PIŠE: mr Slavomir Dedić
Ovo je prilog koji se odnosi isključivo na Dediće iz Bukovačkih salaša kod Sombora. Bukovački salaši su ušorena grupa salaša udaljeni oko 6 km od Sombora. Od 15 somborskih salaša ovo su najveći. Bukovački salaši imaju železničku stanicu na pravcu Sombor-Bogojevo-Vinkovci. Na stanici piše “Bukovački salaši”. Prvi Dedić u Somboru (Sava) registrovan je oko 1740. godine. Od onda do danas prema crkvenim i gradskim matičnim knjigama, u Somboru je rođeno oko 420 muških Dedića.
U “Srpskoj porodičnoj enciklopediji” (knjiga br. 7.) dati su sledeći podaci o nekim od tih Dedića:
Dedić Gradimir (1965.), diplomirani ekonomista, radi kao profesor u Ekonomskoj školi u Somboru. Rano se počeo baviti rvanjem. 1982. bio prvak Jugoslavije u seniorskoj kategoriji, a na Mediteranskim igrama u Latakiji (1987.) osvojio bronzanu medalju.
Dedić Milivoj (1924-2012), lekar, profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, šef Katedre za radiologiju i upravnik Instituta za radiologiju Kliničke bolnice Medicinskog fakulteta. Poginuo u saobraćajnoj nesreći 2012. godine.
Dedić Sergej (1911-2000), oficir Kraljevine Jugoslavije, pilot. Po izbijanju rata 1941. godine prekomandovan u Grčku, a kasnije u Libiju. Tokom rata leteo u sastavu Britanskog RAF-a kao izviđač i u pratnji brodskih konvoja i bombardera na Mediteranu. Posle rata se nije hteo vratiti u Jugoslaviju. Umro u Australiji.
Dedić Slavomir (1942.), autor ovog priloga, diplomirani ekonomista, magistar, programer i dobrotovor. Odmah po donošenju Zakona o preduzećima 1989. godine osnovao prvu privatnu firmu u Somboru (ne računajući sitne trgovačke radnje). Firma se bavi projektovanjem i programiranjem informacionih sistema i do danas (2017.) nije imala prekida u radu. Dao značajne donacije za izgradnju Hirurškog bloka u sklopu Opšte bolnice u Somboru (1988.), zatim za objavljivanje drugog izdanja “Istorije srpskog naroda” (1994.) itd. Od Fondacije solidarnosti Srbije, Beograd, dobio 2002. godine zahvalnicu za “humanitarni rad” u Fondaciji. Za rad od značaja za istoriju Sombora, dobio 2006. godine Zahvalnicu opštine Sombor, a povodom 13. novembra dana ulaska Srpske vojske u Sombor 1918. godine.
Dedić Spasoje (1849-1940), završio Učiteljsku školu u Somboru. Kao član družine “Venac” pripremio bukvar za osnovne škole u Srbiji 1869. godine. Umro kao učitelj u Dalju (danas Hrvatska).
Dedić Stojan (1888-1959), lekar, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Sin Spasoja Dedića. Osnivač ili jedan od osnivača Interne “B” klinike u Beogradu. Pred rat napisao je knjigu “Devojka bez predrasuda” koja je odmah po ulasku nemačke vojske u Beograd povučena iz Biblioteke. (Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković” u Beogradu). Autor ovoga priloga je ipak uspeo da dođe do te knjige i da je pročita. Moje mišljenje je da je ta knjiga zabranjena jer se iz nje moglo zaključiti koji su to nemački špijunski centri bili u Beogradu neposredno pred rat. Stojan nije prihvatio ni novu vlast posle 1944. godine ali je nastavio da radi. Posle rata napisao je knjigu “Kazamati Titove Jugoslavije” koje je objavljena u Parizu. Stradao je nesrećnim slučajem (?) 1959. godine tako što je “propao” u tunel za lift.
Pored ovih Dedića pobrojanih u pomenutoj enciklopediji, pomenuću još neke druge Bukovačke Dediće:
Dedić Jugoslav (1964.), diplomirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, kao statičar za noseće konstrukcije angažovan na sanaciji mnogih instalacija oštećenih u agresiji NATO pakta na Srbiju (Naftna industrija u Pančevu, Rafinerija u Novom Sadu itd.) projektant tzv “medijske kocke” u “Kombank areni”, najvećoj sportskoj hali u Evropi (25000 m2). Kocka je teška 10 tona, visi na sredini hale na 17 metara iznad poda.
Dedić Žarko (1892-1925), zemljoradnik, 1916. godine prešao iz austrougarske vojske u Prvu srpsku dobrovoljačku diviziju. U prvoj borbi na Dobrudži, avgusta 1916. sa Bugarima, teško je ranjen te mu je amputirana noga. Za vreme rata boravio po raznim bolnicama, a posle rata se vratio u Bukovačke salaše, gde je otvorio trgovačku radnju ali je od posledica ranjavanja umro već 1925. godine. Njegova ćerka Jelena završila je Učiteljsku školu i udala se za svog školskog druga Nemca – Fridriha Erlemana (Frica). Odmah po okupaciji Fric je postao nemački oficir ali u civilnoj službi u Vrbasu. Za vreme rata Jelena je u njihovoj kući krila komunističke ilegalce o čemu njen muž nije imao pojma. Kada su oktobra 1944. godine svi Nemci poslušali svoju vojnu komandu i krenuli u izbeglištvo, Jelena je tada rekla svome mužu za ono šta se dešavalo tokom rata. Fric se tek tada uplašio.(“Jelena, Jelena. Da se to otkrilo za vreme rata, izgubili bi smo oboje glavu!”) Pošto ni Fric tokom rata nije imao nekih neprijateljskih istupa, oni su ostali u Jugoslaviji, a nova vlast je i Jeleni i Fricu odmah obezbedila zaposlenje.
DedićDavid (1920-1985), pre rata zemljoradnik, posle rata završio Političku školu u Subotici i kurs za VKV radnika (vozač), kasnije Upravnik Ekonomije Zemljoradničke zadruge u Bukovačkim salašima, odbornik, zatim Predsednik opštine (gradonačelnik). U penziju otišao sa mesta Potpredsednika opštine Sombor. David je otac autora ovog priloga.
Dedić Milorad (1963.), završio Pravni fakultet u Novom Sadu, radio u Somboru kao sudija, danas sudija u Apelacionom sudu u Novom Sadu.
Dedić Slobodan (1946.), lekar, primarijus, načelnik Neuropsijatrijskog odeljenja Opšte bolnice u Somboru, danas penzioner.
Dedić Kosta(1952.), lekar, specijalista oralne hirurgije u Opštoj bolnici u Somboru, danas penzioner.
Dedić Gruja (1914-1973), fizički radnik, odmah po okupaciji (16. aprila 1941. !) odnet u Nemačku na rad. Radio kao zarobljenik na raznim poljoprivrednim gazdinstvima. Iz Nemačke se vratio januara 1944. godine i odmah se uključio u ilegalni rad. Dobio status borca Narodnooslobodilačkog rata. Ubrzo postaje odbornik, pa poslanik u Pokrajinskoj skupštini Vojvodine. Tri puta biran za gradonačelnika Sombora, a u penziju odlazi sa mesta direktora Vodoprivrednog preduzeća “Panonija”. Kao gradonačelnik u najtežim danima posle rata, postao vrlo pouparan kod svih stanovnika Sombora (bez obzira na nacionalnost), tako da jedna ulica u naselju “Nova Selenča” u Somboru nosi njegovo ime.
17. januar 2019. u 23:01
Amir
Postovanje svima, da li neko ima podatke o Dedicima iz posavine, tacnije Odzak?
28. januar 2019. u 08:06
Slavomir Dedić
Zdravo Amire, Dedića Muslimana imaš punu Bosnu, a ima ih i u Zagrebu, zatim baš u Posavini itd. U Bosni postoji i mesto Dedić, u Zagrebu postoji jedna dugačka ulica na periferiji i taj kraj se zove Dedići itd. Nemam sad više vremena. Prezime Dedić je očigledno nastalo iz korena “deda”, tako da je sasvim normalno da Dedića ima svih nacija i narodnosti (barem što se tiče prethodne Jugoslavije). Jedna grupa Dedića – Srba živela je u zaleđu Dubrovnika i Dubrovčani su njima plaćali neki porez … Ima o tome i knjiga, ali nemam sad više vremena … Pozdrav, Sl.Dedić
26. oktobar 2019. u 15:03
Gordana Kurtinovic
Gospodine Slavomir, evo vidim da se niste oglasavali duze vrijeme .Malo sam zabrinuta ali nadam se sa je sve u redu i saljem puno pozdrava
28. oktobar 2019. u 20:50
Slavomir Dedić
Gordana, pa i vi ćutite već mesecima. Ja sam u poslednje tri godine pored svoga redovnog posla u firmi i studirao, tako da sam februara ove godine doktorirao u Beogradu. Ovoga leta, kada je zbog godišnjih odmora bilo zatišje, rešio sam da napišem knjigu o Bukovačkim salašima. Knjiga je završena i još 28. jula imali smo promociju i to u Bukovcu. Knjiga se zove “Kratka priča o Bukovačkim salašima kod Sombora”. Promociju smo održali u Bukovačkoj školi. Posle promocije dve domaćice iz Bukovca su napravile malu zakusku. Ja sam im rekao neka naprave šta najbolje znaju. Jedna je napravila pogačice s čvarcima, a druga pitu sa višnjama. Bilo je simpatično. Bukovačani su veoma srećni jer oni prvi i jedini sada imaju knjigu o svojim salašima, tj. o svome mestu. Bukovčani sada od mene traže da napišem novo izdanje ali da priču proširim. Rešio sam da im to napravim i već uveliko skupljam podatke. Mukotrpan je to posao. Koristim istraživanje na terenu (Bukovac), svoju ličnu arhivu, Istorijski arhiv Sombor, Gradsku biblioteku Sombor, Maticu srpsku u Novom Sadu, Muzej Vojvodine u Novom Sadu, Istorijski arhiv u Novom Sadu itd, itd. Sad već imam preko 300 strana. Očekujem da ću rukopis završiti do kraja novembra. Eto toliko za sada. Pozdrav, dr Slavomir Dedić, Sombor.
4. novembar 2019. u 08:57
Gordana Kurtinovic
Postovani gospodine Slavomir iskreno Vam cestitam od srca na svemu ovome.Jako mi je drago zbog vas i zbog svih ljudi koje svojim radom i mukotrpnim istrazivanjima uciniste i dalje cinite sretnima.Eto , s velikim zadovoljstvom,mogu reci da sam i ja jedna od njih.Ponosim se vama
29. novembar 2019. u 13:22
Gordana Kurtinovic
Uvidjela sam neke nepravilnosti u najavnoj spici pa vas molim da to ispravite dragi urednici jer to nije ono sto sam prvobitno napisala i uopste neznam sta bi moglo znaciti ono Moji su sa …..
29. novembar 2019. u 13:30
Gordana Kurtinovic
Evo da pojasnim malo pojavila se neka mjesavina podataka mojih i nekog drugog .Vidim da je to sada izmjenjeno.Hvala
29. novembar 2019. u 13:55
Gordana Kurtinovic
Pa evo ponovilo se Pomjesani su podaci gosp.Suzane sa Zlatibora i moji.Pozdravljam puno sve.Ko radi taj i grjesi,nasa stara poslovica tako istinita kao i sve ostale
13. decembar 2019. u 19:28
Slavomir Dedić
Knjiga o Bukovačkim salašima, danas kratko nazvanim Bukovac je gotova. Ovo dakle, nije knjiga samo o Dedićima nego o svim Bukovčanima. Najviše u Bukovcu ima Mijića, zatim slede prezimena: Dedić, Karalić, Mirosavljević, Čonić, Lazić, Galetin, Kunić, Bukalov, Brbaklić, Zečev, Šljukić, Nastasić, Janjatović, Vujković, Sredojević. Ovo su sve Bukovčani koji su živeli u Bukovcu i pre Drugog svetskog rata. Postoji isto toliko prezimena onih koji su doselili u Bukovac posle DSR. Mislim da je najviše doseljenika iz Bosne i Hercegovine. Knjiga o kojoj je reč sada ima preko 500 strana. Trudio sam se da svako ovo prezime pomenem makar u nekom kontekstu. Naravno, mnogo je i slika, pa se tako našlo i slika iz XIX veka, zatim pregledao sam sve novine koje su izlazile u Somboru od 1858. godine, kada su se pojavile prve takve novine, pa do danas. Iz svih tih novina povadio sam ono što se odnosi na Bukovac itd, itd. Zbog obima, zatim mnogo slika, slika u boji itd., za štampu će biti potrebno prilično novca. Sada sam u postupku samo traženja novca. Verujem, da će svaka bukovačka kuća želeti da ima ovu knjigu …
4. januar 2020. u 00:43
Gospava Leković
Postovani,
u potrazi za poreklom i korenima Dedica naisla sam i na ovaj sajt. Moje devojacko prezime je Dedic.Otac mi se zvao Milutin,a deda Mile.Rodom sam iz Crvenke,30-ak km od Sombora. Moja devojacka krsna slava je Sv. Jovan. Inace,moj deda Mile je poreklom iz Han Kola kod Banja Luke. Koliko sam uspela da saznam svi Dedici-pravoslavci iz Han Kola slave Sv. Jovana. Eto jos jedne informacije o nama-Dedicima. Pozdrav!
16. maj 2021. u 15:35
mico dedic
Pozdrav Gospava
Jel mozda znas nekog od blizeg roda iz Dedica ili mozda kako se zvao pradjed
4. januar 2020. u 12:46
Gordana Kurtinovic
Postovani gospodine Slavomir SRETNU I USPJESNU NOVU GODINU ZELIM VAMA I VASOJ OBITELJI KAO I SVIM MOJIM DEDICIMA U SOMBORU.