aleksandar Marinković pominje još dve grane Marinkovića u selu Tribanj Šibuljine – Marinkovići (Vurlani) i Marinkovići (Smislići).

MARINKOVIĆI (Vurlani) – slave Sv. Vasilija Velikog. Prema mišljenju Aleksandra Bačka, nadimak Vurlani je formiran po Furlaniji, oblasti u severnoj Italiji. Premda bi po lokalnom dijalektu Furlanija zaista bila Vurlanija, nema pouzdanih dokaza ni indicija koje bi ove Marinkoviće povezale sa severnom Italijom. Moguće da je neki dalji predak bio vojnik u tom kraju te se nadimak zadržao i po naseljavanju u Tribanj u 17. veku. Ova činjenica bi povezivala Marinkoviće Vurlane sa uskocima, među kojima su takođe zabeleženi Marinkovići, pogotovo što su Uskoci imali učešća u borbama u severnoj Italiji (tzv. Uskočki rat 1615. – 1617. god.). Ipak, valja napomenuti da su Marinkovići Uskoci, naseljeni na Žumberku u 16. veku, slavili Aranđelovdan. Vurlani su pretežno naseljeni u zaseoku Asanovac, u delu zvanom Pod Čardačinom. Prema mletačkom katastru iz 1709. godine, u Tribnju su živeli tri porodice ovih Marinkovića, koje su predvodili: Ivanko (Jovan) Marinković sa ukupno 6 članova porodice, Janko Marinković sa 5 i Marko Marinković sa takođe 5 članova. Imali su ukupno 6 “ljudi za oružje“ i 300 ovaca. Takođe pripadaju haplogrupi I1 M253 Z63 S2078+ V68+ i vrlo su bliski sa Marinkovićima Ćelićima.

MARINKOVIĆI (Smisići) – izvorno slave Sabor presvete Bogorodice (drugi dan Božića, tzv. Božiji dan) iako pojedini pripadnici ovog roda u novije vreme obeležavaju Sv. Stefana. Najviše naseljeni u zaseoku Polibrada pored Asanovca. Prema usmenoj legendi, nastali su od Marinkovića Vurlana, i to na sledeći način. Izvesni mornar iz kraja, koji je navraćao u Tribanj, zaveo je curu iz zaseoka Kruščica ili Mataci. Kad je ostala trudna, on je netragom nestao, a Ivan Marinković (Vurlan) joj ponudi brak i tako je spase sramote. Zato su i dobili nadimak Smisići jer su “smišani“ tj. pomešani.

Interesantno je da je prilikom DNK analize praporekla Aleksandra Marinkovića, utvrđeno da on pripada haplogrupi I1. Prema tumačenju geneaologa Siniše Jerkovića, koji je uradio analizu dobijenih rezultata, haplogrupa I1 nije karakteristična za naše prostore jer je, kako kaže, reč o tipičnoj skandinavskoj grupi. To znači da bi preci Marinkovića Ćelića lako mogli biti Germani doseljeni s Gotima ili eventualno sa Slavenima. U obzir dolaze germanska plemena poput Angla, Vandala ili Sveva i u manjoj meri izvornih Gota.

U selu Tribanj Šibuljine, postoji i porodica Prodan koja se genetički takođe uklapa u rod Macura odnosno bliska je Marinkovićima Ćelićima i Vurlanima.

Siniša Jerković navodi da je u dosadašnjim istraživanjima za Srbiju haplogrupa I1 bila oko 7 odsto u odnosu na stanovništvo Srbije.

„Postoje teze da je mogla doći na ove prostore i u seobi Slovena, ali još ništa određeno se tu ne može reći. Dosad se uglavnom smatrala znakom germanskih i vikinških seoba u Evropi. Inače, I haplogrupa je haplogrupa ostataka kromanjonaca u Evropi, koji su karakteristični po svetloj puti, zahvaljujući skandinavskom, severnjačkom poreklu “, navodi Siniša Jerković.

KRSNA SLAVA: Sv. Arhvanđel Mihajlo, Sv. Vasilije, Sabor presvete Bogorodice, Sv. Stefan

__________________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

MARINKOVIĆI

Marinkovići su ogranak Miloševića; bili su u rodu s Čupićima i Čarapićima i živjeli su u Donjoj Bijeloj. Jedna narodna pjesma pjeva o Vučeti Marinkoviću koji nema „od srca evlada“, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je ovo bratstvo s njim nestalo.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (90)

Odgovorite

90 komentara

  1. Vladan

    Postovani,zovem se Vladan .Zivim u jednom selu Skocic,zaseok Ugljari u opstini Zvornik.Moj deda mi je pricao da Marinkovici iz mog sela poticu iz Crne gore ,selo Suknjari,koje se nalazi negde izmedju pive i tare.Znam jos da se dio Marinkovica iz mog sela naselijo negde kod Bijeljine.Slavimo Svetog Nikolu.Ako neko zna nesto o ovom selu u crnoj gori nek mi odgovori.pozz

  2. Dejan Marinkovic

    ja zivim u Skoplju ,inace imovina od mog dede i pradede mi je u selu Sirca ,opstina Kraljevo ,svuda nas ima i to me raduje ,a slava nam je sveti Stefan

  3. Darko Marinković

    Pročitao sam sve komentare do sada… Niko ne pominje Marinkoviće iz Gornje Crnuće, šumadijskog sela par kilometara u brdu iznad manastira Vraćevšnica, zadužbine velikog čelnika Radiča Postupovića. Po priči, neprovereno, navodno imamo neke korene s pomenutim srednjovekovnim velikašem Radičem Postupovićem. Pominje se i neki Marinko koji je imao dva sina… Od njih su nastale dve grane Marinkovića. Obe slave Sv. arhiđakona Stefana (9. januar) Moj pradeda Grujica, od oca Đurđa, stradao je u Velikom ratu i sahranjen je na Zejtinliku u Solunu. U vojnim dokumentima piše mesto rođenja Gornja Crnuća. Imao je dvojicu sinova Rajicu (moj deda) i Jovana i ćerku Leposavu. Živeli su u Čačku. Svi su postradali/poginuli u Drugom svetskom ratu. U novijoj istoriji 19.veka Marinkovići su bili usko povezani s knezom Milošem Obrenovićem, koji je od jednog od Marinkovića dobio parče zemlje u Gornjoj Crnući gde je Miloš sazidao svoj konak. Konak je sada muzej i nalazi se u okviru imanja one druge grane porodice Marinković. Ima li bližih podataka o poreklu ove porodice?

    • Valentina

      Poštovani Darko, moj suprug pripada drugoj porodičnoj liniji koju pominjete u svom komentaru. Lozu Marinkovića od koje on potiče zovu Žeronje.
      Moj suprug je Zoran, njegov otac se zove Radisav, njegov otac Dragomir, pa njegov otac Milovan, pa njegov otac Miloš, Milošev otac se zvao Vladimir…
      U jednom tekstu o Gornjoj Crnući na internetu piše da je Miloš Obrenović podigao konak na zemlji svog očuha Radovana Marinkovića.
      Ja sam malo ispitivala svekra i njegovu sestru o porodičnom stablu – postoji neki zapis koji suprugova tetka ima, iz 1935, u kome su nabrojani preci imenom (bez godina rođenja i smrti), mislim, sve do Marinka (pominje se i Grujica). Mogu da taj spis fotografišem i pošaljem Vam mail-om?

      • Ivan Marinković

        Poštovanje.. Mene zanima, da li možete poslati na mail?

      • Radovan Marinkovic

        Ja sam Radovan Marinkovic
        Iz Panceva sam moji su ovde jako dugo uvek me je zanimalo odakle su dosli
        Imena su mi privukla paznju
        Moj otac se Zvao Zoran,njegov otac Radovan,moj Brat Milovan.
        Nama je spic name Crnjini
        I slavimo Svetog Nikolu

      • Darko Marinković

        Poštovana Valentina,
        Izvinjavam se što tek sad odgovaram na vaš komentar, prosto sam smetnuo s uma da sam napisao svoj još 2020. Par puta proveravao komentare, nije bilo odgovora i odustao. Naravno, voleo bih da mi pošaljete to što imate. Ja sam bio u Gornjoj Crnući kao dete i sećam se kao kroz maglu nekog porodičnog stabla. Bio sam ponovo pre par godina za 1. maj, posetio Milošev konak, ali nikog nisam našao od ukućana u čijem je dvorišu konak. Moja linija Marinkovića je poreklom s donje strane puta, ispod Miloševog konaka.

  4. Fragana Marinkovic

    Postovani,
    Interesuje me poreklo prezimena Marinkovic posto je moj.pokojni svekar Branislav Marinkovic iz Kozuara sela kod Uba.Slavimo Sv. Dimitrija.

  5. Miroljub

    Postovani prezivam se Marinkovic, potomak sam Marinka i Todore Đorđević, koji su ziveli u periodu od 1800-1900 godine u Potkonju ( ne znam gde se nalazi to selo). Imali su dva sina za koja znam, zvali su se Petar i Milun obojica su se odselili u Novo Selo i tek tu promenili prezime u Marinkovic( po ocu Marinku), s obzirom da je razlika u godinama izmedju Petra i Miluna velika, pretpostavljam da su imali jos brace i sestara i to je ono sto mene zanima. Milun i Petar su imali tetku Jelenu koja je bila udata u Pasji Potok, bila je slepa pa su je upravo Petar i Milun gledali do kraja zivota. Postoji porodicno stablo na kome je sve jasno i lepo prikazano, ukoliko neko nadje nekih slicnosti ili ima nekih informacija neka mi se javi na mail [email protected]

  6. Nemanja Marinković

    Pozdrav svima.
    Moji Marinkovići slave Sv. Alimpija i kao letnju slavu Djurdjevdan. Doselili su se na Željin, selo Ploča, opština Aleksandrovac, iz Crne Gore (navodno izokoline Berana) u 18.veku bežeći pod turskom odmazdom. Mislim da su pripadali plemenu Vasojevica i tamo se prezivali Đukići dok nisu po Marinku koji je ubijen u odmazdi počeli da se prezivaju Marinkovići. Moj najstariji predak za kojeg znam je moj navrdeda (pradedin deda) Petronije Marinković, verovatno rođen negde u prvoj polovini 19.veka između 1830. i 1850. Kasnije se jedan deo Marinkovića odvojio i otišao na Kosovo. U Aleksandrovackoj Župi ima dosta potomaka ovih Marinkovića i mislim da uglavnom slave Sv. Alimpija Stolpnika, neki slave i Djurdjevdan. Ako neko zna nešto više o njihovom dubljem poreklu ili generalno o njima neka piše. Hvala

    • Goran

      Najboli način da saznate svoje poreklo je da uradite DNK test o poreklu,tako ćete saznati da li ste od Vasojevićia ili ste neki drugi rod.
      Nedaleko od Berana u selu Velika(Plav) ima dosta bratstava koji slave Sv Alimpija i prislužuju Djurdjevdan i skoro svi su testirani,pripadaju R1a >Z280>Y2608>BY68536 haplo grupi.

  7. Biljana

    Moj cukundeda se zvao Petar Marinkovic,pradeda Dimitrije,a deda Milivoje.Petar je dosao u Beograd iz Vidina,tacnije iz Bregova.,da uci bogosloviju.Verovatno kada je Bregovo pripalo Bugarskoj.Slavili su svetog Nikolu
    Mama je pricala da se cela ta familija doselila u Beograd,jer su imali neki sukob sa Turcima.Da li ima nekog poreklom iz tih krajeva?

  8. Staša

    U komentarima izgleda ima više Marinkovića koji slave Sv. Nikolu dok u tekstu „Porekla” nisu ni napomenuti…Baš čudno.

    • Tatjana majka devojačko Marinkovic

      Moja majka Katarina je bila Marinković. Otac beogradjanin Aleksandar, služio je kod kralja Aleksandra po Makedoniji. Slavili su sv Nikolu.