Poreklo prezimena Prodanović

3. februar 2012.

komentara: 73

[toggle title=”TESTIRANI PRODANOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Prodanović

Haplogrupa: J2b

Poreklo: Irig, Srem, Srbija

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (73)

Odgovorite

73 komentara

  1. dejan

    O PRODANOVIĆIMA

    Prodanovići su jedna od najvećih i najstarijih bratunačkih porodica. Ali krenimo redom… Prezime Prodanović je veoma staro i nastalo je od imena, odnosno prije nadimka, Prodan. U stara vremena su ljudi čija su djeca rano umirala, iznosili dijete na put i ’prodavali’ ga prvom čovjeku koji naiđe, jer se vjerovalo da će dijete tako preživjeti. Putnik namjernik bi zapravo dijete okumio. Tako je najprije nastao nadimak, a kasnije i ime Prodan, a njegovi potomci su dobijali prezime Prodanović.

    Prvi Prodanović koji se pominje u istoriji bio je neki Dimitrije Prodanović, vlastelin iz Konavla kod Dubrovnika. Taj dokument je iz 1280. godine. U dečanskoj hrisovulji, negdje oko 1340. , zabilježeno je da su na poziv srpskog kralja Stefana Dečanskog Prodanovići iz Zahumlja, tj. iz okoline Trebinja, prešli na Kosovo gdje su od kralja dobili posjede. Po dolasku Turaka oni su se raselili na sjever i na zapad. Danas Prodanovića ima u mnogim krajevima bivše Jugoslavije i skoro svi su pravoslavci. Neki od njih koji su otišli u okolinu Zagreba, u Liku i Dalmaciju, su u 19. vijeku prešli na katoličanstvo i danas se izjašnjavaju kao Hrvati, ali njih je jako malo. Prodanovića ima u Čačku i Preljinama kod Gornjeg Milanovca, u Sremu, i oni su najvjerovatnije došli iz Like, u Banatu, u okolini Teslića, kod Vlasenice, u Fakovićima itd. A vremenom su se mnogi od njih raselili širom svijeta.

    Postoji nekoliko verzija o tome kad su i odakle Prodanovići stigli u Bratunac. Nažalost, sve je to u domenu legende, pošto pisanih dokumenata nema.

    Moj djed je pričao (oko 1970.) da su ’prije 200 godina’ iz Hercegovine stigla tri brata Prodanovića, jedan je ostao u Jelahu, drugi je otišao za Tuzlu, a treći u Zagreb. A moj stric Mićo je pričao da su ‘sa Grahova’ iznad Boke Kotorske u Jelah stigla dva brata, Prodan i Jakov, i da od njih vode porijeklo Prodanovići i Jakovljevići. To je moguće, ali i ne mora biti istina, pošto se u folkloru naroda istočne Bosne ovaj motiv često javlja. Često se može čuti, i kod Srba i kod Bošnjaka, kako su nekad odnekud stigla dva brata i onda su njihovi potomci počeli da se zovu po njihovim imenima. Naišao sam npr. na podatak da su polovinom 19 vijeka u Krušev Do i Luku iz Užica stigla dva brata, Bego i Tale, i da od njih vode porijeklo Begići i Talovići. Drugi veoma čest motiv je da je nekad davno neki predak, uglavnom u Hercegovini i Crnoj Gori, ubio nekakvog agu i onda pobjegao u naše krajeve. Ako se zvao Rade, potomci mu se danas prezivaju Radić, a ako je bio Simo, onda su Simić. Ovakvih primjera ima mnogo, a šta je istina teško je reći. Nema sumnje da je ovakvih primjera zaista bilo, ali kao što rekoh pravu istinu je teško utvrditi, zato što nema pisanih dokaza.

    Ipak na osnovu nekih istorijskih činjenica moguće je približno odrediti vrijeme dolaska mojih predaka u ove krajeve. Po pričanju starih ljudi to se dogodilo krajem 18. vijeka. A u turskim arhivima je zapisano da je 1783. godine istočnu Bosnu zadesila kuga i da je većina stanovništva umrla. Turci su onda iz Hercegovine doselili novo, uglavnom pravoslavno stanovništvo. Među njima su dakle najvjerovatnije bili i moji preci. Da li je to bio samo neki Prodan ili dio već oformljenog plemena Prodanovića, teško je reći, ali na kraju krajeva nije ni važno.

    Ako ovo ‘priču’ prihvatimo kao najvjerodostojniju, onda bismo mogli reći da su preci preci Prodanovića stigli u Bratunac ’sa Grahova’ u Staroj Hercegovini, tako da bismo kraj Hercegovine između Trebinja, Grahova i Konavla mogli uzeti kao najpribližniju postojbinu bratunačkih Prodanovića. (Inače iz Grahova su i preci Nikole Tesle i Gavrila Principa. Teslini su pod imenom Draganić otišli u Liku, a Principovi u Bosansko Grahovo).

    Po dolasku u ove krajeve Prodanovići su se naselili u Jelahu, odakle se pružao veoma lijep pogled na Drinu. Stariji ljudi su navodili i imena svih predaka, ali ne znam koliko je to pouzdano. Zato ću navesti samo one za koje pouzdano znam kako su se zvali. Čukun-djed se zvao Neđo i bio je bogat čovjek, ali i bećar. Volio je piće i žene i malo pomalo bogatstvo je počelo da se topi. Srećom, njegov sin i moj pradjed Ivan je bio veoma vješt i sposoban čovjek i da bi zaustavio propadanje porodice počeo je da kupuje zemlju koju je Neđo prodavao, tako da se može reći da je kupovao zemlju od rođenog oca. Bilo kako bilo, kažu da je Ivan krajem 19. vijeka imao toliko zemlje da je ’od Jelaha do Drine išao po svojoj zemlji’. Ostalo je još zapamćeno da je, kao veoma ugledan i uticajan čovjek, posjedovao i ’trećinu pečata srebreničkog’.

    Djed mi se zvao Stojan. Rođen je 1892., iste godine kad i ’najveći sin naših naroda’ i bravar iz Kumrovca, Tito. Imao je dvojicu braće, Vujadina i Bogoljuba. 1914. kad je Austrija napala Srbiju on i Vujadin su prešli Drinu i upisali se u srpsku vojsku. Međutim, djed je godinu dana kasnije negdje kod Skadra ’zbog nepravde’ ubio nekog kapetana i morao je da se spašava, pa se vratio u Bratunac. Vujadin je ostao cijeli rat, bio je i na solunskom frontu.

    A onda dolazi ‘drugi’ rat, u kome kao što znamo pobjeđuju partizani. Pošto smo mi bili ‘četnička’ familija, oduzeli su nam zemlju i morali smo sve iz početka. Samo u Adama pored Drine su nam uzeli sto duluma zemlje. Ja još uvijek imam ‘uvjerenje’ ili kako su ga već zvali, da su mom djedu Stojanu pored naše kuće posle rata uzeli pet duluma i dali Ismetu Džaniću, jer on navodno nije imao zemlje. Ali smo se ipak nekako povratili.

    Otac je poslije rata završio osnovnu školu u Bratuncu, a onda otišao u Tuzlu na zanat, gdje je izučio za mašin-bravara. Po završetku zanata radio je u Goraždu, Trepči i Sarajevu. Dva puta je pokušao da pobjegne iz Jugoslavije (tad se nije moglo ići vani), jednom je htio u Kanadu, a drugi put u Australiju, ali je oba puta uhvaćen na granici i odležao je neko vrijeme u zatvoru. Onda se vratio u Bratunac, oženio se i radni vijek proveo u Vihoru.

    Od ostalih Prodanovića pomenuo bih samo njih nekoliko (nemam namjeru da vas davim s nama, a nadam se da se neće naljutiti ni moji rođaci koje nisam pomenuo:) Stric Vladimir je završio Bogosloviju u Prizrenu, radio je par godina u Vihoru, a onda odlazi u Pariz, gdje je na Sorboni završio pravo i ekonomiju, a posle toga imao veoma uspješnu diplomatsku karijeru. Između ostalog bio je i direktor banke Ujedinjenih Nacija. Sad je u penziji, vratio se u Rakovac i ima nekoliko voćnjaka gdje uzgaja kruške, šljive i jabuke.

    Rođak Lazo je hirurg i političar, a njegov brat Vujadin trgovac i jedan od najbogatijih ljudi u Bratuncu. Rođak Bogdan je gitarista, svira u grupi Gnjev anđela, a rođak Zoran je pop (takođe završio bogosloviju u Prizrenu). Brat Mungos se proslavio kao ratnik, a meni je sudbina dodijelila da sve ovo zapišem. Dakle, ima nas svih zanimanja, ljekara, trgovaca, diplomata, ratnika, sveštenika, muzičara, pisaca itd.

    I za kraj… Ja ovo pišem na Novom Zelandu i jedini sam Prodanović ovdje. Iza mene će ostati sin Stefan, a gdje će njega put odvesti sam bog zna. Ako je suditi po ‘pustolovnom’ duhu naših predaka ne bi me iznenadilo da odluta na neko od ostrva u Tihom okeanu, a koliko znam dalje od toga se ne može. A možda ga povuče i ‘nostalgija’ pa se vrati u Bratunac, ili na ‘Staro Grahovo’ iznad Boke Kotorske, ili u okolinu Dubrovnika, postojbinu Prodanovića. Ili, što bih mu ja preporučio, ostane ovdje, u najljepšoj zemlji na svijetu. Ovdje nema ratova, a i da se seliš nemaš gdje, more je svuda oko tebe. Nadam se da nam naši preci ne bi zamjerili na tome. (Ž. P.)

    Na slici: Grb Prodanovića iz 1759. god. Grb je dodijeljen pukovniku Mihajlu Prodanoviću, a dodijelila ga je austrijska carica Marija Terezija. Zanimljivo je da pored vojničke i monarhističke pripadnosti (Vojna Krajina i Austrougarska monarhija), grb posjeduje obilježje i konfesionalne pripadnosti koje će Srbija usvojiti tek 76 godina kasnije kao državno obilježje (krst sa četiri ocila).

  2. Mi,utin M.PRODANOVIC

    Ne Preljina kod Gornjeg Milanovca vec PRANJANI!!!!!!!!

  3. Miladin Prodanovic

    Pozdrav.Ima nas Prodanovica u Teslicu tacnije selo Cecava

  4. Slobodan Prodanović

    Dejane,
    Pa mi smo i prezimenjaci i komšije. Ja sam iz Ljubovije a to je samo preko Drine. Pošto je moj deda Radomir rođen 1889. godine, verovatno smo vršnjaci. Ja sam rođen 1948,
    Poreklo prezimena ste dobro opisali. Ja sam napisao jednu knjigu o dogodovštinama naše generacije gde takođe to pominjem. Niste napisali koja vam je Krsna Slava. Mi slavimo Đurđevdan.
    Moj deda je takođe bio Solunac, tobdžija. Pominje ga Stevan Jakovljević u Srpskoj trilogiji kao podnarednika Prodanovića. Po njemu, moji Prodanovići su došli iz Užica gde su navodno pre toga iz Hercegovine došla tri brata (najčešće naše predanje).
    Inače, pukovnik Mihajlo Prodanović je sahranjen u porti Nikolajevske crkve u Novom Sadu gde ja sada živim.
    nadam se da ćemo ostati u kontaktu.
    Svako dobro vam želim

    • Ljubomir Jevremovic

      Javite mi se na mejl, vaši prodanovici su iz Gornje Ljuboviđe, Radomir je bio trgovac. Poreklom.su iz starog bratstva Prodanovica iz Zubaca u Hercegovibi

      • Nenad Prodanović

        Poštovanje.
        Moj otac se zove Zoran, njegov otac je Milić, njegov otac je Ninko ili Ninoslav. Koliko znam da mi pradeda tj Ninko potiče iz nekog sela Milića po kome je moj deda Milić dobio ime. Znam još ime moje prababe tj Milićev majke Zvala se Jelisaveta Grebenarević. Ako slučajno imate bilo šta vezano za njih voleo bi da saznam.
        Svako dobro želim.

  5. Familije-prezimena Prodanović po mestima življenja. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Sokolska nahija“.

    -Gornja Ljuboviđa
    -Klinci
    -Strmovo (Milići)
    -Svojdrug

  6. Momčilo

    Srdačan pozdrav za Željka i ostale Prodanoviće,
    Momčilo Cvjetinović – Srebrenica

  7. Nenad Prodanovic

    Pozdrav svim Prodanovicima!

    Moj otac se zvao Slobodan Prodanovic, sin majke Tarse, rodjen u Tuzli. Porodicna slava Sveti Luka.
    U okolini Vlasenice postoje Prodanovici koji bi nam mogli biti rodjaci. Molim sve koji znaju nesto vise o porijeklu ovog dijela loze Prodanovica da mi se jave.

    Sretna slava svim Prodanovicima (Lucindan)!!!

    Nenad Prodanovic

    • Milos

      Pozdrav Nenade, moj đed – Marko Prodanović je iz Neđeljišta i takođe slavimo Sv.Luku.

    • Pozdrav,

      moje dijevojacko prezime je Prodanovic, inace smo iz Vlasenice tacije iz mjesta Zaboji 1 km udaljen od Vlasenice…Slavimo Svetog Luku….izmedu ostalog imamo jednog Slobodana Prodanovic koji je zivio u Tuzli ali ne znamo sta se desavalo sa njim. Njegova majka se zvala Milojka a otac Gojko…

    • Pozdrav,Nenade ,
      Nisam imao puno prilika da pričam sa dedom po ocu,pošto su se moji razveli odmah po rođenjnu,ali mi je deda jednom prolikom rekao da je on rođen u selu Prodanovići kod Sarajeva i da je slava Prodanovića SV.LUKA

    • Lazar

      Ja sam iz Vlasenica, pozdrav!

      • Blazo

        Pozdrav Lazare.
        Moji su takodje poreklom iz Vlasenice.
        Poceo sam skoro istrazivati porodicno stablo.
        Takodje slavimo sv Luku.
        Tako da sigurno smo rod.
        Veliki pozdrav vam svima saljem pa voleo bih da ostvarimo kontakt.

    • Darko

      Pozdrav Nenade, u Skelanima kod Srebrenice postoje Prodanovici koji slave svetog Luku. A najstariji za koga sam ja cuo je moj Cukun djed Mile, imao sina Dragu…

  8. Žarko Prodanović

    Moj otac Slobodan (Miodraga) Prodanović je rodjen u mestu Gornja Trešnjica,(zaselak Jelašine) kod Ljubovije. Ako neko zna odakle su došli ti Prodanovići, neka mi se javi. Krsna slava je Arandjelovdan. Sada živimo u Vrbasu, mada jedan stric i dalje živi pored Drine u Gornjoj Trešnjici.

    Žarko Prodanović.
    [email protected]

    Pozdrav.

  9. Što god familija ima ovuda, sve su naseljene. Najviše ih ima, koje znaju svoje porijeklo iz Hercegovine. Najveće su kuće Kovačevići i Prodanovići, obje su se te porodice prije 200 godina doselile iz Hercegovine, iz mjesta Petrova polja; njih ima danas u Čečavi 30 – 40 kuća; a tako isto ima i drugih mnogo, te su se većinom doselile u ovdašnje mjesto. Pričaju, da je mnogi narod prebjegao preko Save u Slavoniju, kad su Turci ove zemlje osvojili, a mnogi se posakrivao no velikim šumama; pa kad su Turci malo blažiji došli, ovi su krajevi opet naseljeni.

  10. -http://cecava.org/tekstovi/istorijski-zapisi-sa-nasih-prostora/863-eava-s-okolicom-1887-god-1-dio