Poreklo prezimena Dedić

16. februar 2012.

komentara: 73

PIŠE: mr Slavomir Dedić

Ovo je prilog koji se odnosi isključivo na Dediće iz Bukovačkih salaša kod Sombora. Bukovački salaši su ušorena grupa salaša udaljeni oko 6 km od Sombora. Od 15 somborskih salaša ovo su najveći. Bukovački salaši imaju železničku stanicu na pravcu Sombor-Bogojevo-Vinkovci. Na stanici piše “Bukovački salaši”. Prvi Dedić u Somboru (Sava) registrovan je oko 1740. godine. Od onda do danas prema crkvenim i gradskim matičnim knjigama, u Somboru je rođeno oko 420 muških Dedića.

U “Srpskoj porodičnoj enciklopediji” (knjiga br. 7.) dati su sledeći podaci o nekim od tih Dedića:

Dedić Gradimir (1965.), diplomirani ekonomista, radi kao profesor u Ekonomskoj školi u Somboru. Rano se počeo baviti rvanjem. 1982. bio prvak Jugoslavije u seniorskoj kategoriji, a  na Mediteranskim igrama u Latakiji (1987.) osvojio bronzanu medalju.

Dedić Milivoj (1924-2012), lekar, profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, šef Katedre za radiologiju i  upravnik Instituta za radiologiju Kliničke bolnice Medicinskog fakulteta. Poginuo u saobraćajnoj nesreći 2012. godine.

Dedić Sergej (1911-2000), oficir Kraljevine Jugoslavije, pilot. Po izbijanju rata 1941. godine  prekomandovan u Grčku, a kasnije u Libiju. Tokom rata leteo u sastavu Britanskog RAF-a kao izviđač i u pratnji brodskih konvoja i bombardera na Mediteranu. Posle rata se nije hteo vratiti u Jugoslaviju. Umro u Australiji.

Dedić Slavomir (1942.), autor ovog priloga,  diplomirani ekonomista, magistar,  programer i dobrotovor. Odmah po donošenju Zakona o preduzećima 1989. godine osnovao prvu privatnu firmu u Somboru (ne računajući sitne trgovačke radnje). Firma se bavi projektovanjem i programiranjem informacionih sistema i do danas (2017.) nije imala prekida u radu. Dao značajne donacije za izgradnju Hirurškog bloka u sklopu Opšte bolnice u Somboru (1988.),  zatim za objavljivanje drugog izdanja “Istorije srpskog naroda” (1994.) itd. Od Fondacije solidarnosti Srbije, Beograd, dobio 2002. godine zahvalnicu za “humanitarni rad” u Fondaciji. Za rad od značaja za istoriju Sombora, dobio 2006. godine  Zahvalnicu opštine Sombor, a povodom 13. novembra dana ulaska Srpske vojske u Sombor 1918. godine.

Dedić Spasoje (1849-1940), završio Učiteljsku školu u Somboru. Kao član družine “Venac” pripremio bukvar za osnovne škole u Srbiji 1869. godine. Umro kao učitelj u Dalju (danas Hrvatska).

Dedić Stojan (1888-1959), lekar, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Sin Spasoja Dedića. Osnivač ili jedan od osnivača Interne “B” klinike u Beogradu. Pred rat napisao je knjigu “Devojka bez predrasuda” koja je odmah po ulasku nemačke vojske u Beograd povučena iz Biblioteke. (Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković” u Beogradu). Autor ovoga priloga je ipak uspeo da dođe do te knjige i da je pročita. Moje mišljenje je da je ta knjiga zabranjena jer se iz nje moglo zaključiti koji su to nemački špijunski centri bili u Beogradu neposredno pred rat.  Stojan nije prihvatio ni novu vlast posle 1944. godine ali je nastavio da radi.  Posle rata napisao je knjigu “Kazamati Titove Jugoslavije” koje je objavljena u Parizu. Stradao je nesrećnim slučajem (?) 1959. godine tako što je “propao” u tunel za lift.

Pored ovih Dedića pobrojanih u pomenutoj enciklopediji, pomenuću još neke druge Bukovačke Dediće:

Dedić Jugoslav (1964.),  diplomirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, kao statičar za noseće konstrukcije angažovan na sanaciji mnogih instalacija oštećenih u agresiji NATO pakta na Srbiju (Naftna industrija u Pančevu, Rafinerija u Novom Sadu itd.)  projektant tzv “medijske kocke” u  “Kombank areni”, najvećoj sportskoj hali u Evropi (25000 m2). Kocka je teška 10 tona, visi na sredini hale na 17 metara iznad poda.

Dedić Žarko (1892-1925), zemljoradnik, 1916. godine prešao iz austrougarske vojske u Prvu srpsku dobrovoljačku diviziju. U prvoj borbi na Dobrudži, avgusta 1916. sa Bugarima, teško je ranjen te mu je amputirana noga. Za vreme rata boravio po raznim bolnicama, a posle rata se vratio u Bukovačke salaše, gde je otvorio trgovačku radnju ali je od posledica ranjavanja umro već 1925. godine. Njegova ćerka Jelena završila je Učiteljsku školu i udala se za svog školskog druga Nemca – Fridriha Erlemana (Frica). Odmah po okupaciji Fric je postao nemački oficir ali u civilnoj službi u Vrbasu. Za vreme rata Jelena je u njihovoj kući krila komunističke ilegalce o čemu njen muž nije imao pojma. Kada su oktobra 1944. godine svi Nemci poslušali svoju vojnu komandu i krenuli u izbeglištvo, Jelena je tada rekla svome mužu za ono šta se dešavalo tokom rata. Fric se tek tada uplašio.(“Jelena, Jelena. Da se to otkrilo za vreme rata, izgubili bi smo oboje glavu!”) Pošto ni Fric tokom rata nije imao nekih neprijateljskih istupa, oni su ostali u Jugoslaviji, a nova vlast je i Jeleni i Fricu odmah obezbedila zaposlenje.

DedićDavid (1920-1985), pre rata zemljoradnik, posle rata završio Političku školu u Subotici i kurs za VKV radnika (vozač), kasnije Upravnik Ekonomije Zemljoradničke zadruge u Bukovačkim salašima, odbornik, zatim Predsednik opštine (gradonačelnik). U penziju otišao sa mesta Potpredsednika opštine Sombor. David je otac autora ovog priloga.

Dedić Milorad (1963.), završio Pravni fakultet u Novom Sadu, radio u Somboru kao sudija, danas sudija u Apelacionom sudu u Novom Sadu.

Dedić Slobodan (1946.), lekar, primarijus, načelnik Neuropsijatrijskog odeljenja Opšte bolnice u Somboru, danas penzioner.

Dedić Kosta(1952.), lekar, specijalista oralne hirurgije u Opštoj bolnici u Somboru, danas penzioner.

Dedić Gruja (1914-1973), fizički radnik,  odmah po okupaciji (16. aprila 1941. !) odnet u Nemačku na rad. Radio kao zarobljenik na raznim poljoprivrednim gazdinstvima. Iz Nemačke se vratio januara 1944. godine i odmah se uključio u ilegalni rad. Dobio status borca Narodnooslobodilačkog rata. Ubrzo postaje odbornik, pa poslanik u Pokrajinskoj skupštini Vojvodine. Tri puta biran za gradonačelnika Sombora, a u penziju odlazi sa mesta direktora Vodoprivrednog preduzeća “Panonija”. Kao gradonačelnik u najtežim danima posle rata, postao vrlo pouparan kod svih stanovnika Sombora (bez obzira na nacionalnost), tako da jedna ulica u naselju “Nova Selenča” u Somboru nosi njegovo ime.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (73)

Odgovorite

73 komentara

  1. Otac mi se zove Dragutin.Njegov brat Milivoj .I on ima sina Dejana.A ja imam dvije sestre.

  2. Djed je imao samo sestru Ljubicu koja je zivjela u Zagrebu.Ali je imao i sestricnu Ruzicu ,Vidu iDragomira Popovica u Beogradu.Svake godine Ja sam isla s bakom i djedom kao mala da ih posjetimo i oni su dolazili k nama

  3. I veoma bih bila sretna da mi posaljete adresu gospode Teodore.Neka slicna sudbins nas dovela na drugu stranu zemaljske kugle.Vama puno hvala na pozivu.Ako budem mogla doci uskoro tamo sigurno cemo se vidjeti.Kao sto sam vec i ranije napisala :Veoma je bazno da svaki covijek zna svoje porijeklo .Tako moze bolje znati i razumijeti samog sebe.Ja sam eto tako puno shvatila isto.

  4. Postovani gospodine Slavomir.Veoma me zanima sve o mom porijeklu.Molim vas napisite sto vise mozete i znate o nasim zajednickim korjenima.

  5. Krsna slava moga djeda je LAZAREVA SUBOTA

  6. Slavomir Dedić

    Poštovana Gordana,
    dosta sam zauzet u sopstvenoj firmi pa ne gledam baš često u ovaj sajt. No, potrudiću se da Vam pošaljem što više podataka o svemu što Vas interesuje. Inače dileme nema o našem zajedničkom poreklu, a krsna slava LAZAREVA SUBOTA (VRBICA) se podrazumeva … Iz naših novina vidim da postoji novinarka Dedić u “Politici”, zatim na TV Beograd voditeljka Vesna Dedić, zatim na VMA (Vojno medicinska akademija – vrhunska medicinska ustanova u Srbiji) postoji žena lekar sa prezimenom Dedić. Za Vesnu sam siguran da je poreklom iz Crne Gore i da nije od naših, a za ove druge dve ću proveriti, možda imaju neke veze sa nama … Pozdrav, Sl.Dedić

  7. Slavomir Dedić

    Gordana ne mogu vam poslat e-adresu Teodore koja je tu u Australiji jer ona ne želi da se ta adresa vidi ovako na portalu ali ako Vi pošaljete Vašu adresu ona će se javiti. Pozdrav, Slavomir Dedić, Sombor

  8. Suzana

    Zdravo svima,moje devojacko prezime je Dedic,moji su sa Zlatibora,tacnije selo Rudine a nasa krsna slava je Sveti Luka…ne znam tacno nase poreklo,ali po onome sto sam pronasla,poticemo od Mrnjavcevica…ima li jos Dedica sa Rudina :)?

  9. Slavomir Dedić

    Suzana, ne znam ništa o Dedićima sa Rudina. Ali to što ste načuli o Mrnjavčevićima ima izgleda neke veze, jer sam i ja došao do nekih podataka o vojvodi Mrnji … Kod vas na Zlatibor često dolazim na letovanje ali još nisam čuo za selo Rudine. Baš ću sad da pogledam gde je to … Pozdrav,

    • Dragutin Dedić

      Pozdrav, rado bih Vam bio domaćin kada Vas put nanese kod nas na Zlatibor, u Užice…
      Budite slobodni pa se javite da eventualno saznam i nešto novo o našem poreklu..