Poreklo prezimena Marinković

23. februar 2012.

komentara: 90

[toggle title=”TESTIRANI MARINKOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Marinković

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Bunić, Lika

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
________________________

Marinković

Haplogrupa: G2a rod A

Poreklo: Čitulk, Ljubovija, Srbija

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković (ćelići) Macura

Haplogrupa: I1 rod Macura

Poreklo: Tribanj, Šibuljina, Dalmacija

Krsna slava: Aranđelovdan

Kontakt:
_________________________

Marinković

Haplogrupa: R1a Z280 Karpatsko-dalmatinski klaster

Poreklo: Kozarac, Kordun, Hrvatska

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković

Haplogrupa: I1 rod Drobnjaka

Poreklo: Brančić, Ljig, Srbija

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

Marinković Vurlani

Haplogrupa: I1 rod Macura

Poreklo: Tribanj, Šibuljina, Dalmacija

Krsna slava: Vasiljevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Marinković pojavljuje se u na raznim područjima gde žive ili su živeli Srbi. O Marinkovićima iz dalmatinskog, podvelebitskog mesta Tribanj Šibuljine (kod Starigrada na moru) prilog nam je poslao naš saradnik Aleksandar Marinković, za kojeg objavljujemo i veoma interesantnu analizu DNK praporekla njega i njegovih Marinkovića (Ćelića).

MARINKOVIĆI (Ćelići) – slave Sv. Aranđela Mihajla. Prema usmenom predanju, rodonačelnik Petar je bio iz oblasti Vasojevića, te se izbegavajući krvnu osvetu, doselio u Marinkoviće Vurlane i najverovatnije preuzeo njihovo prezime. Nadimak Ćelići potiče od Petrove priče da je poreklom iz neposredne okoline manastira Ćelije, najverovatnije u Kaludri kod Berana ili na širem prostoru Šekulara (Jastaće). Ćelići su naseljeni u zaseoku Asanovac podno tzv. Asan kule. Iz ovog ogranka potiče i narodni heroj Jovan Marinković Ivo, kolonista u Slavoniji. Genetičkim istraživanjem utvrđeno je da ovaj rod Marinkovića pripada haplogrupi I1 M253 Z63 S2078+ V68+, karakterističnoj za brojna germanska plemena, a naročito ona na istoku Evrope. Takođe, na osnovu genetičkog rezultata, nesumnjivo je utvrđeno da Marinkovići-Ćelići pripadaju razgranatom rodu Macura koje je takođe nekada obitavalo u crnogorskim Brdima, a jedan deo Macura takođe čuva predanje o poreklu od manastira Ćelije. I Macure takođe slave Aranđelovdan. Prema prikupljenim rezultatima na međunarodnom projektu FTDNA, Marinkovići-Ćelići i Macure imaju genetičko poklapanje sa Belorusom Kudinom (akođe nosi oznaku I1 V68+), a procenjena vremenska udaljenost zajednčkog pretka ukazuje na period Seobe naroda odnosno da je u tom periodu došlo do razdvajanja. Genetički rezultat bi mogao ukazivati da se Petar nije direktno doselio iz Vasojevića, kako bi se dalo zaključiti iz usmene predaje, već negde iz srednje Dalmacije gde su naseljene Macure, kao što se može i pretpostavljati da je Petrovo prezime bilo Macura. No, još uvek ne možemo to i na nesumnjiv način potvrditi. Prema grubim proračunima, Petar je mogao biti rođen oko 1810. godine ako je verovati usmenoj tradiciji. Ipak, sve ovo su samo pretpostavke i pouzdanih podataka o Petrovom godištu kao i mestu iz kojeg je potekao, još uvek nema. Pored Macura, ovaj rod Marinkovića je srodan i sa porodicom Prostran iz Smokovića, jer su i Prostrani zapravo ogranak Macura (usmena predaja potvrđena DNK analizom). Naravno, Marinkovića Ćelića nema u Tribnju prema mletačkom katastru iz 1709. godine, ali ima zabeleženih Macura i to najviše u Kistanjama (48 duša), Smokoviću i Kruševu.

Aleksandar Marinković pominje još dve grane Marinkovića u selu Tribanj Šibuljine – Marinkovići (Vurlani) i Marinkovići (Smislići).

MARINKOVIĆI (Vurlani) – slave Sv. Vasilija Velikog. Prema mišljenju Aleksandra Bačka, nadimak Vurlani je formiran po Furlaniji, oblasti u severnoj Italiji. Premda bi po lokalnom dijalektu Furlanija zaista bila Vurlanija, nema pouzdanih dokaza ni indicija koje bi ove Marinkoviće povezale sa severnom Italijom. Moguće da je neki dalji predak bio vojnik u tom kraju te se nadimak zadržao i po naseljavanju u Tribanj u 17. veku. Ova činjenica bi povezivala Marinkoviće Vurlane sa uskocima, među kojima su takođe zabeleženi Marinkovići, pogotovo što su Uskoci imali učešća u borbama u severnoj Italiji (tzv. Uskočki rat 1615. – 1617. god.). Ipak, valja napomenuti da su Marinkovići Uskoci, naseljeni na Žumberku u 16. veku, slavili Aranđelovdan. Vurlani su pretežno naseljeni u zaseoku Asanovac, u delu zvanom Pod Čardačinom. Prema mletačkom katastru iz 1709. godine, u Tribnju su živeli tri porodice ovih Marinkovića, koje su predvodili: Ivanko (Jovan) Marinković sa ukupno 6 članova porodice, Janko Marinković sa 5 i Marko Marinković sa takođe 5 članova. Imali su ukupno 6 “ljudi za oružje“ i 300 ovaca. Takođe pripadaju haplogrupi I1 M253 Z63 S2078+ V68+ i vrlo su bliski sa Marinkovićima Ćelićima.

MARINKOVIĆI (Smisići) – izvorno slave Sabor presvete Bogorodice (drugi dan Božića, tzv. Božiji dan) iako pojedini pripadnici ovog roda u novije vreme obeležavaju Sv. Stefana. Najviše naseljeni u zaseoku Polibrada pored Asanovca. Prema usmenoj legendi, nastali su od Marinkovića Vurlana, i to na sledeći način. Izvesni mornar iz kraja, koji je navraćao u Tribanj, zaveo je curu iz zaseoka Kruščica ili Mataci. Kad je ostala trudna, on je netragom nestao, a Ivan Marinković (Vurlan) joj ponudi brak i tako je spase sramote. Zato su i dobili nadimak Smisići jer su “smišani“ tj. pomešani.

Interesantno je da je prilikom DNK analize praporekla Aleksandra Marinkovića, utvrđeno da on pripada haplogrupi I1. Prema tumačenju geneaologa Siniše Jerkovića, koji je uradio analizu dobijenih rezultata, haplogrupa I1 nije karakteristična za naše prostore jer je, kako kaže, reč o tipičnoj skandinavskoj grupi. To znači da bi preci Marinkovića Ćelića lako mogli biti Germani doseljeni s Gotima ili eventualno sa Slavenima. U obzir dolaze germanska plemena poput Angla, Vandala ili Sveva i u manjoj meri izvornih Gota.

U selu Tribanj Šibuljine, postoji i porodica Prodan koja se genetički takođe uklapa u rod Macura odnosno bliska je Marinkovićima Ćelićima i Vurlanima.

Siniša Jerković navodi da je u dosadašnjim istraživanjima za Srbiju haplogrupa I1 bila oko 7 odsto u odnosu na stanovništvo Srbije.

„Postoje teze da je mogla doći na ove prostore i u seobi Slovena, ali još ništa određeno se tu ne može reći. Dosad se uglavnom smatrala znakom germanskih i vikinških seoba u Evropi. Inače, I haplogrupa je haplogrupa ostataka kromanjonaca u Evropi, koji su karakteristični po svetloj puti, zahvaljujući skandinavskom, severnjačkom poreklu “, navodi Siniša Jerković.

KRSNA SLAVA: Sv. Arhvanđel Mihajlo, Sv. Vasilije, Sabor presvete Bogorodice, Sv. Stefan

__________________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

MARINKOVIĆI

Marinkovići su ogranak Miloševića; bili su u rodu s Čupićima i Čarapićima i živjeli su u Donjoj Bijeloj. Jedna narodna pjesma pjeva o Vučeti Marinkoviću koji nema „od srca evlada“, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je ovo bratstvo s njim nestalo.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (90)

Odgovorite

90 komentara

  1. Marjanovic

    Poštovani,
    Potrebna mi je pomoć oko porekla prezimena Marjanović. Slavimo Đurđic (16. novembar), ne i Đurđevdan. Po nekim informacijama, u potkopaoničko selo Domiševina doseljeni smo iz Crne Gore i po dolasku je prezime bilo Marinković, zatim Marjanović, pa Slavković ( znam da je to bilo prezime u vreme Prvog svetskog rata), a onda opet Marjanović. Zamolila bih vas da mi pružite opširnije podatke.

  2. Nenad

    Zanima me poreklo Marinkovića,selo Kaludjerovo kod Bele Crkve u Banatu.Krsna slava Djurdjic. Najdalje što znam da mi se čukundeda zvao Mojsa Marinković.Pozdrav !

  3. Interesuje me o Marinkovićima koji slave sv. Nikolu? Ima ih i u selu Ljuberađa kod Babušnice. Odakle su izbegli? I čiji su potomci?

  4. Valentina Marinkovska

    Zdravo, moeto ime e Valentina Marinkovska, živeam vo Skopje, Makedonija i bi sakala da doznaam nešto za Tomov – Marinkoviќ od Panevlje. Prezimeto e od mojot soprug koj imal dedo po ime Jovan (Ivan) Marinkoviќ (Tomov) a koga došol po službena dolžnost vo Skopje, se oženil so makedonka, se rodil sinot Duško (moj svekor) i po dokumenti e pišan: Duško Tomov /Marinkoviќ /Marinkov/ Marinkovski. Vi pišuvam, da znaete deka Marinkovski (od Marinkoviќ – Tomov) ima i vo Makedonija. Se nadevam deka me razbirate i ne vi napraviv problem što pišuvam makedonski. Pozdrav !

  5. lepa cerovina

    Moja porodica Marinković je u 19-om veku živela u Planinici (Mioničkoj).U matičnim knjigama Ribničke crkve se pojavljuju 1838 ,1845, 1846 i dalje , ali u poreskim tefterima 1834 , 1836 i 1839 se uopšte ne pojavljuje prezime Marinković. Do popisnih lista stanovništva za kapetaniju Kolubarsku okrug Valjevski nisam mogla da dođem.Da li uopšte postoje? Znam da je deo porodice živeo u Šapcu ili okolini.
    Od kraja 19- og veka pa do Prvog Svetskog rata su se preseljavali u selo Jajčić kod LJiga. Slavimo Veliku Gospojinu pa bih zamolila da mi se jave Marinkovići iz Šapca koji slave istu slavu. Po nekom predanju potičemo iz Hercegovine “Bela Stena”kod Mostara.Najstariji za koje imam podatke imaju imena: Marinko , Pavle , Panta , Pantelija Simeon , Ćira , Radovan itd.
    Bila bih Vam zahvalna za neki podatak više.

  6. Vojislav Ananić

    MARINKOVIĆ (k), u Orljavi i Vašarovićima (Ljubuški). U Orljavi su “Marinkovići i Pivci jedna porodica”. Njihov je “djed” doselio iz Zavojani u Dalmaciji. U Vašaroviće je Marinković došao “o kugi” iz Prologa kod Vrgorca, “na širinu” (59:301.304)

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

  7. Nemanja Marinković

    Pozdrav svima. Moji su Marinkovići sa Željina, selo Ploča, opština Aleksandrovac. Navodno su došli iz CG kao Đokići, jedan deo se naselio kod Željina, neki su otišli na Kosovo. Slavimo Sv. Alimpija Stolpnika i kao letnju slavu Đurđevdan (za Đurđevdan sam čuo da su je nekad slavili, sad je ne slavimo)

  8. Marinkovic

    Moja baba je rodjena Marinkovic.. Rođena je u Sopotu(Mladenovac) u selu Nemenikuće, krsna slava je Sv.Jovan u januaru

  9. Poštovani, zna li neko nešto više da mi kaže o Marinkovićima iz Bosanske Krajine, selo Boboljusci kod Drvara? Slavimo Đurđevdan.
    Našao sam u knjizi Petra Rađenovića “Unac” da je u Boboljuske došao jedan Marinković iz Bastaha “na materinstvo”, šta to znači?

  10. Igor Marinković

    Moj deda pokojni je rođen u sijarinjskoj banji a baba u radoševcu. Slavimo Sv Dimitrija u porodici